REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kzz-26/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice Vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića, kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ŽH, zbog kaznenog djela iz članka 224. stavka 4. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske broj KZZ-DO-11/2018 od 11. lipnja 2025., podignutog protiv pravomoćnog rješenja koje čine rješenje Općinskog suda u Osijeku od 21. travnja 2017., broj Kv- 151/2017, i rješenje Županijskog suda u Osijeku od 30. svibnja 2017., broj Kž-162/2017, u sjednici održanoj 30. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e:
Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem koje čine rješenje Općinskog suda u Osijeku od 21. travnja 2017., broj Kv- 151/2017 i rješenje Županijskog suda u Osijeku od 30. svibnja 2017., broj Kž- 162/2017 povrijeđen zakon u odredbi članka 498. stavka 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/14), pa se to rješenje ukida i predmet vraća Općinskom sudu u Osijeku na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Naprijed citiranim pravomoćnim rješenjem na temelju članka 506. stavka 1. ZKP- 14 odbačen je zahtjev osuđenog ŽH za izricanje jedinstvene kazne zatvora kao nedopušten.
2. Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: državni odvjetnik) je protiv navedenog pravomoćnog rješenja podigao zahtjev za zaštitu zakonitosti (u daljnjem tekstu: zahtjev) zbog povrede zakona u odredbi "članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08", s prijedlogom da se pobijano pravomoćno rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Sukladno članku 510. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 80/22. i 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP-25) sjednici vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske uredno je izviješten državni odvjetnik, koji nije pristupio.
4. Zahtjev je osnovan.
5. Državni odvjetnik u obrazloženju zahtjeva, citirajući pravni stav kojim se u obrazloženju pobijanog rješenja argumentira odbacivanje zahtjeva osuđenika za obnovu postupka zbog toga što je "…u trenutku odlučivanja o njegovom zahtjevu [osuđenik] izdržao kazne iz obje pravomoćne presude čije preinačenje u odluci o kazni predlaže…", ističe da je takav pravni stav pogrešan i u suprotnosti je s odredbom članak 498. stava 1. točka 1. ZKP-14 u vezi s člankom 51. i člankom 53. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/2015, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24).
5.1. Napominje da je sukladno navedenim propisima za primjenu instituta neprave obnove kaznenog postupka izricanjem jedinstvene kazne zatvora odlučna činjenica da li se osuđeniku sudi za kazneno djelo počinjeno prije nego li je započeo izdržavati kaznu zatvora po prijašnjoj presudi ili za kazneno djelo počinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora. Ističe da je činjenica je li osuđenik izdržao kaznu zatvora iz pravomoćnih presuda čije preinačenje u odluci o kazni predlaže, i relevantna, a što da jasno proizlazi iz odredbe članka 504. stavka 3. ZKP-14.
5.2. U odnosu na presude koje su bile predmetom zahtjeva za obnovom osuđenika ukazuje da iz predmeta Općinskog suda u Osijeku broj Kv-151/2017 proizlazi da je ŽH presudom broj Kv-96/2014 osuđen za djelo koje je počinjeno 2005., dakle, prije negoli je započeo izdržavati kaznu zatvora po prijašnjoj presudi broj Kv-87/2016 jer ju je izdržao u vremenu od 28. ožujka 2013. do 27. studenog 2015.
5.3. Iz navedenog, prema stavu državnog odvjetnika "proizlazi da je sud pobijanim rješenjima povrijedio zakon na štetu ŽH jer nije primijenio odredbu članak 498. stava 1. točka 1. ZKP/08 o nepravoj obnovi odmjeravanjem jedinstvenih kazni, iako su za to bile ispunjene zakonske pretpostavke…".
6. Navedene tvrdnje državnog odvjetnika koje su iznesene u zahtjevu se ukazuju osnovanim jer je stajalište suda prvog stupnja, da je zahtjev osuđenika za nepravom obnovom koji je podnesen sukladno odredbi članka 62. stavka 1. KZ/97, nedopušten zbog toga što je osuđenik u vrijeme kada se odlučivalo o njegovom zahtjevu zatvorske kazne iz predmetnih presuda izdržao, u suprotnosti sa zakonom.
6.1. Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja (budući da u spisu predmeta Kv- 151/2017 ne prileži zahtjev osuđenika za obnovu) slijedi da se u ovom predmetu njegov zahtjev odnosi na tzv. nepravu obnovu kaznenog postupka i izricanje jedinstvene kazne zatvora izrečene pravomoćnom presudom broj: Kv-96/2014-8 (Kr- 73/2013) od 24. ožujka 2014., koja je postala pravomoćna 5. travnja 2014. kojom je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca i presudom broj: Kv-87/2016-7 (K-609/2013) od 24. ožujka 2016., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: 12-II-Kv-442/16-3 od 20. siječnja 2017., kojom je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i 8 osam mjeseci.
6.2. Sud u obrazloženju pobijanog rješenja, iako citira potpuni zakonski tekst odredbe iz članka 62. stavka 1. KZ/97, ukazujući da će se osuđenoj osobi kojoj se sudi za kazneno djelo počinjeno prije nego je započeo izdržavati kaznu po prijašnjoj presudi ili za kazneno djelo počinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora izreći jedinstvena kazna primjenom odredbi o stjecaju, uzimajući prije izrečenu kaznu kao utvrđenu, s tim da će se kazna ili dio kazne koju je osuđenik izdržao uračunati u izrečenu jedinstvenu kaznu, u vezi navedene ključne okolnosti, je li se u konkretnim slučajevima osuđeniku sudilo za kazneno djelo koje je počinio prije nego li je započeo izdržavati kaznu po prijašnjoj presudi, u obrazloženju ne iznosi nikakve razloge. Upravo je ta činjenica odlučna jer bi u slučaju da se radi o takvoj procesnoj situaciji osuđenik imao pravo da mu se izreknu jedinstvene kazne zatvora, bez obzira na to što je kaznu zatvora po prijašnjoj presudi i izdržao jer bi mu se to uračunalo u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora. Samo u situaciji, kada bi se radilo o tome da je osuđenik novo kazneno djelo počinio nakon što je izdržao kaznu zatvora izrečenu za ranije počinjeno kazneno djelo, tada ne bi dolazila u obzir primjena odredbe o stjecaju.
7. Iz navedenih razloga, budući da sud u ocjeni osnovanosti zahtjeva osuđenika nije utvrđivao ove odlučne činjenice, a sve zbog pogrešnog pravnog stava da je zahtjev osuđenika nedopušten iz razloga jer je osuđenik sve izrečene kazne zatvora izdržao, za sada izgleda da je time na osuđenikovu štetu povrijeđen zakon u odredbi članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP-14 (koja je odredba identična sada važećoj odredbi članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP-25), zbog čega je zahtjev državnog odvjetnika prihvaćen te je pobijano pravomoćno rješenje ukinuto i predmeti je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
8. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja zatražiti na uvid kaznene predmete na koje se odnosi zahtjev osuđenika, te će imajući u vidu sve naprijed navedeno, donijeti novo, na zakonu utemeljeno rješenje.
9. Iz svih naprijed navedenih razloga na temelju članka 513. stavka 1. ZKP/08-25 presuđeno je kao u izreci.
Zagreb, 30. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Ileana Vinja
