Povrv-32/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stalna služba u Kninu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, po sutkinji Ani Kević Brakus, u pravnoj stvari tužitelja po sutkinji suda Ani Kević Brakus kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB:52634238587, Zagreb, Trg Sv. Marka 2, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Stalna služba u Knin, OIB:83225778075, Knin, Dr. Franje Tuđmana 6, protiv tuženika ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Đ [adresa], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 17. rujna 2025. u prisutnosti z.z. tužitelja ĐŽN, savjetnice u ODO Šibenik, Stalna služba u Kninu i tuženika osobno, dana 30. listopada 2025.g., bez prisutnosti stranaka,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika, poslovni broj Ovrv-1545/2022 od dana 28. prosinca 2022.g. kojim se nalaže tuženiku ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Dinka [adresa], 22300 Knin, da tužitelju Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Trg svetog Marka 2, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to izvatka iz poslovnih knjiga, 5001491, namiri tražbinu u iznosu od 946,05 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 21,50 EUR od 16.05.2020.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.09.2021.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.02.2021.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.09.2020.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.07.2020.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.03.2019.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.11.2021.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.06.2021.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.11.2020.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.04.2022.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.12.2021.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.01.2021.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.08.2021.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.07.2019.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.09.2019.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.02.2019.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.12.2020.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.02.2022.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.03.2022.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.08.2020.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.04.2020.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.06.2022.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.03.2021.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.01.2020.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.09.2022.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.05.2019.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.04.2019.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.06.2020.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.06.2019.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.02.2020.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.07.2021.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.11.2019.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.01.2022.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.05.2022.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.12.2019.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.08.2019.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.03.2020.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.07.2022.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.10.2019.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.10.2021.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.08.2022.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.10.2020.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.04.2021.,

- na iznos od 21,50 EUR od 16.05.2021., pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR64, s pozivom na broj 5541-47932-56001491.

II. Nalaže se tuženiku RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da naknadi tužitelju Republike Hrvatske, OIB:52634238587, Zagreb, Trg Sv. Marka 2, OIB:83225778075, trošak parničnog postupka u iznosu od 961,70EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana presuđenja pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ovrhovoditelj) je dana 21. studenog 2022.g. protiv tuženika (ovršenika) pokrenuo ovršni postupak radi prisilne naplate iznosa od ukupno 7.128,00kuna/946,05EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedinačni iznos naveden u izreci presude od dana navedenih u izreci presude pa do isplate te radi naplate troškova postupka.

2. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika poslovni broj Ovrv-1545/22 od dan 28. studenog 2022.g. prihvaćen je prijedlog ovrhovoditelja, te je naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju isplati naprijed navedenu tražbinu u roku od Povrv-32/2023 3 8 dana, a ovrha je određena općenito na imovini ovršenika. Također je naloženo ovršeniku da naknadi ovrhovoditelju trošak postupka u iznosu od 174,20EUR-a.

3. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je dana 21. listopada 2019. podnio prigovor te je ovaj sud postupajući po prigovoru tuženika rješenjem broj: Povrv-32/2023 od 16. siječnja 2024.g. pobijano rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo sve provedene ovršne radnje te odlučio da će se po pravomoćnosti tog rješenja postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi kao i na ročištu održanom dana 12. lipnja 20024.g. i 27. kolovoza 2024.g. naveo da se potraživanja ovrhovoditelja odnose na vremensko razdoblje od 1.2.2019.g. do 01.09.2022.g. na ime najma za stan u [adresa] na adresi Đ [adresa]. II- kat. stan br. 7, a u ukupnom iznosu od 7.128.00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, uz nastale troškove postupka u iznosu od .,312,50kuna. Ovršenik smatra da ne postoji obveza iz Ugovora o najmu na kojem se temelji prijedlog za ovrhu odnosno da novčani iznos koji se stavlja na teret ovršeniku zbog neplaćanja navedenog novčanog iznosa na ime Ugovora o najmu stana na gore navedenoj adresi, nije stvaran jer da Ugovor o najmu stana nije nikada sklopljen. pod brojem: KLASA: 371-01/18-04/3778, UR.BROJ:510-06-05-02/08-20-05 pozvan radi sklapanja Ugovora o najmu predmetnoga stana. Ovršenik da se istome pozivu odazvao ali navedenom prilikom da nije sklopljen Ugovor o najmu stana, kao niti prije, a niti poslije toga.

4.1. Ovršenik je najprije osporavao navode z.z. tužiteljice da nije želio sklopiti ugovor o najmu sa tadašnjim Središnjim uredom za obnovu i stambeno zbrinjavanje s obzirom da je u Odluci od 18. ožujka 2020. godine navedeno kako je sa tuženikom kao korisnikom sklopljen Ugovor o najmu broj 5001491 dana 18. ožujka 2020. godine, Klasa:371-01/18-04/3778, Urbroj:510-06-05-02/08-20-05 a tuženik navodi kako ovaj ugovor on nikada nije vidio niti potpisao. Tuženik navodi kako je dana 23. travnja 2020. godine dobio Odluku Klasa:37101/1804/3778, Ur.broj:510-06-05-02/08-20-06 od 18. ožujka 2020. godine gdje se otpisuje dugovanje od 1. siječnja 2011. do 30. rujna 2014. godine u iznosu od 24.607,80 kuna s naslova najma stamene jedinice u vlasništvu Republike Hrvatske i dug s naslova najma stambene jedinice u vlasništvu Republike Hrvatske za razdoblje od 1. studenog 2014. do 31. prosinca 2018. godine iznosi 8.262,00 kuna. U odnosu na Odluku od 18. ožujka 2020. godine tuženik ističe kako u odluci stoji ako korisnik ne plati najam sukladno ugovoru o najmu koji nije potpisan da će pokrenuti postupak prisilne naplate putem nadležnog općinskog državnog odvjetništva. Tuženik navodi da se i na tu odluku žalio i da je molio Središnji državni ured da pokrene prisilnu naplatu putem ODO-a, što isti da nikada nisu učinili a to bi bio period od 1. listopada 2014. do 31. prosinca 2018. godine.

4.2. Dana 17. rujna 20025.g. na ročištu je naveo da niti jedan dio duga iz ovog postupka nije podmirio a da ga neće niti podmiriti.

5. Očitujući se na navode tuženika tužitelj je naveo da se po zatraženom očitovanju od Uprave za stambeno zbrinjavanje ističe se kako predmetna Odluka od 18. ožujka 2020. godine nije ni bila ovršna isprava temeljem koje su pokrenuti ovršni postupci nego da su to bile valjane analitička i financijska kartica s jasno označenim datumima dospijeća a to što su javni bilježnici u ovršnim postupcima donijeli odgovarajuće rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave je dokaz tome. Iz financijske kartice da je očito da je tuženik predmetni stan koristio i da je postojala obveza plaćanja bez obzira što isti navodi kako nije potpisao ugovor o najmu. Isto tako, a što se navodi i u presudi Upravnog suda, tuženik da je odbio potpisati predmetni ugovor a da je bio upoznat sa sadržajem istog, da je koristio predmetni stan a ministarstvo da ga je vodilo kao korisnika istog stana i obračunavalo mu odgovarajuću najamninu.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom U: Financijsku karticu Središnjeg državnog fonda za obnovu i stambeno zbrinjavanje (l.s. 29) za UON br.5001491 za ovršenika i to za period od 1.1.2014. do 29.2.2022., Ugovor o najmu između tuženika i Središnjeg državnog ureda za stambeno zbrinjavanje na potpomognutim područjima od dana 18.3.2020.g., Dopis Središnjeg državnog ureda za stambeno zbrinjavanje na potpomognutim područjima (l.s. 34), Dopis Središnjeg državnog ureda za stambeno zbrinjavanje na potpomognutim područjima (l.s. 35), Odluka Središnjeg državnog ureda za stambeno zbrinjavanje na potpomognutim područjima od dana 18.3.2020.g., Presudu Upravnog suda u Splitu dana 26.4.2021.g., presudu Visokog Upravnog suda broj Usž-1991/2022-3 (l.s. 118), saslušan je tuženik i CŽ.

7. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 97/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 , 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a), obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 946,05EUR-a.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da mu tuženik s osnova Ugovora o najmu stana u državnom vlasništvu isplati novčani iznos od 946,05EUR-a zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni iznos na način određen u izreci presude te da mu naknadi nastali trošak ovršnog i parničnog postupka.

9. Među strankama u ovom postupku sporna je osnova i visina potraživanja tužitelja.

10. Uvidom u izvadak Financijsku karticu za UON br.5001491, za ovršenika i to za period od 1.1.2014. do 29.2.2022. razvidno je da dug tuženika (ovršenika) prema tužitelju (ovrhovoditelju) iznosi ukupno 7.128,00kuna i ta Financijska kartica je prema stavu ovog suda podobna za ovrhu jednako kao vjerodostojna isprava u smislu Ovršnog zakona.

11. Uvidom u Ugovor o najmu između tuženika i Središnjeg državnog ureda za stambeno zbrinjavanje na potpomognutim područjima od dana 18.3.2020.g., KLASA:371-01/18-04/3778, UR.BROJ:510-06-05-02/08-20-05 navedeno je da je najmoprimac (ovdje tuženik) dužan snositi iznos mjesečnih najamnina za stan koji je predmet Ugovora i to u iznosu od 162,00kune mjesečno te ga koristiti zajedno sa članovima obitelji (LŽ – suprugom te R, C i Anom – kćerima), a obveze plaćanja najamnine da počinju dana 1.1.2019.g. te da se uplaćuju u korist državnog proračuna RH. Člankom 11. Ugovora određeno je da se na sve ostale odnose koji nisu uređeni tim Ugovorom primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima i Zakona o najmu stanova.

11.1. U postupka je saslušana CŽ, zaposlenica Ministarstva prostornog uređenja i gradnje, voditeljica Područne službe u [adresa] koja je navela da je pregledom raspoloživog spisa u Područnoj službi u Kninu utvrdila da je zbog neuvjetnosti stanovanja obitelj LŽ iz stana u [adresa], preseljena 1999. godine u stan na adresi Dinka [adresa]. Također, iz spisa je razvidno kako je tuženik od strane Ureda pozvan dana 1. lipnja 2020. godine za pristup u Ured dana 9. lipnja 2020. godine te je u spisu evidentirano kako je tuženik po zaprimanju poziva telefonski kontaktirao Ured i već tad najavio kako neće potpisati ugovor o najmu stana. Kada je pristupio u Ured dana 9. lipnja 2020. godine tuženik da je tražio otpis duga te da je naveo kako je uložio prigovor na odluku o njegovoj obvezi plaćanja nastalog duga i da je ustrajao da se do konačnog rješenja pitanja dugovanja ne potpisuje ugovor o najmu. Tada da je tuženik upozoren kako zbog odbijanja potpisivanja ugovora može uslijediti otkazivanje i ukidanje prava na stambeno zbrinjavanje. Vlada Republike Hrvatske da je 6. listopada 2017. godine donijela Odluku o potraživanju dugovanja na ime najma stanova za period do 30. rujna 2014. godine, a istom Odlukom da je odlučeno da plaćanja najma teku od 1. listopada 2014. godine pa nadalje. Znam da je tuženik od strane Središnjeg ureda u Zagrebu dobio odluku za plaćanje naknade najma do 31. prosinca 2018. godine, u iznosu od 8.262,00 kuna, te je istom odlukom tuženiku izvršen otpis dugovanja do 30. rujna 2014. godine. U slučaju kad nije sklopljen ugovor o najmu da vlasnik stana plaća iznos pričuve za stan a najmoprimca da tretira ga posjednika. Obitelj LŽ da se iselila iz stana na adresi L [adresa] jer je tuženik podnio zahtjev za preseljenje u drugi stan, a niti za stan na adresi L [adresa] da nije plaćao nikakav iznos na ime najamnine.

11.2. Na upit tuženika zna li da u Odluci od 18. ožujka 2020. godine stoji da je tuženik dana 18. ožujka 2020. godine sklopio ugovor o najmu za predmetni stan, svjedokinja odgovara kako ta konstatacija stoji u navedenoj Odluci, a datum 18. ožujka 2020. godine je zapravo bio datum ispisivanja ugovora o najmu, a toda je ugovor koji je tuženik odbio potpisati. Ovaj ugovor i odluku Ured u Kninu da je zaprimio ili krajem svibnja 2020. ili 1. lipnja 2020. godine a vezano za unos u aplikaciju tuženika kao korisnika stana na dan 1. siječnja 2001. godine pojašnjava kako je tuženik u aplikaciju bio uveden u prosincu 1999. godine, odnosno ranije, a aplikacija dozvoljava unos tek 1. siječnja 2001. godine.

11.3. Sud je poklonio povjerenje svjedokinji CŽ u potpunosti a njezin iskaz tuženik nije uspio opovrgnuti nikakvim dokazima koji su u ovom postupku izvedeni.

12. Iz Dopisa Središnjeg državnog ureda za stambeno zbrinjavanje na potpomognutim područjima KLASA:371-01/18-04/3778, UR.BROJ:510-06-05-02/08- 20-05 (l.s. 34) razvidno je da je utvrđeno da je tuženik za sebe i svoje članove obitelji dužan plaćati iznos od 162,00kune mjesečno na ime najma stana jer isti ima 60m, obitelj ima 5 članova, etalonska cijena građenja je 6.000,000kn/m2 a najamnina propisana Zakonom po m2 je minimalna 2,7kn/m2 dok je visina najamnine propisana zakonom o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima (NN 106/16) i Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine (NN 40/97, 117/05).

13. Uvidom u Evidenciju Središnjeg državnog ureda za stambeno zbrinjavanje na potpomognutim područjima od dana 31.12.2018.g. (l.s. 35) utvrđeno je da je isti ured tuženiku već ranije otpisao dug za najam predmetnog stana u iznosu od 24.607,80kn.

14. Odlukom Središnjeg državnog ureda za stambeno zbrinjavanje na potpomognutim područjima od dana 18.3.2020.g., KLASA:371-01/18-04/3778, urbroj:510-06-05-02/08-20-06 utvrđeno je da se tuženiku utvrđuje ukupna obveza za najma za razdoblje od 1.1.2009. do 31.12.2018. u iznosu od 32.869,80kuna, da mu se otpisuje iznos za razdoblje od 1.1.2001. do 30.9.2014.g. u iznosu od 24.607,80kuna te da mu preostaje dug u iznosu od 8.262,00kuna koji da je dužan platiti u državni proračun u roku od 90 dana od primitka te odluke (čl.4), a ukoliko navedeni dug ne podmiri da će Središnjeg državnog ureda za stambeno zbrinjavanje na potpomognutim područjima pokrenuti postupak prisilne naplate (čl.10.) navedenog duga putem državnog odvjetništva. Protiv navedene odluke tuženik je izjavio prigovor ali je isti odbijen Rješenjem Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje od dana 30. srpnja 2020.g. (l.s. 45).

15. Upravni sud u Splitu (l.s. 81) je donio presudu broj Usl-3729/21-4 kojom odbija tužbeni zahtjev tužitelja (ovdje tuženika) za poništenje Rješenja Središnjeg državnog za obnovu i stambeno zbrinjavanje od 22. listopada 2021.g.

15.1. Visoki Upravni sud je presudom broj Usž-1991/2022-3 (l.s. 118) naveo da samo odlukom nadležnog suda donesenom u ovršnom ili parničnom postupku može biti utvrđena obveza plaćanja ako ista obveza nije ispunjena dobrovoljno (od strane ovdje tuženika) te je upravo ova presuda ovršni naslov za ostvarenje predmetne obveze tuženika prisilnim putem. Naime, ovaj sud smatra da je Financijska kartica ovdje tužitelja vjerodostojna isprava identična izvatku iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja (ovdje tužitelja) odnosno isprava temeljem koje je može odrediti ovrha i temeljem koje je javna bilježnica ispravno i donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave povodom kojeg se sada vodi ovaj parnični postupak, radi naplate potraživanja koje tužitelj ima prema tuženiku, sve sukladno čl. 22. i čl. 31. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24).

16. Odredbom čl. 9. ZOO-a ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i da je odgovoran za njezino ispunjenje.

16.1. U odnosu na zastaru na koju se tuženik poziva napominje se da je prema čl.225. ZOO-a za one tražbine za koji nije propisan zastarni rok (kao što nije propisan ni ZONS-a ni ZOO-a za plaćanje najamnine), isti iznosi pet godina, dakle, niti jedan dio tražbine tužitelja nije u zastari jer je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku 25. studenog 2020. (l.s. 27) a prva rata najamnine dospijeva 16. veljače 2019.g.

16.2. Člankom 249. st.1. ZOO-a određeno je da se volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave.

16.3. Člankom 294. ZOO-a uređeno je osnaženje ugovora kojem nedostaje potreban oblik pa tako isti propisuje da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

16.4. U ovom slučaju tuženik niti ne spori da konzumira navedeni Ugovor o najmu odnosno da isti sa članovima svoje obitelji, temeljem Odluke, živi u predmetnom stanu kao što isto ne spori niti tužitelj, dakle, činjenica da tuženik nije potpisao navedi Ugovor o najmu stana u pisanom obliku ne znači da isti ugovor ne proizvodi valjane pravne učinke za obje strane jer su ugovorne strane ispunile u pretežitom dijelu obveze koje iz njega nastaju samo što tuženik ne želi plaćati tužitelju dužnu najamninu radi čega se i vodi ovaj postupak a u odnosu na njegovo ponašanje zaključuje se da je isti konkludentnim radnjama (živeći u stanu) pristao na sklapanje navedenog ugovora ali ga nije htio potpisati misleći da će na taj način izbjeći plaćanje dužne najamnine ali da će stan ipak dobiti u vlasništvo darovanjem od strane tužitelja nakon proteka određenog vremena.

17. Člankom 34. st.1. Zakona o najmu stanova (NN 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20, dalje: ZONS) propisano je da su do sklapanja ugovora o najmu stana, odnosno do donošenja odluke suda iz članka 33. stavka 3. ovoga Zakona ili do iseljenja iz stana korisnici stana dužni su plaćati naknadu u visini stanarine koju su za taj stan plaćali do stupanja na snagu ovoga Zakona i utvrđenu komunalnu naknadu dok je stavkom 2. propisano da se naknada za korištenje stanom smatra predujmom najamnine.

17.1. Uzgredno se napominje da je člankom 302. ZONS-a propisano da ako je besplatni ugovor sklopljen uz namet, pa primatelj koristi ne ispuni namet, druga strana može zahtijevati ispunjenje nameta ili raskid ugovora

17.2. Napominje se tuženiku da je člankom 19.st.1.točka 1. ZONS-a propisano da najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana ako se najmoprimac ili drugi korisnici stana koriste stanom suprotno Zakonu i ugovoru o najmu stana, a osobito ako najmoprimac ne plati u ugovorenom roku najamninu i druge ugovorene troškove u svezi sa stanovanjem dok je člankom 3. istoga zakona propisano da se Ugovorom o najmu stana obvezuje najmodavac predati stan za stanovanje najmoprimcu uz za to određenu najamninu.

18. Imajući u vidu sve naprijed navedeno kao i da je tuženik izrijekom na ročištu održanom dana 17. rujna 2025.g. (l. 138) naveo da nije platio a molio je i tužitelja da pokrene postupak prisilne naplate za ovaj dug te da odvoji ovaj postupak od postupka darovanja predmetnog stana čime je zapravo izravno priznao da je dug postojeći ali je također naveo da ne namjerava platiti niti jedan dio duga iz ovog postupka pa je valjalo održati rješenje javnog bilježnika na snazi i odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

19. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 64. st. 2. i 3. ZPP-a. Rješenjem ovog suda br. Povrv-401/2019 od 7. studenoga 2019. rješenje o ovrsi javnog bilježnika Nevenke Nakić iz Šibenika Posl. br. Ovrv-2248/2019 od dana 20. rujna 2019. stavljeno je izvan snage, te je ovršni postupak prešao u parnični postupak, pa se sukladno tome i primjenom načela ekonomičnosti postupka ima smatrati da se radi o jednom parničnom postupku, a ne o dva odvojena postupka, za koji bi se za svaki troškovi posebno odmjeravali. Stoga je tužitelju kao opravdanim valjalo priznati trošak nastao kod javnog bilježnika u iznosu od 174,20EUR-a te trošak nastao u parničnom postupku zastupanja po kvalificiranom punomoćniku iz reda odvjetnika i to za trošak sastava odgovora na prigovor tuženika (ovršenika), za sastav podneska od 7.1.2025. u visini 37,50EUR-a, za zastupanje na ročištima od 12.6.2024., 27.8.2024., 25.9.2024., 17.9.2025., svako po 150,00EUR-a.

19.1. Sveukupno je tužitelju priznat trošak postupka u iznosu od 961,70EUR-a radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Kninu, 30. listopada 2025.g.

SUTKINJA

Ana Kević Brakus

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana računajući od objave iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, a o žalbi odlučuje županijski sud iz čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (''Narodne novine'' 128/14) i čl. 51. st. 2. Pravilnika o radu u sustavu eSpisa (''Narodne novine'' 35/15). Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti bit će odbačena kao nedopuštena.

DNA: - sukladno zapisniku o objavi