Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Kapucinski trg 5
Poslovni broj: Pp-2701/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sucu pojedincu Nadi Šumiga, po nacrtu odluke više sudske savjetnice Ide Labaš, uz sudjelovanje Mire Zagorec kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŠB iz [adresa], zbog povrede odredbe iz čl. 10. st. 1. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, (Narodne novine broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), povodom optužnog prijedloga Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin, Klasa: 211-07/24-5/26899, Urbroj: 511-14-05-24-1 od 4. listopada 2024., na temelju članaka 179. st. 1., 2. i 3. i čl. 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/2022), u redovnom postupku, nakon održane glavne rasprave 28. listopada 2025., u nazočnosti okrivljenika, a u odsutnosti predstavnika tužitelja, dana 30. listopada 2025. javno objavio i
p r e s u d i o j e
Okrivljeni IB, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1982. u [adresa], od oca ZB i majke Š, djev. I, s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, VŠS, inženjer cestovnog prometa, zaposlen u Autoklub Varaždin, s mjesečnim primanjima od oko 1.500,00 eura, oženjen, otac jednog maloljetnog djeteta kojeg uzdržava, prekršajno nekažnjavan
k r i v j e
I. što je 1. listopada 2024. u 18:30 sati u obiteljskoj kući u [adresa] u [adresa] počinio psihičko nasilje u obitelji na način da je nenajavljeno došao u kuću svojeg oca ZB na kojeg je tom prilikom vikao riječima: "Huškaš majku protiv mene“, nakon čega je iz hodnika uzeo jabuke koje je bacao po hodniku, da bi nakon što je ZB sinu ŠB rekao neka se smiri jer će inače morati nekoga pozvati, okrivljeni sa stolića rukama uhvatio fiksni telefon kojeg je iščupao iz utičnice i bacio na pod dnevnog boravka, nakon čega je napustio obiteljsku kuću, a koje radnje okrivljenika su kod oca izazvale osjećaj uznemirenosti, straha i povredu dostojanstva,
II. čime je okrivljenik počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, na temelju kojega se primjenom članka 38. stavka 2. točke 1. Prekršajnog zakona
III.
OSLOBAĐA OD KAZNE
IV. Trošak prekršajnog postupka utvrđen je u iznosu od 26,00 (dvadeset šest) eura, a isti se odnosi na trošak prekršajnog postupka, temelji se na odredbi čl. 139. st. 3. u vezi sa čl. 152. ZKP-a i toč. I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka i dužan ga je uplatiti okrivljenik u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude putem priložene uplatnice.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovom sudu podnio optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Na okolnosti podnijetog optužnog prijedloga u redovnom postupku sud je ispitao okrivljenog ŠB koji je iskazao kako vezano za navode iz optužnog prijedloga, nije točno da bi se on prijetio ocu riječima: "Huškaš majku protiv mene! Hoćeš da te istučem?", dok su svi ostali navodi točni. Jabuke nije bacao u oca, nego ih je bacao više radi toga da mu napravi nereda. Također je točno da je iščupao telefon iz utičnice i bacio na pod dnevnog boravka. On ne živi u toj kući, do predmetnog događaja je došlo bezveze. Majka je bolesna te otac vodi brigu o njoj, s tim da im on po potrebi gotovo svakodnevno uskače upomoć, odnosno dolazim do njih. Predmetni događaj bio je izolirani slučaj, te su se nakon istoga pomirili. Povod njihove svađe bio je zapravo njegov brat koji je otišao u jednu sektu, a roditelji su mu služili kao "bankomat". Majka je 5 godina živjela odvojeno od oca i to kod njega, a kako je ista bolesna, boluje od Alzheimera, to je ona okrenula priču da joj je on navodno sve uzeo. To je rekla i ocu, no otac je bio vrlo dobro upućen u podjelu imovine, a iz nekog razloga je bio taj dan ljut na njega te je rekao da će njegov brat protiv njega pokrenuti razne kaznene postupke i slično te je upravo to bio okidač za njegovo ponašanje predmetnog dana. Žao mu je za počinjeni prekršaj. Svjestan je da je neprimjereno reagirao i da je trebao to izignorirati i otići kući. Vezano za svoje imovinske prilike navodi da su supruga i on u obvezi plaćanja kredita u mjesečnom iznosu od 500,00 eura te je u obvezi uzdržavanja jednog maloljetnog djeteta za kojeg plaća vrtić u mjesečnom iznosu od 130,00 eura. Smatra da mu nije potrebno izreći predloženu zaštitnu mjeru obaveznog psihosocijalnog tretmana budući da je prvi puta počinio prekršaj nasilja u obitelji te se situacija između njih popravila i više nema nikakvih svađa i nesporazuma.
