Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Kž-218/2025-4
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 119. st. 1. Kaznenog zakona i dr. ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K-241/2025-6 od 24. ožujka 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2025. godine,
p r e s u d i o j e
i
r i j e š i o j e
I/ Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka i predmet u tome dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II/ Odbijaju se u preostalom dijelu žalba državnog odvjetnika i žalba opt. ĐC u cijelosti, kao neosnovane, te se u pobijanom i neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K-241/2025-6 od 24. ožujka 2025. godine opt. ĐC proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – osobito teške tjelesne ozljede u prekoračenju nužne obrane iz čl. 119. st. 1. KZ/11 u vezi čl. 118. st. 1. i čl. 21. st. 3. KZ/11, za koje je, temeljem čl. 119. st. 1. u svezi čl. 21. st. 3. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 56. KZ/11, optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08), ošt. NC je sa imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti upućen u parnicu.
1.2. Temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08, optuženik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08.
2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi (čl. 467. st. 1. toč. 4. u svezi čl. 471. st. 1. ZKP/08) i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora i obveže ga na plaćanje troškova postupka, te opt. ĐC po branitelju Dinku Šperanda, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Juršetić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede Kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe.
2.2. Opt. ĐC po branitelju u odgovoru na žalbu državnog odvjetnika predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu.
3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-188/2025 od 4. lipnja 2025. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.
4. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, dok žalba opt. ĐC nije osnovana.
Na žalbu državnog odvjetnika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka
5. Osnovana je žalba državnog odvjetnika iz žalbenog razloga zbog odluke prvostupanjskog suda o troškovima kaznenog postupka. Naime, prvostupanjski sud je optuženika, temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08, oslobodio od plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1 – 6 ZKP/08, uz obrazloženje da se optuženik nedavno zaposlio, da ima niska primanja u iznosu od 700,00 eura, te ne posjeduje vrijednu imovinu, zbog čega nije u mogućnosti platiti troškove kaznenog postupka bez da dovede u opasnost plaćanje uzdržavanja maloljetnog djeteta.
5.1. Odredbom čl. 148. st. 1. ZKP/08, propisano je da kad sud optuženika proglasi krivim u presudi će mu naložiti da podmiri prouzročene troškove kaznenog postupka. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda iz osobnih podataka optuženika je razvidno da optuženik ima stalni posao, da prima plaću u iznosu od 700,00 eura, da mu je supruga zaposlena, da je suvlasnik na ½ kuće na adresi stanovanja, da je vlasnik automobila i traktora, te da se brine samo za jedno dijete.
5.2. Za pobijanu odluku o troškovima kaznenog postupka sud nije dao valjane razloge. Uslijed navedenih nedostataka nije bilo moguće ispitati odluku o troškovima kaznenog postupka. Kako odluka o troškovima postupka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama valjalo je u tom dijelu presudu ukinuti.
Na žalbu opt. ĐC zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja
6. U žalbi opt. ĐC ističe osnov pobijanja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela za koje je proglašen krivim, te ističe da je tempore criminis bio u nužnoj obrani. Zapravo žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.
6.1. Nakon pozorne ocjene sadržaja obrane opt. ĐC koji negira počinjenje terećenog kaznenog djela, sadržaja iskaza ošt. NC, sadržaja iskaza svjedoka OC, BC, čije iskaze prvostupanjski sud nije prihvatio, te posebno sadržaja nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka dr. Pere Bubala i sadržaja nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. sc. Jadranke Zorić i dr. sc. RC, analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenom navodu, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je opt. ĐC počinio kazneno djelo osobito teške tjelesne povrede u prekoračenju nužne obrane iz čl. 119. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 21. st. 3. KZ/11, u svezi kojeg ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost.
6.2. Optuženik u žalbi ističe da je kazneno djelo počinjeno u nužnoj obrani jer da je kritične zgode poduzetim radnjama otklonio od sebe protupravni napad ošt. NC.
6.3. Međutim, u predmetnom slučaju temeljem utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je tempore criminis pri počinjenju kaznenog djela iz čl. 119. st. 1. KZ/11, optuženik prekoračio nužnu obranu. To iz razloga što je obrana optuženika bila nesrazmjerna intenzitetu napada oštećenika. Naime, po pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda postojala je mogućnost odbijanja napada blažim oblikom obrane od one obrane koju je u predmetnom slučaju primijenio opt. ĐC. Na to ukazuju rezultati sudsko- medicinskog vještačenja iz kojeg je razvidno da je optuženik kritične zgode zadobio tjelesnu ozljedu usnice, nakon čega je optuženik metalnom šipkom jednim udarcem srednjeg do jakog intenziteta zadao oštećeniku osobito tešku tjelesnu ozljedu, iako je prije ozljeđivanja optuženik primijenio obranu udarcima šakom. Činjenica je da je optuženik jednim udarcem armaturnom šipkom po glavi kao vitalnom dijelu tijela nanio oštećeniku osobito tešku tjelesnu ozljedu.
6.4. Obzirom na gore navedeno ovaj drugostupanjski sud smatra da je provedenim dokaznim postupkom prvostupanjski sud nesporno i nedvojbeno utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo na način kako se to navodi u izreci pobijane presude, odnosno da se u njegovim radnjama stječu kako objektivni tako i subjektivni elementi kaznenog djela osobito teške tjelesne ozljede u prekoračenju granica nužne obrane za koje djelo ga je sud proglasio krivim ne nalazeći pritom elemente koji bi isključivali njegovu kaznenopravnu odgovornost.
6.5. Provedenim psihijatrijskim vještačenjem prvostupanjski sud je nepobitno utvrdio, da je mogućnost shvaćanja optuženika značenja svojih postupaka, kao i vladanja svojom voljom tempore criminis bila smanjena i to bitno.
6.6. Uslijed navedenog nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede terećenog kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge, na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi optuženika kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.
Na žalbu opt. ĐC zbog povrede Kaznenog zakona
7. Žalitelj (opt. ĐC) pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, žalbeni navod optuženika zbog povrede Kaznenog zakona nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika za kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. ĐC sadržana sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 119. st. 1. u svezi čl. 21. st. 3. KZ/11, pobliže opisanog u izreci presude.
Na žalbu državnog odvjetnika zbog odluke o kazni
8. Opt. ĐC u žalbi ne ističe žalbeni osnov zbog odluke o uvjetnoj osudi, ali zbog istaknute žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede Kaznenog zakona, ovaj drugostupanjski sud je shodno čl. 478. ZKP/08, ispitao pobijanu presudu i u tome dijelu.
8.1. Nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o uvjetnoj osudi. Prilikom odmjeravanja kaznenopravne sankcije u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere sankcije, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.
8.2. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, te društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud optuženika za počinjeno kazneno djelo osobito teške tjelesne ozljede u prekoračenju nužne obrane iz čl. 119. st. 1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na koju je osuđen, neće izvršiti ako opt. ĐC u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kaznenopravne sankcije koja je izrečena optuženiku dostatna je da može utjecati na njega i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem terećenih kaznenih djela nanio društvu u cjelini (čl. 41.i čl. 47. KZ/11).
9. Slijedom navedenog, valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika ukinuti prvostupanjsku presudu u odnosu na troškove postupka, te uputiti predmet u tome dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (čl. 483. st. 1. ZKP/08), kako je to navedeno u toč. I/ izreke ove odluke, dok je žalbu državnog odvjetnika u preostalom dijelu, te žalbu optuženika, valjalo odbiti, te u pobijanom i neukinutom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08), kako je to navedeno pod toč. II/ izreke ove presude.
Osijek, 30. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Miroslav Jukić
