P-406/2022-38

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu toga suda Saši Rešetar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Firiju, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika-protutužitelja „Fero-Terma“ d.o.o. iz Donjeg Stupnika, Gospodarska 17, OIB: 69638067216, zastupanog po Odvjetničkom društvu Mišević i Jarić d.o.o. iz Osijeka, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 16. rujna 2025, u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, a presude javno objavljene 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se tuženik-protutužitelj sa protutužbom i protutužbenim zahtjevom koji glasi:

„Nalaže se tuženoj KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju FERO-TERM d.o.o. iz Donjeg Stupnika, Gospodarska 17, OIB: 69638067216, isplati iznos od 36.545,31 eura zajedno sa zakonskim kamatama, tekućim od:

1) na iznos od 199,08 eura, od 1. travnja 2011. godine,

2) na iznos od 199,08 eura, od 1. svibnja 2011. godine,

3) na iznos od 199,08 eura, od 1. lipnja 2011. godine,

4) na iznos od 199,08 eura, od 1. srpnja 2011. godine,

5) na iznos od 199,08 eura, od 1. kolovoza 2011. godine,

6) na iznos od 199,08 eura, od 1. rujna 2011. godine,

7) na iznos od 199,08 eura, od 1. listopada 2011. godine,

8) na iznos od 199,08 eura, od 1. studenog 2011. godine,

9) na iznos od 199,08 eura , od 1. prosinca 2011. godine,

10) na iznos od 199,08 eura, od 1. siječnja 2012. godine,

11) na iznos od 199,08 eura, od 1. veljače 2012. godine,

12) na iznos od 199,08 eura, od 1. ožujka 2012. godine,

13) na iznos od 199,08 eura, od 1. travnja 2012. godine,

14) na iznos od 199,08 eura, od 1. svibnja 2012. godine,

15) na iznos od 199,08 eura, od 1. lipnja 2012. godine,

16) na iznos od 199,08 eura, od 1. srpnja 2012. godine,

17) na iznos od 199,08 eura, od 1. kolovoza 2012. godine,

18) na iznos od 199,08 eura, od 1. rujna 2012. godine,

19) na iznos od 199,08 eura, od 1. listopada 2012. godine,

20) na iznos od 199,08 eura, od 1. studenog 2012. godine,

21) na iznos od 199,08 eura, od 1. prosinca 2012. godine,

22) na iznos od 199,08 eura, od 1. siječnja 2013. godine,

23) na iznos od 199,08 eura, od 1. veljače 2013. godine,

24) na iznos od 199,08 eura, od 1. ožujka 2013. godine,

25) na iznos od 199,08 eura, od 1. travnja 2013. godine,

26) na iznos od 199,08 eura, od 1. svibnja 2013. godine,

27) na iznos od 199, 08 eura, od 1. lipnja 2013. godine,

28) na iznos od 199,08 eura, od 1. srpnja 2013. godine,

29) na iznos od 199,08 eura, od 1. kolovoza 2013. godine,

30) na iznos od 199,08 eura, od 1. rujna 2013. godine,

31) na iznos od 199,08 eura, od 1. listopada 2013. godine,

32) na iznos od 199,08 eura, od 1. studenog 2013. godine,

33) na iznos od 199,08 eura, od 1. prosinca 2013. godine,

34) na iznos od 199,08 eura, od 1. siječnja 2014. godine,

35) na iznos od 199,08 eura, od 1. veljače 2014. godine,

36) na iznos od 199,08 eura, od 1. ožujka 2014. godine,

37) na iznos od 199,08 eura, od 1. travnja 2014. godine,

38) na iznos od 199,08 eura, od 1. svibnja 2014. godine,

39) na iznos od 199,08 eura, od 1. lipnja 2014. godine,

40) na iznos od 199,08 eura, od 1. srpnja 2014. godine,

41) na iznos od 199,08 eura, od 1. kolovoza 2014. godine,

42) na iznos od 199,08 eura, od 1. rujna 2014. godine,

43) na iznos od 199,08 eura, od 1. listopada 2014. godine,

44) na iznos od 199,08 eura, od 1. studenog 2014. godine,

45) na iznos od 199,08 eura, od 1. prosinca 2014. godine,

