REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: P-395/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Marku Baraki, u pravnoj stvari tužitelja AC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Ani Jurić Šimićev, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika 1. Republika Hrvatska, OIB:52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, građansko - upravni odjel, Braće Vranjana 8/C, 2. ČC pok. A OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. listopada 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja Josipa Tolić, odvjetnika u Zadru, i državno odvjetničke savjetnice ZC Č u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, građansko - upravni odjel, i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika pod 2, te nakon objave dana 30. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj AC, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik realnog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Grmi, u naravi oranica površine 5621 m2, pašnjak površine 29953 m2, šuma površine 155715 m2, dvorište površine 12205 m2, put površine 786 m2, ukupne površine 204280 m2, označenog likom A, B, C, D, E, F, A i žutom bojom površine 3688m2 na Geodetskom situacijskom nacrtu posl.br. P-395/2025 od 01. rujna 2025. godine izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju, Zvonimira Baričevića, i to za cijelo, a koji je Geodetski situacijski nacrt sastavni dio ove presude, pa je slijedom toga tužitelj ovlašten na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, zatražiti i postići parcelaciju predmetne nekretnine na način kako je to označeno u Geodetskom situacijskom nacrtu, a nakon izvršene parcelacije uknjižiti pravo vlasništva na novoformiranoj nekretnini na svoje ime i u svoju korist, i to za cijelo.

II.Dužna je tužena pod 1 naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.656,18 Eur- a u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počevši od dana presuđenja pa do isplate.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je isključivi je vlasnik i posjednik realnog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Grmi, u naravi šuma površine 261023 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u površini od 3688 m2, označenog likom A, B, C, D, E, F, A i žutom bojom na Geodetskom situacijskom nacrtu od 05. rujna 2024. godine, izrađenom od strane Gemodous d.o.o. Zadar, i to za cijelo. Tužitelj je pravo vlasništva predmetne nekretnine djelomično stekao realiziranim ugovorom o darovanju sa svojim ocem NC pok. Z, kao darovateljem, sklapanjem kojeg ugovora je tužitelju kao daroprimatelju pripao u vlasništvo realni dio nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1694 m2, sve sukladno Prerisu katastarskog plana od 08. svibnja 2000. godine. Preostali dio predmetne nekretnine AC je stekao nasljeđivanjem svog oca pok. NC, i to na temelju Rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-411/2018 od 25. travnja 2018. godine, te u diobi sa svojim bratom ŠC. U katastarskoj evidenciji za k. o. [katastarska općina] tužitelj i njegov pravni prednik NC su upisani kao posjednici dijelova nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji je upis posjeda izvršen uz suglasnost Općine Galovac, a na temelju stvarnog stanja posjeda i darovanja uobličenog u Prerisu katastarskog plana od 08. svibnja 2004. godine. Prethodno je pravni prednik tužitelja NC pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem svog oca, djeda tužitelja ACM. Predmetna nekretnina nalazi se u isključivom istinitom, mirnom i poštenom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika više od 50 godina. Predmetna nekretnina je pravnim prednicima tužitelja dodijeljena u vlasništvo još prije drugog svjetskog rata, te su se djed i otac podnositelja na istoj bavili govedarstvom i svinjogojstvom, dok se danas na njoj nalazi obiteljska kuća s pripadajućim dvorištem, vrtom i gospodarskom zgradom. Predmetni dio nekretnine u cijelosti je ograđen suhozidom, te betonskim zidovima i žičanom mrežom. Tužitelj je za građevinu stambene namjene od strane Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Zadarske županije ishodio Rješenje o izvedenom stanju posl.br. Klasa: UP/I-361-03/18-11/680 od 25. rujna 2020. godine. Međutim, u zemljišnim knjigama su kao suvlasnici matične nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisani tuženici, a što ne odgovara stvarnom stanju posjeda i vlasništva. Tužitelj se sukladno odredbi čl. 186 a Zakona o parničnom postupku obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora stvarno i mjesno nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu, i to u odnosu na suvlasnički udio tuženika pod 1., međutim isti u roku od tri mjeseca nisu odgovorili na podneseni zahtjev. Obzirom da naprijed navedeno, proizlazi kako postojeći upis u zemljišnim knjigama ne odgovara stvarnom stanju, pa tužitelj ima pravni interes da se uskladi postojeći upis sa stvarnim stanjem, zbog čega predlažu da taj sud, po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev iz podneska od 10.listopada 2025.g.

