Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šetalište dr. I. Lebovića 42

Poslovni broj: P-116/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Zlata Bašek Skrba, u pravnoj stvari tužiteljice IĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku odvjetnici Gordani Grubeša iz Odvjetničkog društva Grubeša i partneri d.o.o., iz Zagreba, protiv tuženika Stečajna masa iza N.S.CENTAR d.o.o. u stečaju, Koprivnica, Dravska ulica 1, OIB: 05532264821, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Barišić- Vedran Barišić iz Koprivnice, radi utvrđenja ništetnosti, podredno utvrđenja ugovora nepostojećim, radi isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave 16. rujna 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnine od dana 29. ožujka 2005. godine sklopljen između IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao prodavatelja i kupca N.S. CENTAR d.o.o., OIB: 50415086923, Ante Jakšića 1, Zagreb, sada Stečajna masa iza N.S. CENTAR d.o.o. u stečaju, OIB: 05532264821, Dravska 1, Koprivnica ovjeren kod javnog bilježnika AĐ, [adresa], pod brojem ovjere OV-4792/2005 dana 30. ožujka 2005.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Bjelovar, Općinskog suda u Bjelovaru da uspostavi zemljišnoknjižno stanje u pogledu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koje je bilo prije provedbe ugovora o kupoprodaji nekretnine od 29.03.2005., rješenjem zemljišnoknjižnog odjela posl.br. Z-4771/06, odnosno nalaže se uknjižba prava potonjeg vlasništva u korist tužiteljice IĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao prodavatelja u pogledu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. "

II Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nema pravnog učinka Ugovor o kupoprodaji nekretnine od dana 29. ožujka 2005. godine sklopljen između IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao prodavatelja i kupca N.S. CENTAR d.o.o., OIB: 50415086923, Ante Jakšića 1, Zagreb, sada Stečajna masa iza N.S. CENTAR d.o.o. u stečaju, OIB: 05532264821, Dravska 1, Koprivnica ovjeren kod javnog bilježnika AĐ, [adresa], pod brojem ovjere OV-4792/2005 dana 30. ožujka 2005.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Bjelovar, Općinskog suda u Bjelovaru da uspostavi zemljišnoknjižno stanje u pogledu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koje je bilo prije provedbe ugovora o kupoprodaji nekretnine od 29.03.2005., rješenjem zemljišnoknjižnog odjela posl.br. Z-4771/06, odnosno nalaže se uknjižba prava potonjeg vlasništva u korist tužiteljice IĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao prodavatelja u pogledu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]."

III Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.125,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom dana 29. ožujka 2005. zaključila Ugovor o kupoprodaji nekretnine, a 30. ožujka 2005. pred javnim bilježnikom AĐ, [adresa], te da je tužiteljica ovjerila svoj potpis pod brojem ovjere OV-4792/2005, (u daljnjem tekstu: Ugovor). Navedenim ugovorom tužiteljica je kao prodavatelj prodala tuženiku kao kupcu nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog suda u Bjelovaru, zemljišnoknjižni odjel [adresa], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], nalazeća na kč. br [katastarska čestica] (uložak je utrnut) a sada zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], nalazeća na kč. br [katastarska čestica] u naravi DVORIŠTE, ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, (JEDNOKATNA STAMBENO-POSLOVNA ZGRADA), 2 [adresa],20, DVORIŠNA ZGRADA ukupne površine 810 m2, a iznos kupoprodajne cijene određen je u čl. 2. Ugovora u iznosu od 1.500.000,00 kuna.

1.1. Tužiteljica nadalje u tužbi navodi da se u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji nalazila u bezizlaznoj situaciji zbog teškog materijalnog stanja, dobila je otkaz na poslu nakon dvadeset godina rada u društvu “Prerada“, a morala je uzdržavati svojih dvoje maloljetne djece kao samohrana majka te su joj se u takvom stanju nužde, a znajući za sve navedeno, obratili ŽĐ (njezin poznanik) i RĐ (tadašnji zakonski zastupnik tuženika) i ponudili joj da sa tuženikom (društvom N.S. CENTAR d.o.o.) potpiše ugovor o kupoprodaji nekretnine tržišne vrijednosti dva i pol milijuna kuna u kojem je kupoprodajna cijena određena u iznosu od 1.500.000,00 kuna, što da predstavlja očiti nerazmjer između onoga što je tuženik ugovorio u svoju korist i onoga što po ugovoru daje, a na što je tužiteljica zbog nedovoljnog iskustva, stanja nužde i teškog materijalnog stanja pristala, čime se tuženik namjerno okoristio u svoju korist. Da stvar bude gora, na kraju nikada nije zaprimila niti iznos određen kupoprodajnim ugovorom, nego joj je zakonski zastupnik tuženika zauzvrat, a koristeći se njezinom nevoljom i nemoći, ponudio da ju može zaposliti (u društvu NION NEKRETNINE d.o.o.), na što je zbog teške financijske situacije i potrebe za uzdržavanjem dvoje maloljetne djece i pristala. Šest mjeseci nakon sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji, tužiteljici su ŽĐ (koji se predstavljao kao direktor tuženika) i RĐ (kao direktor tuženika) obznanili da više ne treba dolaziti na posao u društvo NION NEKRETNINE d.o.o. (koje društvo je faktički bilo pod njihovom kontrolom) i da je dobila otkaz.

1.2.Tužiteljica nadalje u tužbi navodi da nikada nije zaprimila iznos određen u čl. 2. Ugovora. Osoba ovlaštena za zastupanje tuženika RĐ i ŽĐ počeli su ju izbjegavati i prestali joj se javljati i jedino što je od tuženika zaprimila jest novčani iznos od 20-ak tisuća kuna, koji iznos je predstavljao plaću za rad u društvu NION NEKRETNINE d.o.o. u razdoblju od šest mjeseci. Tužiteljica je i putem policijskih službenika pokušala doći do navedene dvojice ljudi, međutim bezuspješno.

1.3. Iz navedenog činjeničnog stanja tužiteljica u tužbi navodi da je očigledno kako se ovdje radi o ništetnom zelenaškom ugovoru, propisanog odredbom čl. 329. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 dalje u tekstu ZOO), odnosno odredbom čl. 141. starog ZOO-a (obzirom da je bio važeći u vrijeme sklapanja predmetnog ništetnog ugovora). Navedenim zakonom propisano je da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je drugom dao ili učinio ili se obvezao dati ili učiniti.

1.4. Tužiteljica tvrdi da se nalazila u stanju zavisnosti koje su tadašnji zakonski zastupnik tužitelja RĐ, kao i njezin poznanik ŽĐ (koji ju je upoznao sa RĐ) iskoristili za sklapanje predmetnog ugovora o kupoprodaji.

1.5. Ističe da tržišna vrijednost nekretnine uvelike nadmašuje iznos kupoprodaje određen pobijanim ugovorom, a kada se uzme u obzir da je tuženik stekao pravo vlasništva na nekretnini za iznos od par mjesečnih minimalnih plaća, da je jasno kako se radi o zelenaškom ugovoru i da je isti sukladno odredbi čl. 329. st.1. ZOO-a ništetan. Predlaže na te okolnosti uvid u priloženi nalaz i procjenu tržne vrijednosti nekretnina od travnja 2004. stalnog sudskog vještaka Juraja Šimeka Ing. građ. Po potrebi predlaže provođenje novog građevinskog vještačenja odlukom suda, na okolnost utvrđenja tržišne vrijednosti predmetne nekretnine.

1.6. Nadalje, tužiteljica navodi da uslijed činjenice da je tuženik iskoristio nedovoljno iskustvo i lakomislenost tužiteljice kako bi za sebe ugovorio korist pravo vlasništva nekretnine za iznos stvarno isplaćenih 20-ak tisuća kuna, isti je obećavao tužiteljici da će joj osigurati stalan i siguran posao, da bi samo par mjeseci nakon prodaje nekretnine, odnosno nakon zaposlenja, tužiteljicu bez njezine krivnje otpustio sa posla. Načelo jednake vrijednosti činidaba jedno je od temeljnih načela obveznog prava koje su ugovorne strane dužne poštivati prilikom sklapanja naplatnih ugovora. Smisao tog načela je da se u odnosima razmjene dobara i usluga osigura, što je više moguće, ekvivalentnost vrijednosti činidbe i protučinidbe, odnosno, da odstupanja od tog načela ne prelaze zakonom ustanovljenu mjeru. Za narušavanje tog načela predviđene su određene pravne posljedice. Ovisno o intenzitetu ugrožavanja tog načela, one se mogu sastojati u ništavosti ugovora (zelenaški ugovori), što je u ovom predmetu slučaj.

1.7.Tužiteljica nadalje tvrdi da je tuženik u vrijeme sklapanja ugovora znao da se tužiteljica kao prodavateljica nalazi u teškoj i bezizlaznoj financijskoj situaciji, stoga da je jasno da se radi o ugovoru koji je protivan moralu društva, načelu savjesnosti i poštenja jer nije sklopljen u namjeri da tužiteljici ikada bude isplaćena kupovnina u visini tržišne vrijednosti nekretnine, već u namjeri iskorištavanja tuđe nevolje radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi te je kao takav ništav.

1.8. Slijedom svega naprijed navedenog, imajući u vidu da je Ugovor o kupoprodaji od dana 29. ožujka 2005., broj ovjere OV-4792/2005 zelenaški ugovor pa time ništetan, tužiteljica traži oglašavanje ništetnim Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29.3.2005. sklopljenog između tužiteljice kao prodavatelja i prednika tuženika kao kupca, te traži uspostavu prethodnog zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način, da se izvrši uknjižba potonjeg vlasništva u korist tužiteljice u pogledu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Istom tužbom tužiteljica postavlja i podredni tužbeni zahtjev, tražeći utvrđenje da je bez učinka naprijed spomenuti Ugovor o kupoprodaji nekretnina i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se tužbi i tužbenim zahtjevima tužiteljice protivi, jer da su neosnovani. Ističe da tužiteljica uz tužbu prilaže Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 29.3.2005., koji po svojem sadržaju, formi i postojanju ovjere potpisa tužiteljice kao prodavateljice u svemu odgovara i formi i sadržaju potrebnom za valjano stjecanje prava vlasništva na nekretninama, pa prema tome i za zemljišnoknjižni prijenos vlasništva, koji je, uostalom, temeljem toga Ugovora i ostvaren, ali, uz istovremeno provedeni prijenos vlasništva radi osiguranja u korist kreditora ugovorene kupoprodaje, i to HVB SPLITSKE BANKE d.d., a što da je jasno vidljivo iz zemljišnoknjižnih izvadaka koje tužiteljica prilaže uz tužbu.

2.1. Tuženik nadalje navodi da tužiteljica u tužbi tvrdi, da je prikraćena za cijenu nekretnine, i to tako, što je, po njenome mišljenju, vrijednost nekretnine u vrijeme kupoprodaje (2005.) bila 2.500.000,00 kuna, a da je ugovorena kupoprodajna cijena iznosila 1.500.000,00 kuna, što je, po mišljenju tužiteljice, „očiti nesrazmjer“. Tuženik smatra da navedenu tvrdnju o vrijednosti nekretnine od 2.500.000,00 kuna tužiteljica dokazuje potpuno nečitljivim i nekompletnim elaboratom o procjeni, koji da uopće ne može poslužiti kao dokazno sredstvo u ovome postupku, a k tome, same isprave, koje tužiteljica prilaže uz tužbu, da pokazuju, da stanje stvari ni približno ne odgovara tvrdnjama tužiteljice. Naime, iz Sporazuma o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine, solemniziranog pred javnim bilježnikom Duškom Sudarom, vrijednost nekretnina koje su predmet prijenosa, za slučaj realizacije fiducijarnog prava, utvrđuje se unaprijed u vrijednosti od 212.051,12 EUR, što je tek neznatno više od kupoprodajne cijene nekretnina iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina, koja iznosi nešto više od 1.500.000,00 kuna. Dakle, nema nikakvog nesrazmjera u vrijednosti nekretnine i njezine kupoprodajne cijene.

2.2. Nadalje tuženik navodi da je u stečajnom postupku koji se vodi nad, ovdje, tuženikom, utvrđena vrijednost nekretnine, u iznosu od 438.000,00 kn, a temeljem Procjene tržišne vrijednosti nekretnina od 20. srpnja 2021. – kuće i zemljišta u [adresa] u [adresa], koje nekretnine su istovjetne nekretninama koje su predmet Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29.3.2005. Prema tom vještačenju, nekretnine imaju vrijednost od 58.500,00 EUR odnosno 438.000,00 kuna, što je više nego tri puta niža vrijednost od kupoprodajne cijene iz navedenog ugovora, a što također potvrđuje, kako je kupoprodajna cijena godine 2005. bila odgovarajuća tadašnjoj vrijednosti tih nekretnina.

