Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-1451/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz zagreba, [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Martiću, odvjetniku iz Zagreba, Ulica Pavla Hatza 23, protiv tužene REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, za Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupane po OGDO-u iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 22.10.2025. godine, u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tužene, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 30. listopada 2025. godine,

presudio je

I. Nalaže se REPUBLICI HRVATSKOJ, za Ministarstvo unutarnjih poslova, isplatiti OĐ iz [adresa], iznos od neto 3.136,83 EUR (slovima: tritisućestotridesetšesteuraosamdesettricenta) sa zateznim kamatama, po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ naknaditi tužitelju OĐ parnični trošak u iznosu od 2.375,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 30.10.2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 01.08.2023. navodi da se prije pokretanja ove parnice obratio zakonskom zastupniku tužene temeljem čl. 186. a ZPP-a, radi mirnog rješenja spora. Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu nije odgovorilo na tužiteljev Zahtjev za mirno rješenje spora. Tužitelj je s Ministarstvom unutarnjih poslova (dalje: MUP) dana 07.09.2015. sklopio Ugovor o srednjoškolskom obrazovanju odraslih za zanimanje policajac. U toč. V. st. 1. toč. 4. Ugovora navedeno je kako je polaznik dužan nadoknaditi ukupne troškove iz toč. 3 Ugovora, ako mu njegovom voljom ili krivnjom prestane služba u MUP-u prije isteka roka od 5 godina. Osoba koja se obrazovala na trošak MUP-a dužna je nakon uspješno završenog obrazovanja ostati na radu u MUP- u dvostruko duže od dužine trajanja obrazovanja. Osoba koja na radu u MUP-u ne ostane propisano vrijeme i osoba koja iz neopravdanih razloga ne završi obrazovanje dužna je naknaditi troškove obrazovanja. Rješenjem MUP-a RH, PU zagrebačke od 15.10.2020. tužitelju je prestala služba na temelju njegovog pisanog otkaza s danom 15.10.2020. Na navedeno rješenje tužitelj je uložio žalbu, no ona je odbijena rješenjem Odbora za državnu službu od 13.11.2020. Obzirom na rješenje MUP-a RH od 08.12.2020., naloženo je tužitelju pod prijetnjom prisile uplatiti na račun državnog proračuna iznos od 23.634,45 kuna. S obzirom da su prijetili daljnji troškovi daljnje naplate, tužitelj je izvršio uplatu u korist državnog proračuna. Kako se radio o tzv. athezijskom ugovoru, jer o odredbama toga ugovora tužitelj nije mogao pregovarati, već je bilo ponuđeno da prihvati takve odredbe kakve su mu ponuđene ili da nađe drugo zaposlenje, tužitelj je potpisao taj ugovor. S obzirom da je čl. V. st. 1. toč. 4. Ugovora o srednjoškolskom obrazovanju odraslih za zanimanje policajac od 07.09.2015. u direktnoj suprotnosti sa čl. 92. Zakona o policiji, tužitelj smatra kako nije bio obvezan platiti navedeni iznos, već da je trebalo primijeniti povoljnije pravo, a to je naprijed navedena odredba Zakona o policiji. Obrazovanje prema toč. II. ugovora trajalo je 12 mjeseci, a tužitelj je bio zaposlenik MUP-a od 06.03.2017. do 15.10.2020., te nije bio dužan platiti trošak školarine u naprijed navedenom iznosu. Predlaže da sud nakon provedeno postupka donese presudu kojom će naložiti tuženoj da tužitelju isplati iznos od 3.136,83 eura/23.634,45 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 29.03.2021. do isplate, te da obveže tuženu da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom u cijelosti. Ugovorom o srednjoškolskom obrazovanju odraslih za zanimanje policajac/policajka ur. broj: 511-01-122-15-2073-179 od 7. rujna 2015. (u daljnjem tekstu: Ugovor) bila su uređena međusobna prava i obveze između tuženika i tužitelja za vrijeme i nakon navedenog Programa. U točci IV. stavku 4. predmetnog Ugovora navedeno je da se polaznik obvezuje po prijmu u službu provesti pet godina na radu u Ministarstvu, na poslovima srednje stručne spreme, a u toč. V. st. 1. i podstavku 4. predmetnog Ugovora navedeno je da je polaznik obrazovanja dužan naknaditi ukupne troškove školovanja iz toč. III. Ugovora ukoliko mu njegovom voljom ili krivnjom prestane služba u Ministarstvu unutarnjih poslova prije isteka roka od pet godina. Obzirom da je tuženik uspješno završio Program obrazovanja, s danom 6. ožujka 2017., primljen je na neodređeno vrijeme u svojstvu vježbenika u ovo Ministarstvo i raspoređen u Policijsku upravu zagrebačku, VII. Policijsku postaju Zagreb, na radno mjesto policijski službenik – policajac. Rješenjem tuženika ur. broj: 511-19-18/2-6268- 2020 od 15. listopada 2020. tužitelju je na temelju pisanog otkaza prestala državna služba s danom 15. listopada 2020. godine. Kako je tužitelju njegovom voljom prestala državna služba nesporno kod tuženika prije isteka roka od 5 godina, koliko je prema Ugovoru morao provesti u službi, to je dopisom klasa: 118-01/20-02/9, ur. broj: 511- 01-156-20-33 od 8. prosinca 2020. godine, obaviješten o raskidu ugovora. Također je pozvan da naknadi troškove školovanja koji su prema izračunu nadležnih službi ovoga Ministarstva iznosili 3.136,83 euro/23.634,45 kuna, u roku od 60 dana od primitka toga dopisa. Tužitelj je dana 8. travnja 2021. dobrovoljno uplatio cjelokupni dužni iznos na ime troškova školovanja, tj. podmirio je dug u cijelosti. Člankom 9. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), propisano je da je sudionik u obveznim odnosima dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Nadalje, člankom 65. st. 1. propisano je da je vjerovnik na temelju obveze ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, dok je člankom 336. st. 1. istog Zakona propisano da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane. Tužitelj nema pravo na povrat uplaćenog iznosa na ime troškova školovanja jer je neispunjenjem ugovorne obveze utvrđene toč. IV., st. 4., a temeljem gore navedene odredbe točke V. stavka 1. podstavka 4. zaključenog Ugovora bio u obvezi naknaditi nastale troškove školovanja. Pogrešno tužitelj tumači čl. 9. Zakona o radu, kada drži da se u njegovu slučaju radi o pravu iz radnog odnosa. Naime, tužitelj se kod tuženika tek obrazovao radi stjecanja kvalifikacije za zanimanje policajac, a što je tek pretpostavka za zaposlenje po završetku Programa srednjoškolskog obrazovanja odraslih. Stoga predlažemo da se njegov zahtjev odbije kao neosnovan u cijelosti. U prilogu dopisa dostavljamo vam sveukupnu dokumentaciju kojom u konkretnom slučaju raspolažemo. Slijedom navedenog, predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u tužiteljev zahtjev od 20.02.2023. OGDO-u iz Zagreba za mirno rješenje spora s potvrdom o preporučenoj pošiljci (str. 4-8 spisa), Ugovor o srednjoškolskom obrazovanju odraslih za zanimanje policajac/policajka od 07.09.2015. (str. 9-11 spisa), u dopis Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Uprave za ljudske potencijale, MUP RH, broj i klasa: 118-01/20-02/9 od 08.12.2020. (str. 12 spisa), u preslik uplatnice tužitelja tuženoj od 29.03.2021. (str. 13 spisa), u potvrdu Službe za pravne poslove i ljudske potencijale Sektora pravnih, financijskih i tehničkih poslova PU zagrebačke, MUP RH od 12.07.2021. (str. 14 spisa), u rješenje MUP-a RH, broj: 511-01-157-000183/51-2017 od 24.02.2017. (str. 23 spisa), u rješenje PU zagrebačke, MUP-a RH, broj: 511-19-8/2-6268-2020 od 15.10.2020. (str. 24 spisa), u rješenje Odbora za državnu službu broj-klasa: UP/II-112-

07/20-01-753 od 13.11.2020. (str. 44-47 spisa), u Zakon o policiji NN 34/21 (str. 48-82 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja OĐ, kao stranke, na ročištu održanom 06.05.2024. (str. 90-92 spisa).

4. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

5.U čl. 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

6. U čl. 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena vrati iznos od 3.136,83 eura koji je dana 29.03.2021. tužitelj uplatio tuženoj na ime troška školarine po Ugovoru o srednjoškolskom obrazovanju odraslih za zanimanje policajac od 07.09.2015., jer tužitelj smatra da nije bio u obvezi navedeni iznos platiti tuženoj.

8. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe.

9. Među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva.

10. Analizirajući provedene materijalne dokaze (dokumentaciju) i personalne dokaze (iskaz tužitelja kao stranke) sud je utvrdio sljedeće:

- da je dana 07.09.2015. tužitelj sklopio sa tuženom Ugovor o srednjoškolskom obrazovanju odraslih za zanimanje policajac/policajka, temeljem kojeg ugovora se tužitelj obvezao na program obrazovanja u ukupnom trajanju od 12 mjeseci (program obrazovanja započeo 07.09.2015.); stranke su ugovorile da će se po završetku Programa obrazovanja polaznik zaposliti u MUP, RH i prihvatiti raspored na poslove u ustrojstvenu jedinicu; ugovoreno je i da će polaznik Programa obrazovanja provesti 5 godina na radu u MUP-u, RH na poslovima srednje stručne spreme;

- naprijed navedenim ugovorom tužitelj se obvezao da će nadoknaditi ukupne troškove školarine u slučaju da svojom voljom ili krivnjom ne završi Program obrazovanja u utvrđenom roku, da postoje zapreke za prijam u službu sukladno važećim propisima, ako ne prihvati zaposlenje u MUP, RH, ako mu njegovom voljom ili krivnjom prestane služba u MUP-u, RH prije isteka roka od 5 godina, te ako pisanim putem odustane od daljnjeg obrazovanja za zanimanje policajac/policajka;

- da je tužitelj stupio u državnu službu, nakon što je uspješno završio Program obrazovanja dana 06.03.2017.;

- da je tužitelj primljen u državnu službu na neodređeno vrijeme u svojstvu vježbenika, na radno mjesto policijski službenik – policajac, te da je raspoređen u VII. policijsku postaju PU zagrebačke;

- da je tužitelj otkazao tuženoj državnu službu pisanim podneskom;

- da je PU zagrebačka, MUP, RH dana 15.10.2020. donijela rješenje kojim je tužitelju, službeniku PU zagrebačke, na temelju pisanog otkaza policijskog službenika prestala državna služba s danom 15.10.2020.;

- da je tužitelj od 06.03.2017. do 15.10.2020. obavljao poslove policijskog službenika;

- da od 06.03.2017. (datum početka državne službe tužitelju) do dana 15.10.2020. (dan prestanka državne službe tužitelju) nije proteklo 5 godina već da je proteklo 3 godine i

7 mjeseci i 9 dana;

- da je dana 08.12.2020. tužena pozvala tužitelja (str. 12 spisa) da uplati tuženoj na ime školarine iznos od 23.634,45 kuna s obzirom da nije izvršio ugovorom preuzetu obvezu odnosno s obzirom da nije ostao raditi kod tužene 5 godina nakon uspješno završenog Programa obrazovanja;

- da je tužitelj dana 29.03.2021. uplatio na račun državnog proračuna iznos od

23.634,45 kuna na ime troška školarine;

- da tužitelj ovom tužbom zahtjeva povrat iznosa školarine koji je uplatio tuženoj jer smatra da nije bio u obvezi uopće platiti tuženoj školarinu;

- da se tužitelj prije podnošenja ove tužbe (tužba podnesena 01.08.2023.), obratio OGDO-u iz Zagreba dana 20.03.2023. sa zahtjevom za mirno rješenje spora, odnosno sa zahtjevom za povrat tužitelju iznosa školarine koji je dana 29.03.2021. uplatio tuženoj;

- da je u Ugovoru o srednjoškolskom obrazovanju odraslih za zanimanje policajac od 07.09.2015. ugovoreno da je tužitelj dužan provesti 5 godina na radu u MUP-u, RH na poslovima srednje stručne spreme po završetku Programa obrazovanja koji traje ukupno 12 mjeseci, i koji je započeo 07.09.2015.;

- da je u čl. 92. Zakona o policiji (NN 34/11, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19, 155/23) propisano, a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o srednjoškolskom obrazovanju odraslih za zanimanje policajac od 07.09.2015., da osoba koja se obrazovala na trošak MUP, RH je dužna nakon uspješno završenog obrazovanja ostati na radu u Ministarstvu dvostruko duže od dužine trajanja obrazovanja, te da osoba koja na radu u Ministarstvu ne ostane propisano vrijeme i osoba koja iz neopravdanih razloga ne završi obrazovanja dužna je naknaditi troškove obrazovanja;

- da se temeljem Zakona o policiji tražio ostanak na radu u Ministarstvu dvostruko duže od dužine trajanja obrazovanja, a s obzirom da je obrazovanje tužitelja trajalo godinu dana, to znači da je tužitelj trebao ostati raditi kod tužene nakon uspješno završenog obrazovanja još dvije godine, odnosno do 06.03.2019.;

- da je temeljem Ugovora od 07.09.2015. koji je tužitelj sklopio s tuženom, a koji je naprijed naveden bilo ugovoreno da je tužitelj dužan provesti 5 godina na radu u MUP- u, RH na poslovima srednje stručne spreme od prijema u državnu službu, a s obzirom da je tužitelj u državnu službu primljen 06.03.2017., po tom ugovoru je trebao ostati raditi u MUP-u, RH do 06.03.2022.;

- da nije sporno da je tužitelj radio kod tužene više od 2 godine odnosno dvostruko duže od dužine trajanja njegovog uspješno završenog obrazovanja, a da je radio kod tužene manje od 5 godina od dana prijama u državnu službu;

- iznosi iskazani u kunama konvertirani su u EUR, u skladu s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/2022. i 88/2022.), uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450 kn).

11. U čl. 92. Zakona o policiji (NN 34/11, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19, 155/23), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o srednjoškolskom obrazovanju odraslih za zanimanje policajac od 07.09.2015., propisano je da osoba koja se obrazovala na trošak Ministarstva (MUP) je dužna nakon uspješno završenog obrazovanja ostati na radu u Ministarstvu dvostruko duže od dužine trajanja obrazovanja, te da osoba koja na radu u Ministarstvu ne ostane propisano vrijeme i osoba koja iz neopravdanih razloga ne završi obrazovanje je dužna naknaditi troškove obrazovanja.

12. Temeljem Zakona o policiji, koji je naprijed naveden tražio se ostanak na radu u Ministarstvu unutarnjih poslova, dvostruko duže od dužine trajanja obrazovanja, a s obzirom da je obrazovanje tužitelja trajalo godinu dana, to znači da je tužitelj trebao ostati raditi kod tužene nakon uspješno završenog obrazovanja još dvije godine, odnosno do 06.03.2019..

13.Tužitelj je nakon uspješno završenog obrazovanja ostao raditi kod tužene do 15.10.2020., odnosno duže od dvije godine nakon uspješno završenog obrazovanja.

14. Čl. 92. Zakona o policiji, je kogentna norma, pa nije moguće ugovoriti naknadu troškova obrazovanja drugačije od onoga što je propisano tim zakonom. To znači da postojeću pravnu situaciju treba sagledati kroz primjenu čl. 92. Zakona o policiji, koji je naprijed naveden.

15. Kako je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj ostao raditi u MUP, RH više od dvije godine, nakon uspješno završenog obrazovanja, Republika Hrvatska je neosnovano od tužitelja zatražila naknadu troškova školarine u visini od 3.136,83 €, jer tužitelj nije bio u obvezi isplatiti / vratiti tuženoj troškove školarine.

16. Sud je prihvatio kao pravno osnovan zahtjev tužitelja da mu tužena vrati, bez osnove stečen iznos školarine u visini od 3.136,83 €, a koji iznos je tužitelj tuženoj uplatio dana 29.03.2021.. Budući da je tužena zatražila pismeno do tužitelja naknadu troškova školarine, tužitelj je platio naprijed navedeni iznos tuženoj da bi izbjegao prisilu.

17. Na dosuđenu glavnicu teku zatezne kamate od 29.03.2021. (datum kada je tužitelj uplatio tuženoj iznos od 3.136,83 €, odnosno tadašnjih 23.634,45 kuna), do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126,21, 114/22, 156/22, 155/23). Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju može se smatrati da je stjecatelj bio nepošten, pa na dosuđeni iznos glavnice teku zatezne kamate od dana stjecanja tj. od 29.03.2021..

18. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

19. Tužitelj je uspio u ovom sporu, pa mu je tužena dužna nadoknaditi prouzročene parnične troškove.

20. Tužitelja je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave popisao/zatražio parnične troškove tužitelja u troškovniku koji prileži spisu na str. 158.

21. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Vrijednost predmeta spora iznosi 3.136,83 eura. Tužitelju je priznat trošak: sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u visini od 100 bodova, sastava tužbe u visini od 100 bodova, sastava obrazloženih podnesaka od 13.12.2023. i 13.10.2025. u visini od 100 bodova za svaki, sastava žalbe od 13.06.2024. protiv presude u visini od 150 bodova; zastupanja na ročištima od 01.02.2024., 06.05.2024. i 22.10.2025. i to za svako po 100 bodova. To sve zbrojeno iznosi ukupno 950 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 1.900,00 €. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 475,00 €. Sveukupno je tužitelju priznat trošak ove parnice u iznosu od 2.375,00 €.

22. Tužitelj je zatražio i zatezne kamate na trošak u tužbi. Temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16), takav zahtjev tužitelja je osnovan, pa mu je sud na dosuđeni trošak postupka dosudio i zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 30.10.2025., pa do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126,21, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže je označena u izreci.

23. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).

U Zagrebu, 30. listopada 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja Krešimir Martić iz Zgb

- zz tužene RH, OGDO iz Zgb