REPUBLIKA HRVATSKA

P-995/2023

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stalna služba u Drnišu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba u Drnišu, po sucu ovog suda Lovranki Grabić-Abramac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Maji Ćurić, odvjetnici u Drnišu, Kralja Zvonimira 2, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupana po OD Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 30. rujna 2025. godine u nazočnosti tužitelja sa punomoćnicom i punomoćnice tužene JR, odvjetnice u OD Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, dana 30. listopada 2025. godine,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se prigovor tuženika radi prebijanja za iznos negativne tečajne razlike u iznosu od 330,01 EUR, kao nepravodoban.

p r e s u d i o  j e:

I Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 2.543,83 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose i to kako slijedi:

- na iznos od 4,49 eura od 02. 11. 2008. godine, pa do isplate;

- na iznos od 7,48 eura od 02. 01. 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 9,63 eura od 02. 02. 2009. godine, pa do isplate;

- na iznos od 10,59 eura od 02. 03. 2009. godine, pa do isplate;

- na iznos od 7,80 eura od 02. 04. 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 8,35 eura od 02. 05. 2009. godine, pa do isplate;

- na iznos od 4,25 eura od 02. 06. 2009. godine, pa do isplate;

- na iznos od 1,14 eura od 02. 07. 2009. godine, pa do isplate;

- na iznos od 1,96 eura od 02. 08. 2009. godine, pa do isplate;

- na iznos od 3,60 eura od 02. 09.2009. godine, pa do isplate;

- na iznos od 3,48 eura od 02. 10. 2009. godine, pa do isplate;

- na iznos od 1,83 eura od 02. 11. 2009. godine, pa do isplate;

- na iznos od 4,92 eura od 02. 12. 2009. godine, pa do isplate;

- na iznos od 7,42 eura od 02. 01. 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 10,97 eura od 02. 02. 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 10,21 eura od 02. 03. 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 15,08 eura od 02. 04. 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 14,18 eura od 02. 05. 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 15,95 eura od 02. 06. 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 31,77 eura od 02. 07. 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 28,33 eura od 02. 08. 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 37,04 eura od 02. 09. 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 33,67 eura od 02. 10. 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 28,22 eura od 02. 11. 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 38,84 eura od 02. 12. 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 52,99 eura od 02. 01. 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 42,97 eura od 02. 02. 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 46,38 eura od 02. 03. 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 42,17 eura od 02. 04. 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 43,13 eura od 02. 05. 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 61,29 eura od 02. 06. 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 63,23 eura od 02. 07. 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 77,99 eura od 02. 08. 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 69,89 eura od 02. 09. 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 61,07 eura od 02. 10. 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 60,20 eura od 02. 11. 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 59,43 eura od 02. 12. 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 63,27 eura od 02. 01. 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 66,54 eura od 02. 02. 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 66,90 eura od 02. 03. 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 65,05 eura od 02. 04. 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 66,51 eura od 02. 05. 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 67,39 eura od 02. 06. 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 65,92 eura od 02. 07. 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 66,35 eura od 02. 08. 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 65,25 eura od. 02. 09. 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 62,37 eura od 02. 10. 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 64,99 eura od 02. 11. 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 66,42 eura od 02. 12. 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 65,35 eura od 02. 01. 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 58,83 eura od 02. 02. 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 64,07 eura od 02. 03. 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 64,53 eura od 02. 04. 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 62,35 eura od 02. 05. 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 56,26 eura od 02. 06. 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 56,89 eura od 02. 07. 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 58,19 eura od 02. 08. 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 60,24 eura od 02. 09. 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 63,28 eura od 02. 10. 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 61,41 eura od 02. 11. 2013. godine pa do isplate:

- na iznos od 62,59 eura od 02. 12. 2013. godine pa do isplate:

- na iznos od 63,98 eura od 02. 01. 2014. godine, pa do isplate;

- na iznos od 63,77 eura od 02. 02. 2014. godine, pa do isplate;

- na iznos od 65,52 eura od 02. 03. 2014. godine, pa do isplate;

- na iznos od 64,91 eura od 02. 04. 2014. godine, pa do isplate;

- na iznos od 63,30 eura od 02. 05. 2014. godine, pa do isplate;

- na iznos od 62,76 eura od 02. 06. 2014. godine, pa do isplate;

- na iznos od 63,21 eura od 02. 07. 2014. godine, pa do isplate;

- na iznos od 65,01 eura od 02. 08. 2014. godine, pa do isplate;

- na iznos od 67,07 eura od 02. 09. 2014. godine, pa do isplate;

- na iznos od 66,66 eura od 02. 10. 2014. godine, pa do isplate;

- na iznos od 68,05 eura od 02. 11. 2014. godine, pa do isplate;

- na iznos od 69,11 eura od 02. 12. 2014. godine, pa do isplate;

- na iznos od 68,53 eura od 02. 01. 2015. godine, pa do isplate;

- na iznos od 69,16 eura od 02. 02. 2015. godine, pa do isplate;

- na iznos od 69,22 eura od 02. 03. 2015. godine, pa do isplate;

- na iznos od 69,61 eura od 02. 04. 2015. godine, pa do isplate;

- na iznos od 70,11 eura od 02. 05. 2015. godine, pa do isplate;

- na iznos od 70,19 eura od 02. 06. 2015. godine, pa do isplate;

- na iznos od 70,20 eura od 02. 07. 2015. godine, pa do isplate;

- na iznos od 70,10 eura od 02. 08. 2015. godine, pa do isplate;

- na iznos od 70,54 eura od 02. 09. 2015. godine, pa do isplate;

- na iznos od 69,73 eura od 02. 10. 2015. godine, pa do isplate;

sve to od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. godine pa do 29. srpnja 2013. godine po stopi od 12% koja stopa se, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11), izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa dalje, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve sukladno čl.29. ZOO.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.638,23 EUR u roku od 15 dana, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve sukladno čl.29. ZOO.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prikazao ovom sudu tužbu dana 12. lipnja 2023. godine, u kojoj navodi kako su stranke dana 7. prosinca 2005. godine sklopile Ugovor o kreditu broj 168-50-3179562, ovjeren kod javnog bilježnika Vojislava Vuletina iz Šibenika broj OU- 1027/05 od 14. prosinca 2005. godine, kako je kredit u cijelosti otplaćen od strane tužitelja, da je među strankama ugovorena nadležnost suda prema sjedištu kreditora, a kako je prema sudskoj praksi, Rješenju Županijskog suda u Splitu broj Gž-1621/16 utvrđena nadležnost suda mjesta prebivališta tužitelja. Navodi kako je označenim ugovorom o kreditu tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 30.958,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita, u svrhu uređenja nekretnine, odnosno stambenog kredita, bez počeka, s rokom otplate od 120 mjeseci (deset godina), da je prvotno ugovorena redovna kamatna stopa od 4,95% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, da tuženik prilikom ugovaranja nije upozorio tužitelja na ekonomske posljedice i rizike ugovaranja valutne klauzule CHF. Tužitelj ističe kako je tuženik povrijedio njegovo potrošačko pravo, tako što je u ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamati, o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, te kako je nastala razlika u preplati kredita na dan kada je tužitelj uplatio zadnji anuitet. Nadalje navodi kako je tuženik na standardiziranom obrascu Dodatka broj 01/2016 ugovora o kreditu, a nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("NN" broj 102/15), izvršio konverziju predmetnog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR, te kako je tužitelj isplatio tuženiku od dana 28. veljače 2006. do 30. rujna 2015. godine iznos od 210.437,85 kuna, a da je dana 6. siječnja 2006. godine dobio na ime stambenog kredita iznos od 147.048,46 kuna, što predstavlja razliku između onoga što je tužitelj isplatio i onoga što je dobio za iznos od 63.389,39 kuna, današnjih 8.413,22 EUR, odnosno daleko iznad konverzijom utvrđenih 17.020,66 kuna. Tužitelj tvrdi kako izračun kojeg je tuženik koristio nije ispravan, jer nisu uzeti realni parametri za obračun glavnice, te kako provedenom konverzijom tužitelj nije ni približno obeštećen za preplaćene iznose do dana konverzije. Tužitelj se poziva na Presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 81 P-4390/19-28 od dana 29. listopada 2021. godine, koja je donesena povodom kolektivne tužbe podnesene sukladno odredbama čl.502.a Zakona o parničnom postupku, a kako je sukladno čl.502.c ZPP-a sud prilikom odlučivanja u posebnim parnicama vezan pravnim utvrđenjima iz presuda koje su donesene povodom kolektivnih tužbi. Tužitelj ukazuje kako je tuženik na njegovu štetu, suprotno osnovnim načelima obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja, načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti suradnje, te načelu zabrane zlouporabe prava, stekao nepripadajuću imovinsku korist, koja se ogleda u razlici između obračunatih i plaćenih iznosa kamata u mjesečnim anuitetima, koje je tuženik zaračunavao uslijed protupravnih, ništetnih promjena kamatnih stopa u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,5% godišnje. Tužitelj se poziva i na Presudu Europskog suda pravde poslovni broj C-26/13 od 30. travnja 2014. godine, Direktivu 93/13/EEZ, te ističe kako ugovorna odredba o promjenjivoj kamati uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, što je suprotno odredbi čl.247. ZOO-a, koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Tužitelj ukazuje kako se ništetni dio odredbi Ugovora ima smatrati kao da nikada nije ni postojao, tako da ne može imati učinak u odnosu na tužitelja. Također ukazuje kako je ništetna odredba čl.9. Ugovora o promjeni valutne klauzule, koja je tužitelju ponuđena bez mogućnosti pregovaranja i objašnjenja, a kako je kredit isplaćen i preplaćen prije konverzije u kunama sa jasnim nesrazmjerom. Ukazuje kako tuženik prilikom ugovaranja predmetnog kredita nije tužitelja kao potrošača informirao, niti upozorio na rizičnost ugovaranja CHF valutne klauzule, već mu je takav kredit ponudio kao najpovoljniji i najisplativiji. Tužitelj se poziva na Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, potvrđenom Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, a kojima je pravomoćno utvrđeno da je tuženik četvrtotužena RBA d.d. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora četvrtotužena RBA d. d., kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te kako tužitelj, kao potrošač, u trenutku sklapanja ugovora nije bio valjano informiran o riziku koji sa sobom povlači ta valutna klauzula, te je tužitelj postavio tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju s naslova valutne klauzule iznos koji će biti specificiran nakon provedenog financijskog vještačenja, uvećano za parnični trošak.

