Republika Hrvatska
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13, Slavonski Brod
Poslovni broj: Pr-1695/2021-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],zastupan po punomoćniku Krešimiru Bogdan, odvjetniku u Slavonskom Brodu protiv tužene Opća bolnica „Dr. Josip Benčević“, Slavonski Brod, A.Štampara 42, OIB 91554844265, zastupana po punomoćniku Draženu Ivančiću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne rasprave 14. listopada 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja punomoćnika tuženika, a presude javno objavljene dana 30. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj OPĆOJ BOLNICI dr JOSIP BENČEVIĆ iz Slavonskog Broda, Strossmayerova b.b. da tužitelju CH iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] na ime razlika plaće po osnovi prekovremenih sati rada, za dodatak na ime odgovornosti za život i zdravlje ljudi, za dodatak za posebne uvjete rada, za razliku sati godišnjeg odmora plati ukupni novčani iznos od 9.519,19 Eura bruto, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim na iznos poreza na dohodak i prirezu poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom:
Na iznos od 140,56 EUR od 13.07.2016. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 197,98 EUR od 12.08.2016. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 144,41 EUR od 13.09.2016. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 144,24 EUR od 13.10.2016. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 151,11 EUR od 12.11.2016. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 192,32 EUR od 14.12.2016. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 123,20 EUR od 13.01.2017. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 144,06 EUR od 14.02.2017. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 177,16 EUR od 14.03.2017. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 164,18 EUR od 13.04.2017. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 215,78 EUR od 12.05.2017. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 291,83 EUR od 14.06.2017. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 232,72 EUR od 13.07.2017. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 220,58 EUR od 11.08.2017. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 233,06 EUR od 13.09.2017. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 236,95 EUR od 14.10.2017. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 179,06 EUR od 11.11.2017. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 179,44 EUR od 15.12.2017. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 211,48 EUR od 13.01.2018. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 229,46 EUR od 13.02.2018. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 169,18 EUR od 14.03.2018. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 179,44 EUR od 12.04.2018. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 201,19 EUR od 12.05.2018. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 242,13 EUR od 14.06.2018. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 281,23 EUR od 12.07.2018. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 238,31 EUR od 13.08.2018. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 228,17 EUR od 12.09.2018. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 230,20 EUR od 10.10.2018. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 157,06 EUR od 13.11.2018. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 186,40 EUR od 13.12.2018. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 161,90 EUR od 11.01.2019. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 206,93 EUR od 12.02.2019. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 178,74 EUR od 12.03.2019. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 166,76 EUR od 10.04.2019. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 185,71 EUR od 10.05.2019. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 173,07 EUR od 11.06.2019. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 220,83 EUR od 09.07.2019. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 206,92 EUR od 09.08.2019. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 329,88 EUR od 10.09.2019. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 268,81 EUR od 10.10.2019. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 257,11 EUR od 12.11.2019. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 230,40 EUR od 10.12.2019. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 256,59 EUR od 11.01.2020. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 214,58 EUR od 11.02.2020. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 258,46 EUR od 10.03.2020. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 279,61 EUR od 11.04.2020. god. pa do dana isplate,
sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude.
II Nalaže se tuženoj da tužitelju plati troškove parničnog postupka u iznosu od 2.312,50 EUR po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude pa do dana isplate
