Republika Hrvatska
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13, Slavonski Brod
Poslovni broj: Pr-57/2024-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Krešimiru Bogdan, odvjetniku u Slavonskom Brodu protiv tužene Opća bolnica „Dr. Josip Benčević“, Slavonski Brod, A. Štampara 42, OIB 91554844265, zastupana po punomoćniku Draženu Ivančiću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne rasprave 14. listopada 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja punomoćnika tuženika, a presude javno objavljene dana 30. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj OPĆOJ BOLNICI DR. JOSIP BENČEVIĆ iz Slavonskog Broda, OIB: 91554844265 da tužitelju SE iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] na ime razlika plaće u osnovici isplati novčani iznos od 2.199,24 Eura bruto, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim na iznos poreza na dohodak i prirezu poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom:
Na iznos od 196,04 Eura od 12.02.16. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 176,36 Eura od 10.03.16. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 203,54 Eura od 12.04.16. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 189,40 Eura od 11.05.16. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 203,74 Eura od 13.06.16. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 171,24 Eura od 12.07.16. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 208,68 Eura od 11.08.16. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 188,33 Eura od 12.09.16. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 166,35 Eura od 12.10.16. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 166,01 Eura od 11.11.16. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 173,58 Eura od 13.12.16. god. pa do dana isplate,
Na iznos od 155,97 Eura od 12.01.17. god. pa do dana isplate,
sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude
II Nalaže se tuženoj da tužitelju plati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.682,50 EUR po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude pa do dana isplate
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene Opće bolnice Slavonski Brod, radi isplate razlike plaće. Tužitelj je kod tuženog temeljem Ugovora o radu zaposlen na neodređeno vrijeme od 2009. na radnom mjestu doktora medicine. Tužitelj je specijalizirao 19.05.2014. i od tada je za tuženog obavljao poslove doktora medicine, specijaliste opće kirurgije, a potom je tužitelj završio subspecijalizaciju i s tuženim potpisao dodatak Ugovora br.II kojim je ugovoreno da će tužitelj obavljati poslove doktora medicine, specijaliste opće kirurgije uže specijalnosti – traumatologije. Ugovorom o radu ugovoreno radno vrijeme je određeno 40 sati tjedno i to od 07,00 do 15,00h. Osim redovnog radnog vremena ugovoreno je i pravo na povećanje plaće u postotku utvrđenim Kolektivnim ugovorom za rad noću, prekovremeni, rad subotama nedjeljama, rad za blagdane, smjenski rad, plaćanje dežurstva. Prilikom obračuna plaće tuženi tužitelju nije isplatio dodatke na plaću sukladno Kolektivnom ugovoru potpisanog 2013.god, pogrešno primjenjujući odredbe istog. Osim svega navedenog tuženi je tužitelju tijekom 2016.god. umjesto osnovice za obračun plaće koja iznosi 5.415,37 Kn obračunavao plaću po osnovici u iznosu od 5.108,54 Kn stoga tužitelj predlaže da se osim dodataka na plaću po vještaku utvrdi razlika u plaći radi pogrešne primjene osnovice za 2016.god.
2. Tužitelj je konačno uredio tuženi zahtjev nakon provedenog vještačenja podneskom od 16. lipnja 2025. prema kojem potražuje da mu tužena isplati manje obračunate razlike bruto plaće na ime razlika plaće u osnovici i to novčani iznos od 2.199,24 Eura bruto.
3. Tuženik je dao odgovor na tužbu u kojem je naveo kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima u cijelosti kako glede osnova, tako i glede visine tužbenog zahtjeva, te se očituje kako slijedi. Naime, tužitelj paušalno navodi kako je tuženik povrijedio tužiteljeva prava iz Kolektivnog ugovora, no ne navodi niti jedan dokaz kojim bi potkrijepio svoje navode. Točno je da je tužitelj bio zaposlenik tuženika na neodređeno vrijeme. U cijelosti tuženik osporava sve navode iz tužbe u kojima tužitelj smatra da mu tuženik nije isplaćivao plaću u skladu sa odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u utuženom razdoblju. Netočno je kako tužitelju, I-tuženik nije isplaćivao plaću sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Prema odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, i to člankom 47. jasno je propisano što predstavlja osnovnu plaću, a što dodatke na osnovnu plaću. Tuženik je tužitelju plaću, kao i sve dodatke isplaćivao upravo prema odredbama tada važećeg Kolektivnog ugovora pravilno primjenjujući njegove odredbe. Odnosno tuženik napominje kako, on niti nema mogućnosti utjecati na način obračuna plaće tužitelja, s obzirom da se obračun plaće i svih njenih dodataka obavlja putem Centralnog obračuna plaća. Dakle, tuženik u Centralni obračun plaća samo unosi broj odrađenih sati koje tužitelj odradi tijekom mjeseca, bilo u redovnom radu, dežurstvu ili pripravnosti. Odrađeni sati unose se pod određenim šiframa u Centralni obračun plaća i tuženik nema mogućnost utjecati na način obračuna tužiteljeve plaće. Centralni obračun plaća je ustrojen od strane Vlade Republike Hrvatske. Odlukom Vlade RH o pokretanju informacijskog sustava centralnog obračuna plaća, omogućena je uspostava kvalitetnog upravljanja ljudskim potencijalima u javnom sektoru, kao i upravljanja proračunskim sredstvima za plaće zaposlenika u javnom sektoru. Svrha Centralnog obračuna plaća je osigurati uvid u način isplate plaća, pregled isplaćenih plaća po različitim sektorima, pregled pojedinih elemenata plaće na isplaćene plaće ( koeficijenata i različitih dodataka), jedinstvenost načina obračuna plaća na temelju istih pravnih propisa sa svrhom ujednačavanja propisa. U odnosu na potraživanje tužitelja na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na osnovicu plaće i navodno nastalu razliku u isplati plaće I-tuženik navodi slijedeće. Ukoliko ovom tužbom tužitelj potražuje i razliku osnovice plaće,tada je uz istu trebao dostaviti i dokaze na kojima temelji svoju tražbinu. Iz same tužbe nije razvidno na temelju koje pravne osnove tužitelj smatra da mu je kod obračuna i isplate plaće primjenjivana manja osnovica,kao i zašto bi se trebala primjenjivati osnovica u iznosu od 5.415,37 kn. Tuženik i ovdje ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik ističe kako isti, osim što ne određuje visinu osnovice za plaće u javnim službama, niti implementira parametre za izračun plaća, nije niti potpisnik bilo kojeg pravnog akta kojim se definira visina osnovice. Iz navedenog je razvidno kako su eventualno potpisnici navedenih sporazuma imali mogućnost oformiti arbitražno vijeće, kao i mogućnost sudske zaštite te pokrenuti odgovarajući postupak kojim bi se utvrdilo postojanje ovog prava, budući da sam tuženik nije sudjelovao niti u pregovorima o donošenju Sporazuma te Izmjena i dopuna na koje se tužitelj poziva, a niti je potpisnik navedenih sporazuma. Tuženik navodi kako je odredbom čl. 3. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/2009) propisano kako od 1. travnja 2009. g. prestaju važiti odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanja, a koji su doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju. Odmah zatim Vlada RH je, sukladno odredbi čl. 2. Zakona o osnovici za plaće u javnim službama (NN 39/2009) donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 40/09) koja se primjenjuje od 1. travnja 2009. godine. Dakle, odredbom čl. 3. Zakona o osnovici plaće u javnim službama stavljen je van snage Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, od 23. studenog 2006. godine pa tako niti daljnje izmjene i dopune tog sporazuma ne mogu samostalno egzistirati kako to tužitelj smatra. Stav tuženika potvrđuje i Prijedlog odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama odnosno njegovo obrazloženje iz kojeg također proizlazi kako se Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kontinuirano primjenjuje od 1. travnja 2009. godine pa sve do 1. siječnja 2017. godine, odnosno do stupanja na snagu Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 123/2016). Vlada RH je na temelju Zakona o osnovici plaće u javnim službama donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ br.: 40/09) kojom se utvrđuje osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kune bruto i primjenjuje se kontinuirano od 1. travnja 2009. godine do 1. siječnja 2017. godine. Naime, 1. siječnja 2017. g. na snagu je stupila Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojim se visina osnovice za obračun plaća utvrđuje u iznosu od 5.211,02 kn. S obzirom na sve navedeno, svaka odluka u predmetnom postupku, a kojom bi se odlučivalo o visini same osnovice ili o ispunjenju uvjeta navedenih Sporazuma, bila nedopuštena. Podredno prigovoru promašene