2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu naveo kako nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 7. prosinca 2005. godine zaključili Ugovor o kreditu broj 168-50-3179562, kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 30.958,00, da je ugovorena redovna kamata 4,95 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora i s kamatom po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 15% godišnje, također promjenjiva, da su stranke dana 2. veljače 2016. godine sklopile Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu broj 168-50-3179562, kojim su ugovoreni uvjeti za provedbu konverzije kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom EUR, te ističe kako je Ugovor sklopljen sukladno čl.1021. Zakona o obveznim odnosima ,koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. U odnosu na navode tužitelja o ništetnosti i nepoštenosti ugovorene valutne klauzule, tuženik navodi kako je tužitelj upozoren na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF, kako je Zakonom o obveznim odnosima dopuštena odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti, iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom, pa tužitelj neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten, jer je tuženik o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora, te je tužitelj po vlastitom izboru, a nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, odabrao valutnu klauzulu CHF. Tuženik ističe kako promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva, niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF, pa ni bilo koje druge strane valute, a kako je tužitelj preuzeo valutni rizik, a kako nisu osnovani navodi tužitelja da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom, kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (čl.81. Zakona o zaštiti potrošača, Narodne novine br. 96/03): a) da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i b) da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na povrat dijela mjesečnih anuiteta na ime ništene valutne klauzule, jer je sukladno čl.226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, te tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, protivi se pozivanju tužitelja na odredbe Zakona o obveznim odnosima o stečenom bez osnove, jer konkretno nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stečenog bez osnove, koji bi institut došao u obzir samo kada prijelaz imovine neke osobe u imovinu druge osobe ne bi imao osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci neke druge nadležne vlasti ili zakonu, a kako tužitelj nije dokazao da je došlo do prijelaza njegove imovine u imovinu tuženika, niti da pravne osnove nema ili da je otpala, a sukladno Zakonu o obveznim odnosima o stjecanju bez osnove, tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje. Tuženik dodaje kako se tužitelj ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“, jer isti ne može smatrati kako je osnov njegove tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, već isto mora dokazati, a tužitelj nije bio ni stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe, pa se ne može pozivati na utvrđenja iz navedene presude i zahtijevati samo isplatu. Nadalje, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. U nastavku postupka, a nakon zaprimanja odgovora tuženika, tužitelj je ostao kod svih navoda iz tužbe, a nakon provedenog financijskog vještačenja, uredio je tužbeni zahtjev, na način da je od tužitelja tražio isplatu iznosa od 2.543,83 EUR sa pripadajućim zakonskim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos do isplate, uvećano za podmirenje parničnog troška.

4. Tuženik je u nastavku postupka, a nakon provedenog financijskog vještačenja, naveo kako ne prigovara na matematičkom obračunu preplate po kreditu, ističući kako ugovorne stranke nisu ugovorile fiksni tečaj, iako vještak prilikom izračuna koristi tečaj 1,00 CHF=4,648695 za cjelokupno razdoblje otplate kredita, te ističe kako je tužitelj mogao informacije o kretanju tečaja dobiti korištenjem usluge RBA direkt, te je mogao znati kako se tečaj valute CHF mijenja i da je tuženik postupak isključivo u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima, kojim je dopuštena odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorene obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti, iz čega proizlazi kako je tuženik postupao u skladu sa zakonom, te je dodao kako je sporazum o konverziji pravni posao utemeljen isključivo na zakonu i volji tužitelja, kojim je izvršena konverzija u odnosu na valutu i kamatnu stopu, zbog čega tužitelj ne može tvrditi da je ugovor o kreditu ništetan. Tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja za iznos negativne tečajne razlike u iznosu od 330,01 EUR, te je u cijelosti ostao kod odgovora na tužbu i istaknutih prigovora, te je preložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu parničnog troška.

5. Prigovor tuženika radi prebijanja za iznos negativne razlike od 330,01 EUR podnesen je podneskom od 1. kolovoza 2025. godine, a nakon zaključenja prethodnog postupka, što je bilo 28. siječnja 2025. godine, slijedom čega je ovaj prigovor odbačen kao nepravodoban, o čemu je riješeno kao u izreci ovog rješenja.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je utemeljen.

7. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz pregledom Ugovora o kreditu broj 168- 50-3179562 od 7. prosinca 2005. godine sa Potvrdom (solemnizacijom) privatne isprave javnog bilježnika Vojislava Vuletina iz Šibenika broj OU-1027/05 od 14. prosinca 2005. godine (list 13-17 spisa), Izvatka iz zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 18 spisa), Otplatne tablice-kredit od 7. prosinca 2005. godine (list 24), Ugovora o trajnom nalogu po transakcijskom računu broj 24840083218529993 (list 25-26 spisa), Dopisa Raiffeisenbank (list 27-30 spisa), Otplatnog plana kredita s valutnom klauzulom u CHF broj 168-50-3179562 (list 31-37 spisa), Zahtjeva za kredit Raiffeisenbank (list 52 spisa), Dodatka broj KONV-01/2016 Ugovora o kreditu broj 168- 50-3179562 (list 53-57 spisa), Nalaza i mišljenja Hrvojke Bačić dipl.oec., stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo od 19. svibnja 2025. godine (list 76-85 spisa), te saslušanjem tužitelja.

8. Nesporno je među strankama kako su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, dana 7. prosinca 2005. godine sklopili Ugovor o kreditu broj 168-50- 3179562, stambeni kredit za ostalo bez počeka, kojim ugovorom je tužitelju odobren kredit u iznosu od 30.958,00 CHF, u kunskoj vrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, uz redovnu kamatu od 4,95%, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, na rok otplate od 120 mjeseci, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan dospijeća, a prema otplatnom planu, te kako anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu, a radi osiguranja naplate u čl.8. Ugovora je utvrđeno založno pravo na nekretnini k.č.br.KI96, upisana u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Drnišu, koju u naravi čini zgrada 112.

9. Također je nesporno kako su stranke dana 2. veljače 2016. godine sklopile Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovora o kreditu broj 168-50-3179562, kojim su ugovorili uvjete za provedbu konverzije kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR.

10. Sporno je među strankama da li tužitelju pripada pravo zaštite potrošača od korištenja ugovorenih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, o odredbi o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za CHF kroz tužiteljevu obvezu plaćanja kreditnih anuiteta sukladno jednostranom odlukom tuženika, te da li je došlo do pretplate iznosa kreditnih anuiteta, odnosno da li je nastupila razlika anuiteta izračena u kunama po mjesecima koje je tužitelj preplatio svojom otplatom Ugovora o kreditu broj 168-50-3179562 od 7. prosinca 2005. godine.

11. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("NN" broj 96/03), a odredbom čl.81. tog Zakona je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, odnosno u ovom slučaju banke.

12. Odredbom čl.84. Zakon o zaštiti potrošača propisano je kako nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorene odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

13. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, koja je pravomoćno potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i Presudom Pž-6637/17 od 14. lipnja 2018. godine, utvrđena je povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u dijelu jednostrano promjenjive kamatne stope i u dijelu valutne klauzule CHF glede kredita u kojima je ugovorena valuta vezana za glavnicu u CHF, utvrđeno kako u situaciji da je izvršena konverzija kredita, odnosno da je sklopljen dodatak ranije sklopljenom ugovoru, tužitelju pripada pravo na isplatu razlika s osnova ništetnih odredbi do sklapanja dodatka i to iz razloga što sukladno Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine tužitelju je kao potrošaču zajamčena apsolutna zaštita i potpuna restitucija u pogledu isplate koristi koju je tuženik kao kreditor stekao uslijed nepoštenih ugovornih odredbi.

14. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud smatra da je odredba ugovora o kreditu o redovnoj kamati koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke o visini kamatne stope ništetna, s obzirom da je takvom odredbom došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost takve odredbe, s tim da je odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("NN" broj 47/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP) obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovane postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl.118. ZZP-a, koji je Zakon bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka.

15. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, utvrđeno je kako je zastara potraživanja tužitelja prekinuta dana 4. travnja 2012. godine podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu broj P-1401/2012, dok je počela teći ispočetka od pravomoćnosti sudske odluke povodom te tužbe, odnosno od 14. lipnja 2018. godine, a imajući u vidu da je tužba tužitelja podnesena dana 12. lipnja 2023. godine i uzevši u obzir zastarni rok od pet godina, utvrđeno je kako u ovoj pravnoj stvari nije zastario niti jedan dio potraživanja tužitelja.

16. Odredbom čl.115. ZOO-a propisan je opseg vraćanja, te se navodi kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

17. Odredbom čl.323. st.1. ZOO-a propisano je kako je u slučaju ništetnosti ugovora smaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

18. Odredbom čl.1111. st.1. ZOO-a propisano je da kad jedan dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a stavkom 3. istog članka je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

19. Odredbom čl.502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl.502.a st.1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te je u tom slučaju sud vezan za to utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a člankom 6. st.3. Zakona o sudovima ("NN" broj 28/13) je propisano da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu, odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.

20. Sukladno odredbi čl.118. Zakona o zaštiti potrošača, propisano je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. istog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. istog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

21. Po mišljenju ovog suda sklapanjem Dodatka broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu broj 168-50-3179562 od 2. veljače 2016. godine, a kojim je izvršena konverzija sukladno ZID ZPK/15, tužitelj ne gubi pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, te zadržava pravo potraživati eventualno nastalu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

22. Vještak Hrvojka Bačić dipl.oec. je u svom Nalazu i mišljenju od 19. svibnja 2025. godine, sačinjenom na temelju Ugovora o kreditu broj 168-50-3179562 od 7. prosinca 2005. godine, Otplatne tablice-početni otplatni plan od 7. prosinca 2005. godine, Otplatnog plana za kredit s valutnom klauzulom u CHF, novog Otplatnog plana kredita s valutnom klauzulom u EUR, pregleda izvršenih uplata po kreditu-pregled prometa, Dodatka broj 1/2016 Ugovoru o kreditu, Obavijesti RBA-izračun konverzije kredita, Ugovora o trajnom nalogu po transakcijskom računu broj 24840083218529993, utvrdila kako preplata tečaja u plaćenim anuitetima, odnosno više obračunati iznos s osnova ništetnosti valutne klauzule u CHF u plaćenim anuitetima u razdoblju otplate kredita u CHF, od dospijeća prvog anuiteta 31. siječnja 2006. godine do zakonske konverzije kredita 30. rujna 2015. godine, ukupno iznosi 30.326,12 HRK (4.023,67 EUR), da preplaćena glavnica iznosi 4.367,97 HRK (572,32 EUR), kao razlika stanja glavnice po ugovorenim uvjetima i stanja glavnice po uvjetima novog kredita u valuti EUR na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 15.662,24 HRK (2.052,16 EUR), koji iznos je priznat korisniku kredita kao preplata iz konverzije, odnosno kako ukupna preplata kredita s „efektom konverzije“ iznosi 19.031,85 HRK (2.543,83 EUR-a).

