REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Psp-74/2023-50

i

P-6143/25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E :

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Antoniu Volareviću, odvjetniku, protiv tuženika UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Moniki Maretić, odvjetnici, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 01. rujna 2025. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka i tuženika osobno, dana 30. listopada 2025. godine

r i j e š i o j e :

I Vrijednost predmeta spora u spojenom postupku ovog suda poslovni broj P- 6143/25 određuje se u visini od €6640.

II Protutužba u spojenom postupku ovog suda poslovni broj P-6143/25 smatra se povučenom.

II Utvrđuje se da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu kuće na adresi [adresa] u [adresa], sagrađene na katastarskoj čestici br. [katastarska čestica], upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZEMLJIŠNOKNJIŽNI ODJEL ZAGREB, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], opisanoj kao KUĆA BR. 26 I DVORIŠTE U LUKŠIĆU, ukupne površine 73 čhv, na način da je neutvrđenog dana, a za što je tužiteljica saznala 3. lipnja 2023., promijenio bravu na ulaznim vratima predmetne kuće te uselio u istu.

III Nalaže se tuženiku uspostaviti ranije posjedovno stanje, na način da ključeve od ulaznih vrata predmetne kuće preda tužiteljici ili osobi koju ona odredi, sve u roku od 8 dana.

IV Zabranjuje se tuženiku takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužiteljice u posjedovanju navedene nekretnine.

V Odbacuje se dio tužbenog zahtjeva kojim se traži iseljenje tuženika iz navedene nekretnine iseli zajedno sa osobama i stvarima, kao nedopušten.

VI Svaka strana snosi troškove u postupku ovog suda poslovni broj Psp-74/2023-44. VII Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka ovog suda poslovni broj P-6143/25 u visini od € 250, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je u tužbi naveo da je isključiva vlasnica i posljednja mirna posjednica kuće na adresi [adresa] u [adresa], sagrađene na katastarskoj čestici br. [katastarska čestica], upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZEMLJIŠNOKNJIŽNI ODJEL ZAGREB, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], opisanoj kao KUĆA BR. 26 I DVORIŠTE U LUKŠIĆU, ukupne površine 73 čhv.

Tuženik je točno neutvrđenog dana izvršio smetanje posjeda gore opisane kuće, tako što je bez ikakvog valjanog pravnog temelja, bravu na ulaznim vratima kuće, a za čije su se otključavanje ključevi nalazili kod tužiteljice, zamijenio drugom bravom za čije otključavanje su potrebni drugi ključevi, te ušao u posjed kuće. Na taj način tuženik je izvršio smetanje posjeda tužiteljice, a ujedno je i u potpunosti onemogućio tužiteljicu u neometanom posjedovanju predmetne nekretnine.

Za predmetno smetanje posjeda i za počinitelja smetanja, tužiteljica je doznala 3. lipnja 2023. godine, nakon što ju je s tom činjenicom upoznao suprug, IŠ, koji je navedenoga dana otišao pokositi dvorište oko kuće te vinograd, a koji nije mogao pristupiti u kuću uslijed činjenice da je brava na ulaznim vratima promijenjena. Istome je tuženik tom prilikom i rekao da je promijenio bravu, da je to njegovo, da on tu živi i da oni nemaju tu što tražiti. Na molbe gospodina IŠ da ga pusti u kuću da barem uzme svoje stvari, tuženik se u cijelosti oglušio, a radi njegova neugodna nastupa koji je kod supruga tužiteljice izazvao strah, isti je napustio dvorište, te obavijestio tužiteljicu o događaju Tužiteljica je nakon gore opisanog događaja, zajedno sa svojom kćerkom NŠ, otišla na adresu [adresa] kako bi pokušala ući u posjed svoje nekretnine, međutim, i tada je došlo do incidenata izazvanih od strane tuženika, obzirom je isti uz prijetnje odbio napustiti posjed kuće, koje je vlasnica i posljednja mirna posjednica upravo tužiteljica, te predati tužiteljici nove ključeve od iste. Kritičnoga dana na lice mjesta pozvana je i policija koja je sastavila zapisnik ali bez poduzimanja bilo kakvih daljnjih radnji.

Člankom 20. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: ZVDSP) određeno je da je samovlast zabranjena, te da posjed, bez obzira na to kakav je, nitko nema pravo samovlasno smetati. Člankom 20. st. 2. ZVDSP određeno je da je samovlasno smetao njegov posjed, tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed; 21. st. 1. ZVDSP određeno je da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda; člankom 21. st. 4. ZVDSP određeno je da se pravo na zaštitu posjeda ostvaruje u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda); člankom 21. st. 3. ZVDSP određeno je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja; člankom 22. st.1. ZVDSP određeno je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće; člankom 22. st. 2. ZVDSP određeno je da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, jer je ta tužba neistinita i samim time neosnovana. Svi rokovi za zaštitu posjeda prema Zakonu za tužiteljicu su istekli (iako dotična nikad nije ni bila u posjedu te tužiteljica izmišlja fiktivnu priču o mijenjanju brave kako bi si stvorila uvjete za pokretanje sudskog postupka i time iselila mene i moju obitelj iz kuće u kojoj živimo. Samostalni je neposredni faktični posjednik i djelomični vlasnik kuće na adresi [adresa] kao i dvorišta.

Osim navedenoga vlasnik je i šireg okolnog zemljišta kao i još nekoliko pomoćnih građevina koje ne ulaze u ovaj predmet. Sa braćom P i PŠS dijelim vlasništvo na zemljištima. Sa bratom PŠS dijeli također i vlasništvo nad kućom.

Iako nije apsolutni vlasnik svega 1/1, faktični je posjednik svega navedenoga. Braća ne osporavaju samostalno neposredno faktično posjedništvo i mogu posvjedočiti da na navedenoj adresi živi zadnjih 11 godina te da dugi niz godina vrši svoju vlast na predmetnim nekretninama koje su sve nekad bile u posjedu i vlasništvu GŠ.

Upravlja cijelim zemljištem u neposrednoj blizini kuće, radnim strojevima i alatima koje mu je djed za života dao.

U najboljem slučaju gđa PŠ bila je samo vrlo kratko pomoćnik u posjedovanju jer joj je dao rezervni ključ od kotlovnice u 4. mjesecu 2023.g. i dozvolio njoj i njenom mužu da mogu ostaviti flaksericu i kosilicu na guranje u prostoriji kotlovnice kako ne bi morali svaki put navažati u autu sa svoje adrese u Vrapču, Švarčanska 7. Sve pod izgovorom kako su oboje nedavno operirani (histerektomija maternice, radikalna prostatektomija) i da im je jako teško navedeno nositi i dizati u auto, a nas neće biti doma jer smo išli kod ženine obitelji u posjetu. Da bi zatim vrlo brzo uslijedio šok. Dotični su za vrijeme dok tuženika nije bilo kod kuće, dok su bili izvan države u periodu od 18.04. – 07.05.2023. zamijenili uložak brave na kotlovnici.

Kada su se vratili, tužiteljicu je s time suočio 12.05.2023. u večernjim satima na njenoj kućnoj adresi Švarčanska 7 u prisustvu žene, djece i brata PŠS (koji me o navedenom i obavijestio). Nije imala puno za reći a neki bijedni iznuđeni izgovor je bio “da je brava štekala”. Na pitanje zašto to nije rekla i dala mu novi ključ nije imala komentara nakon čega je tražio tu kopiju ključa i ona mu ga je predala.

Tužiteljica nije isključiva vlasnica kuće na adresi [adresa].

Tužiteljica sebe navodi kao posljednju mirnu posjednicu što je neistina jer nikad nije bila u posjedu. Na predmetnoj adresi živi zadnjih 11 godina gdje je kućanstvo dijelio sa svojom pokojnom bakom JŠ i djedom GŠ te bratom P i sestrom JŠ. P i JŠ su se s vremenom odselili a on sam se oženio sadašnjom suprugom EŠ **.**.2019. sa kojom neprekidno stanuje na predmetnoj adresi. Dok je djed bio živ bio je njegova desna ruka, održavao cjelokupno imanje koje je djed imao.

U vrijeme života sa djedom i bakom a kasnije i sa ženom i djecom, tužiteljica nikad nije bila u posjedu navedene nekretnine kao ni kuće, niti je u njoj živjela zadnjih 11 godina koliko on tamo stanuje, već povremeno dolazila u posjetu, dok je baka bila živa jednom tjednom a kasnije jednom svaka 3 tjedna, isključivo kao gost, te nije izvršavala nikakvu svoju vlast glede predmetne nekretnine.

Na izvadku iz zemljišnih knjiga jasno je vidljivo kada je zk.č.br. 3790/2, ko [katastarska općina] prepisana na nju a to je 15.03.2022. Na prijevaru je prepisana od GŠ koji je preminuo **.**.2022., znači samo mjesec dana kasnije od spornog prepisivanja. Ta čestica trebala je biti prepisana ocu tuženika i to je bio dugogodišnji dogovor koji je dotična odlučila prekršiti iskoristivši za to priliku zbog djedove uznapredovale demencije pojačane nestručnim korištenjem antidepresivnih lijekova i lijekova za smirenje, tuženikove prezauzetosti životnim obavezama i očeve odsutnosti zbog terenskog rada.

Tužiteljica i njena kćer NŠ **.**.2023. oko 20:30h ponovno pojavile na kućnoj adresi [adresa] dok su brat PŠS i on uređivali dvorište. Ovaj put su stale ispred ograde, nisu pokušavale ući već su za cilj imale “pribavljanje dodatnih dokaza”. Stajale su tako ispred ograde a NŠ je nebrojeno puta konstantno glasno ponavljala rečenice tipa “Unutra su moje stvari” “Ja samo želim svoje stvari” “Moje stvari su u kući”. Brat i on nisu izgovorili ni jednu riječ, već smo ih samo gledali.

Za nekoliko minuta pošto nisu davali nikakvu reakciju na navedenu provokaciju, njih dvije su se udaljile s adrese. Cilj toga je bio izazvati scenu i da svi susjedi čuju kako su “u kući njene stvari”. Nakon 15.06.2023. meni nepoznatog točnog datuma, lažno su se prijavile na adresu [adresa], a za tuženika, ženu i djecu poslale dopis na policiju gdje se prave da ne znaju kojom osnovom smo prijavljeni na adresu (a na adresu nas je prijavio pokojni djed 2019.g., puno prije nego li je tužiteljica uopće ušla u vlasništvo sporne zk.č. 3790/2).

U darovnom ugovoru joj piše da je u trenutku potpisivanja već bila u posjedu cijele k. č. [katastarska čestica] (osim štaglja) te svih infrastrukturnih priključaka, što ne samo da je neistina već je i nemoguće jer se ista stvar ne može darovati dvaput. Priključci vode i kanalizacije se u potpunosti nalaze na zk.č. 3791. Time se postavlja pitanje otkad traje njen navodni posjed. Njen navodni posjed ima samo kraj (prekid) za koji se također navodi da se dogodio neutvrđenog datuma. Prema svemu navedenome vidljivo je da tužiteljičin navodni posjed nema definiran početak kao ni kraj.

Stupanje u posjed tuženika bilo je datuma 11.06.2019. koji je ujedno i datum potpisivanja te solmenizacije darovnog ugovora. U praksi je u posjedu cijele k. č. [katastarska čestica], živim tu i izvršava svoju vlast.

Zk.č.br 3790/2, k. o. [katastarska općina] je samo udio (1/3) u k. č. br. [katastarska čestica], ko [katastarska općina], i na terenu nije jednoznačno označeno gdje se ona nalazi jer je to sve jedno dvorište kojega sam faktični posjednik dugi niz godina i isključivi faktični posjednik od djedove smrti 26.04.2022. tako da nema govora o promjeni stanja posjeda, niti o smetanju posjeda.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sude je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju priloženu u spis, dokaze saslušanjem tuženika, saslušanjem svjedoka RŠ, AŠ PŠS, EŠ, JŠ i SŠ, očigledom na licu mjesta u sudjelovanjem stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Mladena Bebera kao i dokaz geodetskim vještačenjem.

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Sud stranke nije saslušavao iz dva razloga – prvi je što je sam dokaz zakonski gledano supsidijaran, dakle tek u nedostatku drugih dokaz može se koristi kao valjano sredstvo dokazivanja; drugi je procjena suca da bi izvođenje takvog otkaz eskaliralo održavanja mira na raspravama, sudeći po ponašanju tuženika koje je bilo rubno kontrolirano i poprilično agresivno o čemu jasno svjedoče zapisnici rasprava, a svakako je valjalo izbjeći bilo kakve sukobe.

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u dijelu.

U postupku je saslušan svjedok RŠ, koji je ispripovijedao da je upoznat sa konkretnom promjenom brave, na upit suca događaj smješta u trenutak nakon smrti oca tužiteljice odnosno djeda tuženika.

Kao susjed navodi da se sjeća da su se pojavili neki dečki, promijenili su bravu, a prepoznaje jedino ovdje tuženika kao unuka, ostale ne prepoznaje. To je negdje otprilike 3 godine kako je gospodin umro.

Tužiteljica je pokušala komunicirati sa tuženikom i navedenim ljudima no bezuspješno, svjedok se sjeća noćnih dolazaka stanovitih kombija i unašanja nekih stvari, ne može specificirati detalje. U tom objektu o kojem je riječ prije su živjeli majka i otac tužiteljice, a tužiteljica je dolazila često jer je brinula za roditelje. Ti dolasci tužiteljice bili su svakodnevni. Svjedok zna da je tužiteljica kosila travu kod te kuće, ne zna ništa o eventualnim stvarima u samoj kući.

U vezi pitanja da li može opisati sam čin promjene brave, svjedok navodi da je to zaključio iz razloga što tužiteljica ne može unutra. Svjedok na upit što je točno vidio ponavlja prethodne rečenice, navodi da nije vidio osobno tuženika da mijenja bravu. Bio je udaljen oko 20 metara od samog čina mijenjanja brave jer je neposredni susjed pa to vidio. Na upit suca je li među tim ljudima bio i tuženik, svjedok odgovara potvrdno. Svjedok živi neposredno preko puta sporne kuće. Tuženika poznaje kao neposredni susjed dok je još bio dijete. Svjedok navodi da je i tuženik živio u toj istoj kući, ne zna koliko dugo, dok je djed bio živ. Prije smrti djed je živio sam u toj kući, s time da je tuženiku dao drugu nekretninu – to znade iz neposrednog razgovora sa djedom. Bio je u toj kući prije 30 godina, a u pomoćnom objektu ne. Kako svjedok zna da u toj kući ne živi tuženik, odgovara iz razloga što on to vidi jer živi tamo preko puta kao susjed. Svjedok iskazuje da tuženik sada živi u pomoćnom objektu sa obitelji, to je taj objekt koji mu je djed ostavio. Taj objekt je udaljen oko 15ak metara, s time da taj objekt koristi netko drugi, a ne tuženik koliko je svjedok vidio.

Svjedok IŠ, suprug tužiteljice, o promjeni brave na objektu ne zna ništa. Svjedok spominje 2020. godinu kada je pokušao ući u nekretninu, nije mogao pa mu je tuženik osobno otvorio vrata kako bi iznio stvari iz iste. Svjedok navodi da nije imao ključ od navedenih vrata, inače je ulazio u nekretninu normalno. Svjedok navodi da inače kada je sa suprugom dolazio na nekretninu da su vrata znala biti zaključana. Ta vrata je otključavala tužiteljica sa svojim ključem.

Svjedok navodi da kada je on pokušao ući u nekretninu, da je brava tada bila definitivno promijenjena. Tom prilikom mu je tuženik rekao: "Sad sam ja glavni, bez moje dozvole ne može se više ništa" (opaska suca: svjedok misli na ulazak u zgradu). Tužiteljica je prije dolazila svaki vikend, godinama dok su njeni roditelji bili živi. Bravu je promijenila tužiteljica i njezin suprug. Dolazila je vikendima dok je baka bila živa da joj pomaže, a dok je bio djed isključivo kao gost. Oni koriste i štagalj ali i sve ostale objekte.

Ne zna da li je tužiteljica držala stvari u toj nekretnini, vjerojatno da, održavala je to, čistila, definitivno se brinula o tom prostoru. Svjedok nije dolazio tamo često, ne zna da li je bilo tužiteljici osporavano ući, vjerojatno je.

Ne zna što se dešavalo između njih dvoje. Od kada tužiteljica ima ključ od kuće, svjedok navodi da ne zna. Svjedok navodi da ne zna koliko je bilo ključeva od kuće. Svjedok navodi da ne zna tko trenutno živi u [adresa]. Tuženik živi nasuprot kuće. Zna jer je bio tamo, dolazio je tamo i prije 2020. godine (kategorički siguran), a tada je bio tamo zadnji put. Ne zna gdje je tuženik živio prije preseljenja u taj pomoćni objekt.

Svjedokinja EŠ, supruga tuženika, zna zašto je na sudu. Brava nije bila mijenjana, osim na kotlovnici.

Ona živi u kući od 2019. kada se udala sa djedom, bakom, šogoricom. Šogorica se prva odselila pa je umrla baka pa djed, kada je baka umrla PŠS se doselio kod njih, pa je baka umrla i od onda tamo žive oni (ona i tuženik) sa djecom (troje djece). Njoj je ključ dao djed od tuženika koji je dao napraviti ključ. Ona nema neprekinuto ključ od kada ga je dobila do danas. Svjedokinja pojašnjava da se sjeća da je bila neka "spačka" oko Uskrsa vezana za ključeve između tužiteljice i tuženika, prvo za one od kotlovnice, a onda za ključeve od ulaznih vrata kuće. Zna da je mijenjana brava na kotlovnici ali za ulazna vrata kuće ne može reći jer tada nije bila tu. Bravu na kotlovnici je promijenila tužiteljica i njen suprug. Tužiteljica je dolazila vikendima dok je baka bila živa kako bi joj pomagala, a dok je djed bio živ ali dosta rijeđe ali isključivo kao gost. Oni koriste i štagalj ali i sve ostale objekte koji se nalaze tamo.

Svjedok PŠS, brat tuženika i nećak tužiteljice, zna zašto je na sudu. Što se tiče pitanja vezanog za tvrdnje o promjeni brave na samom objektu, iskazuje da je mijenjana brava samo na kotlovnici no ne i na kući.

Ne zna tko je mijenjao bravu na kotlovnici, ali vjeruje da je promijenila ili tužiteljica ili njen suprug jer niti on niti njegov brat to nisu učinili. Svjedok živi na adresi [adresa], upravo u objekt o kojem je predmet postupka, svjedok živi zajedno sa ostalima od ljeta 2021. Prije tog datuma je svjedok živio u određenim intervalima jer je radio u Njemačkoj. Prije 2021. navodi da su tamo živjeli djed, baka, tuženik (Sada sa suprugom), P i JŠ, svjedok do navedenog datuma nije. Tužitelja je dugi niz godina posjećivala majku jednom tjedno, a u iznimnim situacijama bi dolazila dva puta tjedno. Nakon smrti majke su se ti dolasci ekstremno smanjili pa je dolazila možda jednom mjesečno, a nakon smrti tate više nije uopće dolazila. Tužiteljica nije nikada imala ključeve od te nekretnine niti bio ona niti njen muž ikada održavali tu nekretninu, brinuli o njoj, kosili i sl. Na upit zašto bi ona mijenjala bravu u kotlovnici, svjedok da to radi ostavljanja kosilica zbog zemlje koja joj je ostavljena (nalazi se otprilike 500 metara dalje od sporne nekretnine) pa da ne mora te kosilice stalno voziti u vozilu, a to joj je omogućio upravo tuženik; na upit suca zašto bi onda tužiteljica mijenjala bravu na istim vratima kada je mogla ulaziti u kotlovnicu, svjedok navodi da je tužiteljica rekla da je to učinila jer je brava navodno štekala. U samoj nekretnini nisu bile nikakve osobne stvari tužiteljice.

Što se tiče odvoza stvari vezanih za adresu Švarčanska 7, svjedok potvrđuje da se to dogodila, a riječ je o stvarima sestre koja je zamolila oca da joj te stvari odvezu s time da spominje da je također otac tražio od tužiteljice preuzeti kosilice što bi joj bilo omogućeno bez problema ali ona to nije učinila već su uslijedili neki incidenti. Što se tiče događaja iz 2023. godine odnosno dolaska policije, svjedok navodi da je ograda bila otvorena i da su zatekli auto tužiteljice koji je sprječavao ulazak zbog čega je tuženik zvao policiju ali i tužiteljica. Tužiteljica i njena kćer su navodno sjedili pred ulaznim vratima pa tuženik i ostali fizički nisu mogli ući u kući, a policija koja je kasnije došla ih je uputila riješiti problem na sudu. Tužiteljica se oglušila na uputu policije da makne vozilo, otišla sama na policijsku stanicu, po povratku iz stanice navodno je radila verbalne i tjelesne incidente, a nadređeni iz policije koji je naknadno došao je sugerirao svjedoku da bi trebalo zaključivati vrata u cilju izbjegavanja sličnih incidenata.

Svjedokinja JŠ, nećakinja tužiteljice, sestra tuženika, znade zašto je na sudu. Samo mijenjanje brave nije vidjela, u to doba bila je u Njemačkoj, odnosno u doba kada je brava bila promijenjena, a o mijenjanju brave je dobila samo informaciju od sestrične NŠ. Do 2023. godine prije promjene brave službeno je kuću koristila samo ona, dozvolila joj je to njena teta (tužiteljica), a to nakon što je djed preminuo.

Dakle i njoj i tuženiku je dozvolila koristiti kuću, tamo je svjedokinja imala svoje stvari, teta je čistila i održavala kuću, a sa tuženikom to nije bilo sporno. Na upit da li je tužiteljica za života djeda dolazila u kuću, odgovara potvrdno, redovito, minimalno jednom tjedno, dapače, kad god je to trebalo, a sjeća se da je radi brige uzimala i godišnji odmor. Tužiteljica je imala ključeve od kuće. Imala je svoje osobne stvari tamo poput odjeće, obuće i sl. radi presvlačenja nakon rada u dvorištu. Tuženik živi u drugoj kući na istoj čestici negdje od 2020. godine nešto prije no što joj se rodila druga kćer, tamo je svjedokinja bila, po posjeti u Hrvatsku. O promjeni brave je saznala negdje u 6. mj. 2023., nije sigurna.

Do kuće nije niti mogla doći jer je pokušala, morala je zvati policiju zbog ograđivanja dijela ograde sa bodljikavom žicom i lokotima, sve je bilo zaključano, a čak se i porezala na tu žicu. Ona je zvala policiju. HŠ je bio tamo, rekao joj je da ne može ući u kuću. Njezine stvari su iz kuće djelomično izbačene tijekom noći u dvorište u Švarćanskoj, a PŠS joj je poslao poruku da "nije dobrodošla". Na adresi u trenutku dolaska policije je bio i tuženik, a ona je donijela poklone za djecu (svoje nećake). Koliko ona znade tužiteljica više nije mogla ući u kuću.

Svjedokinjin odnos sa tužiteljicom, navodi da je dobar, teta ju primi kada god dođe u Hrvatsku ako ima mogućnost. Sa ostatkom obitelji uključujući tuženika prekinula je kontakte zbog obiteljskog zlostavljanja kojeg je ovaj slučaj samo dio, s time da je težište na ženskim članovima obitelji kao žrtvama.

U Njemačkoj živi i radi od kraja 2021. godine, prije toga je živjela u [adresa] u [adresa]. Kada god je mogla dolazila je u Hrvatsku, 3-4 puta. U kući je zadnji put bila u 4. mj. 2023. oko Uskrsa. Kuću je tada koristio odnosno tamo nitko nije živio, teta ju je redovito održavala, teta je dozvoljavala da U tamo ostavlja stvari i svojoj svojti isto. Ova kuća je korištena na neki način kao skladište, a tuženik je živio u svojoj kući, a to joj je on osobno rekao. Tuženik je imao ključ od te kuće. Nakon smrti djeda u toj kući nije živio nitko osim nje.

Svjedok SŠ, ne zna zašto je na sudu. Iz viđenja poznaje obje stranke. Nije s njima u nikakvim odnosima. Zna gdje je [adresa] no na upit suca znade li nešto o nekakvoj promjeni brave odgovara niječno. U kući u [adresa] je bio zadnji put prije par dana, prvi puta je bio unazad par godina 2019. Tuženika poznaje iz viđenja pa je išao u kuću pomoći njemu i njegovom djedu s tuženikovom bratom. Prilikom iskazivanja da locira u kojoj je kući uopće riječ, svjedok misli na kuću gdje su živjeli djed i baka. Tamo je dolazio svaki vikend, a nekad i kroz tjedan. S tuženikom je isključivo poznanik. Tamo su bili djed, baka, I, PŠ, djeca. Da li može razlučiti tamo kao stanovnik a tko kao gost svjedok odgovara neodređeno, što se tiče tužiteljice rekao bi da je dolazila kao gost. Kako znade da PŠS odnosno U žive u toj kući, navodi da je to zaključio po rasporedu soba. PŠS ga je zvao za pomoć u kući, a to je bilo od 2019. pa nadalje, a u kojem smislu je pomagao oko kuće navodi da oko okućnice, košnje trave.

Navedene iskaze stranaka i svjedoka sud je različito cijenio. Iskaz tužiteljice te svjedoka NŠ, pogotovo RŠ i svjedokinje JŠ sud je cijenio kao u bitnim dijelovima jer je svaki svjedok znao bitne činjenice ili o posljednjem mirnom posjedniku ili o činu smetanja, kao iskrene, istinite, sigurne, jasne, logične i životno uvjerljive, a koji iskazi su međusobno u bitnim točkama u potpunosti podudaraju i u suglasju su s dokazima u spisu predmeta. Iskaz tuženika, svjedoka PŠS sud cijeni gotovo u cijelosti kao subjektivne i neistinite, a iskaz svjedoka SŠ potpuno nesigurnim i neuvjerljivim.

Prvenstveno valja istaknuti, kako bi se razjasnile neke dvojbe koje postoje kod stranaka oko isticanja važnosti samog prava vlasništva, da je sud u konkretnom slučaju raspravljao o tužbi za smetanje i zaštitu posjeda sporne nekretnine pobliže navedene u izreci ove odluke.

Stoga je ovaj sudski postupak takav u kojem teret dokazivanja leži na strani tužitelja koji mora dokazati da je a) posljednji mirni posjednik te b) čin smetanja,

s obzirom da sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, pri čemu nije od utjecaja pravo na posjed, pravna osnova posjeda i savjesnost posjednika, o kojim se pitanjima ne raspravlja u sporu zbog smetanja posjeda, a u odnosu na te činjenice su se i izvodili dokazi. U odnosu na pravo vlasništva, o ovom stvarnom pravu se u ovom postupku također ne raspravlja niti se izvode dokazi.

Valja reći, da je miran posjed svaki onaj posjed osim neistinitog, s time da je neistinit onaj posjed koji je stečen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja.

O pitanju iseljenje kako je koncipirano u tužbi biti će riječi nešto dalje.

Iako je točan navod tužiteljice da je ona isključiva vlasnica nekretnine zkč. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina]– l. 5 sudskog spisa, sudeći po zemljišnoknjižnom izvadku, sa pravom plodouživanja sada pok. GŠ, što se tiče dijela tužbenog zahtijeva za smetanjem posjeda, pitanje vlasništva u ovom dijelu nije odlučno. Tuženik je suvlasnik zkč. Br. [katastarska čestica] iste k.o. (l. 12).

U konkretnom je slučaju drugi dio tužbenog zahtjeva koncipiran na utvrđenje a) promjene sporne brave i b) useljenjem tuženika u nekretninu.

Sudeći po svoj priloženoj dokumentaciji, teško poremećeni odnosi između stranka nisu uopće sporni.

Sud je prvenstveno raspravio pitanje posljednjega mirnog posjeda od strane tužiteljice sporne nekretnine na kojoj je došlo do smetanja posjeda, s time da se sukladno nalazu vještaka sporna brava nalazi na vratima koja se nalaze na zidu kuće br. 1 nalaza i mišljenja, odnosno na zapadnom zidu uz koji je dograđena dogradnja u naravi tzv. Veranda, odnosno predprostor za ulazak u stambeni dio kuće br. 1 u prizemlji tj. U nivou dvorišta, sve unutar fizički ograđenog i izgrađenog fizičkog posjeda.(jasan nacrt na l. 218). IZ nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je sama dogradnja izvršena na zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l. 214 spisa), dakle na čestici sada u vlasništvu tužiteljice.

Pitanje posljednjeg mirnog posjeda navedene nekretnine od strane tužiteljice sud je utvrdio zaključivanjem kroz iskaze prvenstveno svjedoka RŠ, NŠ a i iskazno kvalitetne svjedokinje JŠ, koji su praktički suglasni oko činjenice da je tužiteljica dolazila u nekretninu radi brige oko roditelja, uz održavanja same nekretnine kroz košnju i slično. Upravo iz navedenog razloga sud ne vjeruje dijelovima iskazima oba svjedoka JŠ koji su u vezi tog pitanja potpuno neuvjerljivi, a iskaz svjedoka SŠ pogotovo neuvjerljiv i nesiguran. Dapače, iščitavajući tuženikov odgovor na tužbu, izgleda da je u jednom trenutku on i dozvolio tužiteljici ostavljati svoje stvari tamo.

Nadalje, pitanje spornog smetanja posjeda kroz promjenu brave sud je utvrdio zaključivanjem kroz samu činjenicu da je tuženik očito imao ključeve od brave kotlovnice, a imajući u vidu da je uopće i ponesena tužba u ovom postupku te da tužiteljica ključeve nema. Dakle, logično je da tužiteljica sama sebi ne bi sebi mijenjala bravu već je to učinio upravo tuženik što se dade vrlo jasno zaključiti iz iskaza svjedoka RŠ koji je vidio promjenu brave od strane "dečki" među kojima je bio i tuženik, pa je očito da je to učinjeno po njegovom nalog ako već on to nije direktno sam učinio, no učinak je u konačnici isti.

Nadalje, što se tiče pitanja dijela petita tužbenog zahtjeva koji se odnosi na iseljenje tuženika iz nekretnine tužiteljice, valja reći da je po sadržanoj konstrukciji ova tužba - tužba za smetanje posjeda i kao takva je kondemnatorna tužba kojom se traži isključivo uspostava ranijeg posjedovnog stanja, dok je tužba na iseljenje vlasnička tužba koja se ne može kombinirati sa tužbom za smetanje posjeda kako je učinjeno u konkretnoj tužbi, o čemu je sudska praksa zauzela jasan stav tako da o tome ne treba puno niti pisati. Posljedično je taj dio tužbe odbačen u istom dijelu kao nedopušten.

Preostala argumentacija parničnih strana nije odlučna pa nije niti posebno obrazlagana.

Imajući u vidu navedeno, o troškovima parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbi čl. 154. st. 4 i 155. ZPP-a, imajući u vidu da tužitelj nije uspio u bitnom dijelu petita tužbenog zahtjeva, dakle svaka strana snosi svoje troškove postupka.

Međutim, što se tiče troškova po protutužbi koja je povučena u smislu odredbe čl. 158. ZPP-a, temeljem iste je zakonske odredbe valjalo odlučiti prvo o vrijednosti predmeta spora, koji tuženik uopće nije označio, a riječ je o petitu kojim se traži utvrđenje ništetnost darovnog ugovora u odnosu na nekretninu tužiteljice na zkč. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina]. Sud je prvenstveno odredio vrijednost predmeta tog spora u visini od 50.000,00 kuna/ €6640 u smislu odredbe čl. 40. st. 5 ZPPa, pa je temeljem navedenog valjalo dosuditi tužiteljskoj strani trošak odgovora na istu u visini od 100 bodova odnosno €200 što uz PDv-t 25% iznosi €250.

U Zagrebu, dana 30. listopada 2025. godine

SUDAC:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana sukladno Zakonu o parničnom postupku.

DNA

1. tužitelju po pun. – pristojba €50

2. tuženiku po pun.