REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F.Kennedyja 11

P-1917/2021-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu ovog suda Beatrix Crnogorac, u pravnoj stvari tužitelja: KEMBICO PLAST d.o.o., OIB: 77594102569, Zagreb, Zagrebačka avenija 104, kojeg zastupa punomoćnik Goran Šverko, odvjetnik u Zagrebu, Poljička 5, protiv prvotuženika: MZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i drugotuženika: DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Tomislavu Grahovcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grahovac i partneri d.o.o. u Zagrebu, Hebranogova 9, radi naknade štete i isplate vps: 32.772,13 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika prvo i drugotuženika, s objavom 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku NZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju KEMBICO PLAST d.o.o., OIB: 77594102569 isplati iznos od 32.772,13 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje na pojedine iznose teku kako slijedi

- na iznos od 1.109,55 eur od 14.01.2019. pa do isplate,

- na iznos od 323,65 eur od 28.01.2019. pa do isplate,

- na iznos od 1.433,20 eur od 23.12.2019. pa do isplate,

- na iznos od 2.092,36 eur od 24.12.2019. pa do isplate,

- na iznos od 5.499,70 eur od 13.01.2020. pa do isplate,

- na iznos od 8.629,06 eur od 26.01.2020. pa do isplate,

- na iznos od 4.676,41 eur od 21.02.2020. pa do isplate,

- na iznos od 9.010,64 eur od 08.03.2020. pa do isplate,

sve u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se drugotuženiku DZ, OIB: 40394255688da da tužitelju KEMBICO PLAST d.o.o., OIB: 77594102569 isplati iznos od 32.772,13 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje na pojedine iznose teku kako slijedi

- na iznos od 1.109,55 eur od 14.01.2019. pa do isplate,

- na iznos od 323,65 eur od 28.01.2019. pa do isplate,

- na iznos od 1.433,20 eur od 23.12.2019. pa do isplate,

- na iznos od 2.092,36 eur od 24.12.2019. pa do isplate,

- na iznos od 5.499,70 eur od 13.01.2020. pa do isplate,

- na iznos od 8.629,06 eur od 26.01.2020. pa do isplate,

- na iznos od 4.676,41 eur od 21.02.2020. pa do isplate,

- na iznos od 9.010,64 eur od 08.03.2020. pa do isplate,

sve u roku 15 dana."

III. Nalaže se prvotuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.308,12 eura, sve u roku 15. dana.

IV. Nalaže se tužitelju da naknadi drugotuženiku parnični trošak u iznosu 5.625,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.10.2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana,

V. Odbija se zahtjev drugotuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 125,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu u kojoj ističe kako je tužitelj bio u poslovnom odnosu s trgovačkim društvom Toya Grupa d.o.o. iz [adresa], u kojem su tuženici bili članovi uprave i to na način da je u razdoblju od 30. kolovoza 2013. do 29. lipnja 2020. godine jedini član uprave bio prvotuženi MZ, a potom od 29. lipnja 2020. do 07. kolovoza 2020. godine drugotuženi DZ. Nadalje navodi kako su tuženici, tijekom razdoblja u kojem su poduzimali radnje u ime i za račun društva, nisu zastupali društvo s pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika, a što su bili dužni sukladno odredbi iz čl. 252. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima (dalje u tekstu: ZTD), nego su grubo kršeći navedenu dužnosti nanijeli štetu ne samo društvu nego i vjerovniku društva, ovdje tužitelju, koji uslijed svjesnog protupravnog postupanja i zlouporabe prava od strane tuženika trpi štetu i onemogućen je u namirenju svojih dospjelih potraživanja. Nadalje navodi kako je prvotuženik tijekom razdoblja od 15. studenog 2018. do 08. siječnja 2020. u ime i za račun trgovačkog društva Toya Grupa d.o.o. od tužitelja naručivao robu (sirovinu za preradu plastike) koju mu je isti u svojstvu dobavljača uredno isporučio te za istu izdao račune. U navedenom razdoblju, tužitelj je isporučio robu u vrijednosti 51.357,51 eura, od čega mu je društvo Toya Grupa d.o.o. podmirilo iznos od 18.585,34 eura te je preostalo potraživanje tužitelju u iznosu od 32.772,17 eura, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate. Prvotuženik je postupajući suprotno osnovnim načelima Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO) i načelu zabrane zlouporabe prava (čl. 6. ZOO) u ime i za račun navedenog društva naručivao i preuzimao robu od tužitelja i time stvorio obveze za društvo iako je kao jedini član uprave znao, odnosno morao znati kako društvo neće moći iste podmiriti, a osobito uzimajući u obzir činjenicu da je dana 08. siječnja 2020. račun trgovačkog društva Toya Grupa d.o.o. blokiran koju činjenicu je prvotuženik zatajio tužitelju te je isti dan u ime i za račun društva od tužitelja naručio robu u vrijednosti od 9.010,64 eura te mu je izdan račun koji je ostao u cijelosti nepodmiren.

Tužitelj smatra da je prvotuženik grubo povrijedio dužnost člana uprave i zanemario interese društva i njegovih vjerovnika na način da je 29. studenog 2019. prodao stroj marke KUZEXFORM, model KG-730 i THERMOFORM MAKINASI, serijskog broja KG20110731, za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 88.002,73 eura (uvećanu za PDV) čime je oštetio društvo budući da je navedeni stroj bio primaran za obavljanje registrirane djelatnosti trgovačkog društva i uz to je bio vrijedna imovina društva, a koju je prvotuženik, suprotno načelu jednake vrijednosti činidaba koja u čl. 7. propisuje ZOO, za gore navedeni iznos prodao trgovačkom društvu MEPAK RIGID d.o.o., a kojeg je prvotuženik također bio jedini član društva i član uprave te je činom otuđenja Toya Grupa d.o.o. kao dužnik ostalo oštećeno budući da je stroj prodan trgovačkom društvu MEPAK RIGID d.o.o. za cijenu koja nije ekvivalentna tržišnoj vrijednosti stroja s obzirom da je stroj kupljen za iznos od cca 265.445,62 eura, a prodan po iznosu od 88.002,73 eura. Činjenica da je tržišna vrijednost navedenog stroja u vrijeme spornog raspolaganja bila barem dvostruko veća proizlazi iz dopisa prvotuženog od dana 29. lipnja 2020. u kojem navodi kako je tržišna cijena istog "peterostruko veća od dugovanog iznosa", a iz čega proizlazi kako bi tržišna vrijednost predmetnog stroja iznosila cca 165.903,51 eura. Uslijed takvog postupanja prvotuženik društvo Toya Grupa d.o.o. je ostalo u potpunosti onemogućeno izvršiti obveze prema tužitelju budući da više nije posjedovalo osnovni stroj za preradu plastike.

