Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kžzd-38/2021-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od suca Branka Ivića, kao predsjednika vijeća, suca za mladež Nives Nikolac i sutkinje Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ČF, zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru br. Kzd-29/2016 od dana 5. listopada 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 30. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. ČF kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Bjelovaru opt. ČF proglasio je krivim zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, i osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te primjenom čl. 56. st. 1. KZ/11 optuženom izrekao uvjetnu osudu i odredio da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi ČF oslobođen je od obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. - 6. istog zakona, te troškove nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

1.2. Istom presudom temeljem čl. 452. toč. 3. ZKP/08 prema opt. ČF odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo upoznavanje djece s pornografijom iz čl. 165. st. 1. KZ/11.

2. Protiv osuđujućeg dijela presude žalbu je podnio opt. ČF, po svom branitelju Damiru Vukmanoviću, odvjetniku u Bjelovaru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona (u žalbi ova žalbena osnova pogrešno nazvana žalbenom osnovom pogrešne primjene kaznenog zakona) i zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku, podredno prvostupanjska presuda da se preinači na način da se optuženi oslobodi od optužbe ili prema optuženom da se odbije optužba i za kazneno djelo iz čl. 177. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen ŽDO-u Šibenik.

4.1. Temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08 sjednica vijeća je održana u odsutnosti opt. ČF i njegovog branitelja Damira Vukmanovića, odvjetnika u Bjelovaru, a u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku Irene Senečić.

5. Žalba optuženog nije osnovana.

6. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj djelomično citira povredu iz toč. 11. st. 1. čl. 468 ZKP/08 navodeći kako pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ti razlozi da su nepotpuni i nejasni tako da se presuda ne može niti ispitati.

6.1. Suprotno ovakvim navodima žalitelja, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, u obrazloženju presude su navedeni potpuni i jasni razlozi o svim odlučnim činjenicama, koji ne proturječe niti međusobno, a niti sadržaju izvedenih dokaza.

6.2. Stoga nije osnovana žalba optuženika izjavljena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz toč. 11. st. 1. č,. 468. ZKP/08 a niti je ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 našao da bi prvostupanjski sud počinio koju drugu od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. U okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupaka u žalbi se navodi i kako su razlozi pobijane presude nepotpuni i nejasni „jer sud ne vjeruje obrani okrivljenika da je on u inkriminiranom razdoblju sudjelovao u odgoju sina Č i vodio brigu o njemu i cijeloj obitelji“, a koji žalbeni prigovor spada u žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj navodi i kako, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, iz iskaza oštećenog KF, njegove bake DF, te majke oštećenika RF ne proizlazi da bi optuženi grubo zanemario svoju roditeljsku dužnost, a što da je imalo za posljedicu odavanje djeteta društveno neprihvatljivom ponašanju.

7.2. Suprotno iznijetim žalbenim tvrdnjama prvostupanjski sud posve opravdano neprihvaća obranu optuženika, za koje neprihvaćanje je dao jasne i logične razloge, a nakon što je izvršio iscrpnu analizu iskaza upravo ošt. KF, svjedokinja DF i NF, kao i svjedokinja ČFA, razrednice oštećenika, svjedokinje PF, socijalne radnice u osnovnoj školi koju je pohađao oštećenik, te svjedokinje GF, djelatnice [obrt] i voditeljice izrečene mjere nadzora nad obavljanjem roditeljske skrbi nad optuženikom, koje iskaze je prvostupanjski sud s pravom pozitivno vrednovao i prihvatio te doveo u svezu i s izvedenim materijalnim dokazima, posebno izvješćima u predmetu nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi sačinjenima od strane voditeljice mjere, svjedokinje GF i dopisa ravnatelja [obrt] iz [adresa], koju je pohađao oštećenik, upućenog ... vezano za ponašanje mldb. ošt. KF.

7.3. Naime, nije sporno da su problemi u ponašanju oštećenog djeteta KF počeli i prije utuženog razdoblja, još 2011. godine u koje vrijeme je oštećeni pohađao 4. razred osnovne škole kada se oštećeni počeo ružno ponašati prema djevojčicama iz razreda, čak ih i dirati, a što se nastavilo i u 5. razredu kada se kod oštećenog u njegovom ponašanju sve više uočava da ono odstupa od ponašanja drugih njegovih vršnjaka, oštećeni ne izvršava svoje školske obaveze, ometa nastavu, prostači, psuje čak i nastavnike, zbog čega se škola još u mjesecu travnju 2012. obraća [obrt] i traži od istog obradu i oštećenika i njegovih roditelja sve kako bi se pomoglo oštećeniku, tako da Centar optuženiku i oštećenikovoj majci određuje mjeru nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi koja se provodila u periodu od 1. svibnja 2013. do 31. listopada 2014. godine, a što sve prvostupanjski sud pravilno utvrđuje iz iskaza svjedokinje ČFA, razrednice oštećenika, svjedokinje PF, socijalne radnice i djelatnice osnovne škole koju je pohađao oštećenik, kao i izvedenih materijalnih dokaza, posebno dopisa koji je škola uputila [obrt] 27. travnja 2015. godine zajedno s izvješćem razrednice.

7.4. U takvoj situaciji optuženi kao otac djeteta s tada već velikim problemima u ponašanju kada ga je na razgovor, vezano za ponašanje njegovog sina i način kako da se istome pomogne, pozvala socijalna radnica PF, zaposlena u osnovnoj školi koju je pohađao oštećenik, s istom dolazi u sukob govoreći joj „da ga više ne zove jer da će joj skočiti za šiju i podrapati je“, nakon čega više ne dolazi u školu unatoč brojnim problemima u ponašanju oštećenika, ne postupa po savjetima i uputama voditeljice mjere nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi, tako da je cijelu brigu i nadzor nad školovanjem, zdravljem i odgojem oštećenika preuzela njegova baka DF, budući je majka oštećenika gluhonijema osoba, a što je sve ispravno utvrdio prvostupanjski sud iz iskaza svjedokinje GF, voditeljice mjere nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi i njezinih pismenih izvješća, iz kojih je razvidno da se oštećenikova baka žalila i na lošu materijalnu situaciju i kako optuženi novac od svoje mirovine ne troši na obitelj, pogotovo od 2013. godine od kada se oštećenikova majka zaposlila, a također i iz iskaza oštećenikove bake DF, te samog ošt. KF.

7.5. Sasvim osnovano je naprijed iznijetu nezainteresiranost optuženika za zbrinjavanje i odgoj sina KF prvostupanjski sud okvalificirao kao grubo zanemarivanje roditeljskih dužnosti podizanja odgoja i obrazovanja djeteta, te je osnovano zaključio da se oštećenik zbog takvog zanemarivanja odao i drugim oblicima društveno neprihvatljivog ponašanja jer je oštećenik već u veljači 2013., a potom i u veljači 2014. od strane škole prijavljen za krađu mobitela, kako to proizlazi već naprijed spomenutog dopisa ravnatelja škole upućenog ... a nakon čega je 2014. počinio i krađu motorne pile, a o čemu u svojoj obrani govori i sam optuženik, kao i oštećeni u svom iskazu.

7.6. Neosnovano žalitelj smatra i da je činjenično stanje u pobijanoj presudi, osim što smatra da je pogrešno utvrđeno, ostalo i nepotpuno utvrđeno budući prvostupanjski sud nije prihvatio prijedlog obrane za provođenjem odgovarajućeg vještačenja na okolnost utvrđivanja objektivne mogućnosti optuženika da u inkriminiranom razdoblju obavlja roditeljsku dužnost, obzirom na njegovu tešku i neizlječivu bolest.

7.7. Naime, u predmetnom postupku provedeno je psihijatrijsko vještačenje optuženika iz rezultata kojeg vještačenja proizlazi da su kod optuženog postavljene dijagnoze povratnog depresivnog poremećaja i trajnih promjena osobnosti (nakon ratnog PTSP), te da su optuženikove sposobnosti razumijevanja svojih postupaka i upravljanja svojom voljom, bile smanjene, ali ne bitno, međutim istim vještačenjem je utvrđeno i da osobe s depresivnim poremećajem i trajnim promjenama osobnosti mogu, posebno u fazama stabilizacije psihičkog stanja, biti potpuno adekvatni i primjereni roditelji, dok u fazama dekompenzacije psihičkog stanja i to ako se radi o težim oblicima psihičke dekompenzacije, što nije utvrđeno kod optuženika, roditeljske sposobnosti da mogu biti samo blaže narušene, što znači da je provedenim psihijatrijskim vještačenjem optuženika, odgovoreno na pitanje, koje se problematizira u žalbi, točnije provedenim vještačenjem je utvrđeno da je optuženi u utvrđenom razdoblju mogao adekvatno obavljati svoju roditeljsku dužnost.

7.8. Slijedom iznijetog nije osnovana niti žalba optuženika izjavljena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Iako se u uvodnom djelu žalbe ističe i žalbena osnova povrede kaznenog zakona, žalitelj ne navodi o kojoj bi se to povredi kaznenog zakona iz čl. 469. ZKP/08 radilo, niti se to može razabrati iz obrazloženja presude jer žalitelj ovu žalbenu osnovu ne obrazlaže već samo paušalno navodi kako je na „pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeni kazneni zakon“, a niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 našao da bi prvostupanjski sud na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon.

9. U žalbi se ne obrazlaže niti uvodno istaknuta žalbena osnova zbog odluke o kaznenoj sankciji, međutim, budući žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sukladno čl. 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi, to je prvostupanjska presuda ispitana i u tom dijelu i utvrđeno da je prvostupanjski sud, nakon što je ispravno na strani optuženika utvrdio i cijenio sve olakotne okolnosti, raniju neosuđivanost, okolnost što je optuženik bio sudionikom Domovinskog rata odlikovan spomenicom, narušeno zdravstveno stanje optuženika i njegovu smanjenu ubrojivost, a u nedostatku otegotnih okolnosti, pravilno optuženog, uzevši u obzir stupanj njegove krivnje i težinu počinjenog kaznenog djela, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te optuženom izrekao uvjetnu osudu odredivši da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo, kojom uvjetnom osudom će se u konkretnom slučaju i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

10. Slijedom iznijetog, kako nije utvrđena osnovanost žalbenih navoda optuženog, niti su ispitivanjem pobijane presude nađene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, to je primjenom čl. 482. ZKP/08 žalbu optuženog trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Šibeniku, 30. listopada 2025. godine.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Branko Ivić