REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: EU, zbog prekršaja iz čl.112.st.1. i st.15. te čl.45.st.1. i st.4. uz primjenu čl.293.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-4/78085 URBROJ: 511-19-36-24-1, koji su ovom Sudu dostavljeni dana 11.02.2025.g., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda dana 30.10.2025.g., temeljem čl.94., čl.183. i čl.244.st.1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

Okrivljenik EU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin E i N rođene O, rođen **.**.1951. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, umirovljenik, primanja oko 700,00 EURA, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

k r i v j e

1. što je 20. ožujka 2024, u 11:20 sati u mjestu Velika Gorica, kao vozač bicikla marke Giant, broja okvira GL684641, upravljao u prometu na cestama označenim biciklom sa istočne strane kolnika Rakarske ulice u Velikoj Gorici u sjeveroistoka, a nepropisno se kretao po nogostupu jer je kao vozač bicikla bio dužan kretati se što bliže uz desni rub kolnika u smjeru kretanja,

2. što je navedenog dana i vremena utvrđeno da je upravljao označenim biciklom u prometu na cestama po nogostupu, te se dolaskom za 12 metara sjevernije od raskrižja sa kolnikom Ulice Podložnica, gdje se sa sjeverne strane nalazi obilježeni pješački prijelaz, neoprezno uključivao u promet na kolnik Rakarske ulice u smjeru sjeverozapada, preko navedenog obilježenog pješačkog prijelaza, a da prethodno iako je bio dužan nije propustio sva vozila koja se kreću tom cestom i zbog tog propusta na desnu stranu bicikla naletio je prednjim dijelom osobni automobil [registarska oznaka], kojim je upravljala NU, koja se kretala zapadnom kolničkom trakom navedene ulice, u smjeru jugozapada, a od siline naleta vozač bicikla EU je sa biciklom pao na lijevu stranu na kolnik i u prometnoj nesreći lake tjelesne ozljede zadobio je vozač bicikla EU, a nastala je i materijalna šteta,

čime je počinio prekršaj

1. iz čl.112.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiv po čl.112.st.15. istog Zakona,

2. iz čl.45.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiv po čl.45.st.4. uz primjenu čl.293.st.2. istog Zakona,

pa mu se temeljem navedenih propisa, uz primjenu čl.39.st.1. i čl.37. Prekršajnog zakona

u t v r đ u j e

Pod 1)

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 30,00 EURA,

Pod 2)

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 120,00 EURA.

Okrivljeniku se temeljem čl.39.st.1.t.2. Prekršajnog zakona

i z r i č e

UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 150,00 (sto pedeset) EURA.

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 2 (dva) mjeseca po primitku ove presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EURA, u roku od 2 (dva) mjeseca po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, je temeljem čl.243.st.1. Prekršajnog zakona, dana 11.02.2025.g., pod navedenim brojem, kao ovlašteni tužitelj, dostavio ovom Sudu prigovor imenovanog okrivljenika, protiv Obaveznog prekršajnog naloga koji mu je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.

2.

Ovlašteni tužitelj je dana 12.09.2024.g. izdao Obavezni prekršajni nalog broj: KLASA: 211-07/24-4/78085 URBROJ: 511-19-36-24-1, kojim je okrivljenika za terećene prekršaje oglasio krivim i kaznio ga ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 450 eura, te ga obvezao na plaćanje troška u iznosu od 39,81 eura, ali je isti pravodobno podnio prigovor zbog terećenih prekršaja, zbog čega je Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud, temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.

3.

Okrivljenik na ispitivanju kod ovog Suda iznosi kako smatra da je kriv za prvi prekršaj koji mu se stavlja na teret, ali za drugi prekršaj ne osjeća se krivim.