Isto tako navodi kako je prvotuženik bez ikakvog poslovnog razloga, osim stjecanja koristi za sebe kao jedinog člana društva, cjelokupno poslovanje trgovačkog društva Toya Grupa d.o.o. prebacio na trgovačko društvo MEPAK RIGID d.o.o., kojeg je prvotuženik također jedini član, pri čemu je isto nastavilo obavljati identičnu djelatnost u istom proizvodnom pogonu, na istoj adresi gdje je prethodno poslovalo trgovačko društvo Toya Grupa d.o.o.. (proizvodni pogon se nalazi na adresi [adresa]) te s istim radnicima (2019. trgovačko društvo MEPAK RIGID d.o.o. je imalo 0 radnika dok je 2020. imalo 30 radnika). Isto jasno proizlazi i iz činjenice kako internet stranica trgovačkog društva Toya Grupa d.o.o. (www.toyagrupa.hr) preusmjerava na internet stranicu trgovačkog društva MEPAK RIGID d.o.o. te da su identične osobe navedene kao kontakt osobe oba gore navedene trgovačka društva odnosno da su osobe navedene kao kontakt osobe trgovačkog društva MEPAK RIGID d.o.o. prethodno bile zaposlene na istim radnim mjestima u trgovačkom društvu Toya Grupa d.o.o. i to OZ kao voditeljica računovodstva, UZ kao voditeljica backoffice-a, IZ kao voditeljica komercijale, i dr. U konačnici, navedena trgovačka društva imala su i iste kupce pa je tako trgovačko društvo Vindija d.d. bilo najveći kupac trgovačkog društva Toya Grupa d.o.o. da bi potom nastavilo dalje poslovati kao najveći kupac trgovačkog društva MEPAK RIGID d.o.o. Smatra kako iz opisanog postupanja prvotuženika je očito kako je isti koristio društvo za postizanje cilja koji mu je inače zabranjen, a sve kako bi izbjegao naplatu potraživanja vjerovnika, a za sebe kao jedinog člana oba društva ostvario korist upravljajući imovinom društva kao da je njegova imovina a što je u potpunosti suprotno postupanju urednog i savjesnog gospodarstvenika.

Prvotuženik je poznavajući stanje u društvu i financijsku nestabilnost u kojoj se društvo nalazilo prvo u studenom 2019. prodao gore navedeni stroj koji je bio primaran za obavljanje registrirane djelatnosti trgovačkog društva Toya Grupa d.o.o. da bi potom i dalje nastavilo naručivati robu od tužitelja za koju su svi računi ostali nepodmireni te je 08. siječnja 2020. račun društva blokiran, a taj isti dan iako znajući da je račun društva blokiran, prvotuženik je u ime i za račun društva ponovno naručio robu koja mu je uredno isporučena dok je tražbina tužitelja ostala nepodmirena. Tužitelj smatra kako je prvotuženik, kao jedini član uprave trgovačkog društva upotrijebio robu koju je preuzeo od tužitelja za podmirenje obveza prema trećim osobama, bez namjere da tužitelju po dospijeću podmiri obveze.

Tužitelj ističe kako je, trgovačko društvo Toya Grupa d.o.o. izdalo zadužnicu kao sredstvo osiguranja plaćanja te je tužitelj 14. veljače 2020. uputio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu koji je zaveden u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje, ali nije izvršen budući da na računu trgovačkog društva Toya Grupa d.o.o. nije bilo novčanih sredstava. Stoga je tužitelj uslijed grubog kršenja dužnosti prvotuženika kao člana uprave ostao onemogućen u namirenju svojih tražbina. Račun trgovačkog društva Toya Grupa d.o.o. bio je blokiran u neprekidnom razdoblju od 06. veljače 2020. do 07. rujna 2020. te je, sukladno odredbi iz čl. 6. st. 1. Stečajnog zakona (dalje u tekstu: SZ), nesposobnost za plaćanje nastupila dana 06. travnja 2020. Prvotuženik je, sukladno odredbi čl. 251. st. 2. u vezi s čl. 431.c ZTD-a bio dužan bez odgode, a najkasnije tri tjedna od nastupanja navedenog stečajnog razloga, predložiti otvaranje stečajnog postupka što isti nije učinio, a za što je propisana ne samo odgovornost za štetu prema Stečajnom zakonu nego i kaznena odgovornost prema čl. 626. ZTD-a.

Tužitelj navodi kako je dana 29. lipnja 2020. jedini član uprave trgovačkog društva Toya Grupa d.o.o. postao otac prvotuženika, drugotuženik DZ koji je preuzeo i zastupanje društva te, imajući uvid u cjelokupno stanje i financijsku nestabilnost u kojoj se društvo nalazilo, također svjesno propustio pokrenuti stečajni postupak, a što je isti bio dužan učiniti sukladno odredbi iz čl. 251. st. 2. u vezi s čl. 431.c. ZTD-a, budući da se račun društva u to vrijeme nalazio gotovo pet mjeseci u blokadi. Zanemarujući tu svoju dužnost, drugotuženik dana 07. kolovoza 2020. pripaja trgovačko društvo Toya Grupa d.o.o. trgovačko društvo MEPAK GRUPA d.o.o. u kojem, pred kraj djelovanja toga društva, postaje jedini član društva i član uprave da bi ponovno, nakon što su blokirani računi trgovačkog društva MEPAK GRUPA d.o.o., dana 17. veljače 2021. trgovačko društvo MEPAK GRUPA d.o.o. pripojio trgovačkom društvu Starplast-trade d.o.o. kojeg je bio jedini osnivač i član uprave. U konačnici, pola godine nakon posljednjeg pripajanja pripaja trgovačko društvo Starplast-trade d.o.o. trgovačkom društvu MEKOM PLAST d.o.o. u kojem je također jedini osnivač i član uprave.

Pravni učinak pripajanja za vjerovnika ostavlja mogućnost namirenja od pravnog slijednika sukladno odredbi iz čl. 522. st. 3. ZTD-a budući da društvo preuzimatelj stupa u pravni položaj pripojenog društva no drugotuženi ne samo opetovano, bez ikakvog poslovno opravdanog razloga, pripaja društva u blokadi novoosnovanim društvima koje nemaju dovoljno sredstava te ista u relativno kratkom vremenu također padnu u blokadu nego takva društva osniva i koristi suprotno njihovoj svrsi i isključivo kako bi izbjegao zakonske pretpostavke za pokretanje stečajnog postupka (budući da zbog činjenice da novoosnovano društvo zbog postojanja uplate s osnove temeljnog kapitala nema evidentiranu blokadu računa, a ista se po pripajanju društva koje se nalazi u blokadi društvu koje nije blokirano ne provodi automatizmom već nakon proteka određenog vremena). Stoga drugotuženik protivno načelu savjesnosti i poštenja, načelu zabrane zlouporabe prava i ne postupajući s pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika, a očito u dogovoru s prvotuženikom, nastoji takvim postupanjem otežati postupke prisilne naplate vjerovnika trgovačkog društva Toya Grupa d.o.o. Navedena društva ne služe nikakvom cilju osim oštećenja vjerovnika odnosno pokušaju onemogućavanja njihovog namirenja ovakvom vrstom zlouporabe prava. Smatra kako iz svega navedenog razvidno kako se radi o zlouporabi prava a činjenični opis odgovara uprava opisu odredbe iz čl. 10. st. 4. ZTD-a gdje se tek primjerice navode neki od slučajeva zlouporabe prava, Pored svega navedenog, posljednje društvo preuzimatelj odnosno trgovačko društvo MEKOM-PLAST d.o.o. očito i nije osnovano radi obavljanja gospodarske djelatnosti, a što proizlazi iz činjenice da je isto dalo izjavu o neaktivnosti za 2020. godinu, što dodatno ukazuje na nelogičnost pripajanja takvom društvu i jasno ukazuje kako drugotuženi postupa protivno interesima navedenih trgovačkim društava, a na štetu vjerovnika.

