REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-700/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja Geo Media d.o.o., Zagreb, Dubrava 120, OIB: 63264844366, koju zastupa Martina Kolar, odvjetnica u u Zagrebu, Ulica Ivana Zahara 3, protiv tuženika PERJO d.o.o., Zagreb, XIII. Trokut 20, OIB: 99790753024, nakon javne glavne rasprave zaključene 15. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, dana 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Ovrv-15331/2022-6 od 14. travnja 2023., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.659,04 EUR/12.500,00 kn[1] s zateznim kamatama na iznos od:

- 1.327,23 EUR/10.000,00 kn od 1. svibnja 2020. do isplate,

- 331,71 EUR/2.500,00 kn od 22. listopada 2020. do isplate,

po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, a referentna stopa je do 31. prosinca 2022. bila jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu umanjenoj za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate referentna stopa jest kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 157,61 EUR s zateznim kamatama od 14. travnja 2023. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje

1 Fiksni tečaj konverzije 1 EUR=7,53450 HRK

referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 566,36 EUR, s zateznim kamatama od 30. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

r i j e š i o  j e

I. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 1.659,04 EUR s zateznim kamatama na iznos od:

- 1.327,23 EUR od 1. svibnja 2020. do isplate,

- 331,81 EUR od 22. listopada 2020. do isplate,

po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, a referentna stopa je do 31. prosinca 2022. bila jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu umanjenoj za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate referentna stopa jest kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, kao i tražbine naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 157,61 EUR s zateznim kamatama od 14. travnja 2023. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, određuje se

prethodna mjera

zabranom bankama kod kojih tuženik ima otvorene bankovne račune da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplate s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera.

II. Prethodnu mjeru provesti će Financijska agencija.

III. Provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

IV. Iznos novčanih sredstava tuženika za koji je određena prethodna mjera ne smije se prenijeti s računa tuženika dok prethodna mjera traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.

V. Prethodna mjera trajati će do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu osigurane tražbine.

VI. Odbija se prijedlog za određivanje prethodne mjere radi osiguranja tražbine zateznih kamata obračunatih na troškove ovršnog postupka u iznosu od 157,61 EUR za razdoblje od 14. travnja 2023. do isplate, u visini razlike između potraživane stope koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023 određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i stope po kojoj su te zatezne kamate obračunate u stavku I. izreke ovog rješenja.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Ovrv-15331/2022-6 od 14. travnja 2023., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. Tuženik u prigovoru navodi da osporava utuženo potraživanje po osnovi i po visini, ne navodeći za to nikakve razloge.

3. U očitovanju na prigovor tužitelj navodi da tuženik prije pokretanja ovog postupka nije osporio niti jedan račun tužitelja, već je obećavao da će dug podmiriti, što da je vidljivo i iz dostavljene e-mail korespondencije koja je vođena između direktora stranaka. Oba računa da su izdana nakon što su usluge izvršene, a iz njih je vidljivo na koje usluge se odnose. Tako se račun 32/3/1 odnosi na geodetsko iskolčenje temelja za industrijsku liniju u sklopu tvornice Elka u Zagrebu, a račun 86/3/1 se odnosi na geodetsko snimanje i iskolčenje na lokaciji Ali Kebab-Zagreb. Stoga da utuženo potraživanje proizlazi iz ugovora o djelu, u smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO). Ujedno predlaže odrediti prethodnu mjeru osiguranja, sukladno odredbi čl. 501.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 1.659,04 EUR s zateznim kamatama na iznos od 1.327,23 EUR od 1. svibnja 2020. do isplate i na iznos od 331,81 EUR od 22. listopada 2020. do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 12.a st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine, broj: 108/2012., 144/2012., 81/2013., 112/2013., 71/2015., 78/2015., 114/2022., dalje u tekstu: ZFPPN) te tražbine naknade troškova ovrhe u iznosu od 157,61 EUR s zateznim kamatama od 14. travnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora.

4. Tuženik se na te navode tužitelja nije nikada očitovao.

5. Tijekom dokaznog postupka pročitani su utuženi računi tužitelja 32/3/1 od 31. ožujka 2020. i 86/3/1 od 21. rujna 2020. (list 8. - 9. spisa), tužiteljeva konto kartica za tuženika (list 59. spisa), ispis e-mail korespondencije (list 61. – 62. spisa) i tužiteljeva knjigovodstvena isprava – otvorene stavke (list 63. – 64. spisa).

6. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu glavne stvari.

7. Predmet spora jest naplata naknade za pružene geodetske usluge (snimanje i iskolčenje) na dvije lokacije u Zagrebu u 2020.

8. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. Utuženi račun 32/3/1 od 31. ožujka 2020. odnosi se na geodetsko iskolčenje temelja za industrijsku liniju u sklopu tvornice Elka u Zagrebu te se navodi da su radnici tužitelja četiri puta izašli na teren, a kako svaki izlazak košta 2.500,00 kn, to da je ukupna cijena navedenih usluga 10.000,00 kn (bez PDV-a, jer su te usluge oslobođene od obračuna PDV-a).

10. Utuženi račun 86/3/1 od 21. rujna 2020. odnosi se na geodetsko snimanje i iskolčenje na lokaciji Ali Kebab-Dubrava, koje je očito uključivalo samo jedan izlazak na teren, budući da je ukupna cijena tih usluga 2.500,00 kn (usluge oslobođene od obračuna PDV-a).

11. Iz dostavljene e-mail korespondencije vođene od 30. do 31. ožujka 2020. proizlazi da je na upit tužitelja može li izdati račun, s obzirom da je gotov s poslom ''na Elci'', da su bila četiri izlaska, a da je dogovor bio 2.500,00 kn po izlasku, tuženik odgovorio da može izdati račun te je potvrdio da je dogovor bio da se plaća 2.500,00 kn po izlasku, a da ih je u slučaju Elke bilo ukupno četiri.

12. Također, tužitelj je odmah po izdavanju dostavio račun tuženiku putem e-maila, a kako isti nije bio plaćen, tužitelj je 27. srpnja 2020. upitao tuženika može li isti platiti, na što mu se je tuženik ispričao i odgovorio ''naravno''.

13. Iz te e-mail korespondencije proizlazi da su stranke sklopile ugovor o djelu, u smislu odredbe čl. 590. ZOO-a, kojim se je tužitelj obvezao tuženiku pružiti navedene geodetske usluge na lokaciji tvornice Elka u Zagrebu, a tuženik mu se je za te usluge obvezao platiti naknadu u iznosu od 2.500,00 kn po jednom izlasku na teren, da je tužitelj te usluge i pružio i to kroz četiri izlaska na teren pa mu je tuženik dužan za te usluge platiti ugovorenu naknadu u iznosu od 10.000,00 kn koja odgovara iznosu od 1.327,23 EUR.

14. Nakon toga je izdan utuženi račun 86/3/1 od 21. rujna 2020. koji se odnosi na geodetsko snimanje i iskolčenje na lokaciji Ali Kebab-Dubrava.

15. Iako sudu nije dostavljena e-mail korespondencija koja bi se odnosila na potraživanje iz tog računa, sud je iz činjenice da se i taj račun odnosi na usluge koje tužitelj inače pruža i koje je prethodno pružio tuženiku, da su i te usluge obračunate po cijeni koju su stranke prethodno dogovorile za geodetske usluge na području Elke te da tuženik osim paušalnog početnog osporavanja utuženog potraživanja tužitelja (po oba računa), nakon što je tužitelj dostavio dodatnu dokumentaciju i obrazložio činjenično svoj zahtjev, nije ni na koji način osporavao te navode, sud je zaključio da je među strankama postojao sklopljen ugovor o djelu i za geodetske usluge koje su pružene na lokaciji Ali Kebab-Dubrava te da je tužitelj te usluge pružio, a tuženik ih nije platio.

16. S obzirom da je osnovna obveza naručitelja djela platiti naknadu za izvršeno djelo, to je platni nalog valjalo održati na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.659,04 EUR/12.500,00 kn (čl. 451. st. 3. ZPP-a).

17. Na naknadu za izvršeno djelo tužitelju pripadaju zatezne kamate od prvog dana nakon dospijeća svakog pojedinog računa, dakle, na iznos od 1.327,23 EUR/10.000,00 kn od 1. svibnja 2020., a na iznos od 331,81 EUR/2.500,00 kn od 22. listopada 2020. (čl. 12.a st. 1. ZFPPN-a).

18. Zatezne kamate obračunavaju se sukladno odredbi čl. 12.a st. 2. ZFPPN-a, budući da su stranke poduzetnici, a utuženo potraživanje je proizašlo iz poslovne transakcije među poduzetnicima, što znači da se zatezne kamate obračunavaju po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu je sama referentna stopa definirana odredbom čl. 3. t. 20. ZFPPN-a i ista se je razlikovala u razdoblju do 31. prosinca 2022. te u razdoblju od 1. siječnja 2023. pa nadalje, kako je to navedeno u izreci presude (u suštini, ta kamatna stopa je postotno jednaka kamatnoj stopi po kojoj se obračunavaju zatezne kamate za potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a).

19. Stoga je platni nalog valjalo održati na snazi u pogledu isplate zateznih kamata (čl. 451. st. 3. ZPP-a).

20. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnoj parnici u pogledu glavne stvari, tuženik mu je dužan naknaditi troškove ovršnog i parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

21. Po osnovi troškova ovršnog postupka tužitelju pripada naknada za sastav ovršnog prijedloga u iznosu od 132,72 EUR/1.000,00 kn (Tbr. 11/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., 107/2025.,, dalje u tekstu: OT/) i za javnobilježničku nagradu u iznosu od 24,89 EUR (čl. 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku /Narodne novine, broj: 9/2021./), dakle, ukupno 157,61 EUR/1.187,50 kn na koje mu pripadaju zatezne kamate od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate (arg. iz čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona /Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., dalje u tekstu: OZ/).

22. Zatezne kamate na troškove postupka obračunavaju se po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na izvanugovorna potraživanja, kao što je to i određeno platnim nalogom pobijanog rješenja o ovrsi.

23. Stoga je platni nalog valjalo održati na snazi i u pogledu troškova ovršnog postupka.

24. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.659,04 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za podnesak od 26. kolovoza 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 15. listopada 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), uz uvećanje za trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 66,36 EUR (Tbr. 2/1 u vezi Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 37/2023./), dakle, ukupno mu pripada 566,36 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

26. Podneskom od 26. kolovoza 2025. tužitelj je predložio određivanje prethodne mjere osiguranja, sukladno odredbi čl. 501.a ZPP-a, radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 1.659,04 EUR s zateznim kamatama na iznos od:

- 1.327,23 EUR od 1. svibnja 2020. do isplate,

- 331,81 EUR od 22. listopada 2020. do isplate,

po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, sukladno odredbi čl. 12.a st. 2. ZFPPN-a, kao i tražbine naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 157,61 EUR s zateznim kamatama od 14. travnja 2023. do isplate, s zateznim kamatama od 14. travnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora.

27. Odredbom čl. 501.a ZPP-a određeno je da će u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

28. Dakle, navedena prethodna mjera služi osiguranju novčane tražbine obuhvaćene rješenjem o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave i, eventualno, troškova samog postupka osiguranja tražbine.

29. S obzirom da u odnosu na utuženu glavnicu s zateznim kamatama te u odnosu na troškove ovršnog postupka s zateznim kamatama, ali ne po stopi koja je određena za potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora, već po stopi koja je određena za potraživanja proizašla iz izvanugovornih odnosa, ne samo da postoji veća vjerojatnost da će tužitelj uspjeti u sporu, nego je tužitelj uistinu u tom dijelu uspio u sporu, to je u tom pogledu valjalo prihvatiti prijedlog za osiguranje i odrediti prethodnu mjeru.

30. Međutim, tužitelj neosnovano zahtijeva donošenje prethodne mjere u odnosu na tražbinu zateznih kamata na dosuđenu naknadu troškova ovršnog postupka po stopi određenoj za potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora, uz napomenu da po toj stopi zatezne kamate na troškove ovršnog postupka nisu dosuđene niti platnim nalogom, slijedom čega je u tom dijelu prijedlog za određivanje prethodne mjere valjalo odbiti kao neosnovan.

31. S obzirom da je prijedlog za osiguranje bio sastavni dio podneska od 26. kolovoza 2025. kojim se je tužitelj očitovao na prigovor tuženika, za koji je tužitelju već priznata naknada troška, to tužitelj nema pravo na posebnu naknadu za sam prijedlog za osiguranje.

32. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 501.a ZPP-a, za stavak prvi i šesti, čl. 335. st. 3. OZ-a, za stavak treći, čl. 335. st. 4. OZ-a, za stavak četvrti i čl. 337. st. 2. OZ-a, za stavak peti, odlučeno je kao u izreci rješenja o prethodnoj mjeri.

U Zagrebu 30. listopada 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Protiv rješenja o prethodnoj mjeri dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave rješenja, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda. Žalba ne zadržava ovrhu rješenja.

DNA:

- tužitelju po punomoćnici

- tuženiku

- FINA-i