Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Pr-13/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB 14828046348, po sutkinji toga suda Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari po tužbi tužiteljice AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Sari Lacko, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika Varkom d.o.o., OIB 39048902955, Varaždin, Trg bana Jelačića 15, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Brlečić&partneri, iz Varaždina, poništenja redovnog poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu 2. listopada 2025., u prisutnosti tužiteljice i direktora tuženika osobno i punomoćnika stranaka, te objave presude 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika VARKOM d.o.o, Varaždin, Trg bana Jelačića 15, OIB: 39048902955 od 2. siječnja 2024. nedopuštena i nezakonita te da radni odnos tužiteljici AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nikada nije niti prestao.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto za koji je imala sklopljen ugovor o radu, a u slučaju nemogućnosti uzrokovane objektivnim razlozima, da ju vrati na ono radno mjesto koje u najvećoj mjeri odgovara radnom mjestu za koji je imala sklopljen ugovor o radu.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, a po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana.",

kao neosnovan.

II/ Tužiteljici se nalaže isplatiti tuženiku na ime troškova ovog postupka iznos od 625,00 eura (šesto dvadeset pet eura), a to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovome sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza te radi vraćanja na rad i naknade troškova u kojoj tužbi navodi da je dana 30. prosinca 2014. zaključila s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme kao i Dodatak broj 1 tom Ugovoru od 15. siječnja 2015. time da je u radnom odnosu kod tuženika od 2. veljače 2004., a ugovorom o radu je određeno da će obavljati poslove samostalni analitičar u laboratoriju. Nadalje da je 2. siječnja 2024. direktor tuženika donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, a kojom se tužiteljici otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme zbog poslovno uvjetovanih razloga, zbog prestanka potreba za obavljanjem poslova za koje je bio sklopljen ugovor s tužiteljicom, a zbog organizacijskih razloga kod tuženika. Tužitelja je protiv navedene odluke podnijela dana 19. siječnja 2024. zahtjev za zaštitu prava, a prema odredbi iz čl. 133. st. 1. Zakona o radu, a na koji zahtjev tuženik nije odgovorio. Obzirom da tuženik nije udovoljio njezinom zahtjevu, a tužiteljica smatra da je osporenom odlukom povrijedio njeno pravo te i donio odluku na pogrešno i nepotpunom utvrđenom stanju te je i podnijela ovu tužbu. Tvrdi da navedena odluka o otkazu nije zakonita jer nije prestala potreba za radnim mjestom tužiteljice i da u vezi toga niti ne postoji u predmetnoj odluci detaljno obrazloženje pa niti opravdani razlozi, a pogotovo ne da bi radno mjesto tužiteljice bilo ukinuto. Naprotiv tvrdi da su poslovi koje je tužiteljica obavljala, a odnose se na ispitivanja mikrobiološke kvalitete pitke vode i dalje izvršavaju u laboratoriju, ali su preraspoređeni na druge zaposlenike. To bez obzira što je tuženik u obrazloženju naveo i da je proveo sveobuhvatnu reorganizaciju i racionalizaciju poslovanja, a to sukladno novom Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kao i Pravilnika o plaćama i naknadama plaća jer je ustvari prerasporedio te poslove na druge radnike i tužiteljica smatra da tuženik nije vodio računa o svim okolnostima sukladno čl. 115. st. 1. Zakona o radu. Tužiteljica tvrdi također da u radnoj jedinici tuženika, a gdje je radila tužiteljica ima više od 20 radnika, dok je samo tužiteljica dobila otkaz, a tužiteljica smatra i da tuženik nije postupio pravilno prema odredbi iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu te na pravilan način izvršio usporedbu tužiteljice sa drugim radnikom. Smatra i da je predmetna odluka nedovoljno obrazložena, a to naročito imajući u vidu da nije prestala potreba za obavljanjem poslova ispitivanja mikrobiološke kvalitete pitke vode jer je taj posao prebačen na druge radnike pa je stoga po mišljenju tužiteljice dodatno opteretio druge radnike tako da je praktično trebao dati otkaz i radniku s dvoje malodobne djece. Osim toga tužiteljica tvrdi da nije niti upoznata o odluci poslodavca o reorganizaciji i racionalizaciji poslova koja je trebala biti dostupna svim radnicima, a niti da se tuženik savjetovao s radničkim vijećem u vezi toga pa niti u vezi njezinim otkazom ugovora o radu. Slijedom čega je podnijela ovu tužbu i predložila da se odluka o otkazu utvrdi nedopuštenom i da se naloži tuženiku vraćanje na rad kao i da se tuženika obveže na naknadu troškova tužiteljici.