2. Tuženik u podnesku od 18. siječnja 2022. daje odgovor na tužbu u kojem navodi kako je trgovačko društvo KEMBICO PLAST d.o.o. i Toya Grupa d.o.o.. bili u dugogodišnjem izuzetnom korektnom poslovnom odnosu, koji traje od 2013. Trgovačko društvo Toya Grupa d.o.o. je krajem 2019. započelo s procesom restrukturiranja o kojem su poslovni partneri, među njima i KEMBICO PLAST d.o.o. bili upoznati. Ističe kako navodi o lažnom prikrivanju činjenica o platežnoj sposobnosti i zbog istog dovođenja u zabludu odgovorne osobe društva KEMBICO PLAST d.o.o. nisu utemeljeni, s obzirom na to da trgovačko društvo KEMBICO PLAST d.o.o. kao dobavljač, u cilju osiguranja svojih prodaja, koristi osiguravajuća društva koja su odobrila limit prodaje za Toya Grupa d.o.o.. u visini 6.000,00 eura te je društvo KEMBICO PLAST d.o.o. bilo upoznato s blokadom računa u vremenskom razdoblju od 14. prosinca 2018. do 17. prosinca 2018. Osim navedenog, navedeno trgovačko društvo cijelo vrijeme posjeduje i ima na raspolaganju instrument osiguranja plaćanja – zadužnicu koji nije bilo aktiviralo sve do datuma navedenog u tužbi, odnosno podnijelo na naplatu, to jest pokrenulo ovršni postupak na temelju izdane zadužnice.

Smatra kako iz navedenog proizlazi da je za cjelokupno vrijeme trajanja poslovne suradnje između KEMBICO PLAST d.o.o. i Toya Grupa d.o.o. imala jednu blokadu računa u trajanju od šest dana, i to u razdoblju od 14. prosinca 2018. do 17. prosinca 2018. i posljednju blokadu od dana 8. siječnja 2020. te da je KEMBICO PLAST d.o.o. raspoloživ instrument osiguranja tražbine u svakom trenutku mogao naplatiti, s time da je blokadu računa od dana 8. siječnja 2020. bila neočekivana te se slučajno poklopila sa zadnjom fakturom dobavljača KEMBICO PLAST d.o.o. te je trajala samo tri dana i uredno je podmiren dug tužitelju.

Iz dostavljene dokumentacije i svega naprijed navedenog slijedi da tuženici nisu svjesno i voljno lažnim prikrivanjem činjenica dovodili tužitelja u zabludu glede svoje likvidnosti, odnosno platežne sposobnosti u razdoblju od 15. studenoga 2018. do 08. siječnja 2020. te naručiti i preuzeti robu za koju su izdani računi društva KEMBICO PLAST d.o.o. račun br. 1064/1/1, račun br. 1129/1/1, račun br. 1265/1/1 i račun br. 9/1/1 koji nisu plaćeni nakon čega je društvo istog dana 08. siječnja 2020. otišlo u blokadu, a dok su računi br. 866/1/6, račun br. 909/1/6, račun br. 962/1/1 i račun br. 972/1/1 samo djelomično plaćeni. Društvo Toya Grupa d.o.o. time nije pribavilo protupravnu imovinsku korist u iznosu od 246.921,90 kuna.

Također navodi da je tuženik kao odgovorna osoba Toya Grupa d.o.o. otuđio stroj za preradu plastike u vlasništvu Toya Grupa d.o.o. o čemu je pribavio nepripadnu imovinsku korist za društvo MEPAK RIGID d.o.o., nisu točni već je isti prodan 29. studenog 2019. društvu MEPAK RIGID d.o.o. i plaćen u cijelosti, a novcem dobivenim od prodaje plaćeni su dobavljači Toya Grupa d.o.o., među kojima i društvo KEMICO PLAST d.o.o.. Odluka o prodaji stroja za preradu plastike- oblikovalica, bila je posljedica napora da se osigura kontinuitet poslovanja i očuva razina zaposlenosti. To je značilo osigurati urednu opskrbu repromaterijalom, plaće zaposlenika (52) i razinu prodaje uz akvizicije novih kupaca.

Budući da drugotuženik DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nije bio član uprave u razdoblju spornog poslovanja, drugotuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

3. Sud je izvršio u uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu te je u predmetnom sporu određeno provođenje financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ljupku Omaziću, dipl.oec. te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka GZ i JZ i saslušanjem stranke DZ.

4. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22,155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika NZ osnovan dok u odnosu na drugotuženika DZ neosnovan.

5.Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja kojim potražuje utuženi iznos od tuženika kao članova uprave društva, kao naknadu štete temeljem članka 252. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 68/13 110/15 40/19, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/23 – dalje: ZTD-a) koja mu je nastala zbog toga što se nije mogao naplatiti temeljem poslovnog odnosa s društvom Toya grupa d.o.o..

6.Među strankama nije sporno (navedeno proizlazi i iz dokumentacije sadržane u spisu povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za društvo Toya grupa d.o.o., list 13. do 18. spisa) da su tuženici bili članovi uprave društva Toya grupa d.o.o. , OIB: 61501448357- i to prvotuženik MZ kao jedini član uprave od 30. kolovoza 2013. do 29. lipnja 2020., a drugotuženik DZ od 29. lipnja 2020. do 07. kolovoza 2020.

7.Iz povijesnog izvatka također proizlazi kako je prvotuženik MZ bio jedan od osnivača društva Toya grupa d.o.o., ali da je upis prestanka njegovog članstva u navedenom društvu upisno u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu 13.07.2020. rješenjem Tt-20/15801 te da je kao član društva upisan DZ.

8.Među strankama također nije sporno da je društvo tužitelja i društvo Toya grupa d.o.o. bili u poslovnom odnosu odnosno da je prvotuženik MZ kao jedini član uprave društva Toya grupa d.o.o. tijekom razdoblja od 15. studenog 2018. do 08. siječnja 2020. od tužitelja naručivalo robu (sirovinu za preradu plastike) odnosno kako je u navedenom razdoblju, tužitelj isporučio robu u vrijednosti 51.357,51 eura, od čega mu je društvo Toya Grupa d.o.o. podmirilo iznos od 18.585,34 eura, a preostalo potraživanje od društva Toya Grupa d.o.o. iznosi od 32.772,17 eura, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate. Odnosno nesporno je da se tužitelj nije uspio naplatiti iznos od 32.772,17 eura koji iznos tužitelj i potražuje u ovom postupku.

