Poslovni broj: 8 Kv II-299/2023-3

2 Kir-730/2023-9

 

Poslovni broj: 8 Kv II-299/2023-3

2 Kir-730/2023-9

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Vlaste Patrčević Marušić i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenih S. K. i T. K., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenih S. K. i T. K. protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: 2 Kir-730/2023-4 od 24. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Žalbe okrivljenih S. K. i T. K. odbijaju se kao neosnovane.

 

 

     Obrazloženje

 

1.              Pobijanim rješenjem sutkinje istrage Županijskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 3. u vezi s čl. 130. st. 2. i čl. 123. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje: ZKP/08) protiv okrivljenih S. K. i T. K. određen istražni zatvor, u kaznenom postupku zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. KZ/11, koji može trajati najdulje jedan mjesec od dana uhićenja, odnosno od 23. listopada 2023.

 

2.              Protiv tog rješenja žali se okrivljeni S. K., po braniteljici po službenoj dužnosti S. G.-G., odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se napadano rješenje ukine uz eventualno izricanje mjera opreza.

 

2.1.              Protiv istog rješenja žali se i okrivljeni T. K. po braniteljici M. M., odvjetnici, iz "svih žalbenih razloga", s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

3.              Žalbe okrivljenika nisu osnovane.

 

4.              Prije svega, ovo žalbeno vijeće primjećuje da se obojica okrivljenika, premda okrivljeni S. K. u žalbi uvodno, pored žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, naznačuje i žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, dok okrivljeni T. K. navodi da žalbu podnosi "iz svih žalbenih razloga", sadržajno se žale isključivo iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

5.              Povodom žalbi okrivljenika, ovo žalbeno vijeće je, a sukladno ovlaštenju iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, ispitalo pobijano rješenje i po službenoj dužnosti, te nije utvrdilo da bi sutkinja istrage ostvarila neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.

 

6.               Žalbe okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nisu osnovane.

 

6.1.              Prije svega, žalitelji nisu u pravu kada u žalbama osporavaju pravilnost utvrđenja sutkinje istrage o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje istražnog zatvora – osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo za koje se tereti, konkretno kazneno djelo razbojništva iz čl. 230. st. 2. KZ/11.

 

Tako okrivljeni S. K. u žalbi u bitnom ističe da se odjeća i obuća koja je od njega izuzeta ne može sa sigurnošću dovesti u vezu sa izgledom obuće i odjeće koja je vidljiva na snimkama video – nadzora,  s time da ističe da je riječ o odjeći i obući uobičajenoj za osobe koje preferiraju sportski stil oblačenja, te da je jedan od okrivljenika imao majicu čija boja ne odgovara boji majice koju su u svojim izjavama spominjali žrtva i presumptivni svjedok D. L.. Uz to primjećuje da iz crno – bijelih fotografija koje prileže u spisu nije niti moguće razabrati o kakvoj boji obuće i odjeće se radi.

 

Nadalje, upire da vozilo žrtve nije pronađeno u blizini njegovog stanovanja, u svezi čega napominje da inače ne vozi i nema vozačku dozvolu, te na činjenicu da kod njega i okrivljenog T. K. nisu pronađeni niti novac niti oružje koje su počinitelji prema izjavi žrtve otuđili odnosno uporabili prilikom počinjenja ovog kaznenog djela.

 

Što se pak tiče opisa izgleda, dobi i građe počinitelja kakve su u svojim izjavama dali žrtva i spomenuti presumptivni svjedok, napominje da je on stariji od 35 godina, dok sličnu građu i visinu kao on imaju i mnoge druge osobe. Pritom dodatno ističe da žrtva nije izrijekom rekla da su on i okrivljeni T. K. počinili ovo kazneno djelo, već samo da im je jedan od počinitelja sličio.

 

Naposljetku, smatra nelogičnim da bi predmetno djelo počinio u mjestu u kojem živi, i još k tome u objektu u kojem radi osoba koja ga godina poznaje.