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice time da je priznao da je doista dana 2. siječnja 2024. donio osporenu odluku kao i da je tužiteljica protiv iste uložila "prigovor" na koji tuženik nije odgovorio jer ga je smatrao neosnovanim. Nadalje osporava tvrdnje tužiteljice da je kod njega prestala potreba za obavljanje poslova ispitivanja mikrobiološke kvalitete vode, a koji je tužiteljica radila. To tim više što je tužiteljici otkazan ugovor o radu temel jem odredbe iz čl. 115. st. 1. Zakona o radu, a to u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga. Tuženik je tužiteljici otkazao ugovor o radu temeljem navedene zakonske odredbe, a što je i naznačeno u samoj odluci te i posebno obrazloženo u obrazloženju te odluke. Naime, tužiteljica je svoj rad obavljala u tehničkom sektoru, radna jedinica 100 "vodovod", organizacijska jedinica 140-laboratorij, a u kojem se obavljaju djelatnosti uzimanja uzoraka i analize vode iz vodoopskrbnog sustava u cilju stalnog praćenja kakvoće i ispravnosti vode za piće kao i svi drugi poslovi vezani za spomenute djelatnosti i to na radnom mjestu samostalni analitičar u laboratoriju. Tuženik je u međuvremenu izvršio sveobuhvatnu reorganizaciju i racionalizaciju poslovanja i donio novi pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kao i pravilnik o plaćama i naknadama plaća koji su stupili na snagu dana 1. siječnja 2024. Tim pravilnicima je izmijenio kompletnu organizacijsku strukturu poslovanja, radna mjesta, a to uvodeći nove nazive radnih mjesta i opise poslova pojedinih radnih mjesta te odgovarajuću stručnu spremu i radno iskustvo, zatim broj izvršitelja tih radnih mjesta kao i način obračuna plaća, a sve to iz razloga prilagodbe relevantnim zakonskim propisima i usklađena sa Zakonom o vodnim uslugama, Uredbom o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti vodnih usluga i Uredbom o uslužnim područjima, a koji su stupili na snagu tijekom 2023. Navedenom reorganizacijom je radno mjesto samostalni analitičar na kojem je radila tužiteljica ukinuto, a poslovi ispitivanja kvalitete pitke vode su raspoređeni na radna mjesta Voditelj I, Analitičar I, Laborant, Radnik I i Radnik II, a koja radna mjesta ustvari predstavljaju stvarnu potrebu tuženika za nesmetano obavljanje djelatnosti u tom laboratoriju obzirom na obujam i vrstu poslova. Stoga je ustvari i prestala potreba za radom tužiteljice. Tuženik također navodi da su prije reorganizacije u laboratoriju postojala radna mjesta Voditelj laboratorija 1 izvršitelj, zatim Samostalni analitičar u laboratoriju 2 izvršitelja, Analitičar u laboratoriju 4 izvršitelja, Laborant 3 izvršitelja, Radnik na ispiranju 2 izvršitelja i Pomoćni radnik u laboratoriju 1 izvršitelj, ali ta sva radna mjesta nisu bila popunjena već je u laboratoriju radilo 6 radnika i to na mjesto voditelja laboratorija jedan izvršitelj, na mjestu samostalno analitičara u laboratoriju dva izvršitelja, laborant jedan izvršitelj i radnik na ispiranju dva izvršitelja time da je ovo posljednje mjesto terenskog karaktera, dok se ostali obavljaju u laboratoriju. Tuženik je također vodio računa prilikom otkazivanja ugovora o radu tužiteljici i o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete tužiteljicu, a imajući u vidu da je poslove radnog mjesta samostalni analitičar uz tužiteljicu obavljala još jedna radnica, a koja ima obvezu uzdržavanja dvoje maloljetne djece, dok tužiteljica takvu obvezu nema iako su obje višegodišnje zaposlenice tuženika pa i podjednakih godina. Nakon reorganizacije je ostalo u laboratoriju raditi pet radnika i to na radnom mjestu voditelj I jedan radnik, na radnom mjestu analitičar I jedan radnik, na radnom mjestu laborant jedan radnik, na radnom mjestu radnik I jedan radnik i na radnom mjestu radnik II jedan radnik, a iz navedenog je vidljivo da radno mjesto analitičar više ne postoji. Tuženik također navodi da je tužiteljica unatrag nekoliko godina bila na dugotrajnom bolovanju te je tuženik bio primoran rasporediti i organizirati rad u laboratoriju tako da isti ide bez zastoja. To je i uspješno učinjeno te je i utvrđeno da se rad u laboratoriju može uspješno odvijati sa pet radnika, a ne šest, što je konačno rezultiralo reorganizacijom poslovanja laboratorija u novom pravilniku. Poslovi koje je obavljala tužiteljica se i dalje obavljaju, ali su raspoređeni na nova radna mjesta odnosno radnici koji rade na tim radnim mjestima. Tuženik je također naveo da nakon otkazivanja ugovora o radu tužiteljici nije bilo zapošljavanja novih radnika na poslovima na kojima je radila tužiteljica te se slijedom toga i u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice i predložio da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je prije svega saslušao tužiteljicu i direktora tuženika u svrhu dokazivanja te svjedokinje AZE, UZ i UZE. Također je izvršio i uvid u dokumentaciju uz tužbu sa listova 5- 11 spisa, dokumentaciju uz odgovor na tužbu sa listova 20-153 spisa, u dokumentaciju tužiteljice sa listova 161-166 spisa i sa listova 168-169 spisa, dokumentaciju iz omotnice sa listova 230-355 spisa.

4. Na temelju tako provedenih dokaza ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, a to sukladno odredbi iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužba tužiteljice u cijelosti neosnovana.

5. Iz provedenih dokaza sud je kao nesporno utvrdio slijedeće:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu samostalni analitičar u laboratoriju, a u vezi kojeg radnog mjesta je zaključila s tuženikom i više ugovora o radu time da je prvi ugovor zaključen dana 1. veljače 2004. na određeno vrijeme do 2. veljače 2005. jer je tužiteljica zaposlena kao pripravnik, nakon toga je tužiteljica zaključila Ugovor o radu dana 30. prosinca 2014. te je tom ugovoru zaključen i Dodatak I dana 15. siječnja 2015. (listovi 20-24 spisa),

- da je tužiteljici Odlukom o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) otkazan Ugovor o radu od 30. prosinca 2014. kao i Dodatak I od 15. siječnja 2015. za radno mjesto samostalni analitičar u laboratoriju i to zbog prestanka potrebe za obavljanjem poslove za koje je bio sklopljen ugovor o radu, a koja odluka o otkazu je donesena dana 2. siječnja 2024.,

- da je tuženik u veljači 2023. donio novi Pravilnik o radu, a koji je stupio na snagu dana 1. ožujka 2023. time da je nakon donošenja navedenog Pravilnika donio novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta koji je stupio na snagu 1. siječnja 2024. (listovi 101-135 spisa),

- da je dana 27. studenog 2023. održana sjednica radničkog vijeća na kojoj je bilo određeno dnevnim redom i očitovanje o otkazivanju ugovora o radu zbog poslovnih, tehničkih i organizacijskih razloga tužiteljici, a vezano na novi Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta i Pravilnik o plaćama i naknadama plaće koji stupaju na snagu s danom 1. siječnja 2024. te se na toj sjednici radničko vijeće suglasilo s navedenom namjerom otkazivanja ugovora o radu,

- da je tužiteljica protiv navedene odluke o otkazu podnijela prigovor od 18. siječnja 2024. preporučenom pošiljkom, a koji je tuženik uredno primio 19. siječnja 2024. (listovi 8-11 spisa) na koji prigovor tuženik nije donio nikakvu odluku,

- da je tužiteljica dana 14. veljače 2024. podnijela tužbu u ovom predmetu.

6. Sporno je između stranaka da li je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tuženika kojom je otkazan ugovor o radu tužiteljici zakonita.

7. Iz navedene Odluke o otkazu ugovora o radu (listovi 5-8 spisa) proizlazi da je tuženik otkazao tužiteljici ugovor temeljem odredbe iz čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 ~ dalje ZR). Prema navedenoj zakonskoj odredbi poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili dogovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Dakle za utvrđivanje zakonitosti i slijedom toga dopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu treba prije svega utvrditi da li je poslodavac tj. tuženik prije svega izvršio određenu reorganizaciju u svom poslovanju ili ne. Činjenica jest da je tuženik doista krajem 2023. donio novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, a koji je stupio na snagu 1. siječnja 2024. (listovi 101-135 spisa) time da iz bilješke na listu 115 proizlazi da je navedeni pravilnik bio objavljen na oglasnoj ploči u sjedištu tuženika dana 6. prosinca 2023., a iz zapisnika 23. sjednice radničkog vijeća od 27. studenog 2023. (listovi 136-141 spisa) je vidljivo i da je radničko vijeće prihvatilo namjeru poslodavca za donošenje novog pravilnika kao i novog pravilnika o plaćama. Pregledom navedenog novog pravilnika sud je utvrdio da je došlo do određenih izmjena radnijeg pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 23. prosinca 2020. koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 2021. (listovi 66-77 spisa), a to pogotovo imajući u vidu organizaciju i sistematizaciju u organizacijskoj jedinici 140-laboratorij gdje je tužiteljica i radila. Naime do prestanka radnog odnosa tužiteljica je radila u tehničkom sektoru tuženika, u radnoj jedinici 100-vodovod, a koja radna jedinica se sastoji od više organizacijskih jedinica od kojih je jedna i organizacijska jedinica 140-laboratorij. Prema tom pravilniku u laboratoriju su postojala slijedeća radnog mjesta i to voditelj laboratorija, samostalni analitičar u laboratoriju, analitičar u laboratoriju, laborant, radnik na ispiranju i pomoćni radnik Kako je to vidljivo sa listova 73 i 79 spisa. Nakon donošenja novog Pravilnika koji je stupio na snagu 1. siječnja 2024. laboratorij u kojem je radila tužiteljica i dalje je ostao u radnoj jedinici 1-vodovod međutim je došlo do promjene naziva radnih mjesta i to tako da su ta radna mjesta imali sada nazive voditelj 1 laboratorija za kontrolu pitke vode, analitičar 1 za kontrolu kvalitete, laborant za kontrolu kvalitete, radnik 1 za ispiranje sustava i radnik 2 za ispiranje sustava. Ujedno je došlo i do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu analitičara za kontrolu kvalitete gdje je uveden samo jedan izvršitelj dok je prema prethodnom pravilniku za radno mjesto samostalni analitičar u laboratoriju na kojem radnom mjestu i radila tužiteljica bilo predviđeno dva izvršitelja. Iz navedenog jasno proizlazi da je u radnoj jedinici tj. laboratoriju za ispitivanje kvalitete pitke vode došlo do određenih promjena na način da je smanjen broj izvršitelja sa dotadašnjih šest na pet, a obzirom na broj zaposlenih u to vrijeme uključujući tužiteljicu je jedan od zaposlenika bio višak. To se prvenstveno odnosi upravo na radno mjesto samostalni analitičar u laboratoriju na kojem je radila tužiteljica te je ustvari tuženik temeljem tog novog pravilnika imao mogućnost donositi eventualno odluke o poslovno uvjetovanim otkazima i to je upravo učinio za tužiteljicu donošenjem sporne odluke. Po mišljenju suda u ovom slučaju su bili ispunjeni uvjeti za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkaz u smislu odredbe iz čl. 115. st. 1. ZR. S tim u vezi se napominje da je tuženik proveo i ispitivanje u smislu odredbe iz čl. 115. st. 2. ZR, a prema kojoj zakonskoj odredbi poslodavaca pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Iz provedenih dokaza, a to iskaza saslušanih svjedoka i stranaka te podataka naznačenih na listu 96 spisa sud je utvrdio da je doista tužiteljica imala više radnog staža u odnosu na radnicu koja je ostala dalje raditi UZE, a koja radnica je ustvari radila isti posao kao i tužiteljica tj. samostalni analitičar u laboratoriju, dok su obje radnice bile približno istih godina, ali je radnica PZ imala dvoje maloljetne djece što tužiteljica nije imala. Obzirom na navedeno sud i smatra da je tuženik vodio računa o toj zakonskoj odredbi te ju po mišljenju suda i pravilno primijenio. Nadalje tuženik je također namjeru otkazivanja ugovora o radu tužiteljici najavio i radničkom vijeću iako se ovdje mora reći da je ustvari ta najava išla istovremeno kao i najava za donošenje novog pravilnika, a kako to proizlazi iz zapisnika od 27. studenog 2023. sa listova 136-141 spisa. Međutim nigdje u zakonu nije propisano u kojem roku bi morao biti najavljen određen otkaz osim što svakako moraju postojati određene okolnosti na koje se otkaz poziva u vrijeme donošenja same odluke o otkazu, a što bi u ovom slučaju značilo da u vrijeme otkazivanja mora postojati i biti na snazi novi pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta. Sud smatra da je i tom uvjetu udovoljeno jer je Pravilnik stupio na snagu dana 1. siječnja 2024., a odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici je donesena 2. siječnja 2024.

8. Međutim tužiteljica u tužbi navodi da je bez obzira na navedeno joj neosnovano otkazan ugovor o radu jer i nakon donošenja novog pravilnika nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je tužiteljica obavljala. Tu se ističe da u samom ugovoru o radu koji je bio na snazi u vrijeme donošenja sporne odluke bilo naznačeno da tužiteljica obavlja poslove samostalnog analitičara u laboratoriju. Prije prestanka ugovora o radu tužiteljici taj posao su u laboratoriju obavljala dva izvršitelja i to tužiteljica i UZE, a to sukladno tada važećem Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta. No činjenica jest da je tužiteljica u razdoblju važenja tog pravilnika do donošenja sporne odluke bila doista učestalo na bolovanju koje je trajalo višemjesečno pa čak i preko godinu dana, a kako to proizlazi iz podataka sa lista 97 spisa te i sama tužiteljica to priznaje u svom iskazuj. Iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka sud je utvrdio da zbog odsustva tužiteljice u laboratoriju nije došlo do zapošljavanja zamjenskog radnika, ali isto tako da nije došlo do poremećaja u radnom procesu laboratorija već se sav posao uredno obavljao sa preostalim radnicima u laboratoriju bez da bi se uvodio prekovremeni rad. Nadalje treba imati u vidu da su u laboratoriju trebala raditi četiri radnika obzirom da su radnici na ispiranju bili terenski, a zbog odsustva tužiteljice su radila samo tri radnika i to voditelj laboratorija, samostalni analitičar u laboratoriju te laborant dok nije bio zaposlen i analitičar u laboratoriju iako je i to radno mjesto bilo predviđeno u tada važećem pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta. Iz navedenog proizlazi da su u laboratoriju doista za uredno obavljanje poslova potrebna petero zaposlena radnika jer je laboratorij funkcionirao i bez prisustva tužiteljice, a poslovi koje je ona obavljala su se bez poremećaja mogli rasporediti te su se i rasporedili na sve preostale radnike u laboratoriju počevši od voditelja laboratorija do laboranta te je i laboratorij redovno funkcionira. Što se tiče tužiteljice prvenstveno treba imati u vidu i to da je njezino radno mjesto samostalni analitičar u laboratoriju ukinuto, a tužiteljica je imala upravo za to radno mjesto ugovor o radu te bi u svakom slučaju trebala da je i ostala raditi zaključiti ugovor o radu za to novo radno mjesto. Međutim obzirom na funkcioniranje laboratorija nekoliko godina bez tužiteljice vidljivo je da je ustvari i prestala potreba za radom tužiteljice na poslovima koje je do tada obavljala iako se ti poslovi (mikrobiološko ispitivanje kvalitete pitke vode) i dalje obavljaju, ali sa manjim brojem izvršitelja nego što je to bilo predviđeno ranijim pravilnikom pa se i tako radilo obzirom na redovan broj zaposlenih (šest), ali i bez tužiteljice zbog njezine odsutnosti (pet) tako da je i utvrđeno da je dovoljan broj radnika u laboratoriju za obavljanje poslova u laboratoriju upravo pet. Ovim novim pravilnikom je dakle smanjen broj izvršitelja, a što također po mišljenju suda označava reorganizaciju poslovanja u smislu odredbe iz čl. 115. st. 1. toč . 1. ZR jer je jasno da poslodavac sa svakom takvom reorganizacijom praktično optimizira svoje dotadašnje poslovanje za bolju učinkovitost i to po mogućnosti sa što manje troškova, a što je po mišljenju suda i ovdje slučaj. Ujedno se ovdje mora reći da je i autonomno pravo poslodavca zadržati na poslu radnika sa kojim će moči ostvariti svoje poslovne ciljeve učinkovitije, a što je tuženik u ovom slučaju također učinio imajući u vidu da je tužiteljica doista unatrag nekoliko godina, a to počevši od 2016. pa do prestanka rada doista bila na dugotrajnom bolovanju pa i preko godinu dana. Nadalje obveza poslodavca je nakon davanja poslovno uvjetovanog otkaza pojedinom radniku da sukladno odredbi iz čl. 115. st. 5 ZR ne smije šest mjeseci od dana dostave odluke o otkazu ugovora o radu radniku na istim poslovima zaposliti drugog radnika te sud smatra da je taj uvjet također tuženik ispoštovao jer nije zaposlio nikakvog novog radnika na tom mjestu, a što se tiče radnog mjesta za koje tužiteljica smatra da bi se mogla zaposliti jer isti odgovara njezinoj kvalifikaciji (stručnjak III za zaštitu okoliša) se napominje da se radi o radnom mjestu na kojem tužiteljica nikada nije radila i to radno mjesto nije u svakom slučaju pokriveno sa odredbom iz čl. 115. st. 5. ZR.