9. Iz dokumentacije sadržane u spisu (povijesni izvadci za navedena društva (list 13. do 45. spisa) proizlazi da je 07. kolovoza 2020. društvo Toya Grupa d.o.o. pripojeno društvu MEPAK GRUPA d.o.o. te da je dana 17. veljače 2021. društvo MEPAK GRUPA d.o.o. pripojeno društvu Starplast-trade d.o.o., a ono je pripojeno društvu MEKOM PLAST d.o.o..

10. U ovom postupku je sporna odgovornost tuženika kao članova uprave društva Toya grupa d.o.o. te je isto tako potrebno utvrditi je li postoji odgovornost tuženika sukladno članku 10. ZTD-a društva Toya grupa d.o.o. obzirom na to da iz tužbe proizlazi da tužitelj osniva tužbeni zahtjev i na činjenicama koje terete tuženike kao članove društva Toya grupa d.o.o.

11. Prema odredbi članka 252. stavka 5. ZTD-a, u svezi s člankom 430. ZTD- a, zahtjev za naknadu štete prema članovima uprave mogu postaviti i vjerovnici društva, ako ne mogu svoje tražbine podmiriti od društva. To vrijedi u slučajevima osim onih iz stavka 3. toga članka samo onda ako član uprave grubo povrijedi dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika. Vjerovnici društva mogu ostvarivati pravo na naknadu štete prema članu uprave na temelju njegove odgovornosti za štetu društvu, s time da bi član uprave ono što bi bio dužan platiti društvu platio vjerovniku. Prema navedenoj odredbi u odnosu na članove uprave vjerovnici ostvaruju zapravo zahtjev koji prema članovima uprave ima društvo.

Vjerovnik u takvoj parnici mora dokazati da ima tražbinu prema društvu koju nije mogao naplatiti i da mu je nastala šteta time što mu tražbina nije podmirena, uzročnu vezu između radnje ili propusta člana uprave i nastale štete, kao i krivnju člana uprave s time da Zakon o trgovačkim društvima u ovom slučaju zahtjeva veći stupanj krivnje (grubu nepažnju). Radnja zbog koje tražbina nije namirena, bila bi svaka ona radnja zbog koje vjerovnik nije mogao podmiriti tražbinu o dospijeću, ako ju je poduzela uprava ili njezin član. Šteta društvu je u tome što član uprave svojim radnjama nije platio tražbinu vjerovniku, pa je time počinio štetu društvu. Vjerovnik dokazuje štetu činjenicom da mu dospjela tražbina nije podmirena, a može tražiti da mu se nadoknadi i druga šteta koja je vezana uz nepodmirivanje njegove tražbine (obveza nastalih prema njegovim vjerovnicima, uzimanjem kredita i sl.) Uzročnost između radnje odnosno propusta i nastale štete dokazuje se time što do štete ne bi došlo daje obveza bila uredno podmirena.

12. Vjerovnik mora dokazati i kvalificiranu krivnju člana uprave osim u slučajevima navedenim u stavku 3. članka 252. ZTD-a. U odnosu na krivnju članova uprave vrijede dva mjerila. Ako je riječ o kojem od spomenutih slučajeva u članku 252. stavak 3. ZTD-a, krivnja članova uprave se predmnijeva, pa je tužitelj ne mora dokazivati. Na tuženome je teret dokaza da nije kriv za to što društvo ne može podmiriti tužiteljevu tražbinu. U svim ostalim slučajevima za odgovornost za štetu traži se najmanje da je tuženik grubo povrijedio dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika. Teret dokaza je na tužitelju.

13. Osnovanost ili neosnovanost tužiteljevih navoda valjalo je ispitati i utvrditi u postupku vještačenjem i drugim prikladnim dokazima.

14. Uvidom u račune sadržane u spisu (list 9. do 13. spisa) razvidno je kako isti su izdani od strane društva tužitelja za društvo Toya grupa d.o.o. te da dospijevaju od 15.11.2018. do 08.01.2020. i da iznosi odgovaraju iznosima koji su utuženi u ovom postupku.

15. Svjedok KZ na ročištu 30. travnja 2025. navodi da je zaposlen kod tužitelja na radnom mjestu komercijalista od 1. listopada 2011. Ističe da je poslovni odnos tužitelja s društvom Toya grupa trajao od 2011. do 2020. Navedeno mu je poznato jer je izravno sudjelovao u poslovnom odnosu i komunicirao s tuženicima. Radilo se o kupoprodaji sirovine za proizvodnju plastične ambalaže. Navodi da su u poslovanju s navedenim društvom uvijek postojali problemi s naplatom, ali su potraživanja u konačnici bila podmirivana. Kupac je koristio sredstva osiguranja – zadužnicu. Svi kupci tužitelja bili su osigurani u osiguravajućoj kući Coface. Za društvo Toya grupa procijenjena vrijednost osiguranja iznosila je 6.000,00 eura. Prema mišljenju svjedoka, društvo je imalo problema u naplati vlastitih potraživanja te je zbog toga kasnilo u podmirivanju obveza prema tužitelju. Na upit punomoćnika tužitelja o dinamici poslovnog odnosa za razdoblje od studenoga 2019. do siječnja 2020. godine, svjedok navodi da je kupac u pravilu jednom mjesečno preuzimao 5 do 6 paleta robe. Kada bi naplatio ranija potraživanja, tada bi preuzimao isporuku cijelog kamiona robe. Cijeli kamion sadrži 17 paleta, odnosno 23.375 kilograma, što odgovara vrijednosti od 250.000,00 do 350.000,00 kuna, ovisno o vrsti materijala. Svjedok navodi da je u studenome kupac u dva navrata podignuo robu, što nije bilo uobičajeno. U prvom navratu vrijednost je iznosila oko 70.000,00 kuna, a u drugom oko 40.000,00 kuna. Isto se ponovilo u prosincu. U siječnju je kupac zatražio isporuku robe u vrijednosti od 70.000,00 kuna, koja mu je stavljena na raspolaganje u skladištu te ju je preuzeo. Naknadno je utvrđeno da je kupac bio svjestan da mu je račun blokiran. Tužitelj je preko FINA-e saznao da je račun kupca bio blokiran istoga jutra. Nakon toga je tužitelj pokrenuo postupak naplate, pri čemu su nastali problemi. Navodi kako je saznao da je društvo Mepak Rigid d.o.o. osnovano u 02. mjesecu, ističe kako su svi razgovori vođeni sa DZ, jer je tako inzistirao MZ. Bili su na sastanku kod DZ, kolega M i on. DZ je istaknuo kako za naplatu potraživanja koje je tužitelj imao prema njima može ponuditi zalog na stroju za proizvodnju koje je u vlasništvu Toye grupe d.o.o.. Navedeni stroj je bio u prostorijama Toya grupe, ali pločica sa navedenog stroja je bila skinuta sa stroja. U daljnjim razgovorima su saznali da navedeni stroj nije više u vlasništvu Toya grupe već društva Mepak Rigid d.o.o. kojem je direktor bio MZ. Shodno tome su u razgovoru sa njim zatražili da društvo Mepak Rigid d.o.o. pristupi podmirenju duga i da mogu prihvatiti založno pravo za navedeni stroj, pripremili su kompletnu dokumentaciju za pristup dugu. Dogovor je bio da u petak u 14 sati kod javnog bilježnika dođu predstavnici društva Mepak Rigid d.o.o. i društva Toya grupe d.o.o. i da se potpiše Ugovor o pristupu dugu. Na potpisivanju se nisu pojavili, a niti su se više javljali na telefon. U to vrijeme je predana zadužnica na FINA-u na naplatu, oni su bili smo 4. u slijedu ali se do tri mjeseca nije ništa mijenjalo u naplatnom redu. Nakon toga su saznali da je osnovano novo društvo odnosni više društava koje je svako bilo aktivno šest mjeseci i nakon šest mjeseci se navedena društva gasila i osnivala nova i prebacivala se odgovornost.

16. Svjedok JZ na ročištu 21. svibnja 2025. iskazuje kako je bio direktor tužitelja i suvlasnik tužitelja do 2014. te da je ostao u kontaktu sa kolegama iz društva Toya grupa kao i društva tužitelja. On je poslovao sa društvom Toya grupa i sa prethodna dva društva u kojem je radio kao komercijalista i direktor. Bilo je uvijek određenih problema sa naplatom u odnosu na društvo Toya grupa d.o.o., ali s obzirom na to da su oni jedini veliki proizvođači i prerađivači plastike tolerirali su određena zakašnjenja, ali su u pravilu kao instrument osiguranja plaćanja inzistirali na zadužnicama. Poslovanje su stavljali u okvir iznosa tih zadužnica. Što se tiče društva tužitelja on je nastavio i dalje poslovanje sa društvom Toya grupa d.o.o. do trenutka blokade njihovog računa stoga nisu mogli naplatiti svoja potraživanja putem aktiviranja zadužnica. S obzirom na to da je bio u prijateljskim odnosima sa drugotuženikom pokušao je organizirati sastanak na kojem je bio drugotuženik i GZ. Jedna od ideja je bila da nastave dalje raditi, a da se sanira dug na način da se osnuje založno pravo na stroju u vlasništvu društva Toya grupa d.o.o.. Koliko mu je poznato jer dalje nije sudjelovao , oni su dogovorili potpisivanje Ugovora na kojem sastanku se predstavnici društva Toya grupa nisu pojavili. Ono što je indikativno je da je već tada društvo Toya grupa prenijelo stroj na drugo društvo, a on to tada nije znao. Radilo se o stroju za koekstruziju čija vrijednost prelazi preko milion eura. Po njegovom mišljenju društvo Toya grupa nije moglo poslovati bez toga stroja. Obzirom na to da je stroj ostao na istoj adresi pretpostavlja da je nastavio proizvodnju. Da je društvo Toya grupa d.o.o. u blokadi doznao je od FINE. Nije mu poznato da je tužitelj sastavio nacrt Ugovora u kojem bi bilo ugovoreno da društvo Mepak Rigid preuzima od društva Toya grupe dug i da kao osiguranje daje založno pravo na navedenom stroju.

17. Stranka DZ na ročištu 21. svibnja 2025. iskazuje kako je oko 1990. otvorio društvo koje se zvalo Toya d.o.o. i nedugo poslije otvaranja je društvo počelo surađivati sa društvom tužitelja. Društvo Toya je poslovalo do 2013. kada je odlučio sa partnerom podijeliti društvo na dva dijela. Navodi kako je njegov sin MZ je osnovao društvo Toya grupa d.o.o. koje je preuzelo dug od društva Toya d.o.o., koje društvo je imalo prema društvu tužitelja bez ikakvih garancija i sve je bilo plaćeno.

Pojašnjava kako je 2019. društvo Toya grupa d.o.o. došlo u financijske probleme pa je sa bankama bilo dogovoreno da se njihovi krediti naplate iz nekretnina u vlasništvu društva Toya grupe d.o.o., a novoformirano društvo Mepak Rigid d.o.o. bi preuzelo sva potraživanja i sva dugovanja od društva Toya grupa d.o.o. , odnosno svi vjerovnici društva Toya grupe d.o.o. su potpisali ugovor o pristupu dugu sa društvom Mepak Rigid d.o.o. i tako je ponuđeno i društvu tužitelja u , sve u iznosu od od 240.000,00 kuna. Niti jedan drugi vjerovnik nije tražio dodatne garancije osim društva tužitelja. Kako je društvo Mepak Rigid d.o.o. već imalo u vlasništvu strojeve koje je kupio od Toya grupe d.o.o. mogao je dati i založno pravo na nekom stroju na zahtjev tužitelja. Napominje da je samo društvo tužitelja tražilo dodatne garancije i društvo Mepak Rigid d.o.o. je bilo spremno to učiniti. U tu svrhu su dobili od društva tužitelja nacrt Ugovora gdje je bilo naznačeno kako će se taj dug plaćati i da taj stroj ide pod založno pravo. Međutim, tu se pojavio jedan članak koji je govorio da: "društvo tužitelja traži da se može naplatiti iz cjelokupne imovine iz društva Mepak Rigid d.o.o.". Društvo Mepak Rigid na to nije htjelo pristati, stoga ugovor nije potpisan. Ističe da je društvo Mepak Rigid d.o.o. bilo spremno preuzeti dug društva Toya Grupe . Pojašnjava kako je njegov sin 2020. osnovao društvo Mepak Rigid d.o.o. i svi zaposlenici društva Toya grupa su otišli raditi u navedeno društvu osim njih 12. Društvo Toya grupa je živjelo još dvije godine i na nakon nekog vremena društvo Toya grupa je ipak otišla u stečaj.

Pojašnjava kako u društvu Toya grupa d.o.o. su ostale financije i komercijala, jer je bio plan da osnovna trgovačka djelatnost bude trgovina, a proizvodnja ambalaže za mljekarsku industriju će se vršiti u društvu Mepak Rigid d.o.o. U odnosu na upit punomoćnika tužitelja na koji način je nadalje društvo planiralo poslovati ukoliko je račun društva bio u neprestanoj blokadi odnosno na koji način je mislio kupiti robu odgovorio je da društvo Toya grupa je tom trenutku ostvarivala prihode za plaće djelatnika koji su usprkos blokadi prvi na računu pa su radili uslugu komercijale za društvo Mepak Rigid i knjigovodstvenu uslugu za još neka društva i tako su se stvorili prihodi za isplatu plaća.