 

Okrivljeni T. K., osporavajući postojanje osnovane sumnje da je počinio djelo za koje se tereti, pak u bitnom upire da žrtva u svojoj izjavi nije jasno i decidirano navela da su ga napala braća K., već samo da ga jedan od napadača podsjeća na braću K., s time da je, po mišljenju žalitelja, nevjerojatno, neživotno i neuvjerljivo da ih isti, budući da ih osobno poznaje, ne bi sa sigurnošću prepoznao kao počinitelje ovog kaznenog djela.

 

7.              Suprotno žaliteljima, sutkinja istrage s pravom smatra da iz do sada prikupljenih dokaza i podataka u spisu, posebice kada se navodi  same žrtve i izjava presumptivnog svjedoka D. L. povežu sa podacima dobivenih sa snimaka video-nazora i predmetima koji su privremeno oduzeti od okrivljenika, proizlazi relevantan stupanj vjerojatnosti, na razini osnovane sumnje, da su okrivljenici počinili kazneno djelo za koje se terete u ovom predmetu.

 

Tako sutkinja istrage pravilno primjećuje da je žrtva navela da ga je osoba koja je kritične zgode u njega uperila pištolj podsjetila na osobu koju zna po prezimenu K., a radi se o dvojici braće od kojih je jedan od njih tog dana između 15-16 sati u ljekarni podigao lijekove za svoju majku. Nadalje, žrtva je tog počinitelja opisala kao osobu visoku oko 170 cm, izrazito mršave građe, dok je glas te osobe povezao sa poznatim mu glasom osobe koja je već ranije dolazila u ljekarnu, a kakvi njegovi navodi dodatno dobivaju na značaju kada se ima u vidu da je i sam okrivljenik S. K. na ročištu potvrdio da je u toj ljekarni uobičajeno podizao lijekove za svoju majku.

 

Presumptivni svjedok D. L. osobe koje je vidio u ljekarni u vrijeme počinjenja djela također opisuje kao osobe mršave građe, visine do 175 cm.

 

Vezano za takve opise visine i građe počinitelja sutkinja istrage na temelju osobnog opažanja uočava da su okrivljenici iste tjelesne građe, budući da se radi o braći blizancima.

 

Na ovom mjestu a vezano za žalbene navode T. K. u dijelu gdje smatra nevjerojatnim, neživotnim i neuvjerljivim da žrtva, budući da ih osobno poznaje, ne bi njega i njegovog brata sa sigurnošću prepoznala kao počinitelje ovog kaznenog djela, valja primijetiti da su kako žrtva tako i spomenuti presumptivni svjedok u svojim izjavama navodili da su oba počinitelja prilikom počinjenja djela preko lica imali maske.

 

Povezujući takve izjave žrtve i presumptinog svjedoka D. L. još i sa podacima dobivenih sa snimaka video-nazora, i to kako  onih koji se odnose na samu ljekarnu gdje je počinjeno predmetno kazneno djelo, tako i onih na kojima je vidljiva muška osoba koja na bankomatima pokušava podići novac Visa karticom otuđenoj žrtvi prilikom počinjenja ovog kaznenog djela i predmetima koji su privremeno oduzeti od okrivljenika, a koji podaci upućuju da osobe vidljive na tim snimkama svojom građom i visinom sliče okrivljenicima te se uklapaju u opise počinitelja kakve su u svojim izjavama dali žrtva i presumptivni svjedok D. L. i da pritom na sebi imaju obučene dijelove odjeće te nose predmete ( konkretno ruksak i ručni sat) slične onima koji su od njih privremeno oduzeti od strane policijskih službenika, sutkinja istrage, a suprotno žaliteljima, s pravom smatra da je riječ o činjenicama – indicijama, koje kada se međusobno povežu i sagledaju u svojoj ukupnosti, za sada, upućuju na relevantan stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje (a kakav stupanj vjerojatnosti je u ovoj fazi postupka dostatan), da su okrivljenici počinili kazneno djelo za koje se terete u ovom predmetu.

 

8.              Žalitelji nisu u pravu niti kada u žalbi osporavaju pravilnost utvrđenja sutkinje istrage o postojanju posebnih istražno-zatvorskih osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08.

 

8.1.              Tako sutkinja istrage s pravom smatra da u konkretnom slučaju postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da bi okrivljenici mogli ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, konkretno na žrtvu A. N. R. i svjedokinju J. K. (istražno – zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP/08).

 

Što se tiče svjedokinje J. K., okrivljenici su imenovanu, osporavajući u svojim obranama počinjenje djela za koje se terete, tvrdeći da su u to vrijeme bili kod kuće,  predložili kao svjedokinju koja bi trebala potvrditi njihov alibi, a budući da je riječ o njihovoj majci s kojom žive u zajedničkom domaćinstvu, sutkinja istrage s pravom smatra da bi isti boravkom na slobodi mogli ometati kazneni postupak utjecajem na navedenu svjedokinju s ciljem izbjegavanja kaznene odgovorenosti za predmetno djelo.

 

Također, sutkinja istrage s pravom smatra da takva opasnost postoji i u odnosu na žrtvu. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je ista kritične zgode pretrpjela intenzivan strah iz razloga što su počinitelji prema njoj iskazali visok stupanj agresije, tako da i po stavu ovog žalbenog vijeća postoji realna i objektivno predvidiva bojazan da bi okrivljenici boravkom na slobodi mogli iskoristiti  jak osjećaj straha kod žrtve i pokušati utjecati na način njezina iskazivanja s ciljem da za sebe ishode bolju poziciju u postupku na način da umanje ili uklone vlastitu odgovornost za predmetno kazneno djelo.

 

8.2.              Što se tiče istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, sutkinja istrage pravilno uočava da su obojica okrivljenika do sad već bili kako prekršajno, tako i kazneno osuđivani, između ostalog i za kaznena djela s elementom nasilja, a što govori o tome da i njihov dosadašnji život nije bio usklađen s pozitivnim pravnim poretkom u Republici Hrvatskoj, te da do sada izricane kaznene i prekršajne sankcije očito nisu polučile očekivani cilj – usklađenje njihovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg kažnjivog ponašanja.

 

Tako je S. K. do sada bio kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga, a kazneno zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljeda na kaznu zatvora u trajanju u od 8 mjeseci uvjetno na dvije godine. Pored toga protiv njega je pred Općinskim sudom u Koprivnici podignuta i optužnica, zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.

 

Okrivljeni T. K. je također prekršajno osuđivan, zbog prometnog prekršaja, kao i kazneno zbog počinjenja kaznenog djela tjelesne ozljede i nasilja u obitelji na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci uvjetno na dvije godine, s time da sutkinja istrage pravilno uočava da je kazneno djelo za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku počinio unutar vremena provjeravanja koje mu je bilo određeno ranijom pravomoćnom presudom.

 

Imajući uz sve to dodatno u vidu i same okolnosti počinjenja djela, a koje i po stavu ovog žalbenog vijeće upućuju na visok stupanj agresije, znatnu kriminalnu količinu, upornost i odlučnost žalitelja prilikom njegovog počinjenja, sutkinja istrage je, a suprotno žaliteljima, pravilno zaključila da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na vrlo visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi isti boravkom na slobodi mogli ponoviti takvo ili slično kazneno djelo.

 

9.              Polazeći od brojnosti i prirode navedenih okolnosti, posebice onih koji govore o tome da su okrivljenici već bili pravomoćno osuđivani zbog počinjenja kaznenih djela s elementom nasilja, te da ih izrečene uvjetne osude očito nisu odvratile od počinjenja predmetnog kaznenog djela koje u sebi također sadrži element nasilja, žalitelj nisu u pravu niti kada u žalbi osporavaju zaključak sutkinje istrage prema kojem se u ovom slučaju ostvarenje svrha radi kojih je protiv njih određen istražni zatvor razumno nipošto ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, a čije izricanje obojica okrivljenika neosnovano predlažu u žalbama.

 

10.               Budući da žalbe okrivljenih S. K. i T. K. nisu osnovane, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti, te je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

U Varaždinu 29. rujna 2023.

 

Predsjednik vijeća

                      Igor Pavlic, v.r.