Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1001/2024-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužitelja 6. MAJ d.o.o., OIB 56396370038, Umag, Tribje 2, protiv tuženika PROXIMA d.o.o., OIB 33788590689, Murine, Murine – Ungarija 39/G, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Alen Kalčić i Neven Švić, odvjetnicima iz Poreča, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj Povrv-127/2023-12 od 15. prosinca 2023., 30. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj Povrv-127/2023-12 od 15. prosinca 2023. te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u toč. I izreke odlučeno je da se održava na snazi platni nalog koji je sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Marijana Paulišića iz Pazina posl. br. Ovrv-3818/2023 od 21. srpnja 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 541,63 eura sa zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate na način kako je to odlučeno u toč. I izreke.

2. U točki II izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 38,27 eura u roku od 8 dana.

3. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači i ukine platni nalog ili da se presuda u cijelosti ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a jer se tužbeni zahtjev odnosi na tražbinu u novcu koja ne prelazi iznos od 1.320,00 eura a temeljem odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Iz obrazloženja presude suda prvog stupnja proizlazi:

-da je tužitelj ranije ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 27. lipnja 2023., da je doneseno rješenje o ovrsi od strane vršitelja dužnosti javnog bilježnika Marijana Paulišića iz Pazina posl. br. Ovrv-

3818/2023 od 21. srpnja 2023.,

-da je pravovremeno tuženik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, navodeći da od svibnja 2021. tužitelj tuženiku ne pruža uslugu odvoza otpada te da stoga nije dužan platiti tražbinu tužitelja,

-da je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

-da je tijekom postupka tuženik dostavio izjavu da ne koristi nekretninu koja je predmetom spora i za koju prema tvrdnji tužitelja postaje obaveza plaćanja komunalnog otpada i da je dostavljen podnesak tuženika kojom moli tužitelja da ga obavijesti što sve treba dostaviti u slučaju promjene vlasnika nekretnine.

8. S obzirom na izloženo sud prvog stupnja smatra da nije sporno da je tužitelj isporučitelj komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada na području grada Novigrada i Umaga, da je sporno da li je tuženiku pružena usluga odvoza otpada i je li tuženik u obavezi podmiriti nastale troškove.

9. Sud prvog stupnja smatra da je platni nalog trebalo u cijelosti održati na snazi te se poziva na odredbe čl. 69.,70., 66., 74. i 78. Zakona o gospodarenju otpadom(„Narodne novine“ br. 84/21-dalje ZGO) te navodi da je davatelj usluge dužan pružati javnu uslugu u skladu s navedenim zakonom, osigurati korisniku usluge, spremnike za primopredaju komunalnog otpada, da je propisana izjava o načinu korištenja javne usluge što je obrazac kojim se korisniku usluge i davatelj usluge usuglašavaju u bitnim sastojcima ugovora, da se ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge izjavu ili prilikom prvog korištenja usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju da korisnik usluge ne dostavi davatelju usluge izjavu.

10. Zatim nadalje sud prvog stupnja utvrđuje da iz navedenog zakona proizlazi da je vlasnik nekretnine dužan snositi troškove odvoza komunalnog otpada sukladno Odluci o načinu pružanja javne usluge temeljem Cjenika javne usluge i da iz toč.2.1.2. cjenika proizlazi da korisnik koji nije kućanstvo, tj. gospodarski subjekt plaća cijenu od 95,73 eura za spremnik od 1100 litara, odnosno 27,87 eura za spremnik od 360 litara.

11. Nadalje sud prvog stupnja utvrđuje da iz vlasničkog lista proizlazi da je tuženik vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište, k. č. br. [katastarska čestica] dvorište, k. č. br. [katastarska čestica] dvorište, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i da iz izjave proizlazi da je tuženik izjavu potpisao koja se odnosi na način korištenja javne usluge kojom prilikom mu je dostavljen spremnik od 1100 litara.

12. Uvidom u preslike računa broj 12008044 proizlazi da je rok plaćanja duga 30. prosinca 2022., da tuženik nije podmirio račun za prosinac 2022., za siječanj 2023., veljaču 2023. i ožujak 2023., a da iz izjave na listu 49 spisa proizlazi da tuženik navodi da nekretninu koja je predmetom spora trajno ne koristi.

13. Slijedom navedenih utvrđenja zaključak je suda prvog stupnja da je tuženik sa tužiteljem zaključio ugovor o korištenju javne usluge jer je tuženik potpisao izjavu na koju nije imao primjedbi i izjavu iz koje proizlazi da se nekretnina trajno ne koristi, ali da uz tu izjavu da se nekretnina ne koristi nije dostavio dokaze kao npr. obračun struje ili pitke vode iz koje bi bilo vidljivo da se nekretnina ne koristi, pa da se stoga smatra da se ta nekretnina koristi. Zatim je utvrđeno da je davatelj usluge isporučio korisniku usluge spremnik površine 1100 litara i spremnik površine 350 litara, da je pružio javnu uslugu i da je za tuženika kao korisnika javne usluge nastala obaveza plaćanja te usluge koja temeljem priloženih računa za navedene mjesece iznosi ukupno 541,63 eura.

14. Utvrđeno je nadalje da sud prvog stupnja nije prihvatio navode tuženika da mu nije pružena usluga jer da ti navodi nisu dokazani. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja održava u cijelosti platni nalog na način kako je to određeno u toč. I izreke presude dok odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a.

15. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tuženik sukladno čl. 71. Zakona o komunalnom otpadu obavijestio tužitelja da tajno ne koristi nekretninu u Umagu, dostavio dokaze da se nekretnina trajno ne koristi temeljem podataka očitanih mjernih uređaja za potrošnju električne energije i pitke vode ili na drugi odgovarajući način uključujući i očevid lokacije što tuženik nije učinio.

16. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da sud prvog stupnja ne daje razloge o odlučnim činjenicama koje navodi tuženik tijekom postupka i koje sad i ponavlja u žalbi, da je obavijestio tužitelja o prodaji nekretnine u Novigradu i da mu tužitelj više nije pružao usluge, pa se stoga ne može ispitati pravilnost primjene materijalnog prava u okviru odredbe čl. 70. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom u kojoj je propisano tko je obveznik plaćanja usluge odvoza otpada. Sud prvog stupnja ne navodi zašto nije saslušao predložene svjedoke tijekom postupka na okolnosti da tužitelju nije pružena usluga nakon što je obavijestio tužitelja o promjeni vlasništva nekretnine u Novigradu i da je tuženik bio prisiljen uslugu odvoza otpada plaćati trećim osobama.

17. Stoga je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a te se presuda suda prvog stupnja ne može ispitati.

18. Stoga će sud prvog stupnja u nastavku postupka otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te dati razloge o odlučnim činjenicama o tome da li je tužitelj tuženiku pružao usluge nakon obavijesti o promjeni vlasništva nekretnine, te će nakon ponovljenog postupka ponovno odlučiti o tome da li platni nalog treba u cijelosti održati na snazi ili ukinuti.

19. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 30. listopada 2025.

Sutkinja

Filka Pejković