REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž Ovr-208/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Renati Marić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja PRIVREDNA BANKA ZAGREB – DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupana po punomoćniku Goranu Vučetiću odvjetniku iz Varaždina, Stanka Vraza 15 protiv I-ovršenika BMI (prije BM), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II-ovršenika BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupani po punomoćniku Josipu Pintarić, odvjetniku iz [adresa], radi ovrhe, povodom žalbe ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr 352/2025-4 od 29. svibnja 2025. dana 30. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba ovršenika BMI (prije BM) iz [adresa] i BM iz [adresa] i ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr 352/2025-4 od 29. svibnja 2025. te predmet vraća tom sudu na ponovni postupak.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr 352/2025-4 od 29. svibnja 2025. određena je ovrha na nekretninama ovršenika.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu su podnijeli ovršenici zbog svih žalbenih razloga. Prvenstveno ističu se kako je tražbina koju ovrhovoditelj navodi u zastari u dijelu koji se odnosi na kamate. Naime, glavnice koje su osigurane založnim pravom ne zastarijevaju, ali zastarijevaju tražbine po osnovi kamata. Ovršnom ispravom, Ugovorom o hipotekarnom kreditu od 23.04.2002. u čl. 7. stranke su utvrdile vrijednost nekretnine na kojoj je upisano založno pravo u iznosu od 43.448,25 EUR-a. U konkretnom slučaju, ukupna tražbina ovrhovoditelja, uključujući glavnicu, redovnu i zateznu kamatu te troškova, iznosi ukupno 21.155,46 EUR-a. Međutim, značajan dio tražbine (kamate) je zastario, a stvarni iznos dospjele i nepodmirene glavnice iznosi tek 9.577,46 EUR, što čini manje od ¼ vrijednosti nekretnine. Stoga je očigledno da je vrijednost tražbine nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine, čime je narušena pravična ravnoteža između prava vjerovnika i dužnika, kako je to propisano člankom 80.b Ovršnog zakona. Vrijednost nekretnine utvrđena je još 2002. godine, dok je danas realna tržišna vrijednost predmetne nekretnine zasigurno znatno veća. Stoga je nedvojbeno da bi predmetna prodaja nekretnina ujedno narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Imajući u vidu sve izneseno, predlaže se Sudu prvoga stupnja prihvatiti žalbu sukladno žalbenim navodima. Traži troškove žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava navode iz žalbe. Ističe da tražbina nije zastarjela. Tražbina ovrhovoditelja iznosi 21.155,46 EUR plus troškovi postupka što je gotovo polovica procijenjene vrijednosti predmetne nekretnine. Moguća cijena na dražbi samo je neznatno viša od tražbine, a upitno je da li je dovoljna i za podmirenje svih troškova dražbe, pa tako i naplatu cijele tražbine. Predlaže da sud žalbu u cijelosti odbije.

4. Žalba je osnovana, ali iz drugih razloga.

5. Pazeći po službenoj dužnosti na razloge iz članka 50. stavka 1. točke 1., 3. i 5. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ), te na okolnost da je u slučaju iz članka 50. stavka 1. točke 6. OZ-a ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavka 4. i 5. OZ-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje kojeg od navedenih žalbenih razloga. Isto tako, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede ovršnog postupka, kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22,114/22, 155/23

– dalje: ZPP) članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ovaj sud nije utvrdio postojanje neke od navedenih povreda.

6. Iz sadržaja predmetnog spisa proizlazi:

- da je temeljem ovršne isprave Ugovora o hipotekarnom kreditu račun br. 51401320 broj partije: 09-168-00428-2 koji su sklopili ovrhovoditelj i korisnik kredita GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dana 23.04.2002. godine koji je solemniziran od strane Javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz [adresa] pod poslovnim brojem OU-484/02-1-dana 25.04.2002.godine, a kojim Ugovorom je ugovoreno da založni dužnici dopuštaju da se u korist ovrhovoditelja uknjiži založno pravo na nekretnini u njegovom vlasništvu radi osiguranja tražbine ovrhovoditelja temeljem predmetnog Ugovora o kreditu;

- da je na temelju gore navedenog Ugovora, zasnovano je u korist ovrhovoditelja založno pravo na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Čakovcu, k. o. [katastarska općina], u z. k. ul. [broj ZK uloška], čk.br.1879 kuća, dvor, četiri gospodarske zgrade, oranica, vinograd, 4633 m2, ukupno 4633 m2;

- da je nakon zasnivanja založnog prava na navedenoj nekretnini, došlo je do promjene vlasnika, na način da je u zemljišnim knjigama, kao vlasnik u 1/2 dijela do 23.04.2018. bio upisan GM a od 23.04.2018.g. temeljem rješenja o nasljeđivanju br. O- 237/18, zaprimljenog 23.04.2018.g. pod brojem Z-3724/2018, je kao vlasnik 1/2 dijela upisan FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], ovdje II-ovršenik;

- da je ugovoreni rok za namirenje tražbine prošao, a korisnik kredita nije namirio tražbinu ovrhovoditelja, ista je u cijelosti dospjela te je JB Jasenka Crnčec iz [adresa] na Ugovor o kreditu dana 10.05.2013.g. istaknula potvrdu ovršnosti;

- da ukupna dospjela a nepodmirena tražbina ovrhovoditelja na temelju Ugovora iz točke I. ovog prijedloga, sukladno Izvatku iz poslovnih knjiga od dana 16.05.2025. godine, iznosi 21.155,46 EUR, pri čemu se iznos od 9.577,46 EUR odnosi na dospjelu nepodmirenu glavnicu, iznos od 606,20 EUR na dospjelu nepodmirenu redovnu kamatu, iznos od 10.190,84 EUR na dospjelu nepodmirenu zateznu kamatu, iznos od 322,07 EUR s osnova sudskih troškova i iznos od 458,89 EUR s osnove odvjetničkih troškova.