46) na iznos od 199,08 eura, od 1. siječnja 2015. godine,

47) na iznos od 199,08 eura, od 1. veljače 2015. godine,

48) na iznos od 199,08 eura, od 1. ožujka 2015. godine,

49) na iznos od 199,08 eura, od 1. travnja 2015. godine,

50) na iznos od 199,08 eura, od 1. svibnja 2015. godine,

51) na iznos od 199,08 eura, od 1. lipnja 2015. godine,

52) na iznos od 199,08 eura, od 1. srpnja 2015. godine,

53) na iznos od 199,08 eura, od 1. kolovoza 2015. godine,

54) na iznos od 199,08 eura, od 1. rujna 2015. godine,

55) na iznos od 199,08 eura, od 1. listopada 2015. godine,

56) na iznos od 199,08 eura, od 1. studenog 2015. godine,

57) na iznos od 199,08 eura, od 1. prosinca 2015. godine,

58) na iznos od 199,08 eura, od 1. siječnja 2016. godine,

59) na iznos od 199,08 eura, od 1. veljače 2016. godine,

60) na iznos od 199,08 eura, od 1. ožujka 2016. godine,

61) na iznos od 199,08 eura, od 1. travnja 2016. godine,

62) na iznos od 199,08 eura, od 1. svibnja 2016. godine,

63) na iznos od 199,08 eura, od 1. lipnja 2016. godine,

64) na iznos od 199,08 eura, od 1. srpnja 2016. godine,

65) na iznos od 199,08 eura, od 1. kolovoza 2016. godine,

66) na iznos od 199,08 eura, od 1. rujna 2016. godine,

67) na iznos od 199,08 eura, od 1. listopada 2016. godine,

68) na iznos od 199,08 eura, od 1. studenog 2016. godine,

69) na iznos od 199,08 eura, od 1. prosinca 2016. godine,

70) na iznos od 199,08 eura, od 1. siječnja 2017. godine,

71) na iznos od 199,08 eura, od 1. veljače 2017. godine,

72) na iznos od 265,45 eura, od 31. svibnja 2017. godine,

73) na iznos od 265,45 eura, od 30. lipnja 2017. godine,

74) na iznos od 265,45 eura, od 31. srpnja 2017. godine,

75) na iznos od 265,45 eura, od 31. kolovoza 2017. godine,

76) na iznos od 265,45 eura, od 30. rujna 2017. godine,

77) na iznos od 265,45 eura, od 31. listopada 2017. godine,

78) na iznos od 265,45 eura, od 30. studenog 2017. godine,

79) na iznos od 265,45 eura, od 31. prosinca 2017. godine,

80) na iznos od 265,45 eura, od 31. siječnja 2018. godine,

81) na iznos od 265,45 eura, od 28. veljače 2018. godine,

82) na iznos od 265,45 eura, od 31. ožujka 2018. godine,

83) na iznos od 265,45 eura, od 30. travnja 2018. godine,

84) na iznos od 265,45 eura, od 31. svibnja 2018. godine,

85) na iznos od 265,45 eura, od 30. lipnja 2018. godine,

86) na iznos od 265,45 eura, od 31. srpnja 2018. godine,

87) na iznos od 265,45 eura, od 31. kolovoza 2018. godine,

88) na iznos od 265,45 eura, od 30. rujna 2018. godine,

89) na iznos od 265,45 eura, od 31. listopada 2018. godine,

90) na iznos od 265,45 eura, od 30. studenog 2018. godine,

91) na iznos od 265,45 eura, od 31. prosinca 2018. godine,

92) na iznos od 265,45 eura, od 31. siječnja 2019. godine,

93) na iznos od 265,45 eura, od 28. veljače 2019. godine,

94) na iznos od 265,45 eura, od 31. ožujka 2019. godine,

95) na iznos od 265,45 eura, od 30. travnja 2019. godine,

96) na iznos od 176,96 eura, od 31. svibnja 2019. godine,

97) na iznos od 15.862,87 eura, od 26. svibnja 2022. godine,

za razdoblje od 01. travnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023.g. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023.g., a od 01. siječnja 2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju FERO-TERM d.o.o. iz Donjeg Stupnika, Gospodarska 17, OIB: 69638067216, naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim kamatama koje teku na taj iznos od dana presuđenja do isplate po stopi po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