3. U tijeku dokaznog postupka ispitan je svjedok – žrtva nasilja ZB, otac okrivljenika, koji je iskazao kako bi najprije želio objasniti pozadinu tog nemilog događaja. Naime, supruga i on imaju još jednog starijeg sina Z koji živi u [adresa] te su kako bi si isti sredio stambeno pitanje, supruga i on prodali kuću u [adresa] i poslovni prostor u [adresa], te su ta sredstva dali E, no E si nije kupio stan u [adresa], već si je kupio apartman u elitnom dijelu Novalje od 75 m2. Njegova supruga je imala i apartman u Njivicama koji je naslijedila od svojih roditelja, te je taj apartman darovala ŠB. Kad je E to doznao, tražio je da se taj ugovor poništi jer je smatrao da njegova supruga Š nije bila sposobna sklopiti taj ugovor, a isto tako je želio svoj udio u tom apartmanu u Njivicama. On je u toj cijeloj situaciji bio na sredini, dakle između ŠB i Z. ŠB je predmetnog dana došao do njega i bio je nezadovoljan mišlju da on protežira Z, odnosno da stoji uz Z. Njega je razljutilo to što mora biti između njih dvojice te su se oni posvađali, s tim da je on rekao da on ne protežira Z, da su oni obojica njegovi sinovi i da mora biti na sredini, odnosno da mora biti objektivan. Nije bilo nikakvog fizičkog sukoba između njih, niti bilo kakve namjere fizičkog sukoba, sve je ostalo na verbalnom sukobu. ŠB je jedino u ljutnji iščupao telefon i to nakon što mu je on rekao da neka izađe iz kuće neka više ne dolazi. Svjestan je da je pretjerano reagirao. Nakon što je ŠB otišao nazvao je Z u [adresa], ispričao mu je što je bilo i da ne želi više u tome sudjelovati. E mu je rekao neka nazove policiju te je on ishitreno nazvao policiju iako za time uopće nije bilo potrebe i sada mu je zbog toga žao. Na posebno pitanje suda odgovara da je u hodniku stajala zdjela s jabukama koju je ŠB kad je odlazio u afektu bacio po hodniku. Moguće da mu je rekao da huška majku protiv njega, međutim sad se stvarno ne sjeća točnih riječi, no na njegovu suprugu zbog njezine bolesti nije moguće uopće utjecati. Predmetni događaj ga je uznemirio jer E tvrdi da huška majku protiv njega, a ŠB tvrdi da huška majku protiv ŠB. Predmetni događaj bio je jedna obična obiteljska svađa oko imovine, a s kojom on nema nikakve veze, niti interesa. Želi reći vezano uz ovaj događaj da je "svako zlo za neko dobro". ŠB je uzoran suprug i otac, omiljen je na poslu, a oni su nakon predmetnog događaja uspostavili jedan skladan obiteljski odnos kakav je uvijek trebao biti, ŠB im pomaže, svakodnevno dolazi kod njih, tako da moli sud da bude prema njemu blag.
4. U tijeku postupka pročitano je: obavijest broj 00513126, izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji sastavljen od PP Varaždin dana 1. listopada 2024., zapisnik o ispitivanju svjedoka od 1. listopada 2024., zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 1. listopada 2024., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola od 1. listopada 2024., zahtjev za izricanje zaštitne mjere, službena bilješka o uvidu o prijavljivanosti, obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja, obavijest žrtvi nasilja u obitelji, obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom, te izvod iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije na ime okrivljenika od 8. travnja 2025.
5. Na temelju provedenog postupka, analizirajući i ocjenjujući obranu okrivljenika, iskaz ispitanog svjedoka, pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, te uvidom i čitanjem u spis podnijetih materijalnih dokaza, nedvojbeno proizlazi zaključak da su u ponašanju okrivljenika ostvareni svi bitni elementi obilježja prekršaja za koje se tereti jer se kao član obitelji – sin - nasilno ponašao u obitelji.