7. Iz navedenog proizlazi da su žalitelji ugovaranjem založnog prava na predmetnoj nekretnini, svjesno raspolagali svojim vlasničkim pravom na toj nekretnini, koristeći ga kao instrument osiguranja ugovorenog kredita, sa svim pravnim posljedicama takvog raspolaganja, slijedom čega je ovrha određena u svrhu postizanja legitimnog cilja zaštite interesa ovrhovoditelja, tako da se žalitelji ne mogu s uspjehom pozivati (sadržajno), na narušenu pravičnu ravnotežu između njihovih interesa i interesa ovrhovoditelja, imajući u vidu da je u predmetnom ugovoru o kreditu, dan izričiti pristanak da nakon dospijeća osigurane tražbine, u slučaju neisplate kredita, ovrhovoditelj kao vjerovnik neposredno provede ovrhu prodajom predmetne nekretnine (clausula exequendi).

7.1. Naime, u slučaju kada ovrhovoditelj ima upisano založno pravo na nekretninama na kojima traži određivanje ovrhe, tada nema mjesta primjeni odredbe čl. 80.b st. 2. i 3. OZ-a. Ovakav pravni stav, kojeg prihvaća i ovaj sud, zauzet je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2020. (Su-IV-87/2022), na kojem je bilo postavljeno pravno pitanje koje glasi: „Da li žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na čl. 80.b Ovršnog zakona treba ocjenjivati primjenom čl. 80.b st. 3 istog Zakona i u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo?“, te je prihvaćen zaključak da žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na odredbu članka 80.b OZ-a ne treba ocjenjivati primjenom članka 80.b stavak 3. OZ-a u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo.

8. Međutim, prema stavu ovoga suda, za sada nije moguće prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da bi za donošenje pobijanog rješenja o ovrsi bile ispunjene potrebne pretpostavke.

8.1. Naime, na gore navedenom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske usvojen je i zaključak prema kojem postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

8.2. U skladu s navedenim zaključkom, sudovi koji postupaju po vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, a u ovom slučaju ovršni (prvostupanjski) sud, imaju ovlaštenje i dužnost da po službenoj dužnosti paze na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o tome je li takav prigovor bio istaknut.

8.3. U ovom predmetu ovršnu ispravu predstavlja ovršni Ugovora o hipotekarnom kreditu račun br. 51401320 broj partije: 09-168-00428-2 koji je solemniziran od strane Javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz [adresa] pod poslovnim brojem OU-484/02-1- dana 25.04.2002.godine dakle, ovršna isprava predviđena odredbom čl. 23. toč. 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., i 131/20., dalje: OZ) koja nije donijeta po sudu te nije provjerena nepoštenost ugovornih odredbi a radi se o ovršnoj ispravi koja proizlazi iz potrošačkog ugovora. Budući da je prema sadržaju ovršnih isprava i razloga žalbe ovršenika utvrđeno postojanje činjenica koje upućuju na mogućnost barem djelomične ništetnosti ovih potrošačkih ugovora ovršni sud je dužan, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene odnosno, ništetne ugovorne odredbe.

8.4. Naime, Obaviješću Europske komisije-smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019. str. 4-92) u svezi s praksom suda Europske unije, jasno su istaknuta pravna shvaćanja da je sud dužan ispitati po službenoj dužnosti nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to pa ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije ju primijeniti osim, ako se potrošač tome protivi pri čemu je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi u različitim fazama postupka, koja se osigurava nacionalnim pravima na primjer i između ostalog, u fazi ovrhe.

8.5. Kako je sud Europske unije u slučaju C-407/18, u predmetu B i ZM, Addiko Bank d.d., presudom od 26. lipnja 2019. izrazio shvaćanje da su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržajne u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru) nepoštene odnosno, ništetne u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., što sud u ovom slučaju nije ispitivao u odnosu na nepoštenost ugovornih odredbi Ugovora koji predstavlja ovršnu ispravu, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. OZ uvažiti žalbu ovršenika, ukinuti pobijano rješenje o ovrsi i predmet vratiti na ponovan postupak u kojemu je potrebno ispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) odredbe.

8.6. Stoga će prvostupanjski sud u nastavku postupka postupiti sukladno ukazanom, pri čemu se napominje da je u tu svrhu, sukladno odredbi članka 7. stavka 2. OZ-a, sud ovlašten održati i ročište radi utvrđenja svih relevantnih činjenica.

8.7. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a.

9. Odluka o trošku žalbenog postupka donesena je primjenom odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a.

U Požegi, 30. listopada 2025.

Sutkinja

Renata Marić