Priznaje da je dana 20.03.2024. oko 11,30 sati upravljao biciklom te se kretao nogostupom sa istočne strane [adresa] u [adresa]. Kada je došao do raskrižja sa Ulicom Podložnica, nastavio se kretati do pješačkog prijelaza. Provjerio je stanje na kolniku Rakarske ulice, te je u Rakarskoj ulici sa svoje desne strane zamijetio jedan osobni automobilom udaljen, po njegovoj procjeni, 30 tak metara. Zaključio je da može sigurno prijeći preko prijelaza pa je nastavio vožnju biciklom preko prijelaza i kada je već stigao gotovo do druge strane kolnika, došlo je do naleta tog osobnog automobila na zadnji dio njegovog bicikla. Zbog udarca vozila pao je na tlo i vjerojatno bio u nesvijesti neko vrijeme, a kada je došao svijesti zamijetio je da su oko njega neki ljudi koje on nije poznavao. Nakon kraćeg vremena došlo je vozilo Hitne medicinske pomoći te je odvezen u KBC Zagreb gdje su kod njega utvrđene lakše tjelesne ozlijede. Na pitanje branitelja odgovara kako ne zna kojom brzinom se kretalo vozilo koje je uočio ali prema svom iskustvu kao vozača, zaključio je da može sa sigurnošću prijeći preko prijelaza. Ističe kako vozačica tog vozila nije uopće kočila prije kontakta sa biciklom. Odgovara da je prije radnje prelaska ceste preko pješačkog prijelaza kratko zaustavio bicikl radi provjere stanja na kolniku ceste. Odgovara kako se preko samog pješačkog prijelaza kretao brzinom nešto većom od brzine pješaka, po njegovoj procjeni od 7-8 km/h, zato jer je tek krenuo nakon što je zaustavio bicikl pred kolnikom.

4.

Sudac je izveo dokaz ispitivanjem svjedoka OU, policijskog službenika, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 20. ožujka 2024. oko 11,40 sati bio upućen na očevid prometne nesreće koja se dogodila u [adresa], kod raskrižja Ulica Podložnica i Rakarske. Proveo je očevid i tom prilikom utvrdio da je okrivljenik upravljao biciklom i kretao se po nogostupu Rakarske ulice. Kada je došao u blizinu trgovačkog centra Interspar skrenuo je i započeo vožnju preko pješačkog prijelaza, a u tom trenutku došlo je do naleta na njega i bicikl, osobnog automobila koji se kretao kolnikom Rakarske ulice. O utvrđenim činjenicama sastavio je izvješće i zapisnik o očevidu te prijavio počinjenje prekršaja. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako na tu obranu nema posebnih primjedbi i komentara, a u cijelosti ostaje kod svega što je iznio u svom iskazu.

Na pitanje branitelja odgovara kako je po izjavi sudionika utvrdio na kojem dijelu kolnika je došlo do kontakta između bicikla i vozila, a to je bilo na zapadnoj kolničkoj traci kolnika Rakarske ulice. Odgovara kako je fotografirao bicikl. Odgovara kako se ne sjeća točno ali koliko se sjeća tragova kočenja osobnog automobila nije zatekao na kolniku. Odgovara kako ne zna iz kojeg razloga se vozilo nije zaustavilo da bi propustilo bicikl ali na pješačkom prijelazu nije bilo pješaka da bi postojala obveza zaustavljanja osobnog automobila, a da li vozačica tog vozila možda nije vidjela biciklista ili je on bio preblizu da bi se pravovremeno zaustavila, njemu nije poznato. Odgovara kako je predmetne zgode bilo lijepo vrijeme, stanje ceste je bilo dobro i nisu postojali razlozi koji bi umanjivali mogućnosti vidljivosti, u prometu je bila srednja gustoća prometa. Na pitanje po kojoj se logici vodio prilikom utvrđivanja uzroka nastanka prometne nesreće odgovara da se vodio po logici propisa u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, a osim toga i temeljem izjava sudionika u prometnoj nesreći, kao i svjedoka koji su bili nazočni tom događaju. Odgovara kako je na mjestu događaja uzimao izjavu okrivljenika kao bicikliste. Odgovara kako nije bilo potrebe sankcionirati vozačicu automobila jer ona nije kriva za prometnu nesreću jer ZSPC propisuje da se pješačkim prijelazom mogu kretati samo pješaci, a okrivljenik je trebao doći do pješačkog prijelaza, sići s bicikla i prijeći preko pješačkog prijelaza, a nije i to je uzrok prometne nesreće.