pasivne legitimacije, tuženik, kao što je već naprijed predložio, opet predlaže da se kao umješač u ovom postupku pozove i nadležno državno odvjetništvo obzirom da su eventualna prava i obveze iz navedenih sporazuma zasnovali Vlada RH i sindikati javnih službi. Nadalje, tuženik skreće pozornost na činjenicu kako utvrđivanje ispunjenja uvjeta navedenih u Sporazumu te Dopunama i Izmjenama nije predmet ovoga postupka iz jednostavnog razloga što tuženik nije stranka predmetnog Sporazuma. Dodatno, a osim što tužitelj nije dostavio potpisanu Izmjenu i dopunu dodataka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, od dana 26. listopada 2011. godine, niti je dokazao kako su te izmjene i dopune stupile na snagu, suprotno tvrdnjama istoga te opreza radi, ističe se kako je Izmjenama i dopunama dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, od 26. listopada 2011. g., a posebice odredbom članka VII i VIII propisan niz odgovarajućih uvjeta nužnih za ostvarivanje odredbi Dodatka odnosno Izmjena i dopuna, kao i nadležnost arbitraže za slučaj spora o ispunjenju tih uvjeta, metodološke pretpostavke, te tehnička pitanja i interpretacije. Sporna je pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenih dana 26. listopada 2011. godine. Tu se, prije svega, valja propitati jesu li Izmjene i dopune pravno valjane i mogu li proizvoditi pravne učinke, napose u smislu da bi utjecale na to da osnovica za obračun plaća iznosi HRK 5.415,37 kuna. U pogledu sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenih dana 26. listopada 2011. godine odmah valja utvrditi kako je isti potpisan od sedam potpisnika, dok su prethodeći Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika. Dakle, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine jest parafirao, ali nije i potpisao, dakle nije sklopio jedan potpisnik Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama – Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Iz navedenog razvidno jest kako je Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine potpisalo manje potpisnika od prethodnih Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, dakle nisu svi potpisnici Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama prihvatili, sudjelovali u izmjenama i dopunama, te sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine. S gornjim u svezi notorno jest kako se sve izmjene i dopune, a da bi bile pravno valjane, imaju uvijek sačiniti i sklopiti od svih stranaka ugovornog odnosa. Ovo je temeljno načelo obveznog 7 prava. Činjenično, ovdje je razvidno kako na ugovornoj strani sindikata ne postoji identitet stranaka, dakle nisu sve stranke prethodnih Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama koje su stajale na ugovornoj strani sindikata prihvatile, sudjelovale u izmjenama i dopunama, te sklopile Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine. Navedeno, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine čini pravno nevaljanim. Nastavno, za slučaj kada se radi o kolektivnom ugovoru pravna situacija je ista – da bi izmjene kolektivnog ugovora, bez obzir na njihov naziv, bile pravno valjane potrebno je da ih sklope svi sindikati koji su sklopili i sam izvorni kolektivni ugovor. Dakle, stav je sudske prakse da je izmjena kolektivnog ugovora “pravno nevaljana zato što u njegovom sklapanju nisu sudjelovali svi oni sindikati koji su sklopili Kolektivni ugovor (…)” Takav stav o nevaljanosti odnosno nezakonitosti takvih izmjena iznio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Gž-5/05 od dana 27. travnja 2005. godine, a isto proizlazi iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-409/09 od dana 17. ožujka 2010. godine. Slijedom sveg navedenog pravno su nevaljane, dakle ništetne i nepostojeće Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine te ne postoji nikakva utuživa obveza pa stoga niti obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama. Nadalje, u odnosu na pravnu narav, a podredno i pravnu valjanost, Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine tuženik ističe da isti nisu bili na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovor. Navedeno prije svega jer sklapanju kolektivnog ugovora (i svih njegovih potonjih dodataka te izmjena i dopuna) nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, ovo stoga što poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata - nego samo sa predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa - te da ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarskosocijalnog vijeća, a što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbi članka 186. Zakona o radu (Narodne novine 38/95, 54/95 – ispravak, 65/95 – ispravak, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03 – ispravak i 68/05 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), odnosno odredbi članka 254. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) Dakle, radi se o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, sporazum obveznog prava, ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava, odnosno je kao potonji ništetan! U odnosu na ove činjenice i ovaj stav u smislu potvrde tuženik iznosi i stav iznesen u Odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-425/13 od dana 16. travnja 2013. godine koji glasi: “Kako je odredba čl. 254. st. 1. ZR, kojom je određeno da poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora može pregovarati (samo) s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, u odnosu na takvu obvezu poslodavca, kogentna norma, prisilni propis pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženica u postupku pregovaranja sa sindikatima za sklapanje KU/11 nije poštivala navedenu odredbu ZR o formiranju pregovaračkog odbora sindikata, i da u izostanku sporazuma sindikata niti Gospodarsko - socijalno vijeće koje je utemeljeno, u smislu čl. 254. st. 3. ZR, nije odlučivalo o broju i sastavu pregovaračkog odbora, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je navedeni KU/11 zaključen protivno prisilnom propisu i kao takav ništetan te suprotno tvrdnji žalitelja i materijalno pravo iz čl. 254. st. 1., 2. i 3. ZR u vezi s odredbom čl. 322. ZOO pravilno primijenio kada je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti tog ugovora kao osnovan prihvatio.” Nadalje, iz gore-navedenog slijedi kako je moguće prigovoriti svojstvu odnosno pravnoj naravi i valjanosti Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine kao kolektivnog ugovora, obzirom za njih nikad, prema proceduri iz Zakona o radu, nije sporazumno uspostavljen ili ustanovljen (ugovoren) Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno on nije imenovan po Gospodarsko-socijalnom vijeću. Konačno, opreza radi ističe se kako se niti u pogledu sadržaja Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine ne može se govoriti o kolektivnom ugovoru obzirom da isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se izravno i neposredno, samo pozivom na iste, mogla primijeniti. Dodatno, tuženik ističe kako je pogrešno i nepotpuno temeljenje tužbenog zahtjeva na članku 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine u kojem stoji: “Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Tužitelj pogrešno cijeni da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu HRK 5.415,37 bruto iz odredbe članka 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine. Tužitelj, slučajno ili ne previđa da u članku 7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine stoje navedeni uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.listopada 2011. godine. Tako se u točci 1. Istoga članka navodi kako “[A]ko realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna.” Citirano nesporno uređuje odgodu “uskladbe” za onaj broj razdoblja “pada realnog tromjesečnog BDP-a” (tzv. negativni rast) u odnosu na trenutak utvrđen člankom 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine kao trenutak primjene – “poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)”. Kako je, nakon sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine, prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini - “realni tromjesečni BDP” – u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine, zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počev od četvrtog tromjesečja 2011. godine, a zaključno s trećim tromjesečjem 2014. godine, to iz gore-navedenog, imajući u vidu podatke Državnog zavoda za statistiku o “padu realnog tromjesečnog BDP-a” (tzv. negativnom rastu) nesporno proizlazi da se uskladba prema člancima III. do V. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počev od siječnja 2016. godine nadalje. To, dalje, znači kako okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako to navodi tužitelj nisu nastupile. Pritom, a kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, čije trajanje je isteklo dana 25. listopada 2016. godine, to implicira kako do “uskladbe“ osnovice plaće u javnim službama temeljem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine ne bi došlo u razdoblju važenja i primjene istih.
4. Dakle, između stranaka je nesporno da je tužitelj zaposlenik tužene te da mu tužena u utuženom razdoblju nije obračunavala plaće po osnovici od 5.415,37 kn te nadalje nije niti sporno da su Vlada Republike Hrvatske s jedne strane i Sindikat Hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi s druge strane sklopili: Sporazum o osnovici plaće u javnim službama dana 23. studenog 2006. i Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te da su iste ugovorne strane, osim Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi, sklopili i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
5. U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u pribavljenu dokumentaciju od tuženika i odluke o plaći, ugovor o radu, te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Mirna Tot Nužda.
6. Između parničnih stranaka sporno je pripada li tužiteljici pravo na plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.415,37 kn bruto, odnosno jesu li Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. osnova za povećanje osnovice za obračun plaće u javnim službama iz razloga kako to navodi tužena u odgovoru na tužbu, a ako jesu, jesu li nastupile pretpostavke iz odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn bruto. Nadalje, sporno je do kada su bile u primjeni odredbe Dodataka sporazumu i Izmjene i dopune Dodatka sporazumu, odnosno je li njihova primjena prestala 26. listopada 2016. kako to tvrdi tužena, kao i je li tražbina tužiteljice u zastari.
7. Sporazumom o osnovici plaće u javnim službama koji je sklopljen između Sindikata Hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatskog liječničkog sindikata, Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara i Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi s jedne strane i Vlade Republike Hrvatske s druge strane, utvrđeno je da su ugovorne stranke suglasno utvrdile da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava na način: - osnovica za izračun plaća u javnim službama za 2007. povećat će se za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaća u javnim službama koja je primijenjena u 2006., - osnovica za izračun plaća u javnim službama za 2008. povećat će se za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaća u javnim službama koja je primijenjena u 2007., - osnovica za izračun plaća u javnim službama za 2009. povećat će se za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaća u javnim službama koja je primijenjena u 2008., a navedene obračunske osnovice primjenjivat će se od 1. siječnja svake godine.
8. Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., potpisan po potpisnicima Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama potpisnici Sporazuma suglasili su se da se s danom potpisa Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto. Od 1. siječnja 2010. osnovica za obračun plaće povećat će se za inflaciju mjerenu indeksom potrošačkih cijena u razdoblju od 1. srpnja do 31. prosinca 2009. (lipanj 2009. = 100) prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Nadalje je u točki III. ovog Dodatka Sporazumu dogovoreno da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP- a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto. Točkom IV. ugovoreno je da će se nakon proteka roka od 6 mjeseci iz točke III. Sporazuma utvrditi razlika u paritetima i to između: pariteta prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj u 2010. i pariteta prosječne mjesečne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u Republici Hrvatskoj u 2008., a sve prema podacima državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Osnovica za obračun plaća korigirat će se prvog slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za 50% utvrđene razlike između pariteta, uvećano za projekciju očekivanog rasta plaća u 2011. Nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta, uvećano za projekciju očekivanog rasta plaća u 2011. s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. Stranke su također ugovorile da će putem Arbitražnog vijeća utvrditi projekciju rasta plaća za 2011. Točkom V. tvrđeno je da se Vlada Republike Hrvatske, nakon 11 mjeseci od korekcije osnovice obvezuje započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25 i prosječne plaće u RH na razini 92:100, na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne plaće u RH za zadnji 6 mjeseci za koje postoje objavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske uvećana za 1,5%. Daljnji proces konvergencije plaća u javnim službama nastavit će se svake godine u razdoblju od 4 godine povećanjem osnovice jednom godišnje za međugodišnji rast prosječne plaće u RH uvećano za postotak o kojemu će se pregovarati jednom godišnje. Proces konvergencije uskladit će se do kraja 2016. U Dodatku Sporazumu u točki VII. utvrđeni su uvjeti koji su nužni za ostvarivanje Sporazuma i to ako do 30. rujna 2010. rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a ne bude prosječno veći dva uzastopna tromjesečja od 2% (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) Vlada Republike Hrvatske će od 1. listopada 2010. korigirati osnovicu za obračun plaća za inflaciju mjerenu indeksom potrošačkih cijena u razdoblju 30. rujan 2009. do 30. rujan 2010. Za iznos tako korigirane osnovice zbog promjene potrošačkih cijena umanjit će se rast osnovice koji nastupi u trenutku navedenom u točki III. sporazuma, te ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u točki IV. – V. Sporazuma uskladba se odgađa za tri razdoblja, odnosno ako međugodišnji realni tromjesečni BDP zabilježi tijekom 2009. u prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP- a dva uzastopna tromjesečja) pad od 5% ili više, potpisnici Sporazuma pristupiti će reviziji Sporazuma. Ako se potpisnici ne dogovore o reviziji o istom će odlučiti arbitraža koju će ugovoriti potpisnici Sporazuma,; ako međugodišnji realni tromjesečni BDP zabilježi tijekom 2010. pad u prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) veći od 0,5%, odnosno tijekom 2011. i 2012. pad u prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) veći od 1% potpisnici Sporazuma pristupit će reviziji Sporazuma. Ako se potpisnici ne dogovore o reviziji o istom će odlučiti arbitraža koju će ugovoriti potpisnici Sporazuma, i u konačnici ako masa za plaće korisnika Državnih proračuna prijeđe više od 11% na godišnjoj razini u 2011. i 2012. pristupit će se reviziji Sporazuma.
9. 26. listopada 2011. Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih Službi i to:
Sindikat Hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je u bitnom izmijenjen članak III. a način da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast realnog mjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema predmetnim Izmjenama i dopunama. Odredbom članka XI. stavak 4. ugovoreno je trajanje ovog sporazuma na vrijeme od 5 godina, dakle do 26. listopada 2016., s tim da su se ugovorne strane obvezale u dobroj vjeri pristupiti produljenju trajanja navedenih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto. Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. u članku III. određeno je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP- a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. Nesporno je da ugovorne strane kasnije nisu pristupile produljenju primjene navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.
10. 28. prosinca 2012. Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi (potpisnici Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama), donijeli su Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe u odnosu na članak IV., u vezi sa člankom VII. Dodatka Sporazumu. Vjerodostojnim tumačenjem određeno je da primjena članka IV. stavak 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. se odgađa do 31. prosinca 2013., međutim, nije odgođena primjena članka III. Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., a niti odredbe članka III. Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. kojima je određeno da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto.
11. U utuženom razdoblju bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12 – dalje TKU), koji u članku 51. stavak 4. propisuje da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Ovo proizlazi i iz činjenice da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili naprijed analizirano Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazumu. Iz službenih podataka Državnog zavoda za statistiku utvrđeno je da je negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., odnosno 12 tromjesečja uzastopno te da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% i da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015. 15. Shodno prednje navedenom, uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu su ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od prosinca 2015.
12. Na temelju čl. 9. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19- dalje u tekstu ZR), za radnika će se primijeniti najpovoljnije pravo ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno Ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.
13. Neprihvatljiva je tvrdnja tužene da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a posljedično i Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III. navedenih Izmjena i dopuna ne mogu biti osnova za povećanje osnovice za obračun plaće u javnim službama. Naime, iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-408/12 i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene Kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika Kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. nije potpisao, već samo parafirao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Niti jedan potpisnik, u zakonom predviđenom postupku nije osporavao valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Dakle, iste su sastavni dio Kolektivnog ugovora.
14. Ispunjeni su i uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III. – IV. Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, članak VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju iz članka III-IV bio zabilježen negativan rast BDP-a. Odredba članka III odnosi se na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa ubuduće. Što znači, nije odgođena primjena članka III. Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009, a niti odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., kojima je određeno da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća iznositi 5.425,37 kn bruto. Odredbe o osnovici za obračun plaća u javnim službama implementirane su u odredbi članka 51. stavak 4. TKU-a, kojom odredbom je ugovoreno da su Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaće u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim u tim dokumentima. Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. ugovoreno je da će se odredba članka III. Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu od 26. listopada 2011. primjenjivati do prve slijedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. u daljnjem razdoblju više nije bilo. Citirana odredba članka III. Izmjena i dopuna, ostala je na snazi i trebala se primjenjivati ne samo tijekom ugovorenog trajanja navedenih Izmjena i dopuna za vrijeme od pet godina, dakle do 26. listopada 2016., već uz primjenu odredbe članka 199. stavak 1. ZR-a o produženoj primjeni kolektivnih ugovora do 26. siječnja 2017. , što znači da je pravno shvaćanje tužene o vremenu primjene iste, pogrešno. Navedenom zakonskom odredbom određeno je da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen ugovor, odnosno tri mjeseca do isteka otkaznog roka.
15. Prema podacima koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, proizlazi da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a i da je BDP stalno rastao, što znači da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prema aritmetičkoj sredini od 2%. Dakle, ispunili su se uvjeti da se tužiteljici od 1. prosinca 2015. obračunava plaća po osnovici od 5.415,37 kn.
16. O spornim pravnim pitanjima iz ovog parničnog predmeta Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom poslovni broj Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. odlučio je o pravnim pitanjima iz dopuštene revizije koju je podnijela Republika Hrvatska kao umješač u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-581/2017 (spis Županijskog suda u Zagrebu (Gž R- 1083/2018) na način da: - dan početka primjene uvećane osnovice iz članka III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP-a zabilježio negativan rast od listopada 2011. do rujna 2014. (za 12. tromjesečja),
- ispunjenje uvjeta iz članka III. nije preduvjet primjene članka IV., a ispunjenje uvjeta iz članka III. i IV. nije preduvjet primjena članka V., a članka VII. na članak III. do V. na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008. i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenog dosezanja (konvergenciji). Prema tome, odredbom članka VII. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe članka III. o povratu osnovice jer se odredba članka VII. navedenih izmjena odnosi na način usklađivanja pariteta.
17. Neosnovana je tvrdnja tužene da je primjena Dodataka Sporazuma kao i Izmjene i dopune Dodatka istekla 26. listopada 2016. jer je odredbom članka XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., ugovoreno da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju Ugovorom na određeno vrijeme (za razdoblje od 5 godina), a odredbom članka 199. stavak 1. ZR-a je propisano da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka, što znači da su isti u primjeni do 26. siječnja 2017. (tri mjeseca nakon 26. listopada 2016. odnosno isteka ugovorenog vremena važenja Dodatka Sporazumu sa izmjenama i dopunama).
18. Radi utvrđivanja visine razlike plaće obračunate po osnovici od 5.415,37 kn u utuženom razdoblju, sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Mirni Tot Nužda, koja je sukladno zakonskoj regulativi koja određuje visinu plaće tužiteljice i to Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., te u skladu sa službenim podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske obračunala razliku bruto plaće tužiteljice prema osnovici od 5.415,37 kn bruto. Stalni sudski vještak prikazala je izračun razlike isplaćene plaće i plaće koja bi bila isplaćena uz primjenu osnovice za izračun plaće u iznosu od 5.415,37 kn u iznosu od 4.352,54 kn. Tuženik je tužitelju za rad u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. isplatio bruto plaću u ukupnom iznosu od 277.046,45 kn (stupac 12 Tablice 1). Preračunati iznos iz kuna u EUR (1 EUR= 7,53450 kuna) je 36.770,38 EUR (stupac 13 Tablice 1). Sukladno članku III. Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. bruto plaća tužitelja po osnovici od 5.415,37 kuna iznosi 293.616,64 kn (stupac 14 Tablice 1). Preračunati iznos iz kuna u EUR (1 EUR= 7,53450 kuna) je 38.969,63 EUR (stupac 15 Tablice 1). Ukupna razlika bruto plaće tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. s osnova primjene osnovice u visini 5.415,37 kn, a u skladu s primjenom odredbe čl. III Izmjene i Dopune dodatka Sporazuma od dana 26. listopada 2011. iznosi 16.570,19 kn (stupac 11 Tablice 1). Odnosno preračunati iznos iz kuna u EUR (1 EUR= 7,53450 kuna) je
2.199,24 EUR (stupac 11A Tablice)
19. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka. Vještak je financijski izračun prikazao primjenjujući propise navedene u sudskom rješenju na način određen u predmetnom rješenju te kroz analizu knjigovodstvene i financijske dokumentacije koju su vodile i sudski spis dostavile tužene. Nalaz financijskog vještaka izrađen je stručno, detaljno i isključivo na temelju materijalnih dokaza te u skladu s primjenom propisa kako je sud naložio u pisanom rješenju o vještačenju.
20. Ocjenom provedenih dokaza i to kako svakog pojedinog, tako i u njihovoj međusobnoj svezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.
21. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Kako prema čl. 90. st. 4. Zakona o radu plaća, naknada plaće i ostali primici isplaćuju se u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec, tako je kao datum početka tijeka kamata određen dan mjeseca kada je isplaćena plaća na iznose utvrđenih razlika plaće za pojedine mjesece.
22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, troškovniku punomoćnika i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" br. 138/2023).
Stoga je sud kao opravdan tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 5. rujna 2024. sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu od 14. listopada 2025. sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife u iznosu od 200,00 EUR, trošak podneska od 29. kolovoza 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, trošak podneska od 16. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, trošak podneska od 15. lipnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, ročište za objavu presude po Tbr. 9. toč. 3. Tarife u iznosu od 50,00 EUR, PDV u iznosu od 312,50 trošak vještačenja u iznosu od 120,00 EUR. Tužitelju je dakle priznat trošak od ukupno 1.682,50 EUR.
Trošak sastava podneska od 23. kolovoza 2021. nije priznat jer se u istom postavlja alternativni tužbeni zahtjev, a što je tužitelj mogao navesti i prilikom podnošenja tužbe.
23. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Slavonski Brod, 30. listopada 2025.
Sutkinja
Miranda Gavrić Jularić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.
DNA:
1. Tužitelj po punomoćniku
2. Tužena po punomoćniku
3. Porezna uprava - po pravomoćnosti
