Poslovni broj: Us I-2924/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja UN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Budimir & Partneri d.o.o., Split, Bihaćka 2A, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćeniku JN (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi invalidske mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 30. rujna 2025., u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II-141-02/24- 01/03133454803, Urbroj: 341-99-05/3-24-5985 od 23. listopada 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141-02/24-02/03133454803, Urbroj: 341-18-05/3-24-45026 od 16. rujna 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II- 141-02/24-01/03133454803, Urbroj: 341-99-05/3-24-5985 od 23. listopada 2024. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141-02/24-02/03133454803, Urbroj: 341-18-05/3-24-45026 od 16. rujna 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

3. Prvostupanjskim rješenjem je tužitelju, hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, kod kojeg je nastao potpuni gubitak radne sposonosti dijelom kao posljedica 20% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica 80% bolesti izvan tih okolnosti, određena je inavlidska mirovina zbog poptunog gubitka radne sposobnosti od 14. svibnja 2024. u svoti od 380,09 eura mjesečno. Umjesto te mirovine određuje se najniža mirovina u svoti od 521,25 EUR mjesečno. Od 1. srpnja 2024. mirovina iznosi 559,94 EUR mjesečno. Isplata mirovine pripada od 14. svibnja 2024. i isplaćivati će je Zavod iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske mjesečno unatrag. Svota mirovine određena tim rješenjem obračunat će se sa svotama predujma isplaćenih na temelju rješenja Područne službe u Splitu broj 197508 od 28. kolovoza 2024. Žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja.

4. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja tužitelj u bitnom navodi da je rođen **.**.1959., te da je dana 6. ožujka 2024. navršio 65 godina, dok mu je osporenim rješenjima priznato pravo na invalidsku mirovinu s danom 14. svibnja 2024. odnosno s navršenih 65 godina, 2 mjeseca i 8 dana. Navodi da je on hrvatski brantitelj s pet mjeseci borbenog sektora, te da mu je stoga trebalo priznati starosnu mirovinu kao hrvatkom branitelju otprilike od 10. mjeseca 2023. Ističe kako ni prvostupanjsko tijelo, kao niti drugostupanjsko tijelo u žalbenom postupku, nisu uzeli u obzir što je za stranku povoljnije, već da se formalno pozivaju da on nije izjavio žalbu na rješenje o predujmu mirovine. Ističe da je zahtjev za mirovinu podnio 23. studenog 2023. i da su upravna tijela trebala postupiti po njegovu zahtjevu da mu se odredi mirovina na najpovoljniji način, a što znači da mu se prizna pravo na starosnu mirovinu kao hrvatskom branitelju ili da ga se upozori da izmijeni zahtjev ukoliko je potrebno, a što nitko nije učinio.

4.1. Na ročištu za raspravu održanom 30. rujna 2025. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na način da je zatražio donošenje presude kojom će se poništiti osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te tužitelju naknaditi troškove upravnog spora.

5. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa važećim zakonskim propisima. Predmet upravnog postupka pa tako i ovog upravnog spora je mirovina koja je tužitelju određena na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja, točnije datum nastanka nesposobnosti za rad, a time i datum priznanja prava na mirovinu kojeg je tužitelj osporavao u žalbenom postupku. Tužitelj pak u svojoj tužbi spominje priznanje prava na starosnu mirovinu što uopće nije bilo predmet upravnog postupka te ne navodi razloge zbog kojih smatra da je osporavano rješenje nezakonito. Slijedom navedenog tuženik smatra da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni pa je stoga rješenje tuženika zakonito. Predmet rješavanja ove upravne stvari je ocjena radne sposobnosti tužitelja u smislu odredbe članka 39. ZOMO-a slijedom čega je nadležno vijeće vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom u oba stupnja vještačenja donijelo nalaz i mišljenje sukladno Uredbi o metodologijama vještačenja. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno te se predlaže donošenje presude kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.