23. Tužitelj je u svom iskazu naveo kako se ne može točno sjetiti kada je podizao kredit, da li je to bilo 2007. ili 2008. godine, odnosno misli 2005. godine, a kako je to bilo kada je započeo gradnju kuće u [adresa]. Izjavio je kako ima tekući račun u Raiffeisenbank u Šibeniku, te je otišao u tu banku, Poslovnicu Šibenik, gdje mu je službenik banke na njegovo traženje kredita rekao da je najpovoljniji kredit onaj u CHF, te mu je samo rečeno koliko će iznositi rata i kolika će biti kamata, kako od strane službenika banke nije upozoren za mogućnost promjenjive kamate i valutne klauzule, da je digao kredit u protuvrijednosti CHF u iznosu od 150.000,00 kuna, na vrijeme od deset godina, da je početna rata kredita iznosila 1.100,00 do 1.200,00 kuna, a kasnije je porasla na 2.000,00 kuna i kako je on te iznose mjesečno plaćao, da misli da je kredit isplatio 2015. godine, te je smatrao da je to normalno, da je kod podizanja kredita otišao kod javnog bilježnika u Šibeniku, čijeg se imena ne sjeća, gdje je ugovor ovjerio, da je bilježniku platio, da mu isti nije ništa objasnio u svezi ugovora, te da je papire vratio u banku. Naveo je kako je s obzirom na pisanje da je CHF "otišao gore", smatrao da drugačije ne može biti, da ugovor nije pročitao prije potpisivanja, jer mu je službenik banke objasnio što piše u ugovoru i on ga je potpisao, kako je u vrijeme zaključenja ugovora smatrao da zbog inflacije iznos rate kredita ide gore-dolje, da mu je u banci rečeno da je to najpovoljniji kredit, da je znao da se pojam valutne klauzule odnosi na vrijednost CHF. Tužitelj je naveo kako mu je rečeno da je to najsigurniji kredit, te je uzeo kredit u valuti koju su mu preporučili i kako nije promjene ugovornih odredbi za vrijeme sklapanja kredita i kasnije, osim što je prihvatio konverziju ugovora, koja je po njegovu poimanju razlika od onoga što je platio i što predstavlja razliku.

24. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka Hrvojke Bačić kao stručan i objektivan, odnosno izrađen sukladno pravilima financijsko-računovodstvene struke, a na temelju dokumentacije koja je od strane tužitelja dostavljena u spis, a koja je temeljen iste utvrdila da ukupna preplata tužitelja nastala uslijed plaćanja povećane kamatne stope i većeg tečaja CHF iznosi 2.543,83 EUR.

25. Slijedom iznijetog, sud je u cijelosti prihvatio osnovanim postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu iznosa od 2.543,83 EUR, s obzirom da se radi o stjecanju bez osnova i budući je dio imovine tužitelja prešao u imovinu tuženika, a sukladno odredbi čl.346. u svezi čl.349. i čl.1085. Zakona o obveznim odnosima ("NN" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje ZOO), zbog utvrđenja da su ugovorne odredbe ugovora o nenamjenskom kreditu utvrđene ništetnim, što ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača, u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo, te je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kako bi ostvarila pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi, te je o istom odlučeno kao u toč.I izreke ove presude.

26. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl.29. st.2. ZOO-a.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, u svezi čl.155. ZPP-a, a sud je prihvatio opravdanim zahtjev tužitelja za zastupanje po kvalificiranom punomoćniku i to za sastav tužbe, sastav dva obrazložena podneska, zastupanje na tri ročišta, svaka radnja 100 bodova, uz vrijednost boda od 2,00 EUR po OT, što iznosi 1.200,00 EUR, uvećano za trošak vještačenja 400,00 EUR i trošak sudske pristojbe na tužbu 38,23 EUR, sveukupno 1.638,23 EUR, o čemu je riješeno kao u toč.II izreke ove presude.

U Drnišu, 30. listopada 2025. godine

S U D A C:

Lovranka Grabić-Abramac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranka, a o žalbi odlučuje županijski sud iz čl.4. st.4. i čl.5. st.1. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" 67/18) i čl.50. st.4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" 35/15).

DN-a:

1. odvj. Maja Ćurić, Drniš, Kralja Zvonimira 2,

2. OD Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4