Navodi da je osnovao društva Mepak Grupa d.o.o., Starplast-trade d.o.o., Mekom plast d.o.o. te da su vršena pripajanja društva Toya grupa d.o.o., prvo Mepak Grupi, a zatim iste drugim društvima, iz razlog što Zakon propisuje da nakon 60 dana blokade FINA pokreće stečaj , ali je bilo moguće po Zakonu osnovati novo društvo i te postojeće društvo koje je blokirano pripojiti novom i tada dani blokade teku počinju teći iznova. To su činili da dobiju na vremenu sa potencijalnim ulagačima i sve je to trajalo oko godinu dana, međutim nisu uspjeli dogovoriti nikakva nova ulaganja i društva su otišla u stečaj. Kasnije nisu više htjeli dobivati na vremenu te nisu spajali društva sa novim društvima.

U odnosu na stroj navodi da je o prodan za veću cijenu od njegove knjigovodstvene vrijednosti. Ističe da je predmet bio stroj KUZEXFORM čija nabavna vrijednost je iznosila 330.000 eura odnosno se ne radi se o iznosu koji je istaknuo svjedok na današnjem ročištu,već se radi o drugom stroju. Nakon što je preuzeo dužnost direktora društva Toya grupe d.o.o. društvo Mepak Rigid d.o.o. isplatilo je u cijelosti iznos kupoprodajne cijene stroja.

18. Sud je iskaze stranke kao i svjedoka prihvatio u dijelu u kojem su sukladni sa s dokumentacijom sadržanom u spisu.

19. Sudski vještak Ljupko Omazić, dipl.oec. iz društva Omazić d.o.o., Zagreb u Nalazu i mišljenju od 01. svibnja 2023. navodi kako je mišljenja da prema dostavljenoj dokumentaciji društva Toya grupa d.o.o. odnosno analitičkoj knjigovodstvenoj kartici Obveze prema dobavljaču KEMBICO PLAST d.o.o., društvo Toya grupa d.o.o sa društvom KEMBICO PLAST d.o.o.(tužitelj) u razdoblju 2018. do 2020. godina ostvarilo ukupni promet u iznosu od 1.324.470,35 kn, a u navedenom razdoblju izvršilo plaćanja tužitelju u ukupnom iznosu od 1.077.548,45 kn, iz čega proizlazi da je neplaćena obveza društva Toya grupa d.o.o za preuzetu robu od tužitelja u ukupnom iznosu od 246.921,90 kn, a navedeni iznos sastoji se od slijedećih neplaćenih računa, i to:

- računa broj 861/1/1 od 30.09.2019. na iznos 4.687,50 kn s valutom 29.11.2019.

- računa broj 962/1/1 od 24.10.2019. na iznos 16.328,13 kn s valutom 23.12.2019.

- računa broj 972/1/1 od 25.10.2019. na iznos 16.328,13 kn s valutom 24.12.2019.

- računa broj 064/1/1 od 14.11.2019. na iznos 41.437,50 kn s valutom 13.01.2020.

- računa broj 1129/1/1 od 27.11.2019. na iznos 65.015,63 kn s valutom 26.01.2020.

- računa broj 1265/1/1 od 23.12.2019. na iznos 35.234,38 kn s valutom 21.02.2020.

- računa broj 9/1/1 od 08.01.2020. na iznos 67.890,63 kn s valutom 08.03.2020. (točka 1. nalaza)

Nadalje navodi vještak da prema poslovnim knjigama tužitelja, odnosno kontu Potraživanje od kupca Toya grupa d.o.o, proizlazi da je potraživanje tužitelja od društva Toya grupa d.o.o na dan 08.03.2020. u ukupnom iznosu od 246.921,90 kn, odnosno identično je ukupno potraživanje tužitelja od društva Toya grupa d.o.o sa poslovnim knjigama društva Toya grupa d.o.o prema kojima je uredno evidentirana neplaćena obveza prema tužitelju u istom iznosu od 246.921,90 kn. (točka 1. nalaza)

Društvo Toya grupa d.o.o., prema podacima prikazanim u Bilanci za 2018. i 2019. god., imalo je materijalnu imovinu (postrojenja i oprema, alati, pogonski inventar, transportna imovina i dr.) u 2018. u iznosu od 6.789.055 kn, a materijalna imovina društva u 2019. god. iznosila je 4.456.338 kn, što znači da je ista smanjena u 2019 god. za 2.332.717 kn, odnosno 34,36 %, a navedeno smanjenje odnosi se na smanjenje postrojenja i opreme u 2019. u odnosu na 2018. godinu. (točka 2. nalaza)

Knjigovodstvena vrijednost društva Toya grupa d.o.o na dan 31.12.2019. god. odnosno u vrijeme preuzimanja robe od tužitelja i dospijeća obveza prema tužitelju za preuzetu robu, iznosila je minus 1.358.397 kn, iz čega proizlazi da su dugoročne i kratkoročne obveze društva veće od ukupne imovine društva za navedeni iznos. (točka 2.1. nalaza)

Kontrolna mjera stupnja zaduženosti je 50 %. Krajnja granica tolerancije prema iskustvenim pokazateljima je maksimalno stupanj zaduženosti 70 % u odnosu na imovinu društva, a nakon toga smatra se da je društvo prekomjerno zaduženo, a u konkretnom slučaju stupanj zaduženosti društva Toya grupa d.o.o d.o.o. je 108,48 % što se smatra prezaduženim, odnosno dugoročne i kratkoročne obveze društva veće su od ukupne imovine društva. (točka 2.2. nalaza) Prema poslovnim knjigama društva Toya grupa d.o.o ,odnosno analitičkim karticama konto obveze prema dobavljačima, proizlazi da je društvo Toya grupa d.o.o, vršilo plaćanja obveza prema dobavljačima Sentor Distribution (75.345,00 kn) i Mepak Rigid d.o.o. (89.705,96 kn) u ukupnom iznosu od 165.050,96 kn koje su dospjele nakon dospijeća tužiteljeve tražbine. (točka 3. nalaza)

Prema analitičkoj kartici društva Toya grupa d.o.o, proizlazi da je društvo nakon dospijeća tužiteljeve tražbine vršilo isplate odnosno dale kredit gospodinu NZ u ukupnom iznosu od 120.120,00 kn, a u iznosima i danima kako slijedi:

- dana 29.11.2019. isplata iznosa……………………24.000,00 kn

- dana 05.12.2019. isplata iznosa……………………….570,00 kn

- dana 19.12.2019. isplata iznosa……………………..4.000,00 kn

- dana 20.12.2019. isplata iznosa……………………….550,00 kn

- dana 23.12.2019. isplata iznosa……………………..2.000,00 kn

- dana 27.12.2019. isplata iznosa……………………89.000,00 kn.

Prema poslovnim knjigama društva Toya grupa d.o.o, odnosno analitičkoj kartici konto 1200 Potraživanje od Mepak Rigid d.o.o. te ispostavljenom računu broj 015-1009-000011/19 od 29.11.2019 na iznos od 828.820,73 kn, proizlazi da je društvo Toya grupa d.o.o dana 29.11.2019. izvršilo prijenos imovine društva i to prodajom stroja OBLIKOVALICA KG-730 za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 663.056,58 kn odnosno s porezom na dodanu vrijednost za iznos od 828.820,73 kuna.

20. Sud je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio stručnim, nepristranim te ga je u cijelosti prihvatio.

21. U odnosu na odgovornost prvotuženika kao člana uprave društva Toya grupa d.o.o. valja istaknuti kako odgovornost uprave traje od njihova imenovanja do prestanka mandata, opoziva ili ostavke, neovisno od upisa u sudski registar. Slijedom utvrđenja iz povijesnog izvatka za navedeno društvo kako je to ranije navedeno, postoji pasivna legitimacija prvotuženika NZ te je potrebno utvrditi njegovu odgovornost sukladno članku 252. ZTD-a, dok drugotuženik obzirom na ranija utvrđenja nije pasivno legitimiran obzirom na to da je postao članom uprave društva Toya grupa d.o.o. 29.06.2020., a uzimajući u obzir da su računi dospijevali od 14.01.2019. do 8.03.2020.

22. ZTD u st. 5. čl. 252 postavlja pravila kojim zahtjev za naknadu štete prema upravi mogu postaviti i vjerovnici društva i to: ako svoje tražbine ne mogu podmiriti od društva, ako je društvo tražbinu moglo podmiriti u vrijeme njezina dospijeća, ako društvo tražbinu nije podmirilo kada je to bilo dužno učiniti , ali nije zbog djelovanja člana uprave, odnosno njegove grube povrede dužnosti u vođenju poslova društva, da društvo sada ne može podmiriti tražbinu, da društvo trpi štetu počinjenu nepodmirivanjem vjerovnikove tražbine.

23. Da je društvo o dospijeću vjerovnikove tražbine moglo podmiriti tražbinu, ali zbog poduzetih radnji člana uprave ili njegovih propusta u vođenju poslova društva vjerovnikova tražbina nije podmirena, a kasnije je društvo ni nije moglo podmiriti.

24. Zaključivanje ugovora u vrijeme blokiranog računa, propuštanje pokretanja stečajnog postupka kada za to postoje stečajni razlozi predstavljaju povrede dužnosti međutim ne radi se o slučajevima u kojima ima mjesta primjeni pravila odgovornosti za štetu iz čl. 252 ZTD-a to stoga što manjka osnovna pretpostavka za odgovornost u smislu navedenog članka da je društvo u vrijeme poduzimanja navedenih radnji li propuštanja bilo sposobno za plaćane. Prema tome među postupanja protivno obvezi vođenja poslova društva pozornošću urednog svjesno gospodarstvenika ne spadaju slučajevi u kojim društvo uopće nije moglo podmirivati svoje obveze pa tako ni vjerovnikovu tražbinu o njezinu dospijeću. Osim toga kad je društvo već nesposobno za plaćanje tražbina se o dospjelosti ionako ne može naplatiti . Potrebno je da društvo dospjelu tražbinu može naplatiti, ali to sprječava uprava svojim radnjama, a nakon toga i samo društvo zbog nesposobnosti ili prezaduženosti tražbinu ne može podmiriti.

25. U odnosu na tužiteljeve tvrdnje da je prvotuženik MZ cjelokupno poslovanje društva Toya grupa d.o.o. prenio na društvo MEPAK RIGID d.o.o. valja istaknuti da osnivanje novog društva ili pripajanje (budući da se kod pripajanja imovina pripojenog društva cijelosti prenosi društvu preuzimatelju) samo po sebi nije zabranjeno i ne predstavlja zlouporabu okolnosti da se ne odgovara za obveze društva. U svakom konkretnom slučaju je potrebno utvrditi postoji li takva zlouporaba, primjerice da jedno društvo isporučuje robu, a da se cijena plaća drugom društvu, da jedno društvo isporučuje robu, a drugo društvo se bez potrebe pojavljuje kao posrednik i naplaćuje proviziju, da se novo društvo osniva radi toga da se oštete vjerovnici i slično. Predmetno u ovome postupku tužitelj nije dokazao.

26. Isto tako sama činjenica da tuženici nisu pokrenuli stečaj odmah nakon proteka 21 dana blokade ne znači i da je za tužitelja nastupila šteta i da bi u tom stečaju namirio svoja potraživanja. Da bi dokazao postojanje ove odgovornosti, na tužitelju je da iznese i dokaže konkretne činjenice da je u razdoblju od dana kad je trebalo podnijeti prijedlog za otvaranje stečaja došlo do takvog umanjenja dužnikove imovine i drugih okolnosti koje su za posljedicu imale to da se upravo tužitelj kao stečajni vjerovnik ne bi mogao namiriti iz stečajne mase, što tužitelj nije učinio.

27. Međutim bez obzira na navedeno ocjena je ovog suda da postoji protupravnost postupanja tuženika kao člana uprave društva Toya grupa d.o.o. Naime uvidom u dokumentaciju sadržanu u spisu kao i nalaza i mišljenja vještaka Omazića sud je utvrdio kako je prvotuženik kao direktor navedenog društva nakon dospijeća tužiteljevog potraživanja vršio isplate po kreditu (i to sebi), kao i da su vršena plaćanja obveza prema određenim dobavljačima u ukupnom iznosu od 165.050,96 kn, a koje obveze su dospjele nakon dospijeća tužiteljeve tražbine.

28. Navedena odgovornost tuženika je objektivna obzirom da se cjelokupno poslovanje poslovnih subjekata temelji na pretpostavci da oni koji to poslovanje vode mogu i moraju znati što rade te koje su njihove ovlasti i dužnosti. Dakle, ovdje nije riječ o pogrešnom poslovnom potezu tuženika već o protuzakonitom ponašanju. Prema utvrđenju ovog suda ostvareni su uvjeti iz čl. 430. u s vezi članka 252. ZTD- a o odgovornost članova uprave društva. Tužitelj je dokazao da tražbinu nije mogao naplatiti od društva Toya grupa, a iz utvrđenog postupanja tuženika proizlazi da je uprava društva, grubo povrijedila svoju dužnost poslovanja urednog i savjesnog gospodarstvenika kako to zakon propisuje. Sud smatra kako iz ponašanja tuženika jasno se može zaključiti postojanje namjere oštećenja vjerovnika.

29. U odnosu na odgovornost tuženika po članku 10. st. 3. ZTD-a potrebno je utvrditi kako su tuženici zloupotrebljavali okolnost da kao članovi trgovačkog društva Toya grupa d.o.o., ne odgovaraju za obaveze društva.

Članovi društva s ograničenom odgovornošću ne odgovaraju za obveze društva. Iznimka je predviđena člankom 10. stavak 3. ZTD-a. Odgovornost na temelju zakonske osnove iz članka 10. ZTD-a nije odgovornost za štetu. Ova odredba uređuje odgovornost članova društva za obveze društva, a ne odgovornost za štetu. Vjerovnik od člana društva zahtjeva da ispuni obvezu društva iz određenog odnosa, a ne da ispuni neku svoju obvezu koja bi proizlazila iz obveznog odnosa uzrokovanja štete. Odredbom članka 10. stavak 3. ZTD-a uređen je institut tzv. proboja pravne osobnosti koji predstavlja zakonsku izvanugovornu odgovornost člana društva za obvezu društva pod pretpostavkom da postoji dospjela tražbina vjerovnika prema društvu i da član društva zloupotrebljava okolnost da ne odgovara za obveze društva.