6. Odlučna činjenica za koju se okrivljenik tereti nalazi se dokazana na temelju, izričitog i jasnog iskaza okrivljenika, a kojem iskazu sud nije imao razloga ne povjerovati jer se njegov iskaz međusobno podudara i nadopunjuje s podnijetim u spis materijalnim dokazima.
7. Analizirajući iskaz ispitanog svjedoka ZB utvrđeno je da je okrivljenik počinio psihičko nasilje prema njemu na način kako je to opisano u izreci ove presude. Sud je povjerovao iskazu navedenog svjedoka jer je o odlučnim činjenicama nasilnog ponašanja okrivljenika opisanog u izreci ove presude, iskazivao neposredno uvjerljivo i logično detaljno iskazujući o protupravnom ponašanju okrivljenika u inkriminiranom vrijeme. Tako je svjedok detaljno iskazivao o razlozima zbog kojih je došlo do predmetnog događaja, koji iskaz je u suglasju s obranom okrivljenika, odnosno da je do predmetnog događaja došlo zbog podjele imovine.
Nadalje, iskaz svjedoka ZB je u suglasju s obranom okrivljenika i u dijelu u kojem opisuju bacanje jabuka po hodniku kao i čupanju telefona iz utičnice i bacanja istog na pod.
Što se tiče riječi koje je okrivljenik izrekao svojem ocu, sud nije utvrdio da bi okrivljenik rekao svjedoku ZB „..hoćeš da te istučem“ s obzirom da okrivljenik isto negira, a svjedok ZB isto nije potvrdio u svojem iskazu koji je dao pred sudom, čak štoviše navodi da nije bilo nikakve namjere fizičkog sukoba između njih. Međutim, sud je utvrdio da je okrivljeni vikao na svjedoka riječima „Huškaš majku protiv mene…“ s obzirom da je svjedok ZB u svom iskazu koji je dao pred policijom naveo da mu je okrivljenik rekao da huška njegovu majku, a isto je svjedok zapravo i potvrdio kasnije pred sudom. Naime, kada se uzme u obzir pozadina predmetnog događaja, kada se uzme u obzir da se radilo o podjeli imovine, između ostalog i imovine okrivljenikove majke između okrivljenika i njegovog starijeg brata i to dovede u vezu s predmetnim događajem, sud je utvrdio da je okrivljenik zaista uputio navedene riječi svjedoku ZB.
Svjedok ZB ujedno je u svojem iskazu naveo da je predmetni događaj bio jedna obična obiteljska svađa oko imovine, što bi isti događaj možda i bio da je sve ostalo samo na riječima, međutim kako je okrivljenik, u stanju uznemirenosti bacao jabuke po hodniku, te je isčupao telefon iz utičnice i bacio ga na pod isto se ne može smatrati običnom obiteljskom svađom jer je takvo ponašanje okrivljenika izazvalo uznemirenost kod oštećenog ZB da je na kraju pozvao policiju.
Zbog tih razloga iskaz navedenog svjedoka ne ostavlja dvojbu ni u jednom dijelu u svezi odlučne činjenice, a koje terete okrivljenika.
8. Okolnosti koje okrivljenik iznosi u svojoj obrani ne mogu ga opravdati za protupravno postupanje u mjeri da se isti ne proglasi krivim za takvo činjenje jer iste ne ukazuju na postojanje takvih okolnosti koje bi dovele do bitno drugačije ocjene provedenog postupka samim time što ne postoji opravdanje za vršenje bilo kakvog oblika nasilja nad drugim članom obitelji, stoga nisu od bitno odlučujućeg značaja za isključenje prekršajne odgovornosti okolnosti pod kojima je došlo do počinjenja prekršaja, a koje su prema iskazu okrivljenika uzrokovale predmetne događaje jer za počinjenje nasilja u obitelji, nema nikakvog opravdanja. Navedene okolnosti, koje su prema iskazu okrivljenika uzrokovale predmetne događaje trebalo je riješiti na primjereniji način bez prouzročenja osjećaja straha, uznemirenosti i povrede dostojanstva članova obitelji.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nedvojbeno se utvrđuje da je okrivljenik postupao predmetne zgode na nedozvoljen način, a kojem su prethodili loši obiteljski odnosi, a koje okolnosti su kao takve reflektirale negativizmom, a što se očitovalo kao nasilno ponašanje u obitelji. Nasilno ponašanje očitovalo se u činjenici što se okrivljenik nasilno ponašao u obitelji na način decidirano opisan u izreci ove presude, a što predstavlja teži oblik napada na ugled, čast, povredu osjećaja oštećenika kao i obitelji te isti postupci izazivaju značajniju psihičku nelagodnost i grubo uznemirenje kao i posljedice kod članova obitelji u većoj mjeri. Navedeni postupci okrivljenika u znatnijoj mjeri odstupanju od usvojenih normi pristojnog ponašanja.
10. Okrivljenik je takvim svojim nedozvoljenim ponašanjem postupio suprotno čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u kojem je decidirano propisano da nasilje u obitelji je pod točkom 1. primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, pod točkom 2. tjelesno kažnjavanje ili drugi način ponižavajućeg postupanja prema djeci, pod točkom 3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenosti, pod točkom 4. spolno uznemiravanje, pod točkom 5. ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenje zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanje, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i skrb o djeci, te pod točkom 6. zanemarivanje potreba osoba sa invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njeno dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne i duševne patnje.
11. Optužnim prijedlogom tužitelj tereti okrivljenika da je predmetne zgode počinio psihičko nasilje u obitelji na štetu svojeg oca ZB, odnosno okrivljeniku je stavljen na teret prekršaj iz članka 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kojom odredbom je propisano da tko u nazočnosti djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 1100,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 45 dana.
Prema čl. 179. st. 4. Prekršajnog zakona sud nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj ocjeni djela, pa je sud prekvalificirao pravnu oznaku djela kao prekršaj iz članka 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Naime, u optužnom prijedlogu nije naznačena starost oca okrivljenika pa da bi se moglo utvrđivati je li okrivljenik ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22st. 3 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dakle nedostaje činjenica koja je jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja pa je sud prekvalificirao pravnu oznaku djela kao u izreci. Predmetna prekvalifikacija nije učinjena na štetu okrivljenika.
Dakle, okrivljenik je takvim svojim ponašanjem opisanim u izreci ove presude ostvario sva bitna obilježja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u kojem je decidirano propisano da tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.
12. Okrivljenik je za počinjeni prekršaj proglašen krivim, ali ne i kažnjen jer su u ovom slučaju ostvareni propisani uvjeti za oslobođenje od kazne. Naime, prema članku 38. stavak 2. točka 1. Prekršajnog zakona sud može osloboditi od kazne počinitelja kada ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja s obzirom na njegovo imovinsko stanje, kao i na činjenicu da je predmetni događaj pogodio okrivljenika, žao mu je za isti, svjestan je da je neprimjereno reagirao i da je sve trebao izignorirati, kao i na činjenicu da je sam oštećeni naveo da je okrivljenik uzoran suprug i otac, omiljen na poslu te da su nakon predmetnog događaja uspostavili skladan obiteljski odnos, da okrivljenik svakodnevno dolazi do oca i majke i da im pomaže, pa moli sud da bude blag prema okrivljeniku. Nadalje, okrivljenik prema podacima iz potvrde Ministarstva pravosuđa, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije od 8. travnja 2025. nije evidentiran kao počinitelj prekršaja te je isto uz sve naprijed navedene razloge bilo od utjecaja da se okrivljenika oslobodi od kazne.
13. Okrivljeniku se ne izriče zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana predložena od strane podnositelja optužnog prijedloga, posebice imajući u vidu objektivne i subjektivne okolnosti samog konkretnog događaja i okrivljenika, a također imajući u vidu činjenicu da okrivljenik prema prekršajnoj evidenciji u koju je sud izvršio uvid nije bio pravomoćno prekršajno kažnjavan.
14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. . 3. u vezi čl. . 1. Prekršajnog zakona, u svezi s čl. 152. ZKP-a i toč. I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka te su isti odmjereni u paušalnom iznosu srazmjerno složenosti postupka.
U Varaždinu 30. listopada 2025.
Zapisničarka
Sutkinja
Mira Zagorec, v.r.
Nada Šumiga, v.r.
Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica
Ida Labaš
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, pismeno u dva istovjetna primjerka, poštom preporučeno putem ovog suda.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. Okrivljeniku: IB, [adresa]
2. Ovlaštenom tužitelju: Policijska postaja Varaždin, A. Cesarca 18
3. Spis ovdje
Nakon pravomoćnosti:
1. Žrtvi nasilja: ZB, [adresa]
2. Policijskoj postaji Varaždin, Augusta Cesarca 18 - PE
3. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Varaždin, Nazorova 22