Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-189/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu pojedincu Dubravki Kuveždić, u pravnoj stvari tužitelja VELEPROMET VUKOVAR d.o.o. Vukovar Sajmište 132, OIB 71075957449, koje zastupa punomoćnik Goran Rac, odvjetnik u Osijeku protiv tuženika Mesna industrija RAVLIĆ d.o.o. Osijek, Čvrsnička 4, OIB 38495941444, koje zastupa punomoćnik Mladen Jurić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pero Jurić i Mladen Jurić j.t.d. Osijek, radi naknade štete u iznosu od 3.631,37 eura, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 21. listopada 2025. u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja i punomoćnika stranaka, te objavljene presude 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik je dužan tužitelju platiti iznos od 500,00 eura (petsto eura) sa zakonskom zateznom kamatom od 30. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 3.131,37 eura (tri tisuće stotrideset jedan euro i trideset sedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

III. Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 530,62 eura (petsto trideset eura i šezdeset dva centa) sa zakonskom zateznom kamatom od 30. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj tužbom i tijekom postupka tvrdi da su stranke bile u zakupodavnom odnosu poslovnog prostora na adresi [adresa], temeljem Ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 5. svibnja 2011. i Aneksa ugovora o zakupu poslovnog prostora od 21. svibnja 2013. i 5. svibnja 2016. sklopljenog između tuženika kao zakupnika i tužitelja kao zakupodavca. Tužitelj nadalje tvrdi da je tuženik 3. travnja 2024. tužitelju otkazao ugovor o zakupu poslovnog prostora. 15. srpnja 2024. primopredaja poslovnog prostora nije izvršena, jer je prostor bio neuredan i pun otpada. 24. srpnja 2024. tužitelj je preuzeo poslovni prostor s nizom nedostataka, koji je evidentiran u zapisniku o primopredaji uz dogovor da će tuženik odmah pristupiti uređenju poslovnog prostora i vraćanje istoga u prvobitno stanje. Kako tuženik poslovni prostor nije priveo svrsi, tužitelj je sam uredio poslovni prostor radi stavljanja istog u funkcionalnost za daljnji zakup. Navodi da je tužitelj angažirao sudskog vještaka Viktoriju Belec, ing. građ. iz [adresa] radi izrade elaborata o procjeni vrijednosti radova, koje je tužitelj napravio radi uređenja i vraćanja poslovnog prostora u prvobitno stanje. Po procjenbenom elaboratu sudskog vještaka Viktorije Belec od 30. listopada 2024. vrijednost izvršenih radova iznosi 2.436,80 eura. Tužitelju je nastala šteta u vidu gubitka zarade od nemogućnosti davanja poslovnog prostora u zakup za kolovoz, rujan i listopad 2024. iako su cijene zakupa daleko veće od onih iz 2011. uzevši u obzir zakupodavni odnos stranaka, izmakla korist u vidu štete iznosi 1.198,57 eura. Tužitelj navodi da je po punomoćniku 7. travnja 2025. uputio tuženiku mail s pozivom na plaćanje nastalih troškova izmakle koristi na što se tuženik oglušio. Predlaže da sud u skladu s odredbom članka 1045. ZOO-a donese presudu kojom se nalaže tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 3.631,37 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate i nadoknadi parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu i po osnovi i po visini. Priznaje da su stranke bile u poslovnom odnosu tako što je tuženik zakupio nekretninu od tužitelja. Tvrdi da tužitelj u tužbi nije naveo u kakvom stanju je tuženik preuzeo zakupljeni poslovni prostor. Smatra da je nepotrebno i besmisleno provođenje vještačenja po Viktoriji Belec. U zapisniku o primopredaji je samo konstatirano da nedostaju armstrong ploče (12), jedna wc daska, koja nije u vlasništvu tužitelja, te da dio prostora ispod vitrina nije opran od masnoće i da nije oličen u bijelo, što je u suprotnosti s elaboratom. Tuženik nadalje navodi da tužitelj ima pravo tražiti vraćanje prostora u prvobitno stanje, ali zaboravlja da je tuženik predmetni poslovni prostor preuzeo u roh bau stanju, te je cjelokupno uređenje financirao upravo tuženik. Podovi su bili betonski, a tuženik je na njih stavio pločice, zidovi su bili ožbukani, a tuženik je postavio pločice i ostatak okrečio, stropovi su bili goli, betonski, a tuženik je spustio strop i stavio armstrong ploče u kombinaciji sa dekorativnim knauf pločama i rozim bordurama. Navodi da tužitelj potražuje naknadu za nedostajuće armstrong ploče, koje je tuženik ugradio. Na izlog uobičajenih dimenzija tuženik je stavio staklenu stijenu i trakaste zavjese, postavio je rasvjetu u strop, te je postavio sve utičnice i prekidače. Na mjestu 12 armstrong ploča, za koje tužitelj tvrdi da nedostaju, su stajale komore a na taj dio tuženik nikada nije stavio ploče. Navodi da tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz u kakvom je stanju bio poslovni prostor prije nego ga je tuženik preuzeo u zakup, a što je neophodno za procjenu eventualnog prava na troškove radi "vraćanja poslovnog prostora u prvobitno stanje" . Protivi se dijelu tužbenog zahtjeva za izgubljenom zaradom. Protivi se tužbenom zahtjevu u cijelosti.