Tužitelj smatra da je ispunjena pretpostavka iz čl. 10. st. 3. i 4. ZTD-a za odgovornost tuženika kao člana društva Toya grupa d.o.o., jer su tuženici umanjili imovinu društva neposredno prije blokade računa društva, prodajom stroja OBLIKOVALICA KG-730.

30. Iz nalaza i mišljenja vještaka Omazića proizlazi kako je navedeni stroj OBLIKOVALICA KG-730 prodana društvu MEPAK RIGID d.o.o. odnosno izvršen je prijenos imovine društva Toya grupa d.o.o. na društvo MEPAK RIGID d.o.o. za iznos od 828.820,73 kn i to dana 29.11.2019.

Ovdje opet valja istaknuti kako drugotuženik nije bio članom društva kada je navedena radnja učinjena, stoga nije niti mogao kao član društva utjecati na člana uprave te ne može biti odgovoran sukladno članku 10. st. 3. ZTD-a.

31. Okolnosti predmetnog slučaja u ovoj pravnoj stvari po ocjeni ovog suda upućuju da je ovdje riječ o zloupotrebi prava kojom su ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbi čl. 10. st. 3. i 4. ZTD-a, već je na ovaj način povrijeđeno više temeljnih načela obveznog prava: 1) načelo savjesnosti i poštenja (čl. 4. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), 2) dužnosti suradnje (čl. 5. ZOO-a), 3. zabrana zlouporabe prava (čl. 6. ZOO- a), 4. načela jednake vrijednosti činidaba (čl. 7. ZOO-a), 5. zabrana prouzročenja štete (čl. 8.) i 6. dužnosti ispunjenja obveze (čl. 9. ZOO-a) i 7. (savjesnog) ponašanja u ispunjavanju obveza i ostvarivanju prava (čl. 10. ZOO-a). Na ovaj način je postupao s imovinom društva Toya grupa d.o.o. kao da je to bila njegova imovina (čl. 10. st. 4. t. 3. ZTD-a) i sud smatra da je prvotuženik znao ili morao znati da isplatom kredita kao i prijenosom imovine društva nakon dospijeća tužiteljeve tražbine neće moći namiriti obveze društva prema vjerovnicima, među kojima je tužitelj.

32. Slijedom navedenog, sud smatra da je prvotutuženik MZ na opisani način, po ocjeni ovog suda, zloupotrijebio pravo da kao član i direktor društva ne odgovara za obveze društva Toya grupa d.o.o. (čl. 10. st. 3. ZTD-a i čl. 252. st. 1..ZTD-a ). Time je ujedno grubo povrijedio i čitav niz temeljnih načela obveznog prava, kako je to je naprijed već navedeno te je ocijenio tužbeni zahtjev u odnosu na provotuženika osnovanim i odlučio kao u točki I. izreke ove presude. Kao što je ranije navedeno drugotuženik DZ u ovom postupku nije pasivno legitimiran stoga je tužbeni zahtjev u odnosu na njega ocijenjen neosnovanim te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. i članka 155. ZPP-a te je Tbr.8.t.1.OT-a tužitelju priznat trošak, a trošak se sastoji od troška zastupanja po odvjetniku odmjerenim prema Tarifi o nagradi i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 dalje OT ) i to za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eura Tbr.8.t.1.OT-a, sastav podneska od 31.05.2022. u iznosu od 500,00 eura Tbr.8.t.1.OT-a, pripremno ročište od 07.06.2022. u iznosu od 500,00 eura Tbr.8.t.1.OT-a , sastav podneska 23.09.2022. u iznosu od 500,00 eura Tbr.8.t.1.OT- a, pripremno ročište od 12.10.2022. u iznosu od 500,00 eura Tbr.8.t.1.OT-a, podnesak od 28.02.2024. u iznosu od 500,00 eura Tbr.8.t.1.OT-a, glavna rasprava od 12.02.2025. u iznosu od 500,00 eura Tbr.9.t.1.OT-a, glavna rasprava od 30.04.2025. u iznosu od 500,00 eura Tbr.9.t.1.OT-a, glavna rasprava od 21.05.2025. u iznosu od 500,00 eura Tbr.9.t.1.OT-a, glavna rasprava od 10.09.2025. u iznosu od 500,00 eura Tbr.9.t.1.OT-a što zajedno sa PDV-om od 25% iznosi 6.250,00 eura.

Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 1.858,12 eura, kao i pristojbe u iznosu od 200,00 eura što sveukupno iznosi 8.308,12 eura te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

34. Tuženiku je priznat trošak, a trošak se sastoji od troška zastupanja po odvjetniku odmjerenim prema Tarifi o nagradi i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 dalje OT ) i to za odgovor na tužbu od 17.10.2022. (Tbr.8.1 OT- a.) u iznosu od 500,00 eura, ročište od 07.06.2022. (Tbr. 9.1.OT-a) u iznosu od 500,00 eura, podnesak od 14.06.2022. (Tbr. 8.1. OT-a) u iznosu od 500,00 eura, ročište od 12.10.2022. (Tbr. 9.1. OT-a) u iznosu od 500,00 eura, podnesak od 17.02.2025. (Tbr. 8.1.) u iznosu od 500,00 eura, ročište od 12.02.2025. (Tbr. 9.1. OT-a) u iznosu od 500,00 eura, ročište od 30.04.2025. (Tbr. 9.1. OT-a) u iznosu od 500,00 eura, ročište od 21.05.2025. (Tbr. 9.1.OT-a) u iznosu od 500,00 eura, ročište od 10.09.2025. (Tbr. 9.1. OT-a) u iznosu od 500,00 eura, što sveukupno sa PDV- om od 25% iznosi 5.625,00 eura te je odlučeno kao u točki IV. Izreke presude.

35. Tužitelju nije priznat trošak ročišta za objavu u iznosu od 100,00 eura Tbr.9. toč.3. OT-a, jer taj trošak nije potreban za vođenje konkretne parnice, s obzirom na to da se u slučaju nedolaska uredno pozvane stranke na navedeno ročište, presuda objavljuje na e-oglasnoj ploči suda tako da stranka ima mogućnost biti upoznata sa sadržajem presude od prvog dana od kada joj teče rok za eventualno podnošenje žalbe protiv objavljene presude što sveukupno sa PDV-om od 25% iznosi 125,00 eura te je odlučeno kao u točki V. izreke presude.

U Zagrebu 30. listopada 2025.

SUDAC:

Beatrix Crnogorac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog za presudu

2. 1 i 2-tuženiku po punomoćniku

3. Spis u kalendar 30 dana – parnična pisarnica