6. U sporu je održana rasprava 30. rujna 2025., a čime je, kao i dostavom navedenih podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je opunomoćenik tužitelja naveo da ustraje u navodima iz tužbe, odnosno u traženju da se poništi drugostupanjsko rješenje tuženika te prvostupanjsko rješenje od 16. rujna 2024., s obzirom da se pri donošenju istih nisu poštivala opća načela ZUP-a koja govore o rješavanju predmeta putem povoljnijeg prava stranke te načela pomoći neukoj stranci. Također se ističe da je povrijeđen čl. 99. Zakona o mirovinskom osiguranju prema kojem pravo na invalidsku mirovinu pripada stranci do 65 godine starosti, a starijoj od 65 godina samo ukoliko ima status branitelja. Iz obrazloženja konačnog rješenja, konstatira se da tužitelj na dan priznanja prava na invalidsku mirovinu ima 65 godina 2 mjeseca života, te ima 25 godina 1 mjesec i 15 dana staža, sve to na dan utvrđene invalidnosti. Upravo na taj dan tužitelj ne bi mogao imati pravo na invalidsku mirovinu da nije hrvatski branitelj jer je stariji od 65 godina života. Ovu činjenicu ovlašten je i po zakonu dužan i procjenjivati referent kod donošenja rješenja. Predmetna činjenica se ne vidi iz privremenog rješenja, tako da stranka – tužitelj i da je htjela nije mogla znati ovu činjenicu koja utječe na njegovo pravo iz mio osiguranja. Stoga da je referent kao stručna osoba u procesu koji je pokrenut podnošenjem zahtjeva 2023. mogla i trebala vidjeti da stranka, a s obzirom na dan podnošenja toga zahtjeva ispunjava uvjete i za starosnu mirovinu uz smanjenje starosne granice kao hrvatski branitelj. Da je na taj način postupljeno, onda bi starosna mirovina tužitelju trebala biti određena 6 i po mjeseci ranije od utvrđenog prava iz pobijanog rješenja (14.5.2024. kao dan invalidnosti), odnosno isti bi imao pravo od 1.11.2023., što predstavlja nemali financijski izdatak-benefit za tužitelja. Vrijednosno- visinski starosne mirovina i invalidska mirovina koja je pobijanim rješenjem određena su izjednačene, pa je jasno da nema razloga da se ovako pravo nije priznalo apriori tužitelju. Slijedom navedenog, tužitelj ustraje u svom tužbenom zahtjevu odnosno poništenju citiranog prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja uz naknadu troškova ovog postupka.

6.1. Opunomoćenik tuženika je na ročištu za raspravu naveo da ostaje pri odgovoru na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja, ističe da je tužitelj svojim zahtjevom od 13. studenoga 2023. preko izabranog liječnika obiteljske medicine podnio zahtjev za ocjenu radne sposobnosti pred nadležnim tijelom. Da je u istom postupku i doneseno rješenje kojim mu se priznaje potpuna nesposobnost za rad u kumuliranom uzroku vezano uz sudjelovanje u Domovinskom ratu. Nadalje ističe da je pravo na starosnu mirovinu osobno pravo svakog osiguranika koje se ostvaruje isključivo po zahtjevu stranke te tuženo tijelo na isto ne pazi po službenoj dužnosti, niti je to propisano zakonom. Kako tužitelj u konkretnom slučaju nije podnio zahtjev za priznavanje prava na starosnu mirovinu, to tuženo tijelo o tome nije ni moglo niti smjelo odlučivati. Obzirom na činjenično stanje u spisu, predlaže zaključenje rasprave i odbiti tuženi zahtjev.

6.2. Potom se opunomoćenik tužitelja usprotivio dijelu koji se tiče pravnog tumačenja zakonskih odredbi od strane tuženika jer u takvoj postavljenoj situaciji se s pravom može postaviti pitanje zbog čega načelo pomoći neukoj stranci stoji u odredbama zakona.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7.1. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Tužitelj je po opunomoćeniku zatražio i popisao troškove upravnog spora, dok tuženik nije zatražio i popisao troškove upravnog spora.

9. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

11. Prema odredbi članka 30. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19 i 84/21; dalje: ZHBDR) hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata kod kojega je potpuni gubitak radne sposobnosti ili djelomični gubitak radne sposobnosti djelomično prouzročen ranjavanjem, ozljedom, zatočeništvom u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu, bolesti, pogoršanjem bolesti odnosno pojavom bolesti zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a djelomice bolešću, ozljedom izvan rada, ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću izvan tih okolnosti, invalidska mirovina određuje se razmjerno utjecaju pojedinih uzroka na potpuni ili djelomični gubitak radne sposobnosti. Stavkom 3. istog članka propisano je da pravo na invalidsku mirovinu hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata ostvaruje na temelju izvršnog rješenja o trajno utvrđenom statusu hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata.

12. Odredbom članka 56. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/21 i 119/22; dalje: ZOMO-a) propisano je da pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik iz članka 9., članka 10. i članaka 12. do 18. ovoga Zakona na temelju djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, a osiguranik iz članka 11. ovoga Zakona na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavka 4. ovoga Zakona ako je djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti nastao zbog bolesti ili ozljede izvan rada prije navršenih 65 godina života i ako mu navršeni mirovinski staž pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka.

13. Prema odredbi članka 131. stavka 1. ZOMO-a kada je u postupku za priznanje prava iz mirovinskog osiguranja utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za mirovinu, a pripadajuća svota mirovine ne može se odmah odrediti, Zavod će obvezno donijeti rješenje o priznanju prava na mirovinu i isplati predujma mirovine.