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene Opće bolnice Slavonski Brod, radi isplate razlike plaće. Tužitelj je kod tuženog temeljem Ugovora o radu zaposlen na neodređeno vrijeme od 2009.god. na radnom mjestu doktora medicine. Tužitelj je specijalizirao 19.05.2014.god. i od tada je za tuženog obavljao poslove doktora medicine , specijaliste opće kirurgije, a potom je tužitelj završio subspecijalizaciju i s tuženim potpisao dodatak Ugovora br.II kojim je ugovoreno da će tužitelj obavljati poslove doktora medicine, specijaliste opće kirurgije uže specijalnosti – traumatologije. Ugovorom o radu ugovoreno radno vrijeme je određeno 40 sati tjedno i to od 07,00 do 15,00h. Osim redovnog radnog vremena ugovoreno je i pravo na povećanje plaće u postotku utvrđenim Kolektivnim ugovorom za rad noću, prekovremeni, rad subotama nedjeljama, rad za blagdane, smjenski rad, plaćanje dežurstva. Prilikom obračuna plaće tuženi tužitelju nije isplatio dodatke na plaću sukladno Kolektivnom ugovoru potpisanog 2013.god, pogrešno primjenjujući odredbe istog. Naime, tuženi isplaćuje tužitelju dodatke na plaću tijekom redovnog radnog vremena, dok iste dodatke ne isplaćuje kada liječnik radi prekovremeno i za vrijeme dežurstva. Radi navedenog je nastala razlika između onoga što je na ime dodataka na plaću tužitelj primio i onog što je tužitelj sukladno KU trebao primiti. Dodaci na plaću koji za vrijeme prekovremenog rada nisu obračunati od strane tuženog, pa tako niti isplaćeni tužitelju su: . dodatak na plaću zbog otežanih uvjeta rada uvećanjem osnovne plaće za 25%. primjenom članka 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR/14, čl. 57. KU/13, - dodatka za odgovornost za život i zdravlje pacijenata prema uvećanjem osnovne plaće za 10% primjenom čl. 59 KU/13, - dodatka na plaću po osnovu navršenih godina rada u zdravstvenim ustanovama. Sukladno čl. 54. st. 1. TKU-a, dodaci se međusobno ne isključuju pa dodatak za prekovremeni rad ne isključuje isplatu navedenih dodataka i prekovremenih sati. Ovim putem tužitelj potražuje dodatke na plaću unazad pet godina od dana pokretanja ovog postupka. Članak 59. KU/13 jasno uređuje i da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće (koji je do rujna 2015. iznosio 10%). U svibnju 2017. i Županijski sud u Zagrebu zaključio da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo ocijenivši da liječnik, kada mu KU/13 daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. KU/13 i osnovi čl. 59. KU/13 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. I u ovom slučaju Županijski je sud zaključio da isplata dodataka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja/liječnika na isplatu dodataka budući da tužitelj/liječnik i kad radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada i u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom. Županijski sud u Rijeci također daje za pravo liječniku i odlučuje: U odnosu na pravnu osnovu zahtjeva tužitelja u dijelu kojim traži isplatu neisplaćenog dijela bruto plaće za slobodan dan nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom, te način obračuna istog dodatka, Županijski sud u Rijeci istaknuo je da je odredbama čl. 60. st. 2. Kolektivnih ugovora identično propisano da radnik nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom ima pravo na jedan slobodan dan. Zaključkom broj 367 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje ovih ugovora od 25. veljače 2010., na pitanje sindikata ulaze li prekovremeni sati u redovnu satnicu mjeseca kada se koriste kao slobodni dani, utvrđeno je da se taj slobodni dan ne evidentira i ne obračunava u osam plaćenih slobodnih sati. Županijski sud u Rijeci u srpnju 2017. zaključio je stoga da iz Zaključka broj 367 ne proizlazi da se takav slobodan dan ne bi trebao platiti, već da se isti ne uračunava u satnicu prekovremenog rada, pri čemu je očita namjera stranaka bila izbjeći dvostruko honoriranje tog slobodnog rada po osnovi čl. 60. st. 3. KU 9/05 i 88/13, te po osnovi rada u prekovremenom radnom vremenu. Razlog je tomu taj što radnici u djelatnosti zdravstva ostvaruju pravo na taj slobodni dan zbog prekovremenog rada koji ne ulazi u satnicu rada u tekućem mjesecu te se kao takav ne plaća, pa se radniku omogućuje da sate takvog prekovremenog neplaćenog rada pretvori u korištenje jednog slobodnog dana (plaćenog, premda se ne računa u radno vrijeme niti radnik na taj dan radi). Stoga se citiranim zaključkom Zajedničkog povjerenstva nastojala izbjeći situacija po kojoj bi se taj slobodni dan ponovno uračunavao u radno vrijeme, te moguće tumačenje da je radnik i na taj slobodni dan radio prekovremeno, zbog čega bi stekao dvostruko pravo na isplatu naknade za korištenje slobodnog dana te naknade za rad u prekovremenom radnom vremenu. Nadalje je i Županijski sud u Rijeci u odnosu na primjenu KU/13 zaključio da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo ocijenivši da liječnik, kada mu KU daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, i ovaj je sud zaključio da isplata dodataka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu drugih dodataka budući da tužitelj i kad radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada. Županijski sud Osijek Županijski sud u Osijeku također je, u kolovozu 2017., zaključio da je prvostupanjski sud pravilno presudio kada je kao osnovan prihvatio zahtjev za isplatu uvećane plaće zbog otežanih uvjeta rada za razdoblje od 1. prosinca 2013. i za prekovremene sate (primjenom članka 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR/14, čl. 57. KU/13 na temelju utvrđenog broja prekovremenih sati), uvećanjem osnovne plaće za 25%. Nadalje je zaključio da je ispravan zaključak kojim je prihvaćen zahtjev liječnika za uvećanjem plaće za 10%, odnosno za iznos dodatka za odgovornost za život i zdravlje pacijenata prema čl. 59 KU/13. Utvrđeno je da je osnovan i zahtjev liječnika za isplatu uvećane plaće za znanstveno zvanje (doktorat znanosti) za sve sate rada, a ne samo redovni mjesečni fond sati. Tuženik je stoga neosnovano prigovarao da prvostupanjski sud nije primijenio odredbu čl. 51. st. 1. KU/13 prema kojoj se osnovna plaća radniku uvećava za 50% za prekovremeni rad, koja ne isključuje pravo na povećanje osnovne plaće po ostalim osnovama. Tako u konačnici tužitelju za prekovremene sate treba priznati dodatak na plaću subspecijalista primjenom čl. 86 ZR/09 kojim je propisano da se osnovna plaća uvećava i za prekovremeni rad (za 25% u konkretnom slučaju), a prema čl. 59 KU/13 i dodatak od 10% na osnovnu plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Pravilno je stoga tužitelju dosuđeno uvećanje plaće i primjenom čl. 54. st. 2. TKU po kojoj se osnovna plaća uvećava za 8% za znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno 15% za znanstveni stupanj doktora znanost, a dodaci se prema čl. 54. st. 1. TKU-a međusobno ne isključuju pa dodatak za prekovremeni rad ne isključuje isplatu dodatka za znanstveni stupanj i prekovremene sate. Zakon o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17; dalje u tekstu: ZoR) poprilično je jasan: „Za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.“ (čl. 94. ZoR-a). Zakonom o radu ujedno je uređeno da „ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo“ (čl. 9. st. 3. ZoR-a). KU/13 u čl. 36. st. 2., kao i KU/18 u čl. 34. st. 2., propisuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremena ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. U čl. 60. st. 1., kao ZR/14 u čl. 81., propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Obzirom da tuženik nije tužitelju isplaćivao puni iznos plaće u mjesecima prije korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju, samim time je tužitelj uskraćen za puni iznos naknade za godišnji odmor, koja sukladno gore citiranim pravnim normama predstavlja prosjek njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). U skladu s navedenim osim dodatka na plaću zbog otežanih uvjeta rada uvećanjem osnovne plaće za 25%. primjenom članka 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR/14, čl. 57. KU/13 koji tuženi nije isplaćivao tužitelju za vrijeme prekovremenog rada, unatoč činjenici što je tužitelj radio u otežanim uvjetima rada , dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata uvećanjem osnovne plaće za 10% primjenom čl. 59 KU/13 za vrijeme prekovremenog rada i to unatoč činjenici što je tužitelj imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za vrijeme dežurstva i prekovremenog rada , tužitelj potražuje i puni iznos naknade za godišnji odmor u utuženom razdoblju, a sve jer je tuženi pogrešno obračunao naknade plaća na koje tužitelj ima pravo, utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama -čime je povrijedio tužiteljevo prava iz čl. 36. st. 2. KU i čl. 59. st. 1. TKU zbog kojih povreda je u tim razdobljima i po navedenim osnovama tužitelju isplatio umanjene plaće. Tužitelj se poziva i na zaključak sa sjednice Vrhovnog suda RH od dana 09.12.2019.god. na kojoj je zauzet stav da Zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl.57 KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlja ljudi imaju pravo na te dodatke ( kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. 4. Osim svega navedenog tuženi je tužitelju tijekom 2016.god. umjesto osnovice za obračun plaće koja iznosi 5.415,37 Kn obračunavao plaću po osnovici u iznosu od 5.108,54 Kn stoga tužitelj predlaže da se osim dodataka na plaću po vještaku utvrdi razlika u plaći radi pogrešne primjene osnovice za 2016.god. Tužitelj tvrdi da je tuženi povrijedio odredbe kolektivnog ugovora koji jamči tužitelju uvećanu satnicu ukoliko radnik radi za vrijeme praznika koji pada na radni dan. U utuženom razdoblju od lipnja 2016.god. do travnja 2020.god. tuženi je tužitelju pogrešno obračunavao satnicu za vrijeme praznika koji je padao na radni dan( od ponedjeljka do petka) budući u tom slučaju liječniku uz osnovnu plaću uvećanu za naknadu za blagdan pripada i naknada za prekovremene sate ako bi stvarno odrađeni sati na kraju mjeseca prelazili mjesečni fond radnih sati. Radi navedenog osim do sada iznesenog u činjeničnim navodima tužbe tužitelj predlaže da vještak utvrdi razliku u pogrešno obračunatim satima za vrijeme rada praznikom koji je pao na radni dan u mjesecu u kojem su stvarno odrađeni sati na kraju mjeseca prelazili mjesečni fond radnih sati.
2. Tužitelj je konačno uredio tuženi zahtjev nakon provedenog vještačenja podneskom od 5. lipnja 2025. prema kojem potražuje manje obračunate razlike bruto plaće od tuženika tužitelju po osnovi prekovremenih sati rada, za dodatak na ime odgovornosti za život i zdravlje ljudi, za dodatak za posebne uvjete rada, za razliku sati godišnjeg odmora ukupni novčani iznos od 9.519,19 Eura bruto za period od 1. lipnja 2016. do 31. ožujka 2020.