Branitelj okrivljenika prigovara dijelu iskaza da je obavljen razgovor na licu mjesta s okrivljenikom iz razloga što je to nemoguće s obzirom je ostao bez svijesti i odmah prevezen u bolnicu te je samo izvršeno alkotestiranje. Prigovara u ovom dijelu gdje se iskazuje da je krivac za izazivanje nesreće vozač bicikla i to iz razloga što ZSPC propisuje da se svaki vozač motornog vozila mora kretati na način da u svakom trenutku može pravovremeno zaustaviti vozilo za slučaj da se na kolniku nađe bilo kakva prepreka. Ovakav zaključak i navod svjedoka bi značio da vozila mogu slobodno ''gaziti'' pješake koji prelaze cestu na nepropisani način i uvijek će pješaci biti krivi za izazivanje nesreće. To je nelogično i protivno ZSPC-u. Uzročna veza između nepropisnog prelaska zebre biciklom i same prometne nesreće je prekinuta u trenutku kada vozačica osobnog automobila nije pravovremeno zaustavila svoje vozilo, što je bila dužna učiniti.

5.

U dokaznom postupku sudac je ispitao svjedokinju NU koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 20. ožujka 2024. oko 11,20 sati upravljala osobnim automobilom [registarska oznaka] i kretala se [adresa] u [adresa], brzinom od oko tridesetak km/h, u drugoj brzini. Kada je došla do pješačkog prijelaza, iznenada se ispred njezinog automobila stvorio biciklist kojeg ona prethodno nije zamijetila s koje strane je došao ali pretpostavlja da se kretao paralelno sa njom, po nogostupu. S druge strane kolnika kretalo se jedno osobno vozilo i misli da je odmah po prelasku tog vozila preko pješačkog prijelaza biciklist započeo kretanje biciklom preko zebre. On je sa biciklom već bio bliže desnom rubu kolnika kada je, unatoč poduzetom njezinom kočenju, došlo do udara bicikla u haubu njezinog automobila i desnu stranu njezinog automobila jer je biciklist već gotovo prešao preko kolnika. Zbog udara u bicikl, biciklist je pao na kolnik. Zbog događaja bila je u šoku, zaustavila je automobil u blizini, odmah došla do bicikliste vidjeti u kakvom je stanju, tu je bilo još nekoliko prolaznika i netko od njih je zvao policiju. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznata s obranom okrivljenika ističe kako na tu obranu nema posebnih komentara niti primjedbi.

Na pitanje branitelja okrivljenika odgovara kako je biciklist došao njemu s lijeve strane. Odgovara kako je biciklista prvi puta uočila kad je već bio u njezinoj traci i tada je naglo kočila. Ima u glavi da je automobil koji se kretao njoj ususret, njoj iz suprotnog smjera upravo prešao preko zebre kada je biciklist iza njega krenuo preko zebre i pretpostavlja da nije vidio njezin automobil. Odgovara da je naglo kočila, ne sjeća se da li je bilo tragova kočenja, a njezina instinktivna reakcija je bila da počne kočiti kada je zamijetila biciklista koji se kretao preko zebre. Na ponovno pitanje branitelja odgovara kako je sigurna da je predmetne zgode kočila, kretala se jako malom brzinom pa je policajac rekao da je to razlog što nema tragova kočenja na kolniku. Odgovara kako se ne sjeća da li je policija obavljala kakav razgovor s okrivljenikom jer je u trenutku kada su došli policajci Hitna pomoć odvozila biciklistu.

6.

U nastavku sudac je ispitao i svjedokinju UU koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 20. ožujka 2024. oko 11,20 sati upravljala osobnim automobilom [registarska oznaka] i kretala se [adresa] u [adresa], iz smjera centra [adresa] prema izlazu na autoput. U jednom trenutku, njoj s desne strane, na kolnik odnosno pješački prijelaz dovezao se jedan biciklist i prelazio je preko prijelaza. U tom trenutku kolnikom, iz suprotnog smjera, naišlo je osobno vozilo te je udarilo u biciklista i srušilo ga na kolnik. Ona je odmah izašla iz svog automobila, a tu je bilo još prolaznika i netko je pozvao Hitnu pomoć. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznata s obranom okrivljenika ističe kako na tu obranu nema primjedbi niti komentara. Ovo što je ona, iznijela, to zna.

Na pitanje suca odgovara kako misli da ispred njezinog automobila nije bilo drugog osobnog vozila, a da li je bilo iza, nije joj poznato. Odgovara kako joj je teško odrediti kojom brzinom se kretalo vozilo iz suprotnog smjera koje je udarilo u bicikl ali to vozilo nije jurilo.

Na pitanje branitelja odgovara kako je ona prva stajala s autom ispred pješačkog prijelaza preko koje je prešao biciklist. Odgovara kako se biciklist vozio na biciklu dok je prelazio preko pješačkog prijelaza, a ona nije zamijetila iz kojeg smjera je on naišao jer ga je zamijetila tek kada je prelazio preko pješačkog prijelaza. Odgovara kako se biciklist lagano kretao preko pješačkog prijelaza. Odgovara kako nije zamijetila sam trenutak kontakta između bicikla i osobnog automobila. Odgovara kako se događaj kontakta između automobila i bicikla dogodio na suprotnoj strani kolnika, njoj s lijeve strane. Odgovara kako se jednostavno zaustavila pred pješačkim prijelazom jer se radi o pješačkom prijelazu, a neki ljudi su bili u blizini ali oni nisu prelazili preko prijelaza. Odgovara kako se sjeća da ispred njezinog automobila nije bilo drugog osobnog vozila.

7.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavezni prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica, KLASA: 211-07/24-4/78085, URBROJ: 511-19-36-24-1 izdan 12. rujna 2024., prigovor podnesen 15. listopada 2024., izvješće o poduzetom Ministarstva unutarnjih poslova, policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica od 21. travnja 2024., zapisnik o očevidu (promet/prekršaj) Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica, KLASA: 211-08/24-4/8448, URBROJ: 511-19-36-24-5 od 20. ožujka 2024., bolnička prijava Kliničkog bolničkog centra Zagreb na ime LU od 20. ožujka 2024., situacijski plan prometne nesreće koja se dogodila 20. ožujka 2024., fotografije (list 12-26 spisa) i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenika od Miroslava Šakić od 16. svibnja 2025.

II/

1.

Nakon provedenog žurnog postupka, povodom obrane, odnosno djelomičnog priznanja okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno odredi iz čl.112.st.1. i čl.45.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, postupajući na načine opisane izreci presude, pa da je tako počinio prekršaje kažnjive po čl.112.st.15. i čl.45.st.4. uz primjenu čl.293.st.2. istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio obranu okrivljenika, pa ju je u prihvatio u dijelu gdje priznaje prvi terećeni prekršaj, odnosno upravljanje biciklom i protupropisno kretanje po nogostupu, budući je zaključio da je okrivljenik priznao počinjenje tog prekršaja iznoseći sve činjenice jasno, okolnosno, razumljivo, uvjerljivo i životno, dok je i temeljem izvedenih dokaza sa sigurnošću utvrdio da je okrivljenik počinio prvi prekršaj koji mu se stavlja na teret Obaveznim prekršajnim nalogom.

Sudac je cijenio obranu okrivljenika i u dijelu gdje osporava svoju prekršajnu odgovornost i poriče počinjenje drugog terećenog prekršaja, odnosno neoprezno uključivanje biciklom u promet na kolnik preko obilježenog pješačkog prijelaza i nepropuštanje vozila koje se kretalo cestom te uzrokovanje prometne nesreće, ali njegovu obranu u tom dijelu nije prihvatio jer smatra da su pokušaji obrane svrhovito smišljeni, ali nejasni, tendenciozni i zapravo vrlo neuvjerljivi, a da je okrivljenik svojom obranom neosnovano nastojao uvjeriti Sud kako nije počinio drugi prekršaj za kojeg se tereti, te da je okrivljenik o činjeničnom opisu druge radnje prekršaja iz Obaveznog prekršajnog naloga, svoju obranu iznosio razumljivo i prividno životno, ali s jedinim ciljem kako bi kod suca stvorio dojam da svojim ponašanjem odnosno propustom nije postupio suprotno Zakonskim odredbama, dok je temeljem izvedenih dokaza sudac sa sigurnošću utvrdio da je okrivljenik počinio i drugi terećeni prekršaj.

Sudac je zaključio da je okrivljenik svoju obranu u odnosu na drugi prekršaj koji mu je stavljen na teret, a kojeg on ne priznaje, iznio na način da je opravdavao, relativizirao i prikrivao svoje protupravno postupanje, odnosno propust, u cilju vlastite koristi, a s namjerom kako bi se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje te izbjegao kažnjavanje i za drugi počinjeni prekršaj.

Suprotno obrani okrivljenika sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih dokaza nesporno utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je okrivljenik počinio i drugi prekršaj za koji je optužen.

3.

Sudac je cijenio iskaze ispitanih svjedoka OU, policijskog službenika te NU i UU, pa ih je u svim bitnim dijelovima prihvatio jer je zaključio da su oni svoje iskaze iznosili jasno, detaljno, razumljivo, neposredno uvjerljivo, logično i životno.

Sudac smatra da su o predmetnom događaju svjedok OU kao policijski službenik koji je okrivljenika prijavio zbog počinjenja prekršaja, te svjedokinja NU kao sudionica u predmetnoj prometnoj nesreći, zbog čega su na određeni način profesionalno i/li osobno zainteresirani za ishod ovog postupka, činjenice i svoja opažanja predmetnog događaja iznosili objektivno i vjerodostojno, kao i svjedokinja UU koja je kao slučajni očevidac predmetnog događaja svakako nepristrana.

Sudac je prihvatio izjave svih imenovanih svjedoka jer su oni iskazivali na temelju profesionalnih i službenih i/li osobnih saznanja te neposrednih opažanja i/li doživljaja, vrlo razložno i okolnosno, a sudac u njihovim iskazima nije našao većih niti bitnih kontradiktornosti ili nelogičnosti.

Sudac je zaključio kako se iskazi svih ispitanih svjedoka uzajamno činjenično nadopunjuju, te se logično potkrepljuju i cjelovito životno upotpunjavaju, a takvom zaključku snažno je doprinijela i okolnost kako njihovi iskazi nisu posve usuglašeni, pa je stoga sudac uvjeren kako su imenovani svjedoci svoje iskaze pred Sudom iznijeli spontano, iskreno i vjerodostojno.

Nakon što su ispitani svjedoci komentirali obranu okrivljenika, sudac je osnažio svoje uvjerenje o objektivnosti, nepristranosti i uvjerljivosti iskazivanja svih svjedoka.

Nakon što su imenovani svjedoci odgovarali na postavljena pitanja suca i branitelja okrivljenika, sudac se učvrstio u sigurnosti kako je okrivljenikova obrana neuvjerljiva i promišljeno svrsishodna.

Sudac je mišljenja kako iskazi ispitanih svjedoka, s jedne strane, u bitnom potvrđuju obranu okrivljenika u odnosu na prvi terećeni prekršaj počinjenje kojeg on izravno priznaje, a da s druge strane u potpunosti slabe uvjerljivost obrane okrivljenika u odnosu na drugi terećeni prekršaj kojeg on ne priznaje te da u cijelosti dovode u sumnju istinitost njegovih obrambenih navoda, a osnažuju uvjerenje suca o krivnji okrivljenika i za drugi prekršaj koji mu je stavljen na teret.

Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem osobnih dokaza, to jest iskaza imenovanih ispitanih svjedoka, u vezi sa ostalim izvedenim materijalnim dokazima, može nesporno utvrditi da je okrivljenik predmetne zgode stvarno počinio oba prekršaja koji su mu stavljeni na teret, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njegovoj krivnji i kažnjavanju.

4.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, kao i usporedbom tih dokaza, potvrdio činjenice i okolnosti koje su navedene u činjeničnom opisu radnji prekršaja u Obaveznom prekršajnom nalogu, a povodom kojih ga je ovlašteni tužitelj i izdao protiv okrivljenika zbog počinjenih prekršaja.

5.

Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu dana 16.05.2025.g., od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, za osobu: EU, utvrdio da okrivljenik do tada nije bio prekršajno osuđivan.

6.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

7.

Sudac nije izvodio dokaz suočavanjem okrivljenika sa ispitanim svjedocima, niti je izveo dokaz prometnog vještačenja predložen od strane obrane okrivljenika, a niti je izvodio druge postojeće i moguće dokaze, jer uzimajući u obzir konkretne okolnosti, smatra kako se izvođenjem novih dokaza, nakon iznesene obrane okrivljenika i nakon iskaza svjedoka iznijetih na ročištu pred Sudom te nakon što su svjedoci ispitivani od strane obrane te su komentirani njihovi iskazi, kao i nakon izvođenja navedenih materijalnih dokaza, činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi ili razjasniti i ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovoj krivnji i kažnjavanju za počinjene prekršaje.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja žurnog prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja dokaza.

III/

1.

Nakon provedenog žurnog postupka, povodom djelomičnog priznanja okrivljenika, a temeljem analize svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja oba djela prekršaja koji su mu stavljeni na teret, na načine opisane u izreci presude.

2.

Zakon o sigurnosti prometa na cestama u čl.112. propisuje, uz ostalo, da su se vozači bicikla dužni kretati biciklističkom stazom ili biciklističkom trakom u smjeru kretanja, a ako one ne postoje, što bliže desnom rubu kolnika, te da će se novčanom kaznom u iznosu od 60,00 eura kaznit za prekršaj vozač ako postupi suprotno tim odredbama.

Zakon o sigurnosti prometa na cestama u čl.45. propisuje, uz ostalo, da je vozač koji se vozilom uključuje u promet na cesti (primjerice izlazak vozila s površine na kojoj se ne obavlja promet vozila) dužan propustiti sva vozila koji se kreću cestom, odnosno prometnom površinom na koju se uključuje, te da će se novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura kaznit za prekršaj vozač koji pri uključivanju u promet postupi suprotno tim odredbama.

Zakon o sigurnosti prometa na cestama u čl.293. propisuje, uz ostalo, da ukoliko je prekršajem izazvana prometna nesreća u kojoj ima ozlijeđenih osoba, kaznit će se počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 260,00 eura.

3.

Sudac je cijeneći sve izvedene dokaze s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno navedenim zakonskim odredbama, nalazeći uporište za takav zaključak u nekoliko činjenica i okolnosti.

Okrivljenik se predmetne zgode upravljajući biciklom kretao po nogostupu, a ne što bliže desnom rubu kolnika u smjeru kretanja, kako je i sam priznao, pa je tako nesporno počinio prvi terećeni prekršaj.

Okrivljenik se predmetne zgode po dolasku do pješačkog prijelaza trebao zaustaviti, sići s bicikla i prijeći preko istog kao pješak gurajući bicikl, jer se pješačkim prijelazom mogu kretati samo pješaci, a on je postupio suprotno jer se vozeći bicikl nepropisno uključio u promet na cestu i nastavio se kretati preko obilježenog pješačkog prijelaza. Pritom, prilikom uključivanja u promet na cestu, iako je bio dužan, okrivljenik kao vozač bicikla nije propustio vozilo koje se kretalo prometnom površinom na koju se uključivao. Opisanim nezakonitim postupcima okrivljenik je izazvao prometnu nesreću u kojoj je i ozlijeđen, pa je tako po čvrstom uvjerenju suca uistinu počinio i drugi terećeni prekršaj.

4.

Stoga je sudac nakon iznesene obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenim prekršajima kao u izreci presude, pa je okrivljenika proglasio krivim i kaznio ga novčanim kaznama u visini za koje smatra da su primjerene i opravdane te da odgovaraju stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenika.

Sudac smatra da će se upravo ovako izrečenim visinama novčanih kazni ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

5.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Kao otegotnu okolnost sudac je na strani okrivljenika našao činjenicu da je predmetne zgode počinio dva prekršaja u prometu na cestama.

6.

Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani okrivljenika postoje posebno izražene olakotne okolnosti kao što su djelomično priznanje počinjenja prekršaja, to jest prvog terećenog prekršaja, dosadašnja neosuđivanost te okolnost da počinjenim prekršajima nisu nastupile teže štetne posljedice.

Stoga je sudac za počinjene prekršaje, umjesto kazni u propisanim iznosima, okrivljeniku izrekao kazne ispod propisanih posebnih minimuma kazni, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažim kaznama od najmanje zakonom propisanih.

7.

Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozorava se okrivljenik da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

8.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude i odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 30. listopada 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti,v.r.

Damir Tepeš,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona nije dopuštena žalba.