13.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da nakon prikupljenih svih podataka potrebnih za određivanje svote mirovine, po službenoj dužnosti, donijet će se rješenje kojim će se odrediti pripadajuća svota mirovine.

14. Iz podataka spisa predmeta je razvidno:

- da je rješenjem Područne službe u Splitu broj 197508 od 28. kolovoza 2024. tužitelju, hrvatskom branitelju – dragovoljcu iz Domovinskog rata, rođenom **.**.1959. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti koja je nastala kao posljedica 20% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatake i dijelom 80% bolesti nastale izvan tih okolnosti počevši od 14. svibnja 2024. i određuje se isplata predujma u svoti od 500,00 kn mjesečno, te je određeno da isplata predujma mirovine pripada od 14. svibnja 2024. i isplaćivati će ga Zavod na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag. Pripadajuća svota mirovine da će se odrediti po službenoj dužnosti novim rješenjem, te je određeno da žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja; te da je navedeno rješenje doneseno u povodu zahtjeva od 13. studenog 2023.;

- da je predmetni upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 131. stavka 2. ZOMO-a.

15. Stoga, polazeći od podataka spisa predmeta, kao i naprijed citiranih zakonskih odredbi, razvidno je da je predmet ovog upravnog spora isključivo ocjena zakonitosti prvostupanjskog rješenja koje je doneseno u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 131. stavka 2. ZOMO-a, kojim je tužitelju određena svota invalidske mirovine na koju ima pravo na temelju gore navedenog pravomoćnog rješenja od 28. kolovoza 2024. kojim je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti koja je nastala kao posljedica 20% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 80% bolesti nastale izvan tih okolnosti, počevši od 14. svibnja 2025., te osporenog drugostupanjskog rješenja kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

15.1. Slijedom navedenog, u predmetnom upravnom postupku, kao ni u ovom sporu, više nije bilo moguće niti dopušteno osporavati pravilnost datuma od kojeg se tužitelju priznaje pravo na invalidsku mirovinu, a koju činjenicu tužitelj osporava u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, već je tužitelj datum priznavanja prava na invalidsku mirovinu mogao osporavati samo u prethodnom upravnom postupku u kojem je o tome odlučeno, a prema podacima spisa predmeta upravnog tijela tužitelj nije izjavio žalbu protiv rješenja prvostupanjskog tijela broj spisa 197508 od 28. koloviza 2024. Radi navedenog, prigovori tužitelja koji se odnose na datum priznavanja prava na invalidsku mirovinu (koji je određen u skladu s odredbom članka 59. stavka 1. u svezi članka 128. stavka 1. ZOMO-a), nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, jer dakle, utvrđivanje te činjenice nije predmet ovog upravnog spora.

16. Nadalje, što se tiče obračuna invalidske mirovine, za navesti je da je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno da je istim dano detaljno obrazloženje za utvrđenje svih relevantnih elemenata koji služe za izračun svote invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja, a koje obrazloženje kao pravilno i zakonito u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, te se na isto ovdje poziva, dok tužitelj nije tijekom upravnog postupka niti tijekom ovog spora osporavao utvrđenu svotu invalidske mirovine

17. Naposljetku, glede prigovora tužitelja iznesenih u tužbi i tijekom ovog spora da je u konkretnom slučaju došlo do povrede načela pomoći neukoj stranci iz razloga jer upravna tijela tijekom upravnog postupka nisu obzirom da je tužitelj u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva (13. studenog 2023.) ispunjavo i uvjete za starosnu mirovinu uz umanjenje starosne granice kao hrvatski branitelj, trebalo s time upoznati tužitelja jer bi time tužitelj ostavio pravo na starosnu mirovinu šest i pol mjeseci ranije od utvrđenog datuma iz osporavanog rješenja odnosno isti bi imao pravo od 1. studenog 2023., a što je nemali financijskih benefit za tužitelja, dok da su visinski starosna mirovina i invalidska mirovina tužitelja izjednačene, za navesti je da isti ovaj Sud ne nalazi osnovanim.

18. Ovo stoga, jer je iz podataka spisa predmeta razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut po zahtjevu tužitelja od 13. studenog 2023. preko izabranog liječnika obiteljske medicine za ocjenu radne sposobnosti tužitelja (zahtjev prileži spisu predmeta), dok se pravo na starosnu mirovinu, a kako to pravilno navodi i tuženik, ostvaruje isključivo po zahtjevu stranke jer je isto osobno pravo svakog osiguranika, te na ostvarenje istog tuženik ne pazi po službenoj dužnosti.

19. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda, osporeno drugostupanjsko i prvostupanjskog rješenje su pravilni i zakoniti, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21) na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

20. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke presude.

21. Tužitelju, u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova spora koji je izgubio, radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 30. listopada 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. u vezi s čl. 131. ZUS- a).

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis