REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-129/2021-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HJS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Gordanu Škare, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Sava osiguranje d.d., Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 01. listopada 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, dana 30. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e :

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od €1469,46, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. studenog 2020. godine pa do 31. prosinca 2020. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01. siječnja 2023. godine do dana isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i troškove ovog parničnog postupka u visini od € 1.742,98 tekuće od dana presuđenja pa do isplate po prethodno navedenoj kamatnoj stopi, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi da je dana 23.11.2018. godine tužitelj nastradao u prometnoj nesreći koja se dogodila u Zagrebu, Ksaverska cesta - Jandrićeva ulica, na način da je upravljao vozilom reg. oznake i broja [registarska oznaka], kada je na vozilo kojim je upravljao naletjelo vozilo reg. oznake i broja ZG 7323. GH, kojim je upravljao HJ, a koji je uzrokovao predmetnu prometnu nesreću tako što je vozilom ušao u raskrižje na znak crvenog svjetla na semaforu. Opisanim postupanjem tužitelj je zadobio tjelesne ozljede te mu je uslijed navedenog povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje. Dana 23.11.2018. godine tužitelj je nastradao u prometnoj nesreći koja se dogodila u Zagrebu, Ksaverska cesta - Jandrićeva ulica, na način da je upravljao vozilom reg. oznake a broja [registarska oznaka], kada je na vozilo kojim je upravljao naletjelo vozilo reg, oznake i broja 207323-GH, kojim je upravljao HJ, a koji je uzrokovao predmetnu prometnu nesreću tako što je vozilom ušao u raskrižje na znak crvenog svjetla na semaforu. Opisanim postupanjem tužitelj je zadobio tjelesne ozljede te mu je uslijed navedenog povremeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje. U vrijeme nastanka predmetne prometne nezgode vozilo reg. oznake i broja [registarska oznaka] bilo je osigurano kod tuženika temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti br. 4703427055. U predmetnoj prometnoj nesreći tužitelj je zadobio tjelesne ozljede zbog kojih mu je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na fizičko i duševno zdravlje s obzirom da je u štetnom događaju zadobio ozljede zbog kojih je morao primati liječničku pomoć. U trenutku i nakon ozljeđivanja tužitelj je pretrpio intenzivni strah i jake bolove, a nakon ozljeđivanja i za vrijeme liječenja bila mu je potrebna tuda pomoć i njega. Radi predmetnog ozljeđivanja tužitelj je trpio te i nadalje trpi znatne tegobe koje su od utjecaja na njegov svakodnevni život i aktivnosti, a ujedno je bio primoran snositi i troškove vezane uz liječenje. Tužitelj se obratio tuženiku odštetnim zahtjevom od dana 12.11.2020. godine, usmjerenim na naknadu cjelokupne pretrpljene imovinske i neimovinske štete, koji je tuženik zaprimio 16.11.2020. godine te je tužitelju potom isplatio iznos od svega 7.000,00 KN s osnova naknade cjelokupne pretrpljene štete, a koji ne predstavlja niti pravičnu niti potpunu naknadu za pretrpljenu štetu tužitelja. Tužitelj stoga traži da mu tuženik naknadi slijedeću štetu: a) za povredu prava osobnosti (za duševne boli zbog smanjenja živome aktivnost kako privremenog tako i trajnog karaktera, za duševne boli zbog povrede prava n duševno zdravlje, za tjelesne boli i za strah) iznos od 17.000,00 KN: b) za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.000,00 KN: c) za troškove liječenja iznos od 1.490,00 KN; d) za troškove prijevoza (parkiranja) radi liječenja iznos od 228,00 KN odnosno ukupno s osnova naknade cjelokupne neimovinske i imovinske štete iznos od 20.718,00 KN, umanjeno za isplaćenih 7.000,00 KN, dakle daljnjem iznosu od 13.718.00 KN.

Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje štetni događaj te činjenicu da je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 470342705 kojim je upravljao HJ. Tuženik priznaje odgovornost osiguranika za prometnu nezgodu, ali osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tuženik se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja smatrajući isti potpuno paušalno određenim, a s obzirom da navedeni iznosi nisu adekvatni nastalim ozljedama, odnosno neimovinskoj šteti. Osporava sve troškove liječenja za medicinske postupke i zdravstvene usluge koje je tužitelj obavio izvan sustava HZZO-a s obzirom kako je iste mogao i trebao učiniti upravo u okviru i na teret HZZO-a. Tuženik također osporava troškove nastale korištenjem usluge parkirnog objekta s obzirom kako iz istih nije razvidno za provođenje kojih medicinskih postupaka i usluga su učinjeni imajući u vidu da ne odgovaraju datumima medicinskih nalaza. Tuženik se ne protivi predloženim dokazima tužitelja. Predlaže da sud obije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo slijedeće dokaze – uvid u: preslika potvrde RH MUP, PUZ, I. PPP Zagreb; preslika izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad; preslika medicinske dokumentacije; preslika računa, preslika odštetnog zahtjeva i potvrde HP-a te povratnice, preslika potvrde RH MUP, PUZ, 1. PPP Zagreb, preslika medicinske dokumentacije, preslika potvrde RH MUP, PUZ, 1. PPP Zagreb, saslušanje tužitelja, preslika medicinske dokumentacije, preslika odštetnog zahtjeva uz potvrdu HP-a s povratnicom; saslušanje tužitelja, medicinsko vještačenje.

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

S obzirom da je sporna samo visina utuženog potraživanja, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima prim.dr. Tomislavu Trajbaru i Nedi Striber.

Vještak prim. dr. Tomislav Trajbar tako navodi, da je u štetnom događaju tužitelj zadobio gore navedenu tjelesnu ozljedu. Nakon provedenog konzervativnog kirurškog liječenja i fizikalne terapije nisu zaostale su trajne posljedice. Između nastanka ozljeda i samih ozljeda postoji direktna uzročno posljedična veza. Radilo se o trzajnoj ozljedi vratne kralježnice I - II stupnja prema QTF klasifikaciji. Tijekom liječenja nije niti jednim nalazom objektivizirano (RTG fsvk i EMNG ruku). da je došlo do lezije meko tkivnih struktura vrata ili koštanoligamentarnog aparata vrata. Budući da se radi o 51 god staroj muškoj osobi ovaj blaži stupanj smanjene pokretljivosti pripisujem sigurno postojećim degenerativnim promjenama vratne kralježnice. Duševnih boli zbog smanjenja općih životnih i radnih sposobnosti nema. Primarni strah bio je intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta imao je 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a slabijeg intenziteta još 2 tjedna. Fizičke boli jakog intenziteta imao je 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a slabijeg intenziteta još 3 tjedna. Kasniji i sadašnji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora. Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 3 sata dnevno bila mu je potrebna kroz 3 tjedna.

Vještakinja prim. dr. Neda Striber je u svom nalazu i mišljenju navela da je tužitelj stradao u štetnom događaju dana 23.11.2018. na način opisan u tužbi i pri tome zadobio trzajnu ozljedu vratne kralješnice. Provodio je kontrole i dijagnostičke pretrage. Učinjenim pregledom za potrebe vještačenja ne nalazi se ispadi vidne funkcije, osim subjektivnog osjeta smetnji i ispada u donjem dijelu vidnog polja. Oftalmološka medicinska dokumentacija koja je priložena spisu ne ukazuje na direktnu uzročno - posljedičnu vezu štetnog događaja i zaostalih smetnji kod tužitelja. Nalaz vidnog polja( jedan nalaz ), manji ispadi koji nisu u skladu s subjektivnim smetnjama, a medicinske dokumentacije o traženim kontrolnim pregledima i dodatnim pretragama nema. Slijedom navedenog s oftalmološkog dijela nema zaostalih trajnih posljedica štetnog događaja. Procjena drugih vidova štete: bol ,strah tuđa njega i pomoć, kako se navodi u nalazu i mišljenju vještaka traumatologa.

Saslušan je i tužitelj kao stranka u postupku. Tužitelj je ispripovijedao da je u traumatološku bolnicu na terapije, išao je autom do Langovog trga, sam je kupio ortozu, a isto tako je plaćao i parking kako bi došao do bolnice i plaćao si je privatne liječničke preglede i tada je bilo katastrofa doći do bolnice. Zašto je išao privatno na te preglede navodi da nije bilo moguće obaviti regularnim putem, jer se čekalo jako dugo.

Privatno je obavljao preglede kod okuliste, 3-4 dana nakon udarca nije vidio ništa na blizu, povezao je to sa sudarom iako vještak tvrdi suprotno, a po prirodi svog posla obavlja dosta stvari na blizu i bavi se finom mehanikom pa mu je liječnička pomoć u toj sferi bila potrebna i to hitno a ne putem famoznih lista čekanja i sl. pa je morao odmah obaviti te preglede.

Valja reći da ove nalaze i mišljenja vještaka, sud prihvaća i smatra da su napravljeni u skladu s pravilima znanosti i vještine, te su prihvaćeni kao stručna pomoć u dokazivanju relevantnih činjenica, jer su stručni i obrazloženi u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještaci su detaljno, jasno i argumentirano dali razloge za nalaze i mišljenje, decidirano navodeći koje činjenice nalaze utvrđenima temeljem takvih nalaza i mišljenja.

Sud osim toga vjeruje i iskazu tužitelja kao iskrenom i životno logičnom i uvjerljivom.

Valja i reći, da je odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta, a isto tako mu je prouzročena i imovinska šteta budući da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi, fizičke bolove i strah budući da su isti u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO).

Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužitelja (rođen 1971. godine), a s obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sav pretrpljeni strah tužitelja u ovom štetnom događaju, a u cilju izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja i prepisivanja), sud je, ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada i razlika pravične novčane naknade:

- po osnovi fizičkih bolova iznos i straha ukupan iznos od €1950 - sve uz sve uz uvećanje odštetnih iznosa od 50%, sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike

Hrvatske iz lipnja 2020. godine,

- što se tiče tuđe pomoći i njege, vještak je naveo u svom nalazu i mišljenju da je tužitelju bila potrebna i tuđa pomoć u ukupnom trajanju 3 sata x 3 tjedna nestručne pomoći ukućana, za što su stranke suglasne kao i €3,5 po satu, dakle €220,50;

- troškove liječenja €197,76 i prijevoza €30,26, dakle ukupno €2.398,52, što umanjeno za isplaćenih €929,06 iznosi €1469,46.

Kamata je određena sukladno čl. 29. i 1103. ZOO-a.

Što se tiče troškova liječenja, oni su dosuđeni prema računima, s time da je potpuno jasno da su posljedica navedene nesreće.

Nije uopće sporno da su liste čekanja u hrvatskim bolnicama apsurdno dugačke a novinski članci prepuni istih, što se tiče terapija, pregleda i pretraga. Novinski članci primjerice ukazuju da se u određenim slučajevima na najjednostavnije pretrage po HZZO čeka i 3 godine (sic!), prilikom čega država nije poduzela apsolutno ništa konkretno da se to riješi i dovede u normalu, dapače situacija je sve gora i gora (uz konstantan odljev liječnika u druge države, što je užas sam za sebe.

Tako da je potpuno jasno da je tužitelj morao pribjeći ovakvom načinu liječenja radi zaštite svog zdravlja, što mu sud i priznaje i dosuđuje u cijelom zatraženom iznosu prema prethodno navedenim zakonskim odredbama.

Odluka o trošku parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova (Tbr 7/1), tužbe isto 100 bodova (Tbr 8/1), ročište 08.11.2021. 100 bodova i 01.10.2025. 100 (Tbr 9/1), 19.05.2025. 50 bodova (Tbr 9/3), podnesak 10.12.2024. 50 bodova (Tbr 8/2), podnesak 18.12.2024. 100 bodova (Tbr 8/1), ukupno 600 bodova, što uz vrijednost boda od 10 kuna, odnosno 15 kuna nakon radnji od 03.11.2022. godine, ukupno iznosi 7500 kuna, uz PDV-t 25% 9.375 kn, što uz pristojbu na tužbu 250,00 kn i medicinsko vještačenje 3.000 kn ukupno iznosi 12.625 kuna / €1.676,62, a uz pribrojen trošak pristojbe na ovu odluku €66,36 ukupno iznosi € 1.742,98.