9. Prema tome sud smatra da je tuženik zakonito otkazao ugovor o radu tužiteljici poslovno uvjetovanim otkazom sukladno odredbi iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR, da je također postupio zakonito i sukladno odredbi iz čl. 115. st. 2. ZR te sukladno odredbi iz čl. 150. st. 1. ZR i konačno nije povrijedio odredbu iz čl. 115. st. 5. ZR. Mora se reći da je sud prihvatio kao isitnite i vjerodostojne iskaze direktora tuženika te saslušanih svjedoka za koje smatra da su isti logično i uvjerljivo iskazivali o bitnim činjenicama vezanim za rješenjem ovog postupka te je djelomično i prihvatio iskaz same tužiteljice smatrajući da je i ona istinito iskazivala o svom radu te svojoj odsutnosti osim što taj iskaz nije prihvaćen u iznošenju njezine percepcije o potrebama njezinog radnog mjesta. Isto tako što se tiče dokumentacije koja je dostavljena u spis može se reći da dokumentaciju koju sud posebno ne obrazlaže sud smatra irelevantnom za ishod ovog postupka, a to naročito imajući u vidu obilnu dokumentaciju koju je dostavila upravo tužiteljica.

10. Slijedom navedenog je presuđeno kao u izreci.

11. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a. sud je tuženiku priznao i dosudio trošak u vidu jednokratne nagrade prema tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023-dalje OT) u iznosu od 500,00 eura te PDV na gornji iznos u visini od 125,00 eura prema tbr. 42. OT odnosno sveukupno 625,00 eura. Svi troškovi koji su dosuđeni tužiteljici su po mišljenju suda bili nužni i opravdani za vođenje ovog postupka prema odredbi iz čl. 155. ZPP-a, te su usklađeni sa važećom odvjetničkom tarifom. Na dosuđeni trošak je sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu također prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to sukladno odredbi iz čl. čl. 151. st. 3. ZPP - a.

U Varaždinu 30. listopada 2025.

Sutkinja

Lidija Krašek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu odluke, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave odluke na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak odluke dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1) Odvjetnica Sara Lacko, Varaždin (za tužiteljicu)

2) OD Brlečić&Partneri, Varaždin (za tuženika)