2.3. Tuženik nadalje navodi kako tužiteljica tvrdi da je primila tek neznatni dio ugovorene cijene nekretnina, a da preostatak kupovnine nije nikada primila, jer da je zakonski zastupnici prednika tuženika iskoristili njezinu „bezizlaznu situaciju“. Taj navod tužiteljice tuženik poriče kao neistinit. Ukazuje da je u odredbi članka 1. stavak 2. Sporazuma o prijenosu vlasništva radi osiguranja tražbine, kojega tužiteljica prilaže uz tužbu, stoji: „Ugovor o kreditu nalazi se u prilogu ovoga Sporazuma“. Prema odredbi točke 1. Ugovora o kreditu broj 2826/05, „pismeno najavljeni iznos kredita potom će biti doznačen na račun prodavatelja nekretnine: gospođe IĐ, [adresa], broj računa (…) otvoren kod kreditora“. Prema tome, tuženik ukazuje da slijedom citirane odredbe Ugovora o kreditu, tužiteljica je primila u cijelosti ugovorenu kupovninu, jer je svota kredita prema navedenom Ugovoru iznosila 200.000,00 EUR.

2.4. Zaključno tuženik u odgovoru na tužbu poriče, da bi se u slučaju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29.3.2005. radilo o zelenaškom i zbog toga ništetnom ugovoru. Također, tuženik poriče, da bi se radilo o ugovoru sklopljenom uz postojanje nedopuštene pobude na strani prednika tuženika kao kupca, tako da nema niti osnove podredni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je spomenuti ugovor bez učinka.

2.5. Zaključno tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako pisani dokazi, izneseni u ovome odgovoru na tužbu, jasno potvrđuju, da nije bilo nikakve prikrate tužiteljice u odnosu na vrijednost prodane nekretnine, zatim, da je tužiteljica iz sredstava kredita odobrenog predniku tuženika izravnom isplatom od banke – kreditora primila 200.000,00 EUR kupovnine, te kako prema tome nije za presuđenje u ovoj stvari odlučno u kakvoj se životnoj situaciji u vrijeme sklapanja predmetnoga ugovora nalazila tužiteljica, tuženik se protivi saslušanju tužiteljice na te okolnosti, kao i saslušanju s njene strane predloženih svjedoka. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže sudu, da tužbu tužiteljice i njezine tužbene zahtjeve odbije kao neosnovane, te tužiteljicu obveže da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. Tužiteljica se očitovala na odgovor na tužbu na način da je ustrajala u navodu da od tuženika, a po pobijanom ugovoru na ime isplate kupoprodajne cijene nije zaprimila ni iznos određen kupoprodajnim ugovorom niti koji drugi iznos. Tužiteljica ponavlja da je bila prinuđena na sklapanje navedenog ugovora na način da je tadašnji zakonski zastupnik g. RĐ, uz pomoć g. ŽĐ koristeći tešku financijsku situaciju tužiteljice istu doveli u stanje zavisnosti da bi potom ishodili potpisivanje navedenog ugovora. Naime, tužiteljica se u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji nalazila u bezizlaznoj situaciji zbog teškog materijalnog stanja, dobila je otkaz na poslu nakon dvadeset godina rada u društvu “Prerada“, a morala je uzdržavati svojih dvoje maloljetne djece kao samohrana majka te su joj se u takvom stanju nužde, a znajući za sve navedeno, obratili ŽĐ (njezin poznanik) i RĐ (tadašnji zakonski zastupnik tuženika) i ponudili joj posao. Uvjet za dobivanje posla je kod tužiteljice bio je, a kako je to tužiteljici objašnjeno, da tuženiku pomogne pri dizanju kredita. Ispostavilo se da „pomoć“ kakvu je zz tuženika tražio zapravo znači fiducijarni prijenos vlasništva nekretnine radi osiguranja vraćanja kredita podignutog kod HVB Splitske banke d.d. na ime tuženika kao korisnika. Tužiteljica sa tuženikom uistinu i potpisuje ugovor o kupoprodaji nekretnine tržišne vrijednosti dva i pol milijuna kuna u kojem je kupoprodajna cijena određena u iznosu od 1.500.000,00 kuna, a ista nekretnina služi i kao fiducijarno osiguranje za kredit dok je korisnik kredita upravo tuženik. Tužiteljica nikada nije zaprimila sredstva kredita za koji je i jamčila dajući u fiducijarno vlasništvo nekretninu upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina]. Nadalje, tužiteljica navodi kako procjena nekretnine učinjena u stečajnom postupku čak 16 godina nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora ne može biti relevantna za procjenu očitog nerazmjera po Ugovoru o kupoprodaji od 30. ožujka 2005. Stoga, a obzirom da tuženik osporava elaborat o procjeni tržišne vrijednosti nekretnine u razdoblju 2005. tužiteljica predlaže da se u ovom postupku provede vještačenje radi utvrđenja tržišne vrijednosti nekretnine u periodu sklapanja kupoprodajnog ugovora. Tužiteljica ponavlja kako ugovorena cijena u trenutku sklapanja samog Ugovora o kupoprodaji predstavlja očiti nerazmjer između onoga što je tuženik ugovorio u svoju korist i onoga što po ugovoru daje, a na što je tužiteljica zbog nedovoljnog iskustva, stanja nužde i teškog materijalnog stanja pristala, čime se tuženik namjerno okoristio u svoju korist. U prilogu tužiteljičinih tvrdnji da govori i činjenica da joj je radni odnos u društvu NION NEKRETNINE d.o.o. prestao nakon 6 mjeseci, jer da očito više tužiteljima nije bila potrebna kad su dobili traženi kredit, a što jasno proizlazi iz radne knjižice tužiteljice koja se u prilogu dostavlja.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u isprave u spisu i to Ugovor o kupoprodaji nekretnine ovjeren kod javnog bilježnika 30. ožujka 2005. (str. 7-9, 275- 277 spisa), zemljišnoknjižni izvadak (str.10-11), povijesni zk izvadak (12-13), nalaz i procjenu tržne vrijednosti nekretnina od mjeseca travnja 2004. (str.14-24 i 113-129), procjenu tržišne vrijednosti nekretnine od 20. srpnja 2021. (str. 33-54), sporazum o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine (str. 55-61), Ugovor o kreditu broj 2826/05 i dio Sporazuma o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine (str. 62-72). Tijekom postupka zatraženi su podatci od OTP Banke d.d. te je izvršen uvid u dostavljene podatke banke (str. 89-92 i 107 spisa). Nadalje izvršne je uvid u presliku radne knjižice tužiteljice (str. 99-101 spisa). Tijekom postupka zatraženi su podatci od javne bilježnice AĐ te je izvršen uvid u dopis javne bilježnice (str. 106 spisa).

4.1.Nadalje, tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka koje je predložila tužitelja i to RĐ, dok prvotno nisu saslušani ostali predloženi svjedoci po tužiteljici i to UĐ i ŽĐ budući da dostava poziva za navedene svjedoke na adrese iz JRO MUP-a nije bila moguća s obzirom da su se dostave za navedene svjedoke vraćale s napomene za FĐ nepoznat i za ŽĐ otputovao i nepoznat time da je dostava za navedene svjedoke pokušavana više puta u razdoblju od mjeseca listopada 2022. do mjeseca travnja 2023.Tužiteljica je predlagala da se izvrši terenska provjera po službenicima policije te da se dostava izvrši i putem sudskog dostavljača. Kako su se prema prvotnoj ocjeni ovog suda odlučne činjenice mogle utvrditi na temelju ostalih izvedenih dokaza prvenstveno uvidom i u isprave u spisu i na temelju iskaza tužiteljice saslušane kao stranka i iskaza saslušanog svjedoka RĐ, sud nije provodio daljnje radnje radi saslušanja FĐ i ŽĐ, niti je izveden dokaz građevinskim vještačenjem te je ovaj sud donio presudu broj P-5/2022-52 od 25. listopada 2023. kojim su odbijeni tužbeni zahtjevi kao neosnovani. Povodom žalbe tužiteljice Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je ukinuo predmetnu presudu rješenjem broj Pž- 4160/2023-2 od 24. rujna 2024. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovan postupak iz razlog jer je drugostupanjski sud utvrdio da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje a što se posebice odnosi na izostanak svjedočenja ŽĐ. Nadalje, ukazano je da je nejasno i stoga da nije utvrđeno da li je ŽĐ kao punomoćnik na računu tužiteljice podigao sredstva na ime kupoprodajne cijene, a ako je, u čije ime i za čiji račun je disponirao tim sredstvima.

5. Tužiteljica je u ponovnom postupku na glavnoj raspravi održanoj dana 19. prosinca 2024. ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva i dokaznog prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka FĐ i ŽĐ te provođenje građevinskog vještačenja radi procjene tržišne vrijednosti predmetne nekretnine u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji.

6. Tuženik je na istom ročištu naveo kako ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda i ne protivi se dokaznom prijedlogu tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka. Protivi se dokaznom prijedlogu za provođenjem građevinskog vještačenja jer smatra da se izvođenjem tog dokaza ne bi utvrdile činjenice koje bi bile odlučne za ocjenu osnovanosti postavljenih tužbenih zahtjeva. Navodi da niti tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora a niti podredni tužbeni zahtjev da sklopljeni ugovor nema pravnog učinka nisu povezani s vrijednošću nekretnine u trenutku kupoprodaje. Dodaje da iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da je ugovorena kupoprodajna cijena u cijelosti isplaćena tužiteljici na njen račun u banci i da je prema tome u pogledu cijene postojala suglasna volja ugovornih strana.

7. Tužiteljica je na istom ročištu navela da je izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem nužno kako bi se utvrdile odlučne činjenice i to da je postojao očiti nesrazmjer u odnosu na ono što je tuženik ugovorio u svoju korist i onog što je tužiteljica dobila. Naime jedino što je tužiteljica dobila je zaposlenje na vrijeme od 6 mjeseci. Smatra da je izvođenje tog dokaza nužno s obzirom da se tužbeni zahtjev temelji i na tvrdnjama da je sklopljeni ugovor o kupoprodaji suprotan moralu društva i savjesnosti i poštenja te je potrebno ocijeniti i pobude i motive sklapanja predmetnog ugovora. Nadalje navodi da se dostava za predložene svjedoke izvrši i putem sudskog dostavljača ukoliko dostava nije moguća na adresu prebivališta.

8. U ponovnom postupku na glavnoj raspravi stranke su po punomoćnicima navele da su suglasne da se u ovom postupku ponovno ne izvodi dokaz saslušanjem tužiteljice IĐ i već saslušanog svjedoka RĐ već da se pročita zapisnik o izvođenju dokaza njihovim saslušanjem. Radi navedenog nije ponovo saslušavana tužiteljica IĐ već je pročitan zapisnik o izvođenju dokaza njenim saslušanjem od 1. lipnja 2022. (str. 93-98 spisa), te nije saslušavan niti svjedok RĐ već je pročitan zapisnik o izvođenju dokaza njegovim saslušanjem od 6. ožujka 2023. (str. 171-174 spisa).

9. Utvrđuje se da je sud izvršio uvid u podatke JRO MUP-a za ŽĐ te je utvrđeno da je i na dan 28. listopada 2024. njegova adresa prebivališta [adresa] (str. 274 spisa).

9.1. Utvrđuje se da je sud službenim putem od Policijske uprave Zagrebačke zatražio da izvrše terensku provjeru adrese na koju se može izvršiti dostava pismena svjedoku ŽĐ.

9. 2. Utvrđuje se da je Policijska uprava Zagrebačka dopisom od 6. prosinca 2024. obavijestila ovaj sud da su policijski službenici izvršili terensku provjeru za svjedoka ŽĐ te su utvrdili da ŽĐ ne stanjuje na adresi prebivališta.

9.3. Izvršen je uvid u dopis Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, uprave za zatvorski sustava i probaciju od 7. svibnja 2025. (str. 280 spisa).

10. Nadalje, sud je u ponovnom postupku odredio da će se izvesti dokaz saslušanjem svjedoka FĐ i ŽĐ te da će se izvesti dokaz građevinskim vještačenjem radi procjene tržišne vrijednosti predmetne nekretnine u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji te će tužiteljica pisanim putem biti pozvana na uplatu predujma za troškove vještačenja.

11. U ponovnom postupku saslušan je kao svjedok UĐ, dok dokaz saslušanjem svjedoka ŽĐ nije izveden jer se dostava poziva za ŽĐ nije mogla izvršiti na adresu prebivališta tijekom postupka, niti je tužiteljica uplatila predujam potreban za podmirenje troškova sudskog dostavljača radi dostave poziva svjedoku ŽĐ na području Zagreba. Naime, rješenjem ovog suda od 22. svibnja 2025. pozvana je tužiteljica da temeljem čl. 4. Pravilnika o naknadama za obavljanje službenih radnji izvan zgrade suda (NN br. 38/14, 127/19 i 154/22), u roku od 15 dana na račun ovoga suda unaprijed uplati predujam od 15,47 eura bruto potreban za podmirenje troškova sudskog dostavljača Općinskog građanskog suda u Zagrebu radi dostave poziva svjedoku ŽĐ na području Zagreba. Tužiteljica nije uplatila traženi predujam te nije pokušana dostava putem sudskog dostavljača.

12. Nadalje, dokaz građevinskim vještačenjem radi procjene tržišne vrijednosti predmetne nekretnine u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji nije izveden jer tužiteljica nije po pozivu suda uplatila predujam potreban za podmirenje troškova izvođenja tog dokaza sukladno čl. 153. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

13. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu čl. 8. ZPP-a sud zaključuje da glavni tužbeni zahtjev nije osnovan kao niti podredni tužbeni zahtjev.

14. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim Ugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 29. ožujka 2005. sklopljen između IĐ, [adresa], kao prodavatelja i kupca N.S. CENTAR d.o.o., OIB: 50415086923, Ante Jakšića 1, Zagreb, sada Stečajna masa iza N.S. CENTAR d.o.o. u stečaju, OIB: 05532264821, Dravska 1, Koprivnica ovjeren kod javnog bilježnika AĐ, [adresa], pod brojem ovjere OV-4792/2005 dana 30. ožujka 2005. Nadalje zahtjev je i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u pogledu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koje je bilo prije provedbe ugovora o kupoprodaji nekretnine od 29.03.2005. Tužiteljica je sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a istakla i podredni tužbeni zahtjev za utvrđenje da predmetni ugovor nema pravnog učinka i za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Nadalje tužiteljica potražuje i troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

15. Između stranaka nije bilo sporno, a što proizlazi i iz sadržaja priloženog ugovora da je 29. ožujka 2005. tužiteljica kao prodavateljica zaključila Ugovor o kupoprodaji nekretnine s društvom N.S. CENTAR d.o.o., OIB: 50415086923, Ante Jakšića 1, Zagreb, sada Stečajna masa iza N.S. CENTAR d.o.o. u stečaju, OIB: 05532264821, Dravska 1, Koprivnica kao kupcem. Navedenim ugovorom tužiteljica je kao prodavatelj prodala tuženiku kao kupcu nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog suda u Bjelovaru, zemljišnoknjižni odjel [adresa], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], nalazeća na kč. br [katastarska čestica] (uložak je utrnut) a sada zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], nalazeća na kč. br [katastarska čestica] u naravi DVORIŠTE, ZGRADA

MJEŠOVITE UPORABE, (JEDNOKATNA STAMBENO-POSLOVNA ZGRADA), 2 [adresa],20, DVORIŠNA ZGRADA ukupne površine 810 m2, a iznos kupoprodajne cijene određen je u čl. 2. Ugovora u iznosu od 1.500.000,00 kuna.

16. Tijekom postupka bilo je sporno je li predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnina zelenaški ugovor, protivan moralu društva, načelu savjesnosti i poštenja i kao takav ništav (ništetan) jer tužiteljica tvrdi da nije sklopljen u namjeri da tužiteljici ikada bude isplaćena kupovnina u visini tržišne vrijednosti nekretnine, već u namjeri iskorištavanja tuđe nevolje radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi. Nadalje, sporno je, je li po podrednom tužbenom zahtjevu nepostojeći ugovor (da nema pravni učinak). Naime, tuženik tijekom postupka navodi da iz Sporazuma o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine solemniziranog pred javnim bilježnikom Duškom Sudarom proizlazi da je vrijednost nekretnine 212.051,12 eura, a što da je neznatno više od kupoprodajne cijene dok tuženik ne prihvaća nalaz i mišljenje koje je dostavila tužiteljica uz tužbu da bi vrijednost nekretnine bila znatno veća. Nadalje, tuženik tijekom postupka ističe i da je tužiteljica primila u cijelosti ugovorenu kupovninu i to isplatom na njen račun. Tuženik zaključno osporava da bi se radilo o zelenaškom i zbog toga ništetnom ugovoru a niti da bi se radilo o nedopuštenom pobudi na strani prednika tuženika kao kupca pa da stoga nema osnove niti podredni zahtjev tužiteljice da je spomenuti ugovor bez učinka.

17. Iz provedenih dokaza proizlazi:

-Iz priloženog ugovora o kupoprodaji nekretnina (str. 7-9 spisa) proizlazi da je isti sklopljen između tužiteljice IĐ i društva N.S.CENTAR d.o.o. dana 29. ožujka 2005. i predmet kupoprodaje je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Iz priloženog povijesnog izvatka (str. 12-13 spisa) proizlazi da je predmetni zemljišnoknjižni uložak utrnut 2021. uslijed postupka obnove te su sada čestice iz tog zk. uloška upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] pod brojem čk. br. 1908/1 k. o. [katastarska općina] a kako to proizlazi iz zk. izvatka (st. 10-11 spisa).

-Iz priloženog zk. izvatka uz tužbu (str. 10-11 spisa) proizlazi da je na dan 3. siječnja 2022. kao vlasnik upisano društvo EOS MATRIX d.o.o. Zagreb time da je navedena zabilježba pod 2.1:

"Temeljem zapisnika broj Z-18467/2017/1817 prenosi se slijedeći upis:

Primljeno: 14.04.2005. br. Z-1632/05. Zabilježeno je da je uknjižba prava vlasništva izvršena radi osiguranja novčane tražbine za iznos od 200.000,00 EUR sa kamatom u visini 1-mjesečnog EURIBORA + 4,50% godišnje, promjenjivom, sve računajući od 12.04.2005. pa do konačnog namirenja potraživanja vjerovnika, uz upis da je potonji vlasnik nekretnina: IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]."

Nadalje, zabilježbom pod točkom 3.1 navedeno je :

"Temeljem zapisnika broj Z-18467/2017/1817 prenosi se slijedeći upis:

Primljeno:05.09.2006.g. broj Z-4771/06 Na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29.03.2005.g. i izjave o izdavanju suglasnosti od 23.08.2006.g. uknjižuje se pravo potonjeg vlasništva sa IĐ, u korist: N.S. CENTAR D.O.O., ZAGREB, SELSKA CESTA 5/A."

-Uvidom u nalaz i procjenu tržne vrijednosti nekretnina naručitelja IĐ upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 113-129 spisa) proizlazi da je sačinjen 30. travnja 2004. i da je zaključak sudskog vještaka Juraja Šimeka ing. građ. da je tržišna vrijednost predmetne stambeno-poslovne građevine 306.116,95 eura ili 2.280.571,28 kn.

-Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine (str.7-9 spisa) proizlazi da je isti zaključen u Zagrebu dok je kod javne bilježnice AĐ iz [adresa] ovjeren potpis IĐ na način da je ista priznala potpis na pismenu kao svoj pod brojem ovjere Ov-4792/2005 od 30. ožujka 2005.

-U ugovoru o kupoprodaji nekretnina navedena je kupoprodajna cijena od 1.500.000,00 kn te je navedeno da se kupac obvezuje isplatiti ju prodavatelju po realizaciji kredita kod Splitske banke. U točci V ugovora navedena je isplata na tekući račun kod Splitske banke.

-Iz po tuženiku priložene procjene tržišne vrijednosti nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izrađene po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina Mirku Pauriću (str. 33-54 spisa) proizlazi da je tržišna vrijednost nekretnine na dan 20. srpnja 2021. 58.500,00 eura. U predmetnom nalazu i mišljenju navedeno je da je kod predmetne nekretnine značajan utjecaj na utrživost zatečenost neusklađenosti između izvedenog stanja i stanja u zemljišnim knjigama i katastru. U navedenom nalazu i mišljenju navedeno je da se radi o obiteljskoj kući s pripadajućim zemljištem.

-Iz Sporazuma o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine (str. 55-62 spisa) proizlazi da je zaključen između vjerovnika HVB Splitska banka d.d., dužnika N.S. CENTAR d.o.o. Zagreb zastupan po RĐ direktoru kao protivniku osiguranja ili dužniku, dužnika FĐ iz [adresa] i protivnika osiguranja IĐ. U čl. 1. navedenog Ugovora ugovoreno je kako vjerovnik i dužnik N.S. CENTAR d.o.o. kao korisnik kredita, UĐ kao jamac platac i IĐ kao protivnik osiguranja suglasno utvrđuju da postoji novčana tražbina vjerovnika prema dužniku na temelju ugovora o kreditu broj 2826/05 od 12. travnja 2005. u iznosu od 200.000,00 eura sa kamatom sve računajući od 12. travnja 2005. pa do konačnog namirenja potraživanja vjerovnika te je navedeno da se ugovor o kreditu nalazi u privitku sporazuma. Člankom 3. Ugovora navedeno je da vjerovnik, dužnici N.S. CENTAR d.o.o. i UĐ te IĐ kao fiducijarni dužnik/protivnik osiguranja su suglasni da se radi osiguranja naplate novčane tražbine vjerovnika prenese na vjerovnika vlasništvo na nekretninama fiducijarnog dužnika/protivnika osiguranja koje su upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Bjelovaru i to kčbr. [katastarska čestica] sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

-Člankom 4. navedeno je vjerovnik i fiducijarni dužnik/protivnik osiguranja su suglasni da će fiducijarni dužnik za vrijeme trajanja osiguranja nastaviti koristiti nekretnine na kojim je preneseno vlasništvo.

-Člankom 6. Sporazuma ugovorne strane odredile su vrijednost nekretnina u iznosu od 212.051,12 eura.

-Navedeni sporazum je potpisan u odnosu za društvo N.S. CENTAR d.o.o. po direktoru RĐ te je potpisan i po protivnici osiguranja IĐ.

-Navedeni Sporazum je i solemniziran odnosno potvrđen po javnoj bilježnici Marini Dabelić iz Zagreba. U navedenoj potvrdi (str. 60-61 spisa) javna bilježnica navodi da je navedeni sporazum kao i prilozi sporazumu podnositeljima pročitala te da je podnositelje isprave upozorila na pravne posljedice i da potvrđena isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, a oni su izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koje iz toga proizlaze i da to odgovara i njihovoj volji. Navedenu potvrdu potpisala je i EĐ kao fiducijarni dužnik i društvo N.S. CENTAR d.o.o. po direktoru RĐ, a ovjera nosi broj OU-326/2015 i datum 13. travnja 2005. Iz sadržaja potvrde proizlazi da je prilog sporazumu i ugovoru o kreditu broj 2826/05 i izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Bjelovaru zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

-Iz priložene potvrde ovršnosti (str. 71-72 spisa) proizlazi da je izdana pod brojem OU-122/08-7 dana 13. veljače 2009. po javnoj bilježnici Dubravki Grladinović sukladno odredbi čl. 54. st. 7. Zakona o javnom bilježništvu i da se istom potvrđuje da je predmetni sporazum o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine postao ovršan dana 19. studenoga 2008.

- iz Ugovora o kreditu br. 2826/05 (str. 62-66 spisa) proizlazi da je zaključen dana 12. travnja 2005. između HVB Splitska banka d.d., Split, Ruđera Boškovića 16 (u daljnjem tekstu; kreditor) i N.S. CENTAR d.o.o. Zagreb, Jakšića 1 (u daljnjem tekstu: korisnik kredita), Nadalje, u toč. 1. Iznos i namjena kredita, navedeno je kako kreditor odobrava korisniku kredita dugoročni investicijski kredit, pod dolje navedenim uvjetima, u ukupnom iznosu od 200.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju kreditora vrijedećem na dan korištenja kredita. Kredit po ovom Ugovoru o kreditu služi za kupnju nekretnine opisane pod točkom 5. ovog Ugovora. Kredit se može iskoristiti odjednom i to najkasnije do 29.4. 2005. Korištenje kredita iz ove točke uslijedit će po pismenom zahtjevu potpisanom od strane za to ovlaštene osobe korisnika kredita. Pismeno najavljeni iznos kredita potom će biti doznačen na račun prodavatelja nekretnine: gospođe IĐ, [adresa]. U toč.5. Ugovora navedena je predmetna nekretnina.

-Uvidom u podatke radne knjižice za tužiteljicu (str. 99-101 spisa) proizlazi da je tužiteljica od 1. srpnja 1983 do 4. rujna 2002. bila zaposlena u trgovačkom društvu Prerada. Zatim od 20. listopada 2002. do 12. lipnja 2006. u društvu BIOS d.o.o. [adresa], a zatim u društvu NION NEKRETINE d.o.o. Zagreb od 14. lipnja 2006. do 31. prosinca 2006.

-Iz očitovanja javne bilježnice AĐ iz [adresa] (str. 106 spisa) proizlazi da je tužiteljica IĐ ovjerila svoj potpis na predmetnom ugovoru o kupoprodaji nekretnina dana 30. ožujka 2005.

-OTP banka d.d. je dopisom od 4. svibnja 2022. dostavila podatke o transakcijama po računu klijenta IĐ za razdoblje od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2006. iz kojeg proizlazi da je 15. travnja 2005. uplaćeno sa računa HVB Splitska banka d.d. Split s napomenom Ug. o kupoprodaji nekretnine upisane u zk.ul.

4738 iznos od 1.465.800,00 kn.

-Iz očitovanja OTP banke d.d. proizlazi da je opunomoćenik po računu 40515017001 klijentice IĐ bio ŽĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] u periodu od 29. ožujka 2005. do 1. srpnja 2014.

-Uvidom u podatke JRO MUP-a proizlazi da je pravilno prezime ŽĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] a ne kako je to očito OTP banka u svom dopisu pogrešno navela PĐ.

18. Dana 1. lipnja 2022. saslušana je IĐ kao stranka te je u svom iskazu navela: "Ja sam od 1983. bila zaposlena u tvrtci Prerada no 2002. većina zaposlenih pa tako i ja dobili smo otkaz jer je Prerada propala. Ja sam tada s dvoje male djece praktično ostala na cesti bez posla i teško je bilo pronaći novi posao. Jedan poznanik, susjed JĐ rekao mi je da postoji jedno poduzeće u Zagrebu i da bi njegov poznanik ŽĐ mogao me zaposliti u tom poduzeću te je dogovoren razgovor u Zagrebu. Tada mi je ŽĐ rekao da će me zaposliti te me je upitao imam li u vlasništvu nekretnina kako bi oni dignuli kredit i otplaćivali taj kredit odnosno kako bi ta tvrtka N.S. CENTAR podigla kredit a oni bi me zauzvrat zaposlili odnosno tvrtka N.S. CENTAR i ŽĐ. Rekli su mi da je potrebna moja suglasnost da se takav kredit digne. Obećali su mi da ću ja nastaviti živjeti u predmetnoj nekretnini i dobiti posao. Nekretnina o kojoj je riječ je moja obiteljska kuća u [adresa] na adresi [adresa] u kojoj sam i tada 2005. živjela i u kojoj sada živim. ŽĐ me te 2005. nazvao i obavijestio da je dogovorio kredit u Splitskoj banci i da trebam doći slijedeći dan u Zagreb te sam ja slijedeći dan i otišla u Zagreb i našla sam se sa ŽĐ na Trgu bana Jelačića te je tada bio prisutan jedan gospodin imena I koji mi je predstavljen kao predstavnik banke zadužen za kredite. Tada mi je ŽĐ predao ugovor o kupoprodaji nekretnine i to moje kuće u [adresa] te mi je rekao da je sklapanje tog ugovora samo formalnost. Prema tom ugovoru ja prodajem kuću tvrtci N.S. CENTAR d.o.o. ŽĐ mi je tada rekao da se nemam što bojati da oni preuzimaju kredit te da je sklapanje tog ugovora o kupoprodaji nužno radi propisa banke i da bi banka odobrila kredit. Tada smo bili u jednom kafiću kod [adresa] i ŽĐ mi je samo gurnuo taj ugovor na potpis i rekao mi da je sve dogovoreno kod javnog bilježnika i da žurimo te ja ugovor nisam pročitala nego sam ga potpisala u tom kafiću. Tada su došli još neki ljudi koje ne poznam te smo otišli kod javnog bilježnika koji se nalazio u neposrednoj blizini u Zagrebu radi ovjere potpisa na ugovoru. Sada mogu reći da sam bila glupa i pristala potpisati ugovor o kupoprodaji a sada to vjerojatno ne bi učinila. Nakon toga sam se vratila u [adresa] i nakon nekog vremena čula sam se telefonski s ŽĐ i pitala što je sa poslom a on mi je rekao da se ne mogu zaposliti u tvrtci N.S. CENTAR d.o.o. radi nekih problema u toj tvrtci te mi je obećao zaposlenje u tvrtci NION NEKRETNINE d.o.o. Zagreb gdje sam se i zaposlila. Mislim da je to bilo 1. lipnja 2006., gdje sam radila do 31. prosinca 2006. jer je ta tvrtka zapala u probleme i ja sam dobila otkaz kao višak te sam se opet našla na cesti. Nakon toga ja sam telefonski kontaktirala ŽĐ i rekla mu kako su me to prevarili jer da sam ja dala nekretninu i oni su uzeli novce a ja sam opet ostala na cesti bez posla. Tada su ŽĐ i RĐ koji je bio direktor tvrtke N.S. CENTAR d.o.o. počeli prijetiti mi i to sa mojom maloljetnom djecom. Znali su noću dolaziti i parkirati razni automobili pred kućom. Nadalje znali su zvati noću sa skrivenog broja mobitela i ja zaključujem da je to bilo ili ŽĐ ili RĐ jer nitko to drugi nije mogao biti. Napominjem da je ŽĐ iz [adresa] a RĐ je iz [adresa] te su mi i jedan i drugi znali reći da šutim i da previše ne pričam i da mislim na svoju djecu jer da oni znaju gdje se moja djeca kreću. Ja sam se bojala bilo što poduzimati i prijavljivati te prijetnje policiji dok su mi djeca bila mala i dok su bili kod kuće u [adresa] tek kada su oni otišli iz [adresa] ja sam došla do odvjetnika koji je pokrenuo ovaj parnični postupak, dok se nisam obraćala policiji niti podnosila bilo kakve prijave. Pojašnjavam da je 2005. moja kćer imala 13 godina a sin 15 godina i mi smo jedini živjeli u kući u [adresa]. Mene od 2005. do danas nitko nije smetao u mom posjedovanju. Ja sam znala nazvati ŽĐ i znala sam ga pitati da se nešto poduzme da se riješi nastala situacija jer nisam imala vlasništvo nad kućom, a nisam bila niti zaposlena, djeca su bila u školi a ja nisam imala niti za kupiti knjige, a kamoli što drugo. ŽĐ mi je tada govorio da smirim živce i da se pripazim jer RĐ me može i izbaciti iz kuće. Ja cijelo to vrijeme od 2005. do danas nisam zasnovala drugi radni odnos osim što sam znala ići raditi za dnevnice.

Na poseban upit suda koju stručnu spremu imam i koje poslove sam radila na prijašnjim radnim mjestima mogu odgovoriti da imam srednju stručnu spremu upravni referent a u društvu Prerada sam radila u pravnoj službi za radne odnose i zaštitu na radu. U tvrtci BIOS d.o.o. [adresa] radila sam 8 mjeseci time da se u radnoj knjižici vodi drugačije jer nisam bila odjavljena dok sam stvarno radila 8 mjeseci i to na poslovima proizvodnje obuće a u društvu NION NEKRETNINE d.o.o. radila sam kao komercijalista i to odgovarala na telefonske pozive i slala poštu.

Na poseban upit suda mogu li se izjasniti je li Ugovor o kupoprodaji nekretnina koji se nalazi priložen u spisu na strani 7-9 ugovor o kupoprodaji nekretnina za koji sam ranije govorila da je sklopljen i potpisan kod javnog bilježnika u Zagrebu mogu odgovoriti da sam ja ugovor o kupoprodaji nekretnina potpisala u Zagrebu i svoj potpis ovjerila kod javnog bilježnika u Zagrebu kako sam to ranije u iskazu navela. Točno se sjećam da je sve potpisano i ovjereno u Zagrebu i ne znam od kud ovaj podatak da bi ovjera OV-4792/2005 bila kod javnog bilježnika AĐ u [adresa] **.**.2005.

Nadalje nakon što mi se predočava Sporazum o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine koji se nalazi u spisu str. 55-61 te i Ugovor o kreditu broj 2826/05 (str. 62-68 spisa) mogu potvrditi da sam te ugovore potpisala u Zagrebu i da su oni ovjereni u Zagrebu kod javnog bilježnika. Mogu pojasniti da sam Ugovor o kupoprodaji nekretnine potpisala na trgu u kafiću kako sam ranije navela dok sam Sporazum o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine i Ugovor o kreditu potpisala kod javnog bilježnika u Zagrebu i sjećam se da sam sve to potpisivala u dva navrata koliko sam išla u Zagreb. Mogu navesti da niti te ugovore niti Sporazum ja nisam pročitala niti mi ih je itko čitao i sve je to išlo na brzinu, jer je sve već bilo unaprijed dogovoreno s javnim bilježnikom u Zagrebu te se došlo samo na potpisivanje.

Na poseban upit suda jesam li primila bilo kakve novčane iznose po svim sklopljenim ugovorima, mogu odgovoriti da nisam primila ništa ni od koga time da mogu potvrditi da sam ja u to vrijeme 2005. imala otvoren račun u Splitskoj banci. Nakon što mi se predočavaju podatci OTP banke d.d. dostavljeni vezano za račun [broj bankovnog računa] (str. 89-92 spisa) i vršene uplate i isplate po tom računu mogu navesti da ja nisam izvršila isplate niti primila bilo kakvu uplatu po tom računu.

U odnosu na upit suda koja je cijena bila ugovorena za kupoprodaju predmetne kuće mogu navesti da se sada ne sjećam točno koja je cijena u ugovoru bila navedena jer mi je ŽĐ govorio da je sve dogovoreno s bankom ali znam da se radilo o iznosu od oko 200.000,00 EUR odnosno da će toliki kredit biti i da je to sve dogovoreno a u odnosu na vrijednost nekretnine u vrijeme sklapanja ugovora ŽĐ mi je rekao da je iznos od 200.000,00 EUR tržišna vrijednost nekretnine i da se ja s tim ne zamaram. Ja nisam provjeravala koja bi bila tržišna vrijednost kuća približne starosti i lokacije te površine i ne mogu se izjasniti koja je stvarno realna cijena moje kuće tada bila.

Na poseban upit suda mogu li pojasniti što je bilo ugovoreno vezano za isplatu kupoprodajne cijene, mogu odgovoriti da nije bilo ništa određeno za isplatu cijene već samo kako sam ranije navela da tvrtka N.S. CENTAR d.o.o. preuzima i kredit i da će oni vraćati taj kredit a da ja ostajem u kući i da su ti papiri formalnosti da bi se dobio kredit i da se nemam što zabrinjavati a tek sam poslije vidjela što je to. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja je li netko u Zagrebu prilikom potpisivanja ugovora potpisao ugovore u ime i za račun N.S. CENTRA d.o.o. mogu navesti da je sve ugovore za N.S. CENTAR d.o.o. potpisao RĐ a sjećam se da je potpisivao i nešto osoba imena UĐ ali ne znam u kojem svojstvu. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika mogu li se izjasniti jesam li pročitala tužbu u ovom predmetu i tužbeni zahtjev te mogu li se izjasniti kako to da se tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnim ugovora o kupoprodaji nekretnine od 29. ožujka 2005. a ovjerenog kod javnog bilježnika AĐ u [adresa] dok sam u svom iskazu ranije navela da je predmetni ugovor ovjeren kod javnog bilježnika u Zagrebu mogu odgovoriti da ja ostajem kod svog ranijeg iskaza da je moj potpis na ugovoru o kupoprodaji nekretnina ovjeren kod javnog bilježnika u Zagrebu. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika mogu li razjasniti svoju tvrdnju da nisam pročitala niti sporazum o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine, dok iz potvrde javnog bilježnika Marine Debelić iz Zagreba proizlazi da ona potvrđuje nakon što je pred podnositeljima navedeni sporazum i priloge pročitala da je podnositelje isprave upozorila i na pravne posljedice i da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, mogu navesti da ja ostajem kod svog ranijeg iskaza da meni ništa kod javnog bilježnika nije pročitano niti razjašnjeno već je sve bilo spremno za potpisivanje i došli smo pred kraj radnog vremena javnom bilježniku i papiri su bili spremni za potpisivanje i ja sam samo dala osobnu iskaznicu i potpisala ugovore.

Na posebno pitanje punomoćnika tuženika mogu li objasniti da iz ugovora o kupoprodaji proizlazi da je sklopljen 29. ožujka 2005. a iz ostale dokumentacije proizlazi da su ovjere ostalih isprava vršene kod javnog bilježnika 13. travnja 2005., što se događalo u tom međuvremenu mogu reći da se čekalo da se odobri kredit a ovaj ugovor o kupoprodaji nekretnina bio je potreban kako bi se potvrdio i isplatio kredit.

Na poseban upit punomoćnika tuženika i nakon što mi je pročitan članak 1. Ugovora o kreditu u kojem je navedeno da će iznos kredita biti doznačen na račun prodavatelja nekretnine IĐ, [adresa] otvoren kod HVB Splitska banka d.d. mogu navesti da ostajem kod svog ranije danog iskaza da ja taj novčani iznos nisam nikada primila niti sam podigla s računa banke, niti znam da je ikada bio doznačen na račun te u banci trebaju raspolagati s podacima tko je doista podigao taj novčani iznos time da koliko se sjećam ja nikome nisam izdala punomoć za raspolaganje novcem na računu koji sam imala otvoren tada kod Splitske banke. Na pitanje punomoćnika tuženika sjećam li se koliko je vremena prošlo od sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnina do dana upisa N.S. CENTRA d.o.o. kao potonjeg vlasnika u zemljišnim knjigama mogu navesti da se sada ne sjećam koliko je vremena prošlo ali mogu potvrditi da sam ja izvršila provjeru u zemljišnim knjigama i vidjela da je izvršen taj upis.

Na posebno pitanje punomoćnika tuženika jesam li ulagala kakve prigovore vezano za upis potonjeg vlasništva N.S. CENTRA d.o.o. na mojoj kući mogu navesti da nisam već da sam kako sam to ranije navela pokušavala razgovorom riješiti moje zaposlenje a zatim su počele i prijetnje kako sam to ranije navela i nisam se usuđivala ništa poduzimati.

Na posebno pitanje punomoćnika tuženika mogu li razjasniti znam li koje su posljedice sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnina s obzirom na moje obrazovanje mogu navesti da ja znam koje su posljedice sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnina ali prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnina odnosi sa kupcem odnosno ranije navedenim ŽĐ i RĐ tada nisu bili narušeni i ja sam im vjerovala da će ispoštovati dogovor vezano za moje zaposlenje i cijelu tu situaciju da je sklapanje ugovora samo formalnost."

19. Punomoćnik tuženika prigovorio je istinitosti iskaza tužiteljice jer se njezin iskaz nalazi suprotnim svemu od isprava koje postoje u spisu predmeta.

20. Dana 6. ožujka 2023. saslušan je svjedok RĐ koji je u svom iskazu naveo: "Mogu reći da sam tijekom 2005. bio direktor društva N.S. CENTAR d.o.o. i to sve negdje do 2008. ili 2009. kada sam digao ruke od svega i otišao sam raditi kao vozač motornog vozila. U odnosu na predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine mogu reći da sva saznanja o sklapanju predmetnog ugovora sklopljenog između IĐ i društva N.S. CENTAR d.o.o. ima ŽĐ jer je on vodio i sve pregovore i sve poslove vezano za sklapanje tog ugovora o kupoprodaji nekretnine. Naime ŽĐ je u to vrijeme bio zaposlen u društvu N.S. CENTAR d.o.o. kao komercijalista i bio je zadužen za poslovanja sa nekretninama. Ja nisam bio prisutan niti na jednom sastanku, niti na razgovoru sa gospođom IĐ te stoga nemam saznanja na koji način je bila ugovorena kupoprodajna cijena niti isplata cijene za predmetnu nekretninu. Mene je zanimalo odnosno društvo N.S. CENTAR d.o.o. samo profit koji bi se ostvario kupnjom nekretnine. Moram napomenuti da je sada prošlo i dosta vremena od 2005. i moje zdravstveno stanje se jako narušilo nakon što je posao u društvu N.S. CENTAR d.o.o. propao neposredno prije nego li sam ja i otišao iz tog društva odnosno više nisam bio direktor u tom društvu. Imao sam i nekoliko moždanih udara a 2014. sam preživio i plućnu emboliju. Radi sveg navedenog i radi proteka vremena ja se sada ne mogu niti prisjetiti je li mi KĐ kao direktoru društva N.S. CENTAR d.o.o. i govorio o pregovorima s IĐ i o tome koja bi bila dogovorena cijena za kupoprodaju nekretnine i način njene isplate.

Na poseban upit suda kakva saznanja imam o sklapanju ugovora o kreditu vezano za isplatu kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu mogu reći da se ne sjećam da bi društvo N.S. CENTAR d.o.o. sklapalo takav ugovor o kreditu radi pribavljanja sredstava za isplatu kupoprodajne cijene. Poznato mi je da je društvo N.S. CENTAR d.o.o. u to vrijeme bilo u poslovnom odnosima i s bankama. Naime u to vrijeme kupovane su određene čestice i u [adresa] na kojima su trebale biti izgrađene poslovno stambene zgrade pa se i u svezi tog poslovanja kontaktiralo s poslovnim bankama. U tom smislu ja se sada ne mogu radi proteka vremena izjasniti je li društvo N.S. CENTAR d.o.o. sklopilo ugovor o kreditu kao korisnik kredita a niti da bi sklapalo sporazum o prijenosu vlasništva predmetne nekretnine IĐ radi osiguranja novčane tražbine. Nadalje mogu reći da mi nije ništa poznato niti o tome da bi IĐ bilo ponuđeno zaposlenje u društvu NION NEKRETNINE d.o.o. tijekom 2005. Mogu navesti da ja nisam bio niti član niti direktor tog društva NION NEKRETNINE d.o.o. Mogu jedino reći da je društvo N.S. CENTAR d.o.o. u to vrijeme poslovalo s društvom NION NEKRETNINE d.o.o.

Na poseban upit suda jesam li ikada kontaktirao s IĐ bilo osobno bilo putem telefona mogu odgovoriti da su naša djeca išla zajedno u školu. Mogu reći da me je ona otprilike prije godinu i pol dana telefonski kontaktirala i raspitivala se o tome gdje je ŽĐ. Ja joj nisam mogao dati taj podatak jer ne znam gdje je on, a mogu reći da je i meni napravio osobnog cirkusa i dugovanje. Ja niti sada ne znam gdje je ŽĐ a uslijed svog zdravstvenog stanja i poslovnih obveza ja nisam niti u stanju njega tražiti niti tužiti za dugovanja prema meni. Prije tog telefonskog poziva od prije godinu i pol dana ja nisam kontaktirao s IĐ.

Na posebno pitanje zamjenika punomoćnice tužiteljice kakav je bio položaj ŽĐ u društvu N.S. CNETAR d.o.o. i kakva je ovlaštenja imao te na temelju čega je sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine mogu odgovoriti da ne znam je li on u to vrijeme bio u sudskom registru upisan kao osoba ovlaštena za zastupanje društva N.S. CENTAR d.o.o. bilo kao direktor bilo kao prokurist. Nadalje na poseban upit otkuda mi je poznato da je predmetna kuća u postupku prodaje u stečaju i to koja se provodi nad Stečajnom masom iza N.S. CENTAR d.o.o. u stečaju mogu odgovoriti da mi je to poznato jer kada me je nazvala IĐ prije godinu i pol dana rekla mi je da ju FINA tjera iz kuće. Kada sam primio i poziv radi saslušanja u ovom postupku zaključio sam da je predmetna nekretnina, odnosno kuća IĐ u stečajnoj masi. Mogu reći da ja ne znam sa sigurnošću je li društvo N.S. CENTAR d.o.o. steklo predmetnu kuću IĐ u svoje vlasništvo.

Na poseban upit zamjenika punomoćnice tužiteljice je li društvo N.S. CENTAR d.o.o. dok sam bio direktor kupovalo od drugih fizičkih osoba nekretnine i zašto, mogu odgovoriti da se ne sjećam. Mogu navesti da je redovno poslovanje tvrtke N.S. CENTAR d.o.o. bilo prodaja gumeno-tehničke robe, auto dijelova, građevinskog materijala, keramike.

Na poseban upit zamjenika punomoćnice tužiteljice je li društvo NION NEKRETNINE bilo pod kontrolom društva N.S. CENTAR d.o.o. mogu odgovoriti da nije već se radilo o redovnoj poslovnoj suradnji."

20.1. Utvrđuje se da je sud predočio svjedoku ugovor o kupoprodaji nekretnina od 29. ožujka 2005. (str. 7-9 spisa) te svjedok navodi da potpis na tom ugovoru ne bi odgovarao njegovom potpisu i da i nadalje nakon što mu je predočen i taj ugovor on se ne sjeća da bi potpisao za društvo N.S. CENTAR d.o.o. taj ugovor o kupoprodaji nekretnine. Nadalje nakon što mu je predočen sporazum o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine (str. 55-61 spisa) te ugovor o kreditu (str. 62-68 spisa) svjedok navodi da potpisi podsjećaju na njegov potpis ali da je njegov potpis ipak malo drugačiji i navodi da i nadalje se ne može sjediti da bi potpisivao i te ugovore u ime i za račun društva N.S. CENTAR d.o.o.

20.2. Zamjenik punomoćnice tužiteljice prigovorio je istinitosti iskaza svjedoka u dijelu koji je suprotan navodima tužiteljice. Osobito navodi kako je neuvjerljivo da se svjedok ne sjeća okolnosti sklapanja predmetnih ugovora.

21. S obzirom na protek vremena, te zdravstveno stanje svjedoka sud prihvaća uvjerljivom tvrdnju svjedoka RĐ da se ne sjeća svih okolnosti sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji nekretnina.

22. Tužiteljica se u odnosu na očitovanje Javnog bilježnika AĐ i očitovanje OTP banke, očitovala kako iz dopisa OTP banke od 17. lipnja 2022. kojim je utvrđeno da je ŽĐ bio opunomoćenik tužiteljičinog bankovnog računa u periodu od 29.3.2005. do 1.7.2014., proizlazi ono što tužiteljica tvrdi u rubriciranom postupku - da nikada faktički nije zaprimila iznos određen kupoprodajnim ugovorom niti je s istim iznosom raspolagala, da je predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine protivan moralu društva, načelu savjesnosti i poštenja jer nije sklopljen u namjeri da tužiteljici ikad bude isplaćena kupovnina kojom bi mogla raspolagati, već u namjeri iskorištavanja njezine nevolje radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi, te da je predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine kao takav ništav.

23. Vezano uz očitovanje javnog bilježnika AĐ, tužiteljica ističe da je po njenom sjećanju, a imajući u vidu protek vremena, ovjera predmetnog ugovora izvršena u Zagrebu. Međutim, navedena činjenica da je irelevantna jer tužiteljica ne spori da je potpisala ugovor o kupoprodaji, kao niti da je na istom ovjerila svoj potpis. Tužiteljica ponovno dostavlja nalaz i procjenu tržišne vrijednosti nekretnina stalnog sudskog vještaka Juraja Šimeka ing. građ. uz navod da uz tužbu omaškom nisu priložene stranice broj 12,13,15,16,17,18,19, dok stranicama 4,6,7 tužiteljica da ne raspolaže).

24. Tuženik se očitovao na dostavljene podatke OTP banke d.d. i javnog bilježnika AĐ, na način da je podatak OTP banke d.d. o tome, da je u vremenu od 29.3.2005. do 1.7.2014. opunomoćenik po računu tužiteljice u toj banci bio HĐ, nevažan za ovaj postupak jer da ne mijenja ništa u pogledu činjenice, da se radilo o računu čiji vlasnik je bila tužiteljica, koja je bila jedini ovlaštenik po tome računu, dok je osoba pod imenom ŽĐ bila opunomoćenikom, dakle, bila je u odnosu odgovornosti prema tužiteljici IĐ za sva eventualno izvršena raspolaganja sredstvima na računu temeljem primljene punomoći. Podatak javnog bilježnika AĐ o tome, da je tužiteljica IĐ dana 30. ožujka 2005. ovjerila svoj potpis na ugovoru o kupoprodaji nekretnina važan je za ovaj postupak, jer je u skladu s ispravama postojećima u spisu i jer je u skladu s tvrdnjama tuženika, da je upravo tužiteljica osobno navedeni ugovor i potpisala i na njemu ovjerila svoj potpis.

25. U ponovljenom postupku na ročištu za glavnu raspravu dana 15. svibnja 2025. saslušan je svjedok UĐ koji je u svom iskazu naveo:

" Ja sam 2004. bio osnivač trgovačkog društva N.S. CENTAR d.o.o. i te godine to trgovačko društvo zaposlilo je RĐ kao direktora a ja odlazim iz tog društva u trgovačko društvo GUMARA MARIJAN ČAVIĆ, Zagreb na mjesto direktora. Tada je RĐ izrazio želju da bi kupio firmu N.S. CENTAR d.o.o. i pokrenuo proizvodnju u [adresa]. Ja sam pristao na tu njegovu ponudu jer se nisam mislio vratiti u trgovačko društvo N.S. CENTAR d.o.o.. RĐ me je obavijestio da traži kredit od Splitske banke u iznosu od 200.000,00 eura za pokretanje proizvodnje u [adresa]. Također je naveo da je posrednik u svezi ishođenja kredita trgovačko društvo KGZ Invest koje je rješavalo sve potrebno za ishođenje kredita. Naime, podizanje takvog kredita bi bilo bez pokrića jer sam promet društva N.S. CENTAR d.o.o. nije bio takav da bi se mogao ishoditi kredit u toj vrijednosti. Nadalje RĐ me obavijestio da su oni u tom razdoblju ishođenja kredita i to kada kažem oni mislim na RĐ i posredničko društvo KGZ Invest d.o.o. ishodili neku kuću pod hipoteku. Nadalje obavijestio me je da je kredit odobren i da je potrebno da dođem u Zagreb radi potpisivanja ugovora o kreditu kao jamac platac. Ja sam tada prvi put u Zagrebu prilikom potpisivanja ugovora o kreditu upoznao IĐ koju do tada nisam poznavao. Tada mi je u Zagrebu gospodin A iz Splitske banke koji je službeno radio na tom izdavanju kredita rekao da je uvjet za izdavanje kredita da ja ugovor o kreditu potpišem kao jamac platac. Uvjeravao me je da ja neću imati nikakvih problema jer kada se prenese poslovni udio tvrtke N.S. CENTAR d.o.o. na RĐ da će se mene tada skinuti kao jamca platca. Ja sam tada i potpisao predmetni ugovor o kreditu kao jamac platac i to je bilo tijekom 2005. Odmah po sklapanju tog ugovora o kreditu 30. rujna 2005. ja sam sklopio sa DĐ ugovor o prijenosu poslovnog udjela društva N.S. CENTAR d.o.o. i poslovni udio je prenesen na RĐ. Odmah sam i od Splitske banke zatražio da me se skine kao jamca platca, međutim Splitska banka tom zahtjevu nije udovoljila. IĐ ja sam tada prvi i jedini put vidio i nisam s njom kontaktirao. Splitska banka od mene kao jamca platca nije uspjela naplatiti svoju tražbinu jer su moji računi već bili u blokadi.

Na upit suda poznajem li ŽĐ i imam li kakvih saznanja je li i on bio eventualno uključen u sklapanje predmetnog ugovora o kreditu, mogu odgovoriti da ŽĐ poznajem i smatram da je on zapravo bio glavni organizator u svezi ishođenja predmetnog kredita. Naime imam dojam da je njegov cilj bio da se putem tvrtke kakva je bila N.S. CENTAR d.o.o. koja nije bila u blokadi ishodi nekakav kredit za koji su pretpostavljam unaprijed znali da neće upotrijebiti za proizvodnju u društvu N.S. CENTAR d.o.o. Nadalje mogu pojasniti da sam ŽĐ upoznao 2004. i to preko RĐ koji ga je doveo k meni na upoznavanje. RĐ ga je predstavljao kao svog prijatelja s kojim da ima cilj pokrenuti proizvodnju u društvu N.S. CENTAR d.o.o. Znam da je ŽĐ negdje iz okolice [adresa]. Nakon prijenosa poslovnog udjela na RĐ te 2005. RĐ i ŽĐ su još došli u skladište preuzeti robu društva N.S. CENTAR d.o.o. i to u par navrata i ja nakon te 2005. više nisam s njima kontaktirao. Ne sjećam se sada da li je to možda bio početak 2006. Ja niti sada ne znam gdje bi se nalazio ŽĐ. Na pitanje zamjenika punomoćnika tužiteljice i nakon što je svjedoku predočen ugovor o kupoprodaji nekretnina (str. 7-9 spisa) tko je za društvo N.S. CENTAR d.o.o. potpisao predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnina, mogu odgovoriti da je ugovor o kupoprodaji nekretnina za društvo N.S. CENTAR d.o.o. potpisao RĐ koji je tada bio direktor tog društva."

25.1. Utvrđuje se da je svjedok predao sudu na uvid izvornik Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29. ožujka 2005. te su stranke bile suglasne da se izvrši preslika tog primjerka ugovora o kupoprodaji nekretnina sa ovjerom javnog bilježnika broj OV-4792/2005 javne bilježnice AĐ iz [adresa] s obzirom da preslika predmetnog ugovora uz tužbu je slabo čitljiva. Nakon izvršene preslike primjerak se priložen spisu (str. 275-277).

25.2. Na pitanje zamjenika punomoćnika tužiteljice i nakon što je svjedoku predočen sporazum o prijenosu vlasništava radi osiguranja novčane tražbine i ugovor o kreditu (str. 55- 66 spisa) tko je za društvo N.S. CENTAR d.o.o. potpisao navedene isprave, isti je odgovorio da je to RĐ kao direktor. Također je potvrdio da su potpisi na predmetnim ispravama kod naznake jamac-platac njegovi potpisi. Nadalje je naveo kada je potpisivao predmetni ugovor o kreditu i predmetni sporazum o prijenosu vlasništava radi osiguranja novčane tražbine da je tužiteljica IĐ također potpisivala te isprave i da su na tim ispravama njezini potpisi.

25.3. Na pitanje zamjenika punomoćnika tužiteljice s obzirom da je ranije naveo da je bio prevaren je li poduzimao kakve radnje, odgovorio je da je angažirao odvjetnika koji je upućivao Splitskoj banci zahtjeve da ga se briše kao jamca platca nakon izvršenog prijenosa poslovnog udjela ali nije podnosio nikakve kaznene prijave.

25.4. Na pitanje punomoćnika tuženika ima li saznanja da bi ŽĐ tijekom 2004. i 2005. radio kao komercijalista u društvu N.S. CENTAR d.o.o. i bavio se poslovima vezanim za nekretnine, odgovora da mu to nije poznato i da bi saznanja o tome mogao imati RĐ. Nadalje je naveo da dok ja bio direktor društva N.S. CENTAR d.o.o. društvo se bavilo prodajom gumeno tehničke robe i nije se bavilo nikakvim poslovima vezano za nekretnine. Dodao je da se sada više ne sjeća je li primio kakvu naknadu za prijenos poslovnog udjela.

25.5. Punomoćnik tuženika naveo je kako smatra da saslušanje svjedoka ŽĐ a nakon današnjeg saslušanja svjedoka FĐ postaje nepotrebno jer je postalo razvidno kako ŽĐ nije imao nikakvu ulogu pri sklapanju pravnih poslova s tužiteljicom jer je u ime prednika tuženika zastupao ranije saslušani svjedok RĐ.

26. Tužiteljica je u tužbi navela da se u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji nalazila u bezizlaznoj situaciji zbog teškog materijalnog stanja jer da je dobila otkaz na poslu nakon 20 godina rada u društvu Prerada. U svom iskazu navela je da je otkaz dobila u toj tvrtci 2002. Navedeno proizlazi i iz priložene radne knjižice iz koje proizlazi da joj je radni odnos u trgovačkom društvu Prerada trajao do mjeseca rujna 2002. Međutim, iz radne knjižice proizlazi da je u mjesecu listopadu 2002. zaposlena u društvu BIOS d.o.o. [adresa] i da joj je radni odnos trajao do 12. lipnja 2006. u tom društvu. U svom iskazu tužiteljica je navela da je stvarno u tvrtci BIOS d.o.o. [adresa] radila 8 mjeseci time da se u radnoj knjižici vodi drugačije jer nije bila odjavljena. Radi navedenog proizlazi da tužiteljica nije ostala bez posla neposredno pred sklapanje ugovora o kupoprodaji nekretnina već tri godine ranije.

27. Nadalje, ista je u svom iskazu navela da joj je susjed JĐ rekao da postoji jedno poduzeće u Zagrebu i da bi njegov poznanik ŽĐ mogao zaposliti ju u tom poduzeću te da je dogovoren razgovor u Zagrebu. Tužiteljica tijekom postupak nije predložila saslušanje JĐ vezano za naprijed navedene tvrdnje.

28. Ne prihvaća se kao vjerodostojan iskaz tužiteljice da joj nitko nije pročitao Sporazum o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine (str. 55-62 spisa) i da je kod javnog bilježnika u Zagrebu samo potpisala sporazum budući suprotno proizlazi iz potvrde javnog bilježnika.

29. Tužiteljica je u svom iskazu, nakon što su joj predočeni podatci OTP banke d.d. o uplatama i isplatama po računu koji je glasio na njeno ime, navela kako nije izvršila isplate niti primila bilo kakvu uplatu po tom računu. Međutim, iz podataka banke (str. 90-91) koje prihvaća ovaj sud kao vjerodostojne proizlazi da je izvršena uplata sredstava na račun tužiteljice u iznosu od 1.465.800,00 kn ( što bi odgovaralo iznosu od 200.000,00 eura) s napomenom broj 32978912 uplaćeno sa računa Splitska banka d.d. Split N.S. CENTAR UG. O PUPOPRODAJI NEKRETNINE USPISANE U Z. K. UL. [broj ZK uloška], dok tužiteljica nije po dostavi podataka banke predlagala primjerice financijsko vještačenje radi utvrđenja svojih tvrdnji da isplata kupoprodajne cijene nije izvršena na njen račun.

30.Tužiteljica je u svom iskazu navela kako u vrijeme sklapanja ugovora nije provjeravala koja bi bila tržišna vrijednost kuća približne starosti i lokacije te površine i da se ne može izjasniti koja je stvarno realna cijena njene kuće tada bila. Međutim, tužiteljica je uz tužbu priložila nalaz i procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz mjeseca travnja 2004. u kojem je navedeno (str. 9 nalaza i procjene) da je izrađen temeljem narudžbe IĐ radi davanja založnog prava. Stoga se ne može prihvatiti kao vjerodostojan iskaz tužiteljice u dijelu kojim ista tvrdi da ne bi znala koja bi bila tržišna vrijednost nekretnine u vrijeme sklapanja ugovora u kupoprodaji jer suprotno proizlazi iz priloženog nalaza i procjene tržišne vrijednosti nekretnina. Nadalje, u Sporazumu o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine je navedeno (čl. 6. Sporazuma) kako su ugovorne strane odredile vrijednost nekretnina u iznosu od 212.051,12 €, a tužiteljica je jedna od ugovornih strana.

31. U odnosu na po tužiteljici priložen nalaz i procjenu vještaka Šimeka valja navesti kako isti nije prihvaćen po tuženiku budući je tuženik dostavio procjenu tržišne nekretnine izrađene za potrebne stečajnog postupka od 20. srpnja 2021. u kojem je kao tržišna vrijednost naveden iznos od 58.500,00 eura.

32. Prema odredbama čl. 141. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji (»Narodne novine«, br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje ZOO) zelenaški je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti, pa je kao takav ništav.

33. Dakle, da bi određeni ugovor bio ništav moraju biti kumulativno ispunjene pretpostavke s jedne strane da je oštećeni ugovaratelj na sklapanje za sebe nepovoljnog ugovora pristao zbog na njegovoj strani nepovoljnih okolnosti (neiskustvo, teške materijalne prilike i dr.) koje su ga prisilile na sklapanje takvog ugovora, jer da te okolnosti nisu postojale ne bi došlo do pristanka na očiti nerazmjer, a s druge da postoji očiti nerazmjer između obveze kako bi je morala ispuniti druga strana i obveze koju je preuzela zelenaškim ugovorom i pritom da je ta druga strana znala o postojanju kod oštećenog ugovaratelja nepovoljne okolnosti, te takvu njegovu situaciju i iskoristila da bi za sebe polučila korist.

34. Teret dokaza o postojanju činjenica koje određeni ugovor čine zelenaškim je na onome tko to tvrdi.

35. Prema ocjeni ovog suda sve kada bi se i uzela u obzir tržišna vrijednost predmetne nekretnine koju je naručila tužiteljica 2004. u iznosu od 2.280.571,28 kn, ugovorena kupoprodajna cijena od 1.500.000,00 kn nije u tolikoj mjeri niža da bi se radilo o očitom nerazmjeru cijena. Budući se radi o 65,77 %, dakle 2/3 procijenjene tržišne vrijednosti po vještaku kojeg je angažirala tužiteljica. Nadalje s tom procjenom je tužiteljica raspolagala već u mjesecu travnju 2004., a do sklapanja ugovora je došlo u ožujku 2005. te se ne može smatrati da ista u trenutku sklapanja ugovora nije bila svjesna tržišne vrijednosti nekretnine. Također ovaj sud smatra da tužiteljica osim svojih navoda u iskazu da je u vrijeme sklapanja ugovora bila lošeg materijalnog stanja, navedenu činjenicu nije potkrijepila materijalnom dokumentacijom s obzirom da nije dostavila nikakve podatke o tome da bi bila primjerice korisnica primanja iz sustava socijalne skrbi, niti da bi primjerice bili pokrenuti bilo koji postupci prisilne naplate tražbina radi nemogućnosti podmirenja troškova stanovanja ili da je primala opomene radi neplaćanja režija i sl. Radi navedenog ovaj sud ne prihvaća iskaz tužiteljice da je bila teškog materijalnog stanja, jer navedeno ne proizlazi iz drugih provedenih dokaza. Tužiteljica je iskazala: "Ja cijelo to vrijeme od 2005. do danas nisam zasnovala drugi radni odnos osim što sam znala ići raditi za dnevnice." Neživotno je da se osoba koja se nalazi u teškoj materijalnoj situaciji godinama ne zasniva stalni radni odnos. Navedeno može ukazivati i na činjenicu da je tužiteljica raspolagala novčanim sredstvima od kupoprodaje i time podmirivala troškove života, a ne samo od povremenog rada za dnevnice. Na okolnosti teške materijalne situacije tužiteljica nije predložila izvođenje adekvatnih dokaza primjerice saslušanjem bliskih osoba, primjerice članova obitelji, susjeda, prijatelja i sl. koji bi potvrdili navode tužiteljice o postojanju objektivne teške materijalne situacije tužiteljice.

36. Tužiteljica po ocjeni ovog suda nije bila u položaju zavisnosti u odnosu na društvo N. S. CENTAR, kako to paušalno navodi tijekom postupka, a prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnina (obiteljske kuće) odnosi sa kupcem odnosno ranije navedenim RĐ kao tadašnjim direktorom društva N. S. CENTAR i ŽĐ tadašnjim djelatnikom u tom društvu, nisu bili narušeni. Tužiteljica je ostala u posjedu predmetne nekretnine dugi niz godina nakon sklapanja ugovora, te je i taj dio dogovora za koji tužiteljica tvrdi da je postojao, ispoštovan po kupcu. Sve navedeno ukazuje da ista nije bila u narušenim odnosima s DĐ, tadašnjim direktorom prednika tuženika u vrijeme sklapanja ugovora.

37. Nadalje, je tužiteljica u svom iskazu navela da je ugovor potpisivala u žurbi i da ga nije pročitala. Dodala je da je bila glupa i pristala potpisati ugovor o kupoprodaji, a sada to vjerojatno ne bi učinila. Budući je tužiteljica navela da ima srednju stručnu spremu upravni referent a u društvu Prerada je radila u pravnoj službi za radne odnose i zaštitu na radu to se prema ocjeni ovog suda ne može smatrati neukom strankom koja nije svjesna posljedica sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnina. Nadalje, od ovjere ugovora o kupoprodaji nekretnina dana 30. ožujka 2005. do ovjere Sporazuma o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine sklopljenog 11. travnja 2005. proteklo je deset dana te je tužiteljica svakako u tom razdoblju mogla pročitati ugovor o kupoprodaji nekretnina i ne pristati na sklapanje Sporazuma o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine, no ista je potpisala i navedeni sporazum. Navedeno ukazuje da tužiteljica prilikom sklapanja ugovora nije postupala s dužnom pažnjom, a ne da je bila lakomislena i neuka.

38. Nadalje, tužiteljica je u svom iskazu navela da se ne sjeća da bi bilo kome izdala punomoć za raspolaganje po računu, međutim, iz dostavljenih podataka OTP banke proizlazi da je tužiteljica još dana 29. ožujka 2005. izdala punomoć ŽĐ po njenom računu otvorenom kod pravnog prednika OTP banke te je isti po tom računu bio punomoćnik sve do mjeseca srpnja 2014.

39. Tužiteljica je u iskazu navela da su joj ŽĐ i tvrtka N.S. CENTAR obećali zaposliti ju. Sama je navela da se naknadno po sklapanju ugovora čula telefonom s ŽĐ i pitala ga što je s poslom. On joj je obećao zaposlenje u tvrtci NION NEKRETNINE d.o.o. gdje se i zaposlila 1. lipnja 2006. i radila do 31. prosinca 2006. Kada je ta tvrtka zapala u probleme dobila je otkaz kao višak te se opet našla na cesti. Tada je telefonski kontaktirala ŽĐ i rekla mu da su je prevarili jer da je dala nekretninu a oni su uzeli novce i ona je opet ostala na cesti bez posla.

40. Iz iskaza tužiteljice i podataka radne knjižice proizlazi da je tužiteljica bila zaposlena od 1. lipnja 2006. do mjeseca prosinca 2006. u tvrtci NION NEKRETNINE d.o.o.

41. Svjedok RĐ u svom iskazu u svezi kontaktiranja s IĐ bilo osobno bilo putem telefona odgovorio je da su njihova djeca išla zajedno u školu te da ga je prije godinu i pol dana telefonski kontaktirala i raspitivala se o tome gdje je ŽĐ te je naveo da prije toga nije kontaktirao s IĐ.

42. Iz navedenih utvrđenih činjenica prema ocjeni ovog suda tužiteljica se u smislu odredbi čl. 141. Zakona o obveznim odnosima važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnina ne može smatrati osobom koja nema dovoljno iskustva niti lakomislenom osobom. Nadalje ista se ne može smatrati ni osobom koja bi bila u stanju nužde ili teškom materijalnom stanju, jer za dokazivanje te činjenice osim svog iskaza tužiteljica nije pružila druge dokaze kako je i naprijed navedeno. Također je već i prije sklapanja ugovora tužiteljica tri godine bila bez posla i nakon prestanka radnog odnosa u društvu NION NEKRETNINE d.o.o. se više nije zaposlila. Stoga se u tom pogledu niti prije niti poslije sklapanja predmetnog ugovora materijalna situacija tužiteljice nije mijenjala.

43. Iz podataka banke proizlazi da je izvršena isplata kupoprodajne cijene na račun tužiteljice kako je isto i ugovoreno predmetnim ugovorom o kupoprodaji. Tužiteljica je i iz sadržaja Sporazuma o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine sklopljenog 11. travnja 2005. mogla zaključiti o isplati navedenih sredstava na njen račun i poduzeti potrebne radnje radi podizanja navedenog novca koji joj je isplaćen kao prodavateljici i prema ugovoru o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 200.000,00 eura.

44. Tužiteljica je u svom iskazu navela da novčani iznos od banke nikada nije primila niti ga podigla s računa banke. Nadalje, svjedok RĐ je u svom iskazu naveo da nema saznanja na koji način je bila ugovorena kupoprodajna cijena niti isplata cijene za predmetnu nekretninu. U tom dijelu tužiteljica je prigovorila istinitosti iskaza jer da je neuvjerljivo da se svjedok ne sjeća okolnosti sklapanja predmetnih ugovora. Ovaj sud cijeni da svjedok radi proteka vremena i zdravstvenog stanja o kojem je iskazivao u iskazu da je narušeno, prihvaća da se svjedok ne sjeća okolnosti sklapanja ugovora.

45. Nadalje, iz iskaza svjedoka FĐ kojeg ovaj sud prihvaća vjerodostojnim proizlazi da je ŽĐ prema njegovom shvaćanju bio glavni organizator u svezi ishođenja predmetnog kredita. Nadalje, isti svjedok je potvrdio da je predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnina N.S. CENTAR d.o.o. potpisao RĐ koji je tada bio direktor tog društva. Isti svjedok je potvrdio da kada je on potpisivao ugovor o kreditu i sporazum o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine da je IĐ također potpisivala te isprave.

46. Činjenicu da bi eventualno ŽĐ kao punomoćnik raspolagao novčanim sredstvima po računu tužiteljice ovaj sud nije mogao na temelju predloženih i izvedenih dokaza nedvojbeno utvrditi budući navedeno ne proizlazi iz ostalih provedenih dokaza. Naime, niti saslušani svjedoci nisu potvrdili navode tužiteljice da ona nije primila kupoprodajnu cijenu. Radi navedenog ne prihvaća se kao vjerodostojan iskaz tužiteljice da ona nije vršila nikakve isplate niti primila bilo kakvu uplatu po bankovnom računu, osobito stoga što navedeno ne proizlazi niti iz priložene materijalne dokumentacije.

47. Tijekom postupka sud je raspravnim rješenjem od 19. prosinca 2024. i 15. svibnja 2025. odredio da će se izvesti predloženo građevinsko vještačenje na okolnost tržišne vrijednosti nekretnina u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29. ožujka 2025. kako je to predlagala tužiteljica i to po uplati predujma za troškove vještačenja. Nadalje, rješenjem ovog suda od 15. svibnja 2025. (str. 278- 279 spisa) pozvana je tužiteljica na uplatu predujma za vještačenje u iznosu od 600,00 eura, te je navedeno rješenje zaprimila po punomoćnici 22. svibnja 2025. uz upozorenje na odredbe čl. 153. st. 3. ZPP-a.

48. U odnosu na utvrđivanje gdje se svjedok ŽĐ eventualno nalazi utvrđuje se da je Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za zatvorski sustav i probaciju, Središnji ured za zatvorski sustav po traženju ovog suda dostavilo obavijest u kojoj navodi kako su provjerom službenih evidencija utvrdili da se ŽĐ trenutačno ne nalazi u zatvorskom sustavu Republike Hrvatske ni po kojoj osnovi. Nadalje, utvrđuje se da je sud izvršio uvid u podatke JRO RH (MUP) za svjedoka ŽĐ te iz navedenih podatka proizlazi da isti ima i na dan 16. rujna 2025. prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], a na koju adresu su ranije dostave poziva radi saslušanja putem pošte bile bezuspješne.

49. Utvrđuje se kako tužiteljica IĐ nije po pozivu suda uplatila predujam potreban za podmirenje troškova u povodu izvođenja dokaza građevinskim vještačenjem na okolnosti tržišne vrijednosti nekretnina u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnina.

50. Nadalje, utvrđuje se kako tužiteljica IĐ nije po pozivu suda uplatila predujam potreban za podmirenje troškova sudskog dostavljača Općinskog građanskog suda u Zagrebu radi dostave poziva po sudskom dostavljaču svjedoku ŽĐ na području Zagreba.

51. Iz navedenih razloga i primjenom odredbe čl. 153. st. 3. ZPP-a nije izveden dokaz građevinskim vještačenjem, niti je saslušan ŽĐ kao svjedok budući mu se tijekom postupka nije mogao uručiti poziv.

52. Temeljem čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Prema odredbama čl. 221 a. ZPP-a, sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

53. Tužiteljica u tužbi navodi da se kao prodavateljica nalazila i u teškoj i bezazlenoj financijskoj situaciji te i da se radilo o ugovoru koji je protivan moralu društva jer da nije sklopljen u namjeri da joj ikada bude isplaćena kupovnina u visini tržišne vrijednosti nekretnine, već u namjeri iskorištavanja tuđe nevolje radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi te da bi iz toga bio ništav. Ovaj sud smatra da tužiteljica nije dokazala tijekom postupka svoje tvrdnje da bi postojali razlozi za ništetnost predmetnog ugovora o kupoprodaji, niti da bi se radilo o ugovoru bez učinka. Tužiteljica tvrdi da je ugovor ništetan posebno iz razloga jer da je suprotan moralu društva. Ovaj sud na temelju izvedenih dokaza i njihovom ocjenom u smislu čl. 8. ZPP-a nije sa dovoljnim stupnjem izvjesnosti (sigurnosti) mogao utvrdio kao istinitu tvrdnju tužiteljice da nikada nije zaprimila ugovorenu kupoprodajnu cijenu i da njom nije raspolagala. Iz materijalne dokumentacije proizlazi da je tužiteljica na svoj račun primila 1.465.800,00 kn na ime kupovnine, te je na tužiteljici bio teret dokaza da dokaže da taj iznos nije nikada primila. Niti iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi da isti imaju saznanja tko je u konačnici raspolagao kupoprodajnom cijenom.

54. Radi navedenog ovaj sud uzima primjenom pravila o teretu dokaza da tužiteljica nije dokazala svoju tvrdnju da kupoprodajnu cijenu nije primila i da s istom nije raspolagala, niti je u tom smislu dokazala da je ugovor sklopljen u namjeri iskorištavanja njene nevolje radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi.

55. Naime, tužiteljica nije uplatila predujam za provođenje predloženog građevinskog vještačenja, stoga građevinsko vještačenje nije niti izvedeno, time tužiteljica nije dokazala niti svoje tvrdnje o postojanju očitog nerazmjera u smislu da ugovorena cijena u trenutku sklapanja samog ugovora o kupoprodaji predstavlja očiti nesrazmjer onog što je tuženik ugovorio u svoju korist i ono što po ugovoru daje, odnosno da je tržišna vrijednost nekretnine bila znatno veće vrijednosti od ugovorene cijene.

56. Prema ocjeni ovog suda osnovano tuženik u podnesku od 25. ožujka 2022. (str. 79 spisa) tijekom postupka ukazuje da sve kada bi i bili istiniti navodi da tužiteljica nikada novac nije primila da je teško povjerovati da ne bi poduzela odgovarajuće radnje protiv prednika tuženika radi naplate dugovanog iznosa, niti da bi poduzela radnje da se utvrdi tko je novac s njenog računa u banci podigao.

57. Tužiteljica je u iskazu navela da je kontaktirala i ŽĐ telefonom naknadno. Dakle ista je bila i u telefonskom kontaktu s ŽĐ te je i u tužbi navela da se radi o njenom poznaniku od prije sklapanja spornog ugovora. Istom je tužiteljica izdala i punomoć na računu na koji je isplaćena kupoprodajna cijena. Dakle, da je isti stvarno raspolagao kupoprodajnom cijenom svaka prosječno pažljiva osoba bi poduzela radnje radi isplate stečenog bez osnove od istog ili radi naknade štete i svakako i prije 2014. opozvala istom punomoć za raspolaganje po njenom računu. Naime iz očitovanja OTP banke d.d. proizlazi da je opunomoćenik po računu 40515017001 klijentice IĐ bio PĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] u periodu od 29. ožujka 2005. do 1. srpnja 2014.

58. Tužiteljica je u svom iskazu navela da nakon što je u tvrtci NION NEKRETNINE d.o.o. 31. prosinca 2006. dobila otkaz telefonski kontaktirala ŽĐ i rekla mu kako su je to prevarili jer da je dala nekretninu i oni su uzeli novce a ona je opet ostala na cesti bez posla. Nadalje, je navela da su joj tada RĐ i ŽĐ počeli prijetiti.

59. Iz iskaza svjedoka FĐ proizlazi da ga je RĐ obavijestio da traži kredit od Splitske banke u iznosu od 200.000,00 eura za pokretanje proizvodnje u [adresa] te da je ishođena neka kuća pod hipoteku. Prilikom potpisivanja ugovora o kreditu kao jamac platac upoznao je po prvi puta IĐ i to je bilo tijekom 2005. Nadalje je naveo da je po potpisu tog ugovora o kreditu sklopio sa DĐ ugovor o prijenosu poslovnog udjela društva N.S. CENTAR. Nadalje je naveo da ŽĐ poznaje i da smatra da je on zapravo bio glavni organizator u svezi ishođenja predmetnog kredita te je naveo da ima dojam da je cilj bio ishođenje kredita za koji se unaprijed znalo da neće biti upotrijebljen za proizvodnju u društvu NS CENTAR d.o.o. Nadalje predmetnom svjedoku je predočen ugovor o kupoprodaji nekretnine te je isti potvrdio da je predmetni ugovor za društvo N.S. CENTAR d.o.o. potpisao RĐ koji je tada bio direktor tog društva. Također je potvrdio da je sporazum o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine također potpisao RĐ kao direktor NS CENTAR d.o.o.

60. Svjedok nije potvrdio navode tužiteljice da joj kupoprodajna cijena ne bi bila isplaćena. Svjedok je jedino naveo da je njegov dojam bio da se ishodi kredit za koji se unaprijed znalo da neće biti upotrijebljen za proizvodnju u društvu N.S. CENTAR d.o.o. Ne navodi u čiju korist je upotrijebljen.

61. Tužiteljičine tvrdnje o prijetnjama od strane RĐ i ŽĐ, nisu potvrđene drugim dokazima, te sve da su i istinite, su činjenice koje su nastale nakon sklapanja ugovora, kao i činjenica da je tužiteljica ostala bez posla krajem 2006. dok su za ocjenu zelenaškog ugovora relevantne okolnosti u trenutku sklapanja ugovora. Navedene činjenice mogu ukazivati da bi se radilo o eventualno o prijevari i zabludi na strani tužiteljice kao manama volje, ali su to razlozi za poništaj ugovora, a ne ništavosti ugovora. Tužiteljica u iskazu je navela kako je bila glupa i pristala potpisati ugovor o kupoprodaji, a sada to vjerojatno ne bi učinila.

62. Naime, prema odredbi čl. 61. st. 1. ZOO zabluda je bitna ako se odnosi na bitna svojstva predmeta, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se zaključuje s obzirom na tu osobu, i na okolnost koja se po običajima u prometu ili po namjeri stranaka smatraju odlučnima, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila ugovor takvog sadržaja.

63. Prema odredbi čl. 61. st 2. ZOO strana koja je u zabludi može tražiti poništaj ugovora zbog bitne zablude, osim ako pri sklapanju ugovora nije postupala s pažnjom koja se u prometu zahtijeva.

64. Prema odredbi čl. 65. st. 1. ZOO ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad ta zabluda nije bitna, dok prema stavku 3. istog članka ako je prijevaru počinila treća osoba, prijevara utječe na sam ugovor, samo ako je druga ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala ili morala znati za prijevaru.

65. Prema ocjeni ovog suda sklapanje predmetnog ugovora o kupoprodaji nije protivno moralu niti se ne radilo o nedopuštenoj pobudi prilikom sklapanja ugovora.

66.Nadalje, prema shvaćanju ovog suda, u konkretnom slučaju ne radi se o ništavost pravnog posla u smislu odredbe čl. 103. ZOO-a, jer navedeni ugovor nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva, te se ne radi niti o zelenaškom ugovoru, jer u postupku na temelju utvrđenih činjenica i primjenom pravila o teretu dokaza ne proizlazi da su se ostvarili objektivni i subjektivni elementi predviđeni odredbom čl. 141. st. 1. ZOO, kojim je propisano, da je ništav ugovor kojim netko koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekoga trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

67. Nadalje, tijekom postupka nisu utvrđene niti činjenice radi kojih bi se smatralo i da ugovor o kupoprodaji nema pravnog učinka primjerice da se radi o prividnom ugovoru, a što tužiteljica niti ne ističe, niti o nesporazumu, niti da ne bi bio sklopljen u potrebnom obliku, što tužiteljica niti ne tvrdi. Stoga nije osnovan niti podredni tužbeni zahtjev tužiteljice.

68. Dakle, tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da bi tržišna vrijednost nekretnine u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bila 2.500.000,00 kn (kako to navodi u tužbi) budući tijekom postupka nije uplatila predujam radi provođenja dokaza procijene tržišne vrijednosti po stručnoj osobi vještaku, niti je dokazala svoje tvrdnje da joj nije uopće isplaćena kupoprodajna cijena. Radi navedenog nije dokazala da bi postojao očiti nesrazmjer činidaba.

69. Imajući u vidu i tržišnu procjenu predmetne nekretnine koja je izvršena u stečajnom postupku nad tuženikom kao ispravu, u iznosu od 58.500,00 eura odnosno 438.000,00 kn, ista ne ukazuje da bi kupoprodajna cijena iz 2005. bila suviše nisko ugovorena na način da bi predstavljala očiti nesrazmjer u odnosu na tržišnu vrijednost nekretnine.

70. Ne prihvaćaju se kao vjerodostojne tvrdnje tužiteljice iz iskaza da nije bilo ništa ugovoreno za isplatu cijene već da tvrtka N.S. CENTAR d.o.o. preuzima i kredit i da će oni vraćati taj kredit i da su ti papiri formalnosti da bi se dobio kredit, budući nisu potkrijepljene drugim izvedenim dokazima.

71. Tužiteljica nije tijekom postupka dokazala svoje tvrdnje da nije primila u cijelosti ugovorenu kupoprodajnu cijenu budući se u tom dijelu ne prihvaća kao istinit i vjerodostojan iskaz tužiteljice i budući nije potkrijepljen materijalnom dokumentacijom, niti drugim provedenim dokazima. Naime, imajući u vidu izvedene dokaze i priloženu materijalnu dokumentaciju kao i iskaze saslušanih svjedoka te primjenom pravila o teretu dokazivanja ovaj sud nije s dovoljnim stupnjem izvjesnosti mogao utvrditi da tužiteljica nije zaprimila ugovorenu kupoprodajnu cijenu, jer ti navodi tužiteljice nisu potkrijepljeni ostalim izvedenim dokazima. Iz istih razloga ovaj sud utvrđuje da tužiteljica nije dokazala niti svoje tvrdnje da je bila prinuđena na sklapanje navedenog ugovora jer da su je zakonski zastupnik tuženika do otvaranja stečaja RĐ uz pomoć ŽĐ doveli u stanje zavisnosti da bi potom ishodili potpisivanje navedenog ugovora, budući niti ti navodi nisu potkrijepljeni ostalim izvedenim dokazima.

72. Prema ocjeni ovog suda predmetni ugovor o kupoprodaji u smislu odredbe čl. 103. st. 1. ZOO-a nije protivan moralu društva budući tužiteljica nije dokazala svoju tvrdnju da bi tuženik ugovorio za sebe korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je ona primila po predmetnom ugovoru o kupoprodaji, budući tužiteljica nije dokazala svoje tvrdnje da joj nije isplaćena kupoprodajna cijena.

73. Naime, tužiteljica imajuću u vidu pravila o teretu dokazivanja nije tijekom postupka dokazala svoje tvrdnje da se u vrijeme sklapanja ugovora kao prodavateljica nalazila u teškoj i bezizlaznoj financijskoj situaciji i da je ugovor sklopljen s namjerom iskorištavanja njene nevolje radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi, niti da joj u tom smislu nije isplaćena kupoprodajna cijena.

74. Dakle iz izvedenih dokaza sud nije s dovoljnim stupnjem izvjesnosti mogao utvrditi da su postojale okolnosti, niti nedopuštene pobude prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji i prilikom isplate kupoprodajne cijene koje bi se mogle smatrati protivnima moralu društva i da bi stoga predmetni ugovor u smislu odredbe čl. 103. st. 1. ZOO-a bio ništetan. Stoga se primjenom pravila o teretu dokazivanja uzima da te okolnosti i nedopuštene pobude koje bi bile protivne moralu društva nisu postojale.

75. Tužiteljica imajuću u vidu pravila o teretu dokazivanja nije tijekom postupka dokazala svoje tvrdnje da je tuženik u vrijeme sklapanja ugovora znao da se tužiteljica kao prodavateljica nalazi u teškoj i bezizlaznoj financijskoj situaciji, te nije dokazala da je bila u odnosu zavisnosti prema tuženiku, niti tvrdnje da ugovor nije sklopljen u namjeri da tužiteljici ikada bude isplaćena kupovnina u visini tržišne vrijednosti nekretnine, niti tvrdnje da je sklopljen u namjeri iskorištavanja njene nevolje radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi, niti tvrdnje da joj kupoprodajna cijena nije isplaćena.

76. Na temelju izvedenih dokaza nije utvrđeno da bi novčana sredstva s računa tužiteljice na ime kupoprodajne cijene podigao ŽĐ kao punomoćnik na računu tužiteljice.

77. Tužiteljica, dakle nije tijekom postupka dokazala svoje tvrdnje da ugovorena cijena u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji predstavlja očiti nerazmjer između onoga što je tuženik ugovorio u svoju korist i onoga što po ugovoru daje. U tom smislu nije dokazala svoje tvrdnje da predmetna tržišna vrijednost bi u to vrijeme iznosila 2.500.000,00 kn. Tužiteljica nije dokazala da nije zaprimila niti iznos određen kupoprodajnim ugovorom niti je dokazala svoje tvrdnje da je bila prinuđena na sklapanje navedenog ugovora. Nadalje nije dokazala da nikada nije zaprimila ugovorenu kupoprodajnu cijenu. Niti je utvrđeno da bi netko drugi, a ne tužiteljica raspolagao isplaćenom kupoprodajnom cijenom. U tom smislu ovaj sud utvrđuje da iz provedenih dokaza te utvrđenih činjenica i primjenom pravila o teretu dokazivanja nije utvrđeno da bi postojala na strani prednika tuženika kao kupca nedopuštena pobuda za sklapanje ugovora.

78. Slijedom navedenog, na temelju provedenih dokaza i utvrđenih činjenica i primjenom pravila o teretu dokazivanja valjalo je odbiti i primarni i podredni tužbeni zahtjev kao neosnovan primjenom ranije citiranih odredbi ZOO-a, budući nije utvrđeno da bi ugovor bilo ništetan iz bilo kojeg zakonom propisanog razloga ili da bi postojale činjenice uslijed kojih bi bio bez učinka. Posljedično nije osnovan niti zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

79. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I i II izreke presude.

80. Primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 155. ZPP-a tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice.

81. Tuženiku je određen trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je bio potreban za vođenje parnice u visini prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarife) koja se Tarifa primjenjuje u ovom postupku sukladno Tbr. 52. st. 3. Tarife i vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife). Tuženiku se kao trošak potreban za vođenje ovog postupka određuje trošak sastava odgovora na tužbu (tbr. 8. toč. 1. Tarife) u iznosu od 200,00 eura. Za pristup ročištima održanim na dane 30. 3. 2022. i 1. 6. 2022, te 6.3.2023. i 9.5. 2023., 19.12.2024, te 15.05. 2025. i 16.09. 2025. po 200,00 eura za svako (Tbr. 9. toč. 1. Tarife). Za sastav podneska od 25.3.2022. i za sastav podneska od 22.7.2022. tuženiku se određuje trošak u iznosu od zatraženih 50,00 eura za svako (Tbr. 8. toč. 4. Tarife).

82. Na ukupan iznos od 1.700,00 eura sukladno Tbr. 46 Tarife obračunava se PDV od 25% 425,00 eura.

83. Dakle ukupan trošak koji je dužna tužiteljica naknaditi tuženiku primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 155. ZPP-a iznosi ukupno 2.125,00 eura te je odlučeno kao u toč. III Izreke.

84. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Bjelovar, 30. listopada 2025.

Sutkinja

Zlata Bašek Skrba

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka odluke, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije došla, presuda se objavljuje na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu. Žalba se podnosi u tri primjerka.