2.Tuženica pod 1 Republika Hrvatska je u odgovoru na tužbu navela da tužitelj u ovom postupku postavlja tužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva na realnom djelu nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označenog slovima A-B-C-D-E-F-A temeljem geodetske situacijskog nacrta od 5. rujna 2024. izrađenog od strane Geomodus d.o.o. i to za 493842/496825 dijela. Naime, iz dokumentacije koju je tužitelj priložio uz tužbu ne proizlazi da isti polaže bilo kakva prava na utuženoj nekretnini. Iz navoda povjesnice tužbe tužitelj tvrdi kako je predmetnu nekretninu stekao darovanjem i nasljeđivanjem od oca, te u diobi sa bratom, te da je osobno i putem svojih pravnih prednika u posjedu predmetne nekretnine preko 50 godina, a u kojem da ga nitko nije smetao. Uvidom u Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krša za razdoblje 1982.-1991. godine (odnosno na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama) proizlazi da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti unutar šumsko gospodarske osnove. Dakle, realni dio predmetne nekretnine nedvojbeno predstavljaju šumsko zemljište pa se ističe da tužitelj nije mogao dosjelošću steći pravo vlasništva na takvoj nekretnini. Ističe se da rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu počeo je teći tek od odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I- 374/1998 tj. od 12. siječnja 2000. godine, dakle jasno je da dosjelošću tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na šumskom zemljištu. U vremenu od 6. travnja 1941.g do 12. siječnja 2000. godine na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske bio je zastoj dosjedanja. Nadalje ističe se da bi tijekom postupka bilo potrebno utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Predmetna činjenica je odlučna za rješavanje u ovoj pravnoj stvari. Potrebno je utvrditi i da je između pravnih slijednika i njihovih prednika postojala neprekinuta sukcesija u posjedu, odnosno da je posjed na osnovu valjanog pravnog posla ili nasljeđivanjem prešao s jednih na druge, te na koji način su se prednici tužitelja nalazili u posjedu predmetne nekretnine kroz navedeni niz godina, a kako to tvrdi tužitelj, odnosno koja je bila kvaliteta tog posjeda. Sijedom svega navedenoga, predlaže se kao uvodno uz obvezu naknade tuženici prouzročenih troškova parničnog postupka.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave priložene spisu i to u: osobnu iskaznicu tužitelja (l.s.5), geodetski situacijski nacrt Geomodus d.o.o. Zadar (l.s.6), preris katastarskog plana postojeće stanje od 08.05.2000.g. (l.s.7), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru O-411/18, UPP-OS-41/18 iza smrti NC pok. Z **.**.2018. (l.s.8 -10), izvod iz posjedovnog lista 83 k. o. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar Zadar od 07.02.2013.g. (l.s.11), izvod iz posjedovnog lista 494 k. o. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar Zadar od 04.04.2018.g. (l.s.12), rješenje Područnog ureda za katastar Zadar od 20.06.2000.g.

Klasa:UP/I 932-7/00-16/346 Urbroj:2198-06-01/33-00-5(l.s.13-14), suglasnost Općine Galovac klasa:943-1/01-00-01, Ur.br.:2198/70-01-00-1 (l.s.15), rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Zadarske županije od 25. rujna 2020.g. (l.s.16-18), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u koji je upisana kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Grmi, šuma površine 261023 m2 (l.s.19-23), zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja upućen tuženoj (l.s.23-25), potvrdu o uključenosti kat.čest. u šumskogospodarski plan Hrvatskih šuma d.o.o. Klasa: ST/25- 01/1180 Ur.br.:15-00-05/02-25-03 od 9.travnja 2025.godine (l.s.37), proveo očevid na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz sudjelovanje vještaka geodetske struke dipl. ing. geod. Zvonimir Baričević na kojem očevidu su saslušani svjedoci MC, TC, UC, i tužitelj (l.s.44-49), izvršio uvid u skicu sudskog očevida dipl.ing.geod. Zvonimira Baričevića (l.s.52-67), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u koji je upisana kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Grmi, površine 204280 m2 (l.s.75-77).

4.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5.Nekretnina koja je predmet postupka je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela, u koji je upisana kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Grmi, površine 204280 m2, upisana kao suvlasništvo Republike Hrvatske za suvlasnički udio od 493842/496825 i ČC za suvlasnički udio 2983/496825, s tim da tužitelj tvrdi da je vlasnik realnog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Grmi, u naravi oranica površine 5621 m2, pašnjak površine 29953 m2, šuma površine 155715 m2, dvorište površine 12205 m2, put površine 786 m2, ukupne površine 204280 m2, označenog likom A, B, C, D, E, F, A i žutom bojom površine 3688m2 na Geodetskom situacijskom nacrtu posl.br. P- 395/2025 od 01. rujna 2025. godine izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju, Zvonimira Baričevića,

6.Čl. 18. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZVDSP) propisuje da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed), st. 2. istog čl. određeno je da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. St. 3. istog čl. propisuje da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok je st. 5. istog čl. propisano da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

6.1.Čl. 114. st. 1. ZVDSP-a propisuje da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a st. 2. istog čl. određeno je da na temelju stavka 1. tog članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

6.2.Čl. 115. st. 1. ZVDSP-a propisuje da na temelju valjanog pravnog posla kojem je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom.

