REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-3363/2021-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Vinku Adžiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Vinko Adžić i Ivan Adžić u Zagrebu, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., OIB: 10840749604, Zagreb, Slavonska 1b, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 1b, OIB: 10840749604, isplatiti tužitelju BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete iznos od 62,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. kolovoza 2021. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 1b, OIB: 10840749604, isplatiti tužitelju BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete – tuđe pomoći i njege iznos od 480,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim 30. listopada 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za iznos od 3.544,73 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.250,32 eur od 19. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 120,00 eur od 30. listopada 2025. do isplate

- na iznos od 2.174,41 eur do isplate.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 195,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 1. travnja 2020. oko 20,00 sati kao vozač motora marke Kawasaki stradao u prometnoj nesreći u [adresa], na križanju ulica LV i 4. Gardijske Brigade, krivnjom vozača NV koja je upravljala osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] te prilikom dolaska na cestu sa prednošću prolaska nije propustila tužitelja već je ušla na kolnik ulice 4. Gardijske Brigade i naletjela na tužitelja, da je automobil reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala NV u trenutku prometne nesreće bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja broj: [broj police osiguranja], da je u vezi štetnog događaja uredovala postaja prometne policije Zadar, čiji djelatnik je testirao tužitelja na alkohol, kojom prilikom je utvrđena koncentracija alkohola od 0,00 g/kg, da je, također, protiv vozača NV pokrenut kazneni postupak radi kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, koji je rezultirao donošenjem pravomoćne osuđujuće presude Općinskog suda u Zadru posl. br. Kmp-11/21 od 7. rujna 2021., da je tužitelju u prometnoj nezgodi povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje time što je trpio jake bolove kroz dulje vrijeme, pretrpio je jaki strah, trajno su mu smanjene životne i radne sposobnosti od najmanje 15%, zaostala mu je naruženost jakog stupnja vrlo uočljiva trećima te mu je za obavljanje uobičajenih dnevnih poslova bila potrebna pomoć druge osobe, da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom desne potkoljenice te površinske ozljede šake, te da je prijelom zbrinut operativno, a da je tužitelj u bolnici boravio od 1.4.2020. do 6.4.2020. kada je otpušten uz preporuku daljnjeg izvođenja vježbi naučenih na odjelu, da je, također, tužitelju zaostala naruženost u vidu dugačkog okomitog (vijugavog) ožiljka uz desnu potkoljenicu kao i kvrga na sredini desne potkoljenice, što ga teško pogađa i dodatno negativno utječe na njegovo psihičko stanje, da su tijekom liječenja učinjene brojne neugodne pretrage, a tužitelj je uslijed štetnog događaja bio i na bolovanju, da tužitelj stoga svoju neimovinsku i imovinsku štetu specificira kako slijedi:

a) za povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje ukupno: 55.000,00 kn, i to: za fizičke boli 10.000,00 kn

za strah 8.000,00 kn

za smanjenje životne aktivnosti 12.000,00 kn

za naruženost 25.000,00 kn

b) za tuđu pomoć i njegu 4.000,00 kn.

Nadalje navodi da je tužitelj imao gubitak u zaradi radi bolovanja, da je u tri mjeseca prije ozljeđivanja tužitelju na ime plaće isplaćivan neto iznos od prosječno 6.358,75 kn (6.498,21 kn + 6.467,89 kn + 6.110,16 kn ), dok mu je za slijedećih 12 mjeseci na ime naknada plaće isplaćeno ukupno 54.822,54 kn, dakle 21.482,46 kn manje ( 6.358,75 kn x 12 – 54.822,54 kn) od onoga što bi mu bilo plaćeno da nije bilo štetnog događaja. Tužitelj nadalje navodi da se obratio tuženiku prije podnošenja predmetne tužbe sa zahtjevom radi naknade štete u mirnom postupku, koji je poštom preporučeno podnio tuženiku dana 19. kolovoza 2021., da je tuženik, u vezi navedenog odštetnog zahtjeva, dopisom od 6. prosinca 2021. tužitelju na ime naknade cjelokupne štete ponudio iznos od 26.099,40 kn (od čega se 5.099,40 kn odnosi na izgubljenu zaradu), koji mu je i isplatio dana 8. prosinca 2021. putem žiro račun punomoćnika, da smatra kako mu je tuženik isplatio manje nego što temeljem odredbi ZOO/05 ima pravo, i to na ime povrede prava osobnosti za iznos od 34.000,00 kn, na ime potrebe za tuđom pomoći i njegom cijeli zatraženi iznos od 4.000,00 kn, a na ime gubitka u zaradi radi bolovanja iznos od 16.383,06 kn, ističe kako su nesporno ispunjene sve pretpostavke za odgovornost tuženika za štetni događaj, jer je tužitelj dokazao štetnu radnju osiguranika tuženika i uzročnu vezu između štetne radnje i nastale štete, da je tužitelju kao posljedica štetnog događaja nastala neimovinska šteta – povreda prava osobnosti opisana u čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu: ZOO/05), te imovinska šteta u vidu potrebe za tuđom pomoći i njegom koju su mu pružali ukućani, konkretno majka tijekom višemjesečnog perioda te u vidu izgubljene zarade radi bolovanja. Tužitelj sukladno naprijed navedenom predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti iznos od 34.000,00 kn s naslova naknade neimovinske štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19.08.2021. do isplate, iznos od 4.800,00 kn s naslova naknade imovinske štete – tuđa pomoć i njega zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, iznos od 16.383,06 kn s naslova naknade imovinske štete – izgubljene zarade radi bolovanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznom kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, po provedenom medicinskom vještačenju, podneskom od 19. prosinca 2024., tužitelj predlaže donijeti presudu kojom se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 1.312,82 eur s naslova naknade neimovinske štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19.08.2021. do isplate, iznos od 600,00 eur s naslova naknade imovinske štete – tuđa pomoć i njega zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, iznos od 2.174,41 eur s naslova naknade imovinske štete – izgubljene zarade radi bolovanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznom kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, ali ističe prigovor suodgovornosti tužitelja od 40% iz razloga što je isti vozio brzinom većom od dozvoljene, te nije upravljao samo onim vozilima i kategorijama vozila koje su upisane u vozačkoj dozvoli što je utvrđeno Policijskim zapisnikom, osporava visinu tužbenog zahtjeva s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i tuđe pomoći i njege kao prekomjerno postavljenu u odnosu na zadobivene povrede tužitelja, da je tuženik izvršio isplatu nespornog iznosa štete od 21.000,00 kn s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno duševno zdravlje, te tuđe pomoći i njege te iznos od 5.099,40 kn s osnove izgubljene zarade, predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u zapisnik s očevida od 08.04.2020. (list 6-9 spisa), Presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj Kmp-11/21-11 (list 10-16 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 17-20 spisa), obračunske isprave za isplatu plaće (list 21-30 spisa), dopise, odnosno odštetni zahtjev sa dostavnicom i odgovor na isti (list 31-34 spisa), izvršen je uvid u kazneni spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj Kmp-11/21 (u prilogu spisa predmeta), proveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću (list 62-66 spisa), te dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Jakši Filipoviću-Čuguri (list 77-79, 81-83 spisa).

4. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) te primijenivši materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, i to do visine pod točkom I. i II. izreke ove presude, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen za iznos kao pod točkom III. izreke ove presude.

5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, da je tuženik tužitelju prije pokretanja postupka isplatio iznos od 26.099,40 kn/3.463,99 eur, od čega iznos od 2.787,18 eur s naslova neimovinske štete, a iznos od 676,81 eur s naslova izgubljene zarade, činjenica da je tužitelju tuđa pomoć i njega pružena od strane ukućana, te cijena koštanja sata tuđe pomoći i njege od 4,00 eur/sat, dok je sporna isključiva odgovornost tuženika, kao i visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa.

6. Radi utvrđivanja sporne isključive odgovornosti tuženika proveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću koji u svom nalazu i mišljenju od 27.02.2024. utvrđuje:

- da je prilikom nezgode došlo do bočnog sudara pod oštrim kutom između motocikla tužitelja KAWASAKI reg. oznake [registarska oznaka] i osobnog vozila osiguranika tuženika FIAT reg. oznake [registarska oznaka], na pravilnom trokrakom raskrižju [adresa] i [adresa] u [adresa];

- da se osobno vozilo osiguranika tuženika neposredno prije sudara uključivalo skrećući u desno sa sporedne ceste na kolnik ceste s prednošću prolaska, po kojem se ravno kroz raskrižje od istoka prema zapadu kretao tužitelj na motociklu;

- da je sudarna brzina motocikla tužitelja B iznosila 39 km/h, a prije nezgode se motocikl kretao brzinom od 81 km/h;

- da se osobno vozilo osiguranika tuženika u trenutku sudara kretalo brzinom od oko 31 km/h, a prije uključenja vozačica se zaustavila radi provjere;

- da je uzrok nezgode uključenje osobnog vozila osiguranika tuženika u promet na kolnik ceste s prednošću prolaska, direktno u lijevu prometnu traku, bez da je prethodno propustila tužitelja na motociklu, nailazak kojeg je mogla vidjeti, a i iskazala je da ga je vidjela;

- da je tužitelj imao mogućnost izbjegavanja sudara tako da svoju brzinu do mjesta sudara uskladi s brzinom kretanja osobnog vozila osiguranika tuženika, da se prije nezgode nije kretao brzinom većom od 78 km/h.

7. Na naprijed navedeni nalaz i mišljenje prometnog vještaka stranke nisu imale primjedbe niti prigovore, a isti prihvaća i ovaj sud obzirom da na jasan i nedvosmislen način objašnjava nastanak predmetnog štetnog događaja, pa je vještvo u cijelosti prihvatljivo, te sačinjeno u skladu s pravilima prometne struke. Iz istog je nedvojbeno utvrđeno da je uzrok nezgode uključenje osobnog vozila osiguranice tuženika u promet na kolnik ceste s prednošću prolaska, direktno u lijevu prometnu traku, bez da je prethodno propustila tužitelja na motociklu, nailazak kojeg je mogla vidjeti, a i iskazala je da ga je vidjela, kao i da je tužitelj imao mogućnost izbjegavanja sudara tako da svoju brzinu do mjesta sudara uskladi s brzinom kretanja osobnog vozila osiguranika tuženika, da se prije nezgode nije kretao brzinom većom od 78 km/h.

8. Slijedom navedenih utvrđenja, prema ocjeni ovog suda, za predmetnu prometnu nezgodu su odgovorni i tužitelj i osiguranik tuženika, i to tužitelj u omjeru od 20% i tuženik u omjeru od 80% jer su zanemarili odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15,108/17 i 70/19; dalje u tekstu: ZOSPC). Prije svega, odredbom čl. 57. st. 4. ZOSPC-a određeno je da je vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom. Kako je osiguranica tuženika povrijedila naprijed navedenu odredbu iz čl. 57. ZOSPC-a za utvrditi je da je ista odgovorna za nastanak predmetnog štetnog događaja. Nadalje, tužitelj je zanemario odredbu iz čl. 53. st. 1 ZOSPC-a kojom je propisano da se na cesti u naselju vozač ne smije vozilom kretati brzinom većom od 50 km na sat, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio. Naime, iz zapisnika o očevidu MUP-a RH, PU zadarska, PPP Zadar od 08.04.2020. (list 6-9 spisa) utvrđeno je da je na cesti gdje se dogodila prometna nezgoda postavljen prometni znak "ograničenje brzine 60 km/h", a pritom je i tužitelj u svom iskazu pred sudom u naprijed navedenom kaznenom postupku (list 63 spisa predmeta posl. br. Kovm- 16/21 OS Zadar) izjavio da je na dijelu ceste gdje se dogodila predmetna prometna nesreća ograničenje brzine 60 km/h, dok je provedenim vještačenjem utvrđeno da se tužitelj prije nastanka predmetnog štetnog događaja kretao brzinom od 81 km/h, dakle daleko više od dopuštene brzine na mjestu događaja, te da je tužitelj imao mogućnost izbjegavanja sudara tako da svoju brzinu do mjesta sudara uskladi s brzinom kretanja osobnog vozila osiguranika tuženika, da se prije nezgode nije kretao brzinom većom od 78 km/h. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud utvrđuje temeljem odredbe čl. 1067. st. 3. ZOO da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru 20%, a osiguranik tuženika u omjeru 80%. Pritom sud veću odgovornost utvrđuje na strani osiguranice tuženika jer je osiguranica tuženika ulazila vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska bila dužna propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom, u konkretnom slučaju tužitelja, naročito kad se ima u vidu činjenica da je ista prije uključivanja na glavnu prometnicu vidjela da se istom kreće tužitelj na motociklu, neovisno o činjenici što se tužitelj kretao većom brzinom od dopuštene, te je ista bila dužna propustiti tužitelja, a što osiguranica tuženika nije učinila.

8.1. U odnosu na eventualnu suodgovornost tužitelja jer nije upravljao samo onim vozilima i kategorijama vozila koje su upisane u vozačkoj dozvoli, koji prigovor ističe tuženik u svom odgovoru na tužbu, valja navesti da iz Zapisnika o očevidu proizlazi da je tužitelj prilikom vršenja očevida imao vozačku dozvolu A kategorije broj 11228798, izdanu 2018 od strane PU zadarska, kao što je razvidno i da je tužitelju izdan obvezni prekršajni nalog broj: 511-18-15/05-2-417-1/2020 zbog počinjenog prekršaja opisanog u čl. 223 st. 2, a kažnjivog po čl. 223 st. 3 ZOSPC-a. Kako tuženik nije dostavio u spis poslovni broj prekršajnog spisa koji se vodio protiv tužitelja iz kojeg bi bio vidljiv ishod prekršajnog postupka protiv tužitelja, a na što se obvezao na pripremnom ročištu, te kako je na ročištu održanom 05.09.2023. obavijestio sud da nisu uspjeli pribaviti podatak o broju prekršajnog spisa koji se eventualno vodio protiv tužitelja, a imajući u vidu proturječje koje proizlazi iz zapisnika o očevidu (tužitelj imao vozačku dozvolu A kategorije, a pritom izdan prekršajni nalog zbog toga što u vozačkoj dozvoli nisu upisane sve kategorije vozila kojima vozač ima pravo upravljati), sud nije na nedvojben način mogao utvrditi je li ili ne tužitelj bio osposobljen za upravljanje predmetnim motociklom, te je stoga primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221a ZPP-a navedeni prigovor tuženika u pogledu suodgovornosti tužitelja u tom dijelu i iz toga razloga utvrdio nedokazanim, pa samim time i neosnovanim.

9. U odnosu na spornu visinu tužbenoga zahtjeva proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Jakši Filipović-Čuguri.

10. Stalni sudski vještak dr. Jakša Filipović-Čugura u svom nalazu i mišljenju navodi da su se ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem, da je kod tužitelja učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija, da su po završenom liječenju zaostale trajne posljedice uslijed manje redukcije desnog gležnja po prijelomu desne potkoljenice, da je s obzirom na minimalnu dokumentaciju u svezi liječenja, ocjena vidova straha, boli, tuđe pomoći dana iskustveno s obzirom na vrstu ozljede i svih ostalih demografskih činjenica, da to jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade, da je liječenje završeno oko 2 mjeseca po ozljeđivanju. Vještak sukladno navedenom utvrđuje da su kod tužitelja, po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice od 3%, da je tužitelj pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 60 dana – kumulativno, da je primarni strah bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, da je u daljnjem tijeku liječenja postojao tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 6 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 55 dana – kumulativno, da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna 3h dnevno kroz 30 dana, a zatim 2h dnevno kroz 30 dana - kumulativno, da postoji naruženje u lakom stupnju, povremeno vidljivo.

11. Na naprijed navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Jakše Filipović-Čugure stranke nisu isticale nikakve primjedbe niti prigovore, a isto prihvaća i ovaj sud obzirom se zasniva na medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu i kliničkom pregledu tužitelja, te ovaj sud za isti drži da je jasan, dosljedan i stručno obrazložen, te da nema proturječnosti niti nedostataka.

12. Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, u skladu sa odredbom čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO), a čime mu je prouzročena neimovinska i imovinska šteta iz čl. 1046. i čl. 1095. st.1. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u skladu sa odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

13. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja opće i životne aktivnosti i naruženost. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Imajući dakle, u vidu utvrđene zadobivene ozljede, te imajući u vidu trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, utvrđeno zaostale duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od ukupno 3%, u kojem omjeru će tužitelj još dugi niz godina morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, a kako je to sve opisano u nalazu i mišljenju vještaka, temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u visini 3.562,10 eur. Nadalje, imajući u vidu duljinu i trajanje tuđe pomoći i njege koja je utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka u trajanju od 150 sati, te usuglašenu cijenu koštanja sata tuđe pomoći i njege od 4,00 eur po satu (ročište od 05.11.2024. – list 72 spisa), temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega) u visini 600,00 eur. Međutim, obzirom na utvrđen omjer suodgovornosti tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja od 20%, istome s naslova neimovinske štete pripada iznos od 2.849,68 eur te s naslova imovinske (tuđa pomoć i njega) štete pripada iznos od 480,00 eur. Budući je među strankama nesporno da je tuženik tužitelju prije podnošenja tužbe isplatio iznos od 2.787,18 eur s naslova predmetne štete, a pritom tužitelj u podnesku od 19.12.2024. tvrdi da mu tuženik po osnovi tuđe pomoći i njege nije platio ništa radi čega konačno postavljenim i preciziranim tužbenim zahtjevom potražuje cijeli iznos s naslova tuđe pomoći i njege, zbog čega je ovaj sud plaćeni iznos štete oduzeo od neimovinske štete, pa tako proizlazi da je tuženik u obvezi isplatiti daljnji iznos od 62,50 eur s naslova neimovinske štete s pripadajućom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu i po navedenoj osnovi valjalo odbiti tužbeni zahtjev za iznos od 1.250,32 eur, kao previsoko postavljen. Nadalje, tuženik je dužan tužitelju iznos od 480,00 eur s naslova imovinske štete (tuđa pomoć i njega) s pripadajućom zatraženom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu i po navedenoj osnovi valjalo odbiti tužbeni zahtjev za iznos od 120,00 eur, kao previsoko postavljen.

14. Tužitelj ima pravo na zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 29. st.1. ZOO-a, a u svezi s čl. 1086. i čl. 12. st. 1. i st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/15, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP), a koji je lex specialis koji se primjenjuje na predmetni slučaj. Kako je tužitelj zateznu kamatu na neimovinsku štetu zatražio od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 19.08.2021., ista mu je tako i dosuđena. Nadalje, kako je tužitelj zatražio zateznu kamatu na imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega) od dana presuđenja, u skladu s odredbom čl. 2. st. 1 ZPP-a, ista mu je tako i dosuđena. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i. 8. ZOO.

15. Tužitelj temeljem predmetnog štetnog događaja potražuje i izgubljenu zaradu radi bolovanja tvrdnjom da je zbog štetnog događaja bio na bolovanju, te da mu je kroz period od 12 mjeseci po ozljeđivanju isplaćivana manja plaća ukupno za iznos od 2.174,41 eur u odnosu na onu plaću koju bi primio da nije bilo štetnog događaja. Tužitelj na navedenu okolnost u svrhu dokaza dostavlja u spis obračunske liste plaće te predlaže provesti financijsko vještačenje na okolnost utvrđenja visine izgubljene zarade, a pritom niti uz tužbu, niti do zaključenja prethodnog postupka, kao niti do zaključenja glavne rasprave nije dostavio u spis izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad iz kojih bi bilo moguće utvrditi u kojem periodu je tužitelj bio nesposoban za rad i po kojoj osnovi. Za navesti je isto tako da se tužitelj na pripremnom ročištu protivio dostavi cjelokupnog zdravstvenog kartona tužitelja u spis zbog čega je sud prilikom određivanja medicinskog vještačenja naložio tužitelju da dostavi vještaku na uvid ovjerenu presliku cjelokupnog zdravstvenog kartona prilikom vršenja kliničkog pregleda. Upravo zbog naprijed navedenog sud nije izvodio dokaz financijskim vještačenjem obzirom da za utvrđenje ključne činjenice o visini izguljene zarade nema dovoljno dokaza u spisu (izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad) na temelju kojih bi se na nedvojben način mogla utvrditi sporna činjenica u kojem periodu i po kojoj osnovi je tužitelj bio na bolovanju. Isto tako spisu ne prileži niti zdravstveni karton tužitelja, kojem dostavljanju u spis se tužitelj izričito protivio, a iz kojeg bi isto tako bilo razvidno po kojoj osnovi i kada je tužitelj bio nesposoban za rad. Sukladno navedenom sud je navedeni dokazni prijedlog tužitelja cijenio nesvrsishodnim i neekonomičnim u smislu odredbe čl. 10 ZPP-a, pa stoga tužbeni zahtjev koji se odnosi na izgubljenu zaradu smatra nedokazanim, pa samim time i neosnovanim.

16. U odnosu na odluku o parničnom trošku valja navesti da je odredbom čl. 154. st. 2 ZPP-a propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, dok je odredbom stavka 5. istoga članka propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Shodno izloženom, kako je među strankama sporna samo visina tužbenog zahtjeva, a imajući u vidu da je tužitelj uspio s tužbenim zahtjevom u omjeru od 13,27% iz čega proizlazi da je tuženik uspio u omjeru od 86,73%. Kad se uspjeh tužitelja oduzme od uspjeha tuženika, tuženik bi imao pravo na naknadu dijela ukupnih troškova u omjeru od 73,46%.

17. Visina troškova tuženiku je odmjerena u skladu s odredbom 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak prometnog vještačenja u iznosu od 265,45 eur. Kako tuženiku pripada naknada dijela ukupnih troškova u omjeru od 73,46% istom je suđen trošak u iznosu od 195,00 eur, te je stoga odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

U Zagrebu, dana 30. listopada 2025.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 87,32 eur

- tuženiku