3. Tuženik je dao odgovor na tužbu u kojem je naveo kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima u cijelosti kako glede osnova, tako i glede visine tužbenog zahtjeva, te se očituje kako slijedi. Naime, tužitelj paušalno navodi kako je tuženik povrijedio tužiteljeva prava iz Kolektivnog ugovora, no ne navodi niti jedan dokaz kojim bi potkrijepio svoje navode. Točno je da je tužitelj bio zaposlenik tuženika na neodređeno vrijeme. U cijelosti tuženik osporava sve navode iz tužbe u kojima tužitelj smatra da mu tuženik nije isplaćivao plaću u skladu sa odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u utuženom razdoblju. Netočno je kako tužitelju, I-tuženik nije isplaćivao plaću sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Prema odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, i to člankom 47. jasno je propisano što predstavlja osnovnu plaću, a što dodatke na osnovnu plaću. Tuženik je tužitelju plaću, kao i sve dodatke isplaćivao upravo prema odredbama tada važećeg Kolektivnog ugovora pravilno primjenjujući njegove odredbe. Odnosno tuženik napominje kako, on niti nema mogućnosti utjecati na način obračuna plaće tužitelja, s obzirom da se obračun plaće i svih njenih dodataka obavlja putem Centralnog obračuna plaća. Dakle, tuženik u Centralni obračun plaća samo unosi broj odrađenih sati koje tužitelj odradi tijekom mjeseca, bilo u redovnom radu, dežurstvu ili pripravnosti. Odrađeni sati unose se pod određenim šiframa u Centralni obračun plaća i tuženik nema mogućnost utjecati na način obračuna tužiteljeve plaće. Centralni obračun plaća je ustrojen od strane Vlade Republike Hrvatske. Odlukom Vlade RH o pokretanju informacijskog sustava centralnog obračuna plaća, omogućena je uspostava kvalitetnog upravljanja ljudskim potencijalima u javnom sektoru, kao i upravljanja proračunskim sredstvima za plaće zaposlenika u javnom sektoru. Svrha Centralnog obračuna plaća je osigurati uvid u način isplate plaća, pregled isplaćenih plaća po različitim sektorima, pregled pojedinih elemenata plaće na isplaćene plaće ( koeficijenata i različitih dodataka), jedinstvenost načina obračuna plaća na temelju istih pravnih propisa sa svrhom ujednačavanja propisa. Tužitelj u tužbi,između ostalog, navodi kako mu tuženik nije isplaćivao sve dodatke za rad u prekovremenom radu. Tuženik ističe kako je sukladno odredbi čl. 51. st. 1. KU 143/13 isplaćivao dodatak za prekovremeni rad na osnovnu plaću. Navodi kako je odredba čl. 58. st. 1. KU/05 sadržajno identična odredbi čl. 51. st. 1. KU 143/13. Način na koji tužitelj smatra da je potrebno obračunavati plaću za slučaj prekovremenog rada je u suprotnosti s Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Naime, zaključkom br. 48. također je utvrđeno kako se plaća prekovremeni rad radniku. „(…)Za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća se obračunava sukladno članku 51. stavku 1. podstavku 4. Kolektivnog ugovora, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika bez primjene položajnog dodatka.“ Dakle, navedenim zaključkom je izričito određeno na koji način se obračunava prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati, a to je sukladno čl. 51. st. 1. podstavku 4. Kolektivnog ugovora, odnosno na osnovnu plaću radnika. Za istaknuti je i činjenicu kako I-tuženik plaću obračunava i isplaćuje sukladno parametrima određenim Centralnim obračunom plaća (COP). I-tuženik nema ovlasti niti tehničkih mogućnosti mijenjati postojeći način obračuna plaće s obzirom da se informacijski sustav COP postavlja po naputku resornog ministarstva iz kojeg proizlazi kako se prekovremeni rad obračunava sukladno čl. 51. st. 1. podstavku 4. Kolektivnog ugovora, tj. na osnovnu plaću. Navedeni način obračuna, sukladan je sa zaključkom br. 48. Povjerenstva, a važeći je i u ostalim zdravstvenim ustanovama u RH. I-tuženik ne vrši obračun plaća, već samo isplatu obračunatih plaća od strane COP-a. On nema mogućnosti na bilo koji način utjecati na Centralni obračun plaća, pa stoga smatra kako on u ovom postupku nije niti pasivno legitimiran. Stoga I-tuženik u ovom odgovoru na tužbu ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na njega. Tužitelj , svojom tužbom potražuje od tuženika isplatu razlike plaća po osnovi otežanih uvjeta rada u utuženom periodu za sate koje je radio prekovremeno, po osnovi dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene prekovremene sate, po osnovi dodataka za znanstveni stupanj na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, po osnovi prosjeka prethodno isplaćenih plaća vezano i uz naknadu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za razdoblje od lipnja 2016.g. do ožujka 2020.g. i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. S obzirom na različito tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u pogledu načina obračuna plaća i s obzirom na veliki broj sudskih postupaka u Republici Hrvatskoj, te različitih pravnih stajališta i presuda oko tog pravnog pitanja, Ministarstvo zdravstva RH, zatražilo je pravno mišljenje u pogledu načina obračuna plaća i uvećanju plaća u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja.
4. Među strankama nije sporno da je tužitelj u razdoblju od od 1. lipnja 2016. do 31. ožujka 2020. bio u radnom odnosu zaposlen kod tuženika u Općoj bolnici „Dr. Josip Benčević“ [adresa], kada je bio raspoređen na radno mjesto doktora medicine, te da je tužitelj u mjesecima u postavljenom tužbenom zahtjevu radio prekovremeno u kombinaciji rada subotom, nedjeljom, radom u neradne dane i noću, da je tuženik u obračunu plaće povećao plaću tužitelja za ostvareni prekovremeni rad na temelju relevantnih zakonskih propisa i predmetni rad isplaćivao tužitelju, da tužitelj ima pravo na dodatke na plaću propisane Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatkom I. i II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Temeljnim kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja za redovni fond sati, da je tuženik ove dodatke isplaćivao na osnovnu plaću tužitelja u redovnom fondu sati uz pravilan obračun, da navedeni dodatci nisu plaćeni tužitelju na fond sati ostvaren preko redovnog radnog vremena za utuženo razdoblje.
5. Slijedom navedenog u postupku je sporno pripadaju li tužitelju predmetni dodatci na ostvarenu plaću na temelju prekovremenog rada za razdoblje od d 1. lipnja 2016. do 31. ožujka 2020.
6. U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u pribavljenu dokumentaciju od tuženika i odluke o plaći, ugovor o radu, te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Mirna Tot Nužda.
7. Na temelju dostavljene knjigovodstvene i financijske dokumentacije tuženika, sud je rješenjem odredio financijsko vještačenje kojim je na temelju dostavljene dokumentacije tuženika trebalo utvrditi jesu li tužitelju u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 31. ožujka 2020. isplaćivane plaće sukladno Pravilniku o plaćama i drugim materijalnim pravima radnika, Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatku I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, za sve odrađene sate prekovremenog rada i to sa pripadajućim dodacima na plaću regulirano navedenim aktima, kao i uvećanje plaće po osnovi: 1. otežanih uvjeta rada, za vrijeme prekovremenog rada i dežurstva, za posebne uvjete rada, rad subotom, nedjeljom blagdanom, noću, rad u drugoj smjeni, turnusu, minuli rad, položajni dodaci 2. iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, b) jesu li tužitelju u utuženom razdoblju (s obzirom na utvrđenja iz točke IV a) isplaćivane naknade plaće sukladno Pravilniku o plaćama i drugim materijalnim pravima radnika, kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatku I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i to za vrijeme godišnjeg odmora ili eventualno naknade plaća zbog privremene nesposobnosti za rad.
8. Iz nalaza i mišljenja vještaka Mirne Tot Nužda utvrđeno je kako je tužena za period od 1. lipnja 2016. do 31. ožujka 2020. manje obračunala razlike bruto plaće od tuženika tužitelju te utvrdila da ukupna razlika neisplaćene bruto plaće iznosi 71.722,36 kuna (9.519,19 EUR) (Tablica 3: Rekapitulacija izračuna po mjesecima). U izračunu razlike plaće za dodatke za prekovremeni rad u nalazu vještačenja osnovna plaća utvrđena je umnoškom osnovice za obračun plaće, koeficijenta minulog rada i koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na kojem je tužitelji ostvarivao prekovremeni rad, a sukladno „Zaključku broj 48.“ Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva. U koeficijentu složenosti poslova kojim je obračunata osnovna plaća i izračuni dodataka za prekovremeni rad u ovom nalazu vještačenja nije uključen položajni dodatak kao sastavni dio koeficijenta, a niti je položajni dodatak posebno iskazan kao uvećanje osnovne plaće, jer radno mjesto na kojem je radio tužitelj nije na popisu radnih mjesta koji uključuje položajni dodatak. Vještačenjem su izračunate razlike bruto plaće po osnovi prekovremenih sati rada za dodatke na plaću, za liječnički dodatak i dodatak za posebne uvjete rada, kao i razliku naknade bruto plaće koja iz toga proistječe za sate godišnjeg. Vještačenjem nisu utvrđene razlike po osnovi bolovanje na teret tuženika kao poslodavca do 42 dana jer tužitelj u promatranom razdoblju nije koristio bolovanje.
9. Tuženik se podneskom od 5. lipnja 2025. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka u kojem je naveo kako tuženik ne prihvaća nalaz i mišljenje računovodstveno financijskog vještaka, jer smatra kako isti nije napravljen objektivno,stručno i u skladu sa pravilima financijske struke. Posebno naglašava kako osporava i matematički izračun vještaka u njegovom nalazu i mišljenju, kao i način i metodologiju izračuna. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka nije razvidno na temelju koje dokumentacije i kojih pravnih propisa i akata je on izradio predmetni nalaz. Sam vještak je u svom uvodnom dijelu nalaza i mišljenja naveo kako je svoje vještačenje temeljem rješenja naslovnog suda. 2 U nalazu nije razvidno,jeli financijski vještak prilikom njegove izrade primjenjivao odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Također nije razvidno da bi vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio Zaključke, Zajedničkog povjerenstva za tumačenje spornih odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, i to člankom 47. jasno je propisano što predstavlja osnovnu plaću, a što dodatke na osnovnu plaću. Odredbom članka 47. KU/13 i članka 45. KU/18 , osnovna plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće,uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su:stimulacija,dodaci za posebne uvjete rada,dodaci i uvećanja plaće. Iz samog nalaza i mišljenja ,uopće nije vidljivo je li financijski vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja primjenjivao odredbe članka 45, 47 i 51 .Kolektivnog ugovora. Tuženiku nije poznato jeli financijski vještak primjenjivao uopće odredbe Kolektivnog ugovora prilikom izrade nalaza. Također iz nalaza nije vidljivo, ako je pri izradi nalaza i primjenjivao odredbe Kolektivnog ugovora, koje je to odredbe primjenjivao. Nadalje tuženiku iz samog nalaza i mišljenja, nije vidljivo je li financijski vještak, prilikom izrade nalaza i mišljenja, u obzir uzeo i Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje spornih odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Tuženik je već u odgovoru na tužbu, ukazao na činjenicu da je prilikom obračuna plaća uz zakonske odredbe, pod zakonske akte, odredbe Kolektivnog ugovora, vrlo važno primjenjivati i Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje spornih odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Navedeni Zaključci Zajedničkog povjerenstva, su obvezujući i imaju pravnu snagu Kolektivnog ugovora, te ih se mora primjenjivati. Odgovorom na tužbu, tuženik je ukazao i dostavio i Zaključak br.48.,koji je donijelo Zajedničko povjerenstvo za tumačenje spornih odredbi Kolektivnog ugovora. Zaključkom br. 48. također je utvrđeno kako se plaća prekovremeni rad radniku. „(…)Za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća se obračunava sukladno članku 51. stavku 1. podstavku 4. Kolektivnog ugovora, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika bez primjene položajnog dodatka.“ Navedenim zaključkom je izričito određeno na koji način se obračunava prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati, a to je sukladno čl. 51. st. 1. podstavku 4. Kolektivnog ugovora, odnosno na osnovnu plaću radnika. Iz samog nalaza i mišljenja vještaka ,uopće nije vidljivo je li prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir predmetni Zaključak br. 48.,Zaključak br. 148 i 153. Analizirajući nalaz i mišljenje, tuženik smatra kako vještak nije primjenjivao odredbe Kolektivnog ugovora, odnosno da ih nije pravilno primjenjivao, kao i da nije uopće primjenjivao obvezujuće Zaključke Zajedničkog povjerenstva, jer u suprotnom ne bi bilo nikakve razlike na ime isplaćenih plaća u odnosu na izračun vještaka. Financijski vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja ,osim što nije primjenjivao odredbe Kolektivnog ugovora, nije primjenjivao niti pravno stajalište Vrhovnog suda RH u dijelu kojem je taj sud zauzeo pravno stajalište oko prava tužitelja na dodatke na plaću . 3 Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 09.12.2019.godine, pod brojem Su-IV-56/19- 18 zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja(NN broj 143/13 i 96/15,dalje KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57 KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59 KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“ Prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda RH, jasno su naznačeni dodaci na plaću na koje bi tužitelj imao pravo. Financijski vještak u svom nalazu i mišljenje je prilikom izračuna pogrešno utvrdio i izračunao tužitelju i one dodatke na plaću na koje on nema pravo, pa u tom dijelu tuženik stavlja svoje primjedbe.
10. Vještak se podneskom od 16. lipnja 2025. očitovao kako je u svom vještačenju pridržavao važeće zakonske regulative i postavljenog mu zadatka vještačenja iz rješenja o određivanju vještačenja. U Nalazu vještačenja temeljem Rješenja suda obračunati su dodatci za posebne uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi isključivo za prekovremene sate rada na osnovnu plaću, odnosno na satnicu osnovne plaće, a temeljem koeficijenata radnih mjesta (kolona 4 Priloga 1) koji ne uključuje položajni dodatak za cijeli period tužbenog zahtjeva. Na temelju izračunatih razlika za dodatke ukupno po mjesecima, dodatno je izračunata razlika naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora proporcionalno satima provedenim na godišnjem odmoru u odnosu na redovni mjesečni fond radnih sati. Nalaz vještačenja izrađen je na temelju zakonskih propisa i pravnog okvira koji sam navela na 3. i 4. str. Nalaza, kao i pravilima struke uz jasan matematički izračun i mogućnost kontrole izračuna u prilogu 1. Tuženik se usmjerava na objašnjenju pravnih propisa primijenjenih u Nalazu vještačenja, a na vještaku nije da tumači pravne propise. U Nalazu vještačenja su navedeni pravni propisi samo zbog razumijevanja vještačenja. Osnovna plaća prema odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisana je člankom 47. što navodi i tuženik“… a osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uveća za 0,50% za svaku navršenu godinu radnog staža.“ Na strani 7. i 8. Nalaza vještačenja upravo je naveden matematički izračun osnovne plaće i definirano je što čini osnovnu plaću, a upravo kako navodi tuženik: Osnovna plaća= osnovice za izračun plaće x koeficijent složenosti poslova radnog mjesta x koeficijent minulog rada. U tekstu nalaza vještačenja je navedeno da prilikom opisa izračuna osnovne plaće se ista obračunava u skladu s člankom 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143./2013) i prema članku 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29./2018.). Navedeno radno mjesto na kojem je radio tužitelj nije na popisu radnih mjesta položaja I. vrste, prema navedenoj uredbi i u koeficijentima složenosti poslova radnih mjesta nije sadržan položajni dodatak. U zaključku 48. je navedeno: „Za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća se obračunava sukladno članku 51. stavku 1. Podstavku 4. Kolektivnog ugovora, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika bez primjene položajnog dodataka.“ Iz navedenog u nalazu vještačenja i matematičkog izračuna u prilogu 1 i navedenog u ovom podnesku je jasno da radno mjesto tužitelja i navedeni koeficijent složenosti poslova radnog mjesta od 2,027 i 2,2980 koji ne uključuju položajni dodatak, te su obračunati dodatci u ovom nalazu vještačenja za prekovremeni rad na osnovnu plaću u skladu prema Zaključku 48, a kako to tumači Zajedničko povjerenstvo za tumačenje spornih odredbi Kolektivnog ugovora. Utjecaj primjene zaključka 48. odnosi se na položajna radna mjesta voditelja i šefova poslovnih jedinica i odjela u zdravstvenim ustanovama u kojima je u koeficijentu složenosti poslova radnog mjesta uključen položajni dodatak radnog mjesta, pa kada se dežura u prekovremenom radnom vremenu za prekovremene sate ne priznaje se i ne obračunava se koeficijent složenosti poslova voditeljskog radnog mjesta, već radnog mjesta na kojem je obavljen rad. Kod tužitelja s obzirom da nije bio voditelj i da nije imao položajno radno mjesto, primjena koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta od 2,027 i 2,2980 je u skladu s navedenim zaključkom broj 48. Također, iz navedenog tuženik je prekovremenim radom smatrao svaki sat rada duži od predviđenog rada redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a rad na dane blagdana, neradnim danima u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, od tuženika tužitelju obračunat je u IP-1 obrascima u skladu sa Zaključkom broj 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje spornih odredbi Kolektivnog ugovora. U prilogu 1, kao matematičkoj podlozi Nalaza vještačenja na bazi dokumentacije iz sudskog spisa, a prije svega obrazaca: OBRAČUNSKE ISPRAVE ZA ISPLATU IP-1 obrasca i Evidencije radnog vremena napravljeni su pojedinačni izračuni za svaki mjesec i sveukupno. Dodatno u tablici 2 u Nalazu vještačenja je pojašnjeno na primjeru obračuna prekovremenog rada za mjesec studeni 2016. godine, a što se obračunski odnosi i na cijeli period tužbenog zahtjeva.
11. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka. Vještak je financijski izračun prikazao primjenjujući propise navedene u sudskom rješenju na način određen u predmetnom rješenju te kroz analizu knjigovodstvene i financijske dokumentacije koju su vodile i sudski spis dostavile tužene. Nalaz financijskog vještaka izrađen je stručno, detaljno i isključivo na temelju materijalnih dokaza te u skladu s primjenom propisa kako je sud naložio u pisanom rješenju o vještačenju. Pri tome nisu istaknuti decidirani prigovori na matematički obračun razlike plaće po osnovi prekovremenog rada za dodatak na plaću.
12. Ocjenom provedenih dokaza i to kako svakog pojedinog, tako i u njihovoj međusobnoj svezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.
13. Na temelju članka 90. stavak 1. Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23. dalje ZR) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Na temelju članka 94. ZR-a za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Plaću isplaćuje poslodavac. Poslodavac tužitelja je u utuženom razdoblju bila Opća bolnica „Dr. Josip Benčević“, Slavonski Brod pa je za ovo razdoblje pasivno legitimirana u ovom sporu.
14. U odnosu na osnov tužbenog zahtjeva ističe se da su dodatci na plaću zdravstvenih radnika za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom ugovoreni Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i to:
- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 – na snazi od 1. prosinca 2013. do 1. ožujka 2018. - dalje KU/13), kojim je u čl. 57. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 59. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 10%,
- Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15 – na snazi od 1. listopada 2015. – dalje Dodatak I) koji je u članku 4. izmijenio članak 59. KU/13 na način da dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine, od dana primjene predmetnog Dodatka I., iznosi 12%,
- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18 – na snazi od 1. ožujka 2018. – dalje KU/18), kojim je u članku 55. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 57. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 12%,
- Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike u namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, 128/17 i 47/18- Dopuna – na snazi od 1. prosinca 2017. – dalje TKU/17), kojim je u članku 55., a kasnijim TKU (128/17) u čl. 54. određeno pravo na posebne dodatke u skladu s granskim ugovorom. - odredbom članka 36. KU/13 i članka 34. stavak 1. i 2. KU/18 propisano je da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za radnika povoljnije,
- odredbom članka 59 TKU propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema stavku 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu. Struktura plaće zdravstvenih radnika određena je člankom 47. KU/13 i člankom 45. KU/18. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koji je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća
15. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda radnik pravo na ugovorene dodatke na plaću ostvaruje i za vrijeme prekovremenog rada, ujedno uvažavajući činjenicu da uvećanje plaće na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulazi u osnovnu plaću liječnika. Stoga tužitelj ima pravo istodobno na isplatu navedenih dodataka i za redovni i za prekovremeni rad. Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela broj: SU-IV-56/19-18, koja je održana 9. prosinca 2019., zauzeo je slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu“. Osim toga pravo na isplatu dodataka na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te za znanstveni stupanj potvrđuje i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 66/2020) koji se ne primjenjuje na utuženo razdoblje, ali je u konačnici jasno definirao prava zdravstvenih radnika i namjeru ugovornih strana te u članku 2. odredio da se navedeni dodatci na plaću isplaćuju i na dio plaće ostvaren na temelju prekovremenog rada. Iz navedenih razloga Zaključci Povjerenstva na koje se poziva tužena u dijelu obračunatih dodataka na plaću ne mogu se primijeniti jer su suprotni zakonskim propisima i prihvaćenim pravnim stavovima, kao i odredbama sklopljenih Kolektivnih ugovora. Sukladno utvrđenju prava na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora, tuženik nije ispravno obračunao prosjek plaće koji predstavlja osnovu za izračun naknade za godišnji odmor i bolovanje, a na temelju naprijed navedenih odredbi Kolektivnih ugovora koji su važili u utuženom razdoblju. Osim odredbi KU i Zakon o radu u članku 81. određuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad), a u članku 95. stavak 5. Zakon o radu određuje da radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca za razdoblje kad nije radio zbog opravdanih razloga (npr. bolovanje). Vještak je sukladno rješenju suda utvrdio prosjek mjesečne plaće u tri mjeseca koja su prethodila tužiteljevom korištenju godišnjeg odmora i bolovanju, a prema plaći koja je trebala biti isplaćena tužitelju.
16. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Kako prema čl. 90. st. 4. Zakona o radu plaća, naknada plaće i ostali primici isplaćuju se u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec, tako je kao datum početka tijeka kamata određen dan mjeseca kada je isplaćena plaća na iznose utvrđenih razlika plaće za pojedine mjesece.
17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, troškovniku punomoćnika i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" br. 138/2023).
Stoga je sud kao opravdan tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 5. rujna 2024. sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu od 14. listopada 2025. sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife u iznosu od 200,00 EUR, trošak podneska od 5. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, trošak podneska od 18. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, trošak podneska od 10. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, trošak podneska od 15. lipnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, ročište za objavu presude po Tbr. 9. toč. 3. Tarife u iznosu od 50,00 EUR, PDV u iznosu od 362,50 EUR i trošak vještačenja u iznosu od 500,00 EUR. Tužitelju je dakle priznat trošak od ukupno 2.312,50 EUR. Trošak sastava podneska od 23. kolovoza 2021. nije priznat jer se u istom postavlja alternativni tužbeni zahtjev, a što je tužitelj mogao navesti i prilikom podnošenja tužbe.
18. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Slavonski Brod, 30. listopada 2025.
Sutkinja
Miranda Gavrić Jularić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.
DNA:
1. Tužitelj po punomoćniku
2. Tužena po punomoćniku
3. Porezna uprava - po pravomoćnosti