6.3.Čl. 159. st. 1. ZVDSP-a propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, st. 2. istog čl. određeno je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanje, st. 3. istog čl. određeno je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je st. 4. propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak, nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog iz st. 2. i 3. tog članka.

6.4.Čl. 160. st. 1. ZVDSP-a propisuje da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, st. 2. istog čl. propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici, st. 3. istog čl. određeno je da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati, dok st. 6. istog čl. određuje da na prekid odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajući način se primjenjuju odredbe o prekidu odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru tražbina.

7.Iz činjeničnog osnova tužbe, kao i iz tijeka raspravljanja, slijedilo bi da tužitelj potražuje tužbom da se utvrdi kao vlasnik utužene nekretnine koju da je stekao dosjelošću, originarno, u odnosu na upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika, te su radi procjene subjektivnog momenta kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na strani tužitelja korišteni kao dokazni materijal priložene isprave i iskazi saslušanih svjedoka, kao i u pogledu objektivnih kvaliteta posjeda.

8.Provedenim očevidom uz sudjelovanje vještaka geodeta dip.ing.geod. Zvonimira Baričevića 11.srpnja 2025.g. utvrđeno je riječ o obiteljskoj kući prizemnici za koju je tužitelj naveo da se sastoji od "starijeg" i "novijeg dijela" pa tako je tužitelj naveo da je ovaj stari dio rađen još prije 1968., moguće da je rađeno prije njegovog rođenja prije 1962. godine, a ovaj drugi dio kuće je započeto 1968. te je pokazao i dva gospodarska objekta od kojih je jedan do polovice u njegovom vlasništvu a drugi je od brata ŠC, te je naveo da je jedan dio tog objekta rađen još 1969., 1968. a drugi dio oko 2000. godine, također pokazao je i drugi gospodarski objekt koji da je rađen negdje 2000. možda i nešto prije, tužitelj je pokazao više stabala maslina, 40 stabala, te je pokazao i vinograd od 240 panja, te je utvrđeno da je cijeli posjed tužitelja kako ga je pokazao na očevidu ograđen što betonskim zidom, što žičanom ogradom, ujedno tužitelj je pokazao i gusternu iz 1967. godine, te je pokazan i natpis u betonu iz 1967. godine sa inicijalima PC, što je vještak fotografirao kao i preostale objekte pokazane po tužitelju, te je vještak naveo da je pokazana nekretnina u naravi cjelina omeđena sa svih strana betonskim zidovima i žičanom ogradom te da se sastoji od vinograda, maslinika, dvorišta, kuće, i pomoćnih objekata, u katastru da je definirana kao dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prvotno je u tužbi naznačeno da se radi o dijelu kat. čest. [katastarska čestica] koja je u međuvremenu parcelirana pa da se sada predmetni dio vodi kao dio 363/135 k. o. [katastarska općina].

9.Svjedok MC pok. N je u iskazu naveo da koliko je čuo po pričanju starijih ljudi u selu, zemljišta na ovom području je dijelio Mjesni odbor Galovac, a to se dijelilo prije rata, još negdje oko 1900. godine tako su svi dobili zemlju na ovom području, tako je nastalo cijelo ovo naselje jer su se svi nekako preselili nakon te dodjele zemljišta koja se dogodila oko 1900. godine po pričanju starijih ljudi, tako su se sve kuće napravile, i tako su se stvorila seoska imanja, pa je tako i Draganov pradjed Š dobio tu zemlju, kasnije je M naslijedio IC, a nakon toga Draganov otac PC, kuća je napravljena negdje 1950.-ih godina, ovaj stariji dio, a ovaj noviji dio je rađen 1970. -ih godina, ovi gospodarski objekti su naknado rađeni, to je oduvijek na isti način ograđeno, tu se nije mijenjala površina, kako je dobio Š zemljište, tako je i danas ograđeno, tu se ništa nije mijenjalo u pogledu površine, svuda okolo su i drugi susjedi koji da imaju svoje parcele zasebno, a koji su svi također dobili u toj dodjeli oko 1900. godine, i nikad tu nije bilo nikakvih problema niti sporova, niti sa državom, niti između fizičkih osoba, gospodin AC se podijelio sa bratom ŠC, njih dijela upravo ova crvena vrata, pa je tako Draganov jugozapadni dio, a sjeveroistočni je od ŠC, a oni da su se podijelili nakon smrti oca PC, a PC je preminuo 2018. godine, tako da su se oni nakon njegove smrti podijelili na ostavini. Ta