u cijelosti kao neosnovan.

II/ Nalaže se tuženiku-protutužitelju „Fero-Termu“ d.o.o. iz Donjeg Stupnika, Gospodarska 17, OIB: 69638067216, da tužiteljici-protutuženici KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu 30.692,41 eura, sa zateznim kamatama počev od 30. listopada 2025. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Gž-543/2018-2, od 11. travnja 2019. potvrđena je presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-906/2017- 7, od 20. ožujka 2018. kojom je naloženo tuženiku-protutužitelju „Fero-Termu“ d.o.o. isplatiti tužiteljici-protutuženici KĐ iznos 250.031,68 kuna s pripadajućim zateznim kamatama te na ime troškova postupka isplatiti joj iznos 110.850,00 kuna, dok je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja „Fero-Terma“ d.o.o. kojim je traženo naložiti tužiteljici-protutuženici KĐ isplatiti mu iznos 106.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev- 4063/2019-2, od 29. ožujka 2022. proizlazi da je revizija tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Gž-543/2018-2, od 11. travnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-906/2017-7, od 20. ožujka 2018. u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja "Fero-Terma" d.o.o. kojim je traženo da se tužiteljici-protutuženoj KĐ naloži isplatiti mu iznos 106.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama podnesena na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku se prihvaća, te se u tom dijelu ukidaju obje nižestupanjske presude, a time i odluka o troškovima postupka i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-406/2022-14, od 6. rujna 2023. određeno je da se spajaju postupci koji se vode pred Općinskim sudom u Osijeku pod poslovnim brojevima: P-406/2022 i P-462/2022 te će se postupak dovršiti kao jedinstveni postupak pod poslovnim brojem: P-406/2022. Budući da je uvidom u navedene spise utvrđeno da je za oba spisa predviđena ista vrsta postupka u kojima sudi sudac pojedinac te da se parnice vode između istih osoba.

3.1. Uvidom u spis Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-462/2022 utvrđeno je da je tuženik-protutužitelj podnio tužbu radi isplate i to parničnog troška iz predmeta P- 906/2017 po pravnoj osnovi koja je otpala te budući je tužiteljica-protutuženica bez pravne osnove koristila tuženikovu-protutužiteljevu spornu nekretninu.

4. U odgovoru na protutužbu i proširenom protutužbenom zahtjevu, tužiteljica- protutuženica se istoj protivi u cijelosti navodeći da protutužbeni zahtjev nema uporišta u zakonu jer je u parnici vođenoj između istih stranaka pred istim sudom pod poslovnim brojem: P-269/2012 odbijen zahtjev tuženika-protutužitelja ( u tom postupku kao tužitelja) za predaju u posjed predmetnog stana uz obrazloženje da tužiteljica-protutuženica ( u tom postupku tuženica ) ima pravo retencije ( pridržaja konkretnog stana kao tuđe stvari) sa učinkom zaloga sve dok joj ne bude namirena novčana tražbina po tužbenom zahtjevu u ovoj parnici koju tražbinu je dužan ispuniti ovdje tuženik (sada protutužitelj) kao vlasnik te stvari ( konkretnog stana). Ujedno ističe da potraživanje tuženika-protutužitelja za period prije 1.12.2013. ne može imati nikakav pravni osnov. Naime, Ugovor temeljem kojeg je tužiteljica-protutuženica stupila u posjed predmetnog stana je bio na snazi do pravomoćnosti djelomične presude kojom je taj Ugovor raskinut i to presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Gž-2897/12, koja je donesena 12.12.2013. Tek time je otklonjen pravni osnov posjeda tužiteljice-protutuženice na predmetnom stanu i time je tužiteljica-protutuženica do 12.12.2013., imala valjan pravni osnov za posjed i korištenje predmetnog stana čime je bila pošteni posjednik koji nije ništa dužan platiti vlasniku na ime korištenja vlasnikove stvari. Tek raskidom Ugovora bi tužiteljica- protutuženica mogla biti u obvezi plaćati naknadu vlasniku za korištenje koje je ostvarila korištenjem stvari koju drži u posjedu po svom pravu retencije.

5. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, iskaz tužiteljice-protutuženice, iskaze svjedoka AĐ, PĐ, ŽĐ i ĆĐ te izvršio uvid u spis Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P- 269/2012.

6. Ocjenom provedenih dokaza i to kako svakog pojedinog, tako i njihovoj međusobnoj vezi ovaj sud protutužbu tuženika-protutužitelja smatra neosnovanom u cijelosti.

7. Što se tiče protutužbenog zahtjeva, odredbom čl. 72. st. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08 – u daljnjem tekstu ZOO), propisano je da vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude ispunjena tražbina. Dakle, pravo zadržavanja je oblik stvarnopravnog osiguranja tražbine. Pravo zadržavanja je pravni institut koji vjerovnika dospjelog potraživanja u čijem se posjedu nalazi neka dužnikova stvar, ovlašćuje da zadrži tu stvar do ispunjenja ili pružanja odgovarajućeg osiguranja i da se, nakon što pravovremeno obavijesti dužnika o svojoj namjeri naplati iz njezine vrijednosti. Vjerovnik dospjele tražbine stvar ima pravo zadržati dok mu ne bude ispunjena tražbina. Da bi pravo zadržavanja moglo nastati potrebno je da budu ispunjene pretpostavke i to: mora postojati odgovarajuća tražbina, vjerovnik mora biti u posjedu stvari, potrebno je da je stvar (predmet) posjeda odgovarajući za pravo zadržavanja te mora postojati pravna veza između tražbine i predmeta zadržavanja.

8. U konkretnom slučaju ispunjene su sve četiri pretpostavke tako da tužiteljica ima pravo zadržavanja spornog stana. Tužiteljica-protutuženica je imala tražbinu od 39.478,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, i bila je u posjedu stvari, stvar je, odnosno stan, je bio odgovarajući za pravo zadržavanja i postojala je pravna veza između tražbine i predmeta zadržavanja, budući je tužiteljica-protutuženica bila u posjedu stana temeljem raskinutog kupoprodajnog ugovora, a tuženik-protutužeitelj joj je dužan isplatiti navedeni iznos.

9. Tužiteljica-protutuženica sukladno odredbi čl. 74. ZOO-a, nije bila dužna tuženiku- protutužitelju vratiti stvar, budući da tuženik-protutužitelj nije dao odgovarajuće osiguranje svoje tražbine.

10. Dakle, tužiteljica-protutuženica je stan koristila temeljem valjane pravne osnove i imala je pravo na posjed temeljem čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06,141/06 i 146/08 - u daljnjem tekstu ZV) i ima svojstvo savjesnog posjednika tuđe stvari prema odredbi čl. 164. st. 1. ZV i nije dužna vlasniku stvari dati naknadu za to što stvar (stan) upotrebljava.

11. Opravdanje primjene prava pridržaja, odnosno retencije, nalazi se u ideji pravičnosti posebno u potrebi poštivanja načela savjesnosti i poštenja pravnog prometa te načela ekvivalentnosti jer je ne prihvatljivo da jedna strana pozivajući se na postojanje obvezno-pravnog odnosa zahtjeva od druge ispunjenje svojeg potraživanja, a da sa svoje strane nije sprema ispuniti svoju obvezu. Zakonskim pravom zadržavanja prinuđuje vjerovnik dužnika na uredno ispunjenje njegove dospjele obveze iz nastalog obvezno- pravnog odnosa između vjerovnika i dužnika.

12. Uzimajući u obzir konkretnu pravnu situaciju vidljivo je da tuženik-protutužitelj čak i nakon sudskog raskida ugovora odbijao tužiteljici-protutuženici isplatiti iznos koji je ona platila za predmetni stan. Dakle, tužitelj-protutuženik je postupao potpuno suprotno načelu savjesnosti i poštenja pravnog prometa budući da je svojim postupanjem silio tužiteljicu- protutuženicu da koristi sporni stan koji je držala temeljem prava pridržaja ili retencije, a samo iz razloga što upravo tuženik-protutužitelj nije želio isplatiti tužiteljicu-protutuženicu iako je ugovor raskinut sudskim putem.

13. Odredba čl. 72. st. 1. ZOO-a glasi da vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude ispunjena tražbina. Ta odredba, kao ni odredba čl. 72. st. 2. te čl. 73. do 75. ZOO-a, nije uskraćivala tužiteljici- protutuženici pravo korištenja stvari koje je imala u retenciji, tim više, što je u konkretnom slučaju pravičnom i u skladu s načelom savjesnosti i poštenja u pravnom prometu, upravo to da je tužiteljica-protutuženica koristila sporni stan jer jedini razlog zbog kojeg je to prisiljena je upravo nepostupanje tuženika-protutužitelja.

14. Moglo bi se zaključiti da je tužiteljica-protutuženica postupala sukladno citiranom načelu savjesnosti i poštenja u pravnom prometu, jer je mogla zadržati stan u retenciji, prazan, a iznajmiti drugi stan kao podstanar, te je te troškove za iznajmljivanje odnosno najam stana, mogla naplatiti od tuženika-protutužitelja, a koje troškove bi on bio dužan platiti budući je tužiteljici-protutuženoj uskratio isplatu navedenog iznosa po raskinutom ugovoru. Svaki predmet je specifičan i ne može se svaka sudska praksa bezrezervno primjenjivati u svim kasnijim predmetima, već se treba pojedinačno ocijeniti je li ta sudska praksa primjenjiva te je li stav sudske prakse u konkretnom slučaju primjenjiv temeljem ideje pravičnosti, načela savjesnosti i poštenja pravnog prometa te načela ekvivalentnosti.

14.1. Pravni propis se ne smije tumačiti restriktivno koristeći samo gramatičko (jezično) tumačenje što znači da se tumačenje pravnog propisa ne može svesti samo na doslovno značenje riječi. U konkretnom slučaju mora se primijeniti teleološko tumačenje što znači da se preko pravne norme slijedi zakonski smisao odredbe, ratio legis (pravna svrha) kao i njegova razrada.

14.2. Iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III-4908/2021 i U- III-4909/2021, od 4. lipnja 2025. proizlazi da prema stajalištu ESLJP-a, poštovanje formaliziranih pravila parničnog postupka, kroz koja stranke osiguravaju odlučivanje o građanskom sporu, od velike je važnosti jer se tako može ograničiti diskrecijska sloboda, osigurati jednakost oružja, spriječiti proizvoljnost, osigurati učinkovito odlučivanje u sporu i presuđivanje u razumnom roku te osigurati pravna sigurnost i poštovanje suda (Zubac protiv Hrvatske [Vv], § 96., navedeno). Međutim, "pretjerani formalizam" u tumačenju postupovnih odredaba i ocjena jesu li one u konkretnom slučaju ispunjene, može biti u suprotnosti sa zahtjevom osiguranja praktičnog i učinkovitog prava na pristup sudu i dovesti do povrede prava pojedinca na učinkovitu zaštitu suda (Zubac protiv Hrvatske [Vv], § 97., navedeno, te odluka Ustavnog suda broj: U-III-3931/2019 i dr. od 15. veljače 2022., www.usud.hr). Ocjena radi li se u konkretnom slučaju o pretjeranom formalizmu u pravilu ovisi o ispitivanju predmeta u cjelini i posebnim okolnostima predmeta. Pri donošenju te ocjene, ESLJP je često u svojoj praksi isticao pitanja "pravne sigurnosti" i "pravilnog djelovanja pravosudnog sustava" kao dva središnja elementa za povlačenje razlike između pretjeranog formalizma i prihvatljive primjene postupovnih formalnosti. Posebice je smatrao da je pravo na pristup sudu narušeno kada pravila prestanu služiti ciljevima pravne sigurnosti i pravilnog djelovanja pravosudnog sustava te tvore neku vrstu prepreke koja sprječava odlučivanje nadležnog suda o osnovanosti predmeta parnične stranke (vidi Zubac protiv Hrvatske [Vv], § 98., navedeno, i tamo navedenu praksu). Ustavni sud u svojoj dosadašnjoj praksi iznio je stajalište da pretjerani (ekscesivni) formalizam u odlučivanju/suđenju postoji onda kada su pravna stajališta proizvod "mehaničke" primjene pozitivnog prava, bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline. S aspekta zaštite ustavnih prava podnositelja, ali i s aspekta temeljnih vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske, takva je primjena pozitivnog prava na konkretne slučajeve neprihvatljiva (odluka broj: U- III-2184/2009 od 13. studenoga 2014., točka 26.1., "Narodne novine" broj 145/14.). U odluci je broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. ("Narodne novine" broj 25/16.) Ustavni sud utvrdio da je predmet kojim se bavio "ogledni primjer Ustavom nedopuštenog ekscesivnog formalizma koji, općenito govoreći, još uvijek opterećuje rad nadležnih tijela državne i javne uprave, ali i nadležnih domaćih sudova, kad odlučuju o pravima i obvezama stranaka u pravnim postupcima" (točka 44.). U toj je odluci također utvrdio da je nadležni prvostupanjski upravni sud pristupio "mjerodavnom pravu na pretjerano formalan i nefleksibilan način. Zanemario je opća načela hrvatskog pravnog poretka utemeljenog na vladavini prava i zaštiti individualnih ustavnih prava pojedinaca, kao i nepošten, nerazložan, nerazuman, pa i opresivan učinak" primijenjenih zakona na individualnu pravnu situaciju podnositeljice u tom predmetu. Nadležni prvostupanjski upravni sud mjerodavno pravo "nije ni pokušao protumačiti u svjetlu osobitih okolnosti konkretnog slučaja, kontekstualizirajući njihovu primjenu" (točka 43.). U toj je odluci Ustavni sud ponovio i načelno pravno stajalište o ekscesivnom formalizmu (točke 45. i 46.): "45. Ustavni sud već godinama uporno ponavlja da su nadležna tijela, uključujući sudove, dužni tumačiti i primjenjivati mjerodavno pravo, uvijek i bez izuzetka, u svjetlu osobitih okolnosti svakog konkretnog slučaja. Ako je u nekom konkretnom slučaju mjerodavan jedan zakon, ali združeni učinci tog i nekog drugog ili više drugih zakona izravno utječu na zakonska prava ili obveze stranaka, onda su nadležna tijela, uključujući sudove, bez iznimke dužni tumačiti sve te mjerodavne propise u njihovoj ukupnosti, polazeći od združenih učinaka koje oni proizvode za stranku u svjetlu osobitih okolnosti samog slučaja, stalno imajući na umu da njihove odluke ne smiju dovoditi do nerazumnog i objektivno neopravdanog ishoda za samu stranku, a ponajmanje kršiti njihova ustavna prava ili objektivne vrijednosti hrvatskog ustavnog poretka. 46. Ustavni sud podsjeća: pravna sigurnost - zajedno s načelom supremacije prava - podrazumijeva da je pravo stvoreno kako bi se primjenjivalo u praksi na konkretne životne situacije. Iako je apstraktno vrednovanje samog zakonodavstva važno za ostvarenje načela vladavine prava ... kategoričnost objektivnog prava nikako ne znači da se pravna pravila smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti. U svakom takvom slučaju uvijek će biti riječ o pretjeranom formalizmu protivnom Ustavu."

14.3. Dakle, odredba čl. 72. st. 1. ZOO-a ne smije se tumačiti pretjerano formalno nego se mora tumačiti u praksi na konkretnu životnu situaciju, a ne samo pozivanjem na jednu odluku Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Gž-1603/16-2, od 14. rujna 2016. budući da jedna odluka sama po sebi ne stvara sudsku praksu, a takvu odluku je bilo potrebno analizirati i utvrditi da li se eventualno može primijeniti u ovom postupku.

15. Ovaj sud smatra da je u konkretnom slučaju tužiteljica-protutužena imala pravo retencije, odnosno pravo pridržaja, sve dok joj tuženik-protutužitelj nije ispunio svoju obvezu te je imala pravo korištenja spornog stana budući da isto pravo korištenja nije izrijekom zabranjeno odredbom čl. 72. st. 1. ZOO-a.

16. Da tuženik-protutužitelj nema pravo potraživati naknade koristi, odnosno naknadu za korištenje stana proizlazi i iz izvoda zapisnika sa četvrte sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (4/09) održane 26. listopada 2009. poslovni broj: Su- IV-188/09-7 na kojoj sjednici je zauzet stav da je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Tužiteljica-protutužena je bila pošteni posjednik temeljem prava retencije tako da nije dužna naknaditi korist od uporabe tuđe stvari.

17. Što se tiče zahtjeva tuženika-protutužitelja za naknadu parničnog troška iz predmeta, tada poslovni broj: P-906/2017 važno je napomenuti da je ranije citiranom revizijskom odlukom kompletan parnični trošak vraćen na ponovnu odluku.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice-protutuženice po punomoćniku iz reda odvjetnika, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te je tužiteljici-protutuženici kao opravdan priznat trošak zastupanja u predmetu poslovni broj: P-906/2017 (novi broj: P- 406/2022) u iznosu 14.712,32 eura, trošak odgovora na žalbu u predmetu poslovni broj: P-906/2017 (novi broj: P-406/2022) u iznosu 1.250,00 eura i trošak odgovora na reviziju u predmetu poslovni broj: P-906/2017 (novi broj: P-406/2022) u iznosu 1.250,00 eura, trošak zastupanja u predmetu poslovni broj: P-462/2022 (prije spajanja predmeta) u iznosu 415,00 eura te trošak u ovom predmetu, nakon spajanja, i to trošak obrazloženog podneska od 30.11.2022. u visini 500 bodova odnosno iznos od 1.000,00 eura uz pripadajući PDV od 25% u visini 250,00 eura, trošak obrazloženog podneska od 29.6.2022. u visini 500 bodova odnosno iznos od 1.000,00 eura uz pripadajući PDV od 25% u visini 250,00 eura, sve sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima od 20.10.2022., 14.12.2022., 8.5.2023., 8.2.2024., 26.3.2024., 26.11.2024., 26.5.2025. i 16.9.2025., u visini od 500,00 bodova odnosno 1.000,00 eura uz pripadajući PDV od 25% u visini 250,00 eura, sve sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, što čini ukupan iznos od 30.127,32 eura.

18.1. Ovaj sud je tužiteljici-protutuženici dosudio trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 443,29 eura sukladno Tbr. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi i trošak sudske pristojbe na odgovor na žalbu sukladno Tbr. 7. st. 2. Tarife sudskih pristojbi u visini 121,80 euro.

18.2. Ovaj sud je tužiteljici-protutuženici dosudio ukupan parnični trošak u iznosu 30.692,41 eura.

Osijek, 30. listopada 2025.

Sudac

Saša Rešetar

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DOSTAVITI:

- pun. tužiteljice-protutuženice

- pun. tuženika-protutužitelja