Kamate na trošak teku od presuđenja pa do isplate, po prethodno navedenoj kamatnoj stopi.

Preostali podnesci nisu dosuđeni jer predstavljaju materijalni trošak odvjetničkog ureda a podnesak od dana 30. lipnja 2021. godine nije bio neophodan (čl. 155 ZPP-a).

Nadalje, iako novčana jedinica kuna u trenutku pisanja ove presude više ne postoji u Republici Hrvatskoj, taj je trošak preračunat prema fiksnom tečaju u € 1/7,53.

Za istaknuti je, da iako je Odvjetnička komora izmijenila Tarifu o nagradama i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 24. listopada 2022. godine, ona se primjenjuje od 02. studenog 2022. godina na odvjetničke radnje od tog datuma, a ne retroaktivno na sve radnje unatrag kako je zatraženo u troškovniku tužiteljice (takvo tumačenje bi bilo potpuno pogrešno i nepravično prema strankama u postupku). Naime, ne može se prihvatiti tumačenje o retroaktivnom djelovanju ove izmjene, jer ju treba tumačiti teleološki, prema svrsi i cilju donošenja, a ne samo puko i paušalno formalno. Ova je izmjena Tarife nedvojbeno donesena radi ekonomske krize u svijetu, podivljale inflacije i nestabilnosti valuta - stoga, traženje povisivanja vrijednosti boda unatrag po visini od 15 kuna po bodu, a prema trenutku kada navedenih činjenica za povišenje Tarife nije niti bilo (u nekim postupcima i 10 ili više godina unatrag) je ne samo moralno pogrešno - prema strankama i onima koji moraju taj trošak platiti, nego i pogrešno zbog svrhe donošenja ove izmjene Tarife kako je prethodno objašnjeno.

Osim toga, valja imati na umu da je sama Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika praktično cehovski propis odvjetnika, a ne zakon koji se odnosi u parlamentu, zbog čega je i obveza primjene iste drugačija od samih zakona po snazi (nije strogo kogentna norma), a primjenjuje se isključivo zbog aktualne sudske prakse i u tome je podložna tumačenju suda.

Ovakav stav ovog suda potvrđen je i recentnom odlukom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-2450/23 od dana 30. kolovoza 2023. godine, a i dvjema odlukama Županijskog suda u Zagrebu iz mjeseca ožujka ove godine.

Što se tiče zatraženog troška koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku tužiteljice na prethodnom ročištu za objavu presude, isti nije dosuđen; naime, sukladno odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a, zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka stranka je dužna podnijeti najkasnije do završetka raspravljanja, a takvim zahtjevom mogu se tražiti samo troškovi nastali do završetka raspravljanja - navedenim zahtjevom se ne mogu tražiti budući i neizvjesni troškovi postupka koji do tog trenutka nisu nastupili, a kakav trošak predstavlja i trošak za zastupanje po punomoćniku na ročištu za objavu presude, jer u trenutku zaključenja glavne rasprave nije bilo izvjesno da li će taj trošak nastati odnosno da li će na navedeno ročište punomoćnik tužiteljice uopće pristupiti - odnosno tužiteljica je tražila trošak unaprijed za radnju koja u trenutku traženja uopće još nije nastala, što nije predviđeno a niti dopušteno sukladno odredbama ZPP-a) - stav viših sudova, primjerice Gž-2019/16 od 03. siječnja 2017. godine, ŽS Rijeka.

Osim toga, uspostavljam e-oglasne ploče na ovom sudu, dolazak punomoćnika na ročište nije neophodan te bi samo stvarao novi nepotrebni trošak postupka, s čime je tužiteljica upoznata (ili bi morala biti) s obzirom da ima profesionalnog punomoćnika - odvjetnika.

U Zagrebu, dana 30. listopada 2025. godine

SUDAC:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka.

DNA

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku