Poslovni broj: Us I-1003/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice JS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenici Elen Kuvač, odvjetnici u Šibeniku, Ul. Stjepana Radića 31/1, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupane po opunomoćeniku FS (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), uz sudjelovanje zainteresirane osobe Kaufland Hrvatska k.d., Zagreb, Donje Svetice 4, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 2. listopada 2025. u nazočnosti opunomoćenice tužiteljice i opunomoćenika tuženika i u odsutnosti zainteresirane osobe, 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Klasa: UP/II-502-03/24- 01/167, Urbroj: 338-01-06-05-24-02 od 7. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-502-03/24-01/167, Urbroj: 338- 01-06-05-24-02 od 7. ožujka 2024. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Šibenik, Klasa: UP/I-502-03/23-02/266, Urbroj: 338-15-02-24-4 od 30. siječnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanjem ozljede na radu i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s te osnove i to ozljede nastale dana 21. listopada 2023. po dijagnozi šifre bolesti prema MKB-u S32.2 Prijelom trtične kosti (os coccygis).

3. Tužiteljica u tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika u bitnom navodi da nije sporno da je tužiteljica prijelom trtične kosti zadobila na redovnom putu na posao, ali je pala u dvorištu svoje obiteljske kuće a ne na javnom putu, međutim da isto predstavlja usko tumačenje zakona. Ističe da se u članku 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a kojeg tuženik citira u osporenom rješenju ne pravi razlika između privatnog i javnog puta, već je isključivi pravni termin „zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada“, pa stoga nije jasno temeljem čega tuženik zaključuje da se kao ozljeda na radu ne može priznati ozljeda koju je osigurana osoba zadobila na privatnom vlasništvu, već jedino i isključivo ona ozljeda koju je osiguranik zadobio na javnom putu. Da bi osiguranik došao na posao mora proći i dio puta koji je u privatnom vlasništvu da bi pristupio javnom putu odnosno cesti. Ovdje da se postavlja pitanje regulacije pojma puta, prilaza, ceste i dr., a koji je zakonodavac jasno propisao, te da se u konkretnom slučaju radi isključivo o pravilnoj primjeni zakona i propisa i njihovom tumačenju. Slijedom navedenog predlaže donošenje presude kojom će se preinačiti osporeno rješenje tuženika na način da se tužiteljici priznaje ozljeda na radu i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja nastala dana 21. 10.2023. po dijagnozi šifre bolesti prema MKB-u S32.2 Prijelom trtične kosti podredno da se usvaja žalba i predmet vraća na ponovni postupak.

4. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom iznosi sadržaj tužbe, te navodi da smatra kako tužba nije osnovana, da je osporeno rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku u skladu s važećim zakonskim propisima. Citira i poziva se na odredbu članka 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 80/13, 137/13, 15/18, 98/19), te navodi da slijedom citiranih odredbi Zakona proizlazi da se osiguraniku kao ozljeda na radu može priznati ozljeda koja se zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju. U smislu odredbi Zakona ozljedom na redovitom putu od mjesta rada do stana i obrnuto ne smatra se ozljeda koja se osiguraniku nastala prije odlaska u mjesto rada i nakon povratka s mjesta rada, a koja okolnost je povezana sa stupanjem na ili s javne površine. Jedino se ozljeda koja je nastala na javnoj površini na redovnom putu osiguranika na ili s posla može smatrati kao ozljeda na radu. Kada je ozljeđivanje uzrokovano radnjom ili propuštanjem na površini stambenog objekta u kojem osiguranik živi, što uključuje i dvorište stambenog objekta mjesta stanovanja, tako nastala ozljeda ne smatra se ozljedom na radu, tako nastala ozljeda nije prostorno povezana s redovitim putem na posao, za ozljeđivanje i vlastitu sigurnost u prostoru gdje stanuje odgovara isključivo osiguranik te takva ozljeda nema poslovni karakter. (vidjeti presude Visokog upravnog suda posl. broj Usź-2516/17 od 6. rujna 2017 godine, Us2-2689/21-2, od 26 listopada 2021. i dr.). U tijeku provedenog upravnog postupka utvrđeno je: - da je tužiteljica zdravstveno osigurana kao osoba u radnom odnosu kod poslodavca KAUFLAND HRVASTKA k.d., od 15. studenoga 2022.; -da je adresa stanovanja tužiteljice [adresa]; - da je tužiteljica dana 21. listopada 2023. krenula na posao u 6:45 sati te se na dvorišnoj površini stambenog objekta u kojem živi poskliznula i pala; - da je tužiteljica 23. listopada 2023. koristila zdravstvenu zaštitu pregleda kod izabranog doktora jer se prilikom odlaska na posao poskliznula i pala te pri padu udarila u trticu. U konkretnom slučaju tužiteljica da je doživjela ozljeđivanje prije početka redovnog puta, u okviru stambenog objekta u kojem stanuje, odnosno ozljeda je tužiteljici nastala na privatnoj a ne na javnoj površini pa se ista ne može smatrati da je nastala na redovitom putu od stana do mjesta rada. Navedeni zaključak sukladan je dosadašnjoj sudskoj praksi. Tuženik ističe da u tijeku upravnog postupka radi priznavanja ozljede na radu tužiteljice u predmetnom događaju nije utvrđivano postojanje uzročno posljedične veze dijagnoze za koju se traži priznavanje ozljede na radu s događajem od 21. listopada 2023. zbog ekonomičnosti postupka te s tim u vezi nisu točne tvrdnje tužiteljice da je u predmetnom događaju zadobila prijelom trtične kosti. Slijedom svega navedenog predlaže se odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom.

5. Sud je rješenjem od 12. studenog 2024. u smislu odredbe članka 20. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024; dalje: ZUS) pozvao Kaufland Hrvatska k.d. da kao zainteresirana osoba sudjeluje u ovom sporu i dostavi odgovor na tužbu.

5.1. U odgovoru na tužbu zainteresirana osoba u bitnom navodi da ne spori činjenična utvrđenja iz upravnog postupka koji je prethodio rubriciranom sporu. Kako su interno utvrdili, točno je da je tužiteljica u kritično vrijeme imala zasnovan radni odnos sa društvom Kaufland Hrvatska k.d., te da je poslove iz ugovora o radu obavljala u poslovnoj jedinici PJ 2530 Šibenik, Vukovarska ulica 10, 22 000 Šibenik. Točno je i da je društvo Kaufland Hrvatska k.d. kao poslodavac obaviješteno o ozljedi koju je tužiteljica pretrpjela uslijed pada u dvorištu svoje obiteljske kuće dana 21.10.2023.g. a prije stupanja na mjesto rada. Nadalje, tužiteljica je nesporno bila osposobljena za rad na siguran način te joj je glede istog stavljena na raspolaganje odgovarajuće zaštitna oprema Kaufland Hrvatska k.d., ovdje ukazuje kako je predmetna ozljeda nastala uslijed događaja koji se u potpunosti nalazi izvan svih radnih procesa, te na koji (događaj) poslodavac ni na koji način nije mogao utjecati. Sukladno njihovim internim standardima, a postupajući pak u korist radnika, poslodavac je i u ovom slučaju izvršio prijavu ozljede na radu popunjavanjem odgovarajuće tiskanice. Bez obzira na prethodno navedeno, a nakon izvršenog uvida u dostavljene odluke iz upravnog postupka koji je prethodio sporu zainteresirana osoba navodi kako tužbeni zahtjev u konkretnoj situaciji smatra neosnovanim odnosno kako ne postoje propisane pretpostavke za kvalificiranje predmetne ozljede ozljedom na radu, a sve u smislu odredbi Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN br. 80/2013. 137/2013, 98/2019 i 33/2023). Kako u suštini i navodi tuženik, da bi se pojedina ozljeda kvalificirala ozljedom na radu potrebno je da je oštečenik/osiguranik istu pretrpio na, redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno (čl. 66. st. 1. t. 3. navedenog Zakona). lako propis ne definira u kojem konkretnom trenutku takav put započinje, razumno je izvan svake dvojbe za zaključiti kako takav put započinje tek nakon što osiguranik/radnik u cijelosti napusti nekretninu koja u smislu prethodnog zakonskog izričaja predstavlja njegov stan te tako započne kretanje javnom prometnom površinom. Ova iz razloga što se tek počevši od ovog trenutka (tj. od stupanja na javnu površinu) radnik nalazi na nekretnini za koju on ne može odgovarati u kontekstu vlasničkopravnih odnosa, odnosno na površini koju on nije dužan održavati sigurnom za kretanje. Kako se i navodi u odgovoru na tužbu tuženika, radi se o prihvaćenom stajalištu u sudskoj praksi, pa tako primjerice i recentna presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-124/2024-2 od 04.04.2024. u sporu iz vrlo slične činjenične osnove izričito ukazuje: „Redovitim putem od stana do posla smatra se put koji započinje dolaskam na javnu površinu. Privatno dvorište jest dio nekretnine tužiteljice u njezinu vlasništvu što ju čini odgovornom za njezinu sigurnost kao nositelja vlasničkih prava i dužnosti na nekretnini sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine", 91/96, 68/98, 137/99, 22/00 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12/152/14). Ozljede tužiteljice nastale su unutar dvorišta vlastite nekretnine, na kojoj nekretnini nitko osim tužiteljice nema utjecaja na njezinu sigurnost, odnosno nesigurnost. Stoga je pravilno prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza zaključio kako su ozljede tužiteljice nastale okolnostima koje se ne mogu prostorno povezati s redovitim putem od stana do mjesta rada.” S obzirom na sve prethodno izneseno, zainterseirana osoba predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

6. U sporu je održavanjem rasprave 2. listopada 2025., te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. ZUS-a, a na koju nije pristupila uredno pozvana zainteresirana osoba, pa je rasprava održana u njezinoj odsutnosti, a na kojoj opunomoćenica tužiteljice izlaže i predlaže kao u tužbi, u cijelosti osporava navode iz odgovora na tužbu tuženika i zainteresirane osobe, ističe se da pozivanje na sudsku praksu, odnosno na Zakon o vlasništvu s obzirom na činjenicu da bi se radilo o dijelu puta koji se nalazi unutar dvorišta obiteljske kuće, nije pravno relevantno s obzirom na članak 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Podredno ističe da sporna kuća i dvorište nisu u vlasništvu tužiteljice, već njezinih roditelja, dok je opunomoćenik tuženika ostao pri navodima iz dosadašnjeg tijeka postupka.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao je cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

11. Među strankama je sporno da li se ozljeda koju je tužiteljica pretrpjela dana 21. listopada 2023. može priznati ozljedom na radu i time priznata sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

12. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23; dalje: Zakon) propisano je da se ozljedom na radu smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima; 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

13. Prema odredbi članka 67. Zakona ozljedom na radu, u smislu istog Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola i opojnih droga i sl.); 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.); 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno- pravne aktivnosti; 4. akutne kronične bolesti; 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

14. Prema odredbi članka 36. Pravilnika o pravima, uvjetima načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15 105/16 40/17.66/17, 109/17 132/17, 119/18, 41/19,, 20/20, 39/20 i 2/22; dalje: Pravilnik), ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

15. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske i podzakonske odredbe, prema ocjeni ovog Suda pravilno i zakonito je osporeno rješenje tuženika, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

16. Naime, iz podataka spisa predmeta je razvidno da je da je tužiteljica zdravstveno osigurana kao osoba u radnom odnosu kod poslodavca KAUFLAND HRVASTKA k.d., od 15. studenoga 2022., te da je tužiteljica dana 21. listopada 2023. krenula na posao u 6:45 sati te se na dvorišnoj površini stambenog objekta u kojem živi poskliznula i pala, kao i da je tužiteljica 23. listopada 2023. koristila zdravstvenu zaštitu pregleda kod izabranog doktora jer se prilikom odlaska na posao poskliznula i pala te pri padu udarila u trticu, a što je razvidno i iz obrazloženja osporenog rješenja.

17. Iz gore citirane odredbe članka 66. Zakona proizlazi da se ozljedom na radu smatra i ozljeda koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju.

18. Prema ocjeni ovoga Suda pogrešno smatra tužiteljica da se ozljedi zadobivenoj na navedeni način u dvorišnoj površini ispred stambenog objekta u kojem tužiteljica živi može priznati poslovni karakter. Naime, i prema ocjeni ovog Suda iz članka 66. stavka 3. Zakona proizlazi da je propisani uvjet za mogućnost utvrđivanja poslovnog karaktera ozljedi taj da je ozljeda nastala na redovitom putu od stana do mjesta rada, dakle, na putu kao javnoj površini. Dakle, da bi se ozljedi mogao utvrditi poslovni karakter ona mora nastati na putu kao javnoj površini, a ne na površini koja je u sustavu privatnog, a ne javnog održavanja. Kada je ozljeđivanje uzrokovano radnjom ili propuštanjem na površini stambenog objekta u kojem osiguranik živi, što uključuje i dvorište stambenog objekta mjesta stanovanja, tako nastala ozljeda ne smatra se ozljedom na radu. Tako nastala ozljeda nije prostorno povezana s redovitim putem na posao, za ozljeđivanje i vlastitu sigurnost u prostoru gdje stanuje odgovara isključivo osiguranik te kao takva ozljeda nema poslovni karakter.

19. Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je u dosljednoj sudskoj praski Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (primjerice u presudi poslovni broj Usž- 2689/2021- 2 od 26. listopada 2021., poslovni broj Usž- 3712/19 od 12. prosinca 2019. i dr.).

20. Stoga, kako je tužiteljica u konkretnom slučaju nesporno doživjela ozljeđivanje prije početka redovitog puta, u okviru stambenog objekta u kojem stanuje (dvorišni prostor), dakle da je ozljeda tužiteljice nastala na privatnoj, a ne na javnoj površini, ista se ne može smatrati da je nastala na redovitom putu od stana do mjesta rada, a kako to pravilno utvrđuje i tuženik.

21. U izloženom, osporeno rješenje tuženika je zakonito, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjen materijalni propis, pri čemu nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

24. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci presude.

U Splitu 30. listopada 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 126. u svezi čl. 131. ZUS-a).

DNA:

- Tužiteljici, po opunomoćenici

- tuženiku, uz povrat spis upravnog tijela po pravomoćnosti,

- zainteresiranoj osobi,

- u spis.