3. U cilju utvrđivanja činjenica radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pročitani su: Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 5. svibnja 2011. s potvrdom javnog bilježnika Jelice Kovačić broj OV 2489/11, Aneks ugovora o zakupu poslovnog prostora od 21. svibnja 2013. i 5. svibnja 2016., Otkaz ugovora o zakupu poslovnog prostora od 3. travnja 2024., Procjenbeni elaborat stalnog sudskog vještaka Viktorije Belec, ing. građ. od 23. listopada 2024., poziv na plaćanje od 8. travnja 2025. upućen tuženiku, Ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen između tužitelja i MESO-RAD d.o.o. s Aneksom ugovora od 18. kolovoza 2010., Odluka o zatvaranju maloprodajnog objekta od 26. siječnja 2011., Zapisnik o primopredaji poslovnog prostora od 26. siječnja 2011., Ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen između tužitelja i IR od 3. listopada 2024., saslušani su zakonski zastupnik tužitelja DR i zakonski zastupnik tuženika NR.

4. Prilikom donošenja odluke nije korišten račun broj R-2 10-1 2024 od 9. listopada 2024. i potvrda HPB o plaćanju računa, jer je tužitelj isti dostavio nakon zaključenja pripremnog ročišta suprotno odredbi članka 461a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje ZPP).

5. Tijekom postupka između stranaka nije sporno da su bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 5. svibnja 2011. po kojem je tužitelj kao zakupodavac tuženiku kao zakupoprimcu dao u zakup poslovni prostor u [adresa] ([adresa]) [adresa] ukupne površine 92 m² za mjesečnu zakupninu od 3.000,00 kuna uvećanu za PDV. Nije sporno da su stranke zaključile aneks ugovora od 21. svibnja 2013., te 5. svibnja 2016. Nije sporno da je tuženik dopisom od 3. travnja 2024. otkazao Ugovor o zakupu poslovnog prostora uz otkazni rok od 3 mjeseca. Nije sporno da primopredaja poslovnog prostora od 15. srpnja 2024. nije obavljena, te da je tužitelj preuzeo poslovni prostor 24. srpnja 2024.

6. Tijekom postupka je sporno da li je osnovano potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 3.631,37 eura, na ime troška uređenja poslovnog prostora u iznosu od 2.436,80 eura i izgubljene zarade za 3 mjeseca u iznosu od 1.198,57 eura.

7. Iz Zapisnika o primopredaji poslovnog prostora od 24. srpnja 2024. je vidljivo da je isti sastavljen između zakupodavca VELEPROMET d.d. i Mesne industrije RAVLIĆ d.o.o. kao zakupnika, a temelji se na ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 5. svibnja 2011. i aneksa od 21. svibnja 2013., te da su navedene primjedbe nedostaje 12 stropnih armstrong ploča, nedostaje jedna wc daska, prostor nije opran od nečistoća ispod vitrina, prostor nije oličen u bijelo, a ostali zidovi u crnoj boji sa znakom NR.

8. Iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora i aneksa od 18. kolovoza 2010. je vidljivo da je zaključen između VELEPROMET VUKOVAR d.d. kao zakupodavca i MESO-RAD d.o.o. Cerić, kao zakupnika a odnosi se na poslovni prostor u [adresa] ([adresa]) [adresa], veličine 50 m2.

9. Iz zapisnika o primopredaji poslovnog prostora od 26. siječnja 2011. je vidljivo da je sastavljen u poslovnom prostoru u [adresa] između zakupodavca VELEPROMET VUKOVAR d.d. i MESO-RAD d.o.o. kao zakupnika da se predaje poslovni prostor u potpuno uređenom stanju, oličen i oslobođen od svih stvari i osoba spreman na korištenje.

10. Sud je ocijenio neosnovanim tvrdnje tuženika da je poslovni prostor preuzet u stanju roh bau, te da tužitelj nije dostavio zapisnik o stanju poslovnog prostora prilikom zaključenja ugovora između stranaka tijekom 2011. godine, jer je tužitelj pismenim dokazima Ugovorom o zakupu poslovnog prostora sa MESO-RAD d.o.o. dokazao da je isti poslovni prostor prije tuženika raniji zakupoprimac predao u potpuno uređenom stanju, oličen te oslobođen od svih stvari i spreman za korištenje. O prigovoru prekluzije tuženika na ove dokaze tužitelja sud je odlučio rješenjem sa raspravnog zapisnika od 4. rujna 2025.

11. Sud nije povjerovao dijelu iskaza zakonskog zastupnika tuženika NR o ulaganju tuženika u poslovni prostor tužitelja u vidu postavljanja zidnih i podnih pločica, kompletnom uređenju stropa i elektroinstalacija, jer na ove okolnosti nije dostavio dokaze, jer iz njegovog iskaz slijedi da isti predstavljaju uobičajene radove za tekuće održavanje prostora, te jer trošak za iste nije tražio od tužitelja niti je za iste tražio umanjenje zakupnine. Pri donošenju odluke sud je imao u vidu da je člankom 5 Ugovora zaključenim između stranaka 5. svibnja 2011. navedeno da se zakupnik obvezuje o svom trošku popraviti sve kvarove koje je uzrokovao, te vršiti tekuće održavanje u dijelu prostora koje koristi, a trošak investicijskog održavanja snosi zakupodavac.

12. Sud je povjerovao dijelu iskaza zakonskog zastupnika tužitelja da je prilikom predaje poslovnog prostora tužitelju isti bilo potrebno oličiti, oprati pod od nečistoća, te upotpuniti praznine zbog nedostatka armstrong ploča, jer je u skladu s pismenim dokazima u spisu i to zapisnikom o primopredaji poslovnog prostora od 24. srpnja 2024.

13. Zakonski zastupnik tuženika je na ročištu od 21. listopada 2025. naveo da su po zapisniku o primopredaji iz 2024. troškovi dovođenja u red poslovnog prostora koji se odnose na ličenje, čišćenje iznose 500,00 eura, koje je spreman ponuditi tužitelju.

14. Budući je tuženik do zaključenja glavne rasprave priznao dio tužbenog zahtjev au iznosu od 500,00 eura, sud je u skladu s odredbom članka 331.a stavak 1 ZPP-a u pogledu tog dijela tužbenog zahtjeva (500,00 eura) donio presudu na temelju priznanja.

15. Na dosuđeni iznos tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate u skladu s odredbom članka 29. stavak 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje ZOO), a koje teku od donošenja presude 30. listopada 2025.

16. Sud nije prihvatio procjenbeni elaborat Viktorije Belec od 23. listopada 2024. po kojem troškovi izvršenih-izvedenih radova na sanaciji poslovnog prostora mogu odgovarati izvedenim radovima koji po troškovniku tužitelja iznose 2.436,80 eura, jer je isti sačinjen na temelju dokaza koji nisu dostavljeni u spis.

17. Imajući u vidu da u primjedbama sa zapisnika od 24. srpnja 2024., nisu navedene elektro instalacije, sud je dio nalaza Viktorije Belec, koji se odnosi na sanaciju električnih instalacija u iznosu od 448,00 eura ocijenio nevjerodostojnim, kao i dio koji se odnosi na 52 sata rada čišćenja i pranja lokala u iznosu od 1.560,00 eura, jer su po nalazu vještaka, radovi izvršeni od strane djelatnika zakupodavca.

18. Kako je tužitelj odustao od dokaza građevinskim vještačenjem na okolnosti vrijednosti radova na uređenju poslovnog prostora, sud zaključuje da tužitelj nije dokazao dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.936,80 eura na okolnosti vrijednosti ulaganja u poslovni prostora, te je zbog toga dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.936,80 eura (2.436,80-500,00=1.936,80) ocijenio neosnovanim, odbio i presudio kao u izreci.

19. Kako tužitelj tijekom postupka na okolnost da je bilo tko od zakupoprimaca u razdoblju od 24. srpnja 2024. tužitelju, dostavio ponudu za zakup poslovnog prostora na adresi u [adresa] ([adresa]), [adresa], sud je dio tužbenog zahtjeva na ime gubitka zarade zbog nemogućnosti davanja u zakup poslovnog prostora za razdoblje kolovoz, rujna i listopada 2024. u ukupnom iznosu od 1.194,57 eura ocijenio neosnovanim, odbio i presudio kao u izreci.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2 ZPP-a. Da je tužitelj uspio u cijelosti u postupku pripadao bi mu parnični trošak u iznosu od 1.124,16 eura, koji se odnosi na sastav tužbe po Tbr. 7. stav 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/2009., 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023., dalje OT) u iznosu od 200,00 eura, sastav jednog podneska po Tbr. 8. stav 1. OT u iznosu od 200,00 eura, pristup na dva ročišta po Tbr. 9. stav 1. OT u iznosu od po 200,00 eura, PDV 200,00 eura, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 41,39 eura po Tbr. 1. stav 1. i pristojba na presudu u iznosu od 82,77 eura po Tbr. 2. stav 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/2009., 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023., dalje OT). Tužitelju nije priznat trošak podneska od 5. rujna 2025. u iznosu od 50,00 eura, jer je podnesak nepotreban i pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, je se presuda objavljuje na e Oglasnoj ploči suda po članku 335. ZPP-a, te dolazak na ovo ročište nije potreban. Kako je tužitelj uspio sa cca 14% tužbenog zahtjeva priznat mu je parniči trošak u iznosu od 157,38 eura.

21. Tuženiku je priznat parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura, koji se odnosi koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu i sastav jednog podneska u iznosu od po 200,00 eura po Tbr. 8. stav 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/2009., 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023., dalje OT), pristup na dva ročište po Tbr. 9. stav 1. OT u iznosu od po 200,00 eura, PDV 200,00 eura. Kako je tuženik uspio osporiti 80% tužbenog zahtjeva, priznat mu je parnični trošak u ukupnom iznosu od 684,00 eura.

22. Nakon izvršenog prijeboja priznatog troška tuženiku u iznosu od 684,00 eura i priznatog troška tužitelju u iznosu od 157,38 eura, ostaje razlika u iznosu od 530,62 eura kojeg je tužitelj dužan nadoknaditi tuženiku.

23. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženiku je priznata zakonska zatezna kamata u skladu s odredbom članka 29. stav 1 i 2 ZOO, a koja teče od donošenja presude do isplate po članku 151. stavak 3. ZPP-a.

Osijek, 30. listopada 2025.

Zapisničar:

Sudac:

Darija Miličević

Dubravka Kuveždić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može nezadovoljna

stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom

sudu RH, pismeno u roku od 15 dana

od dana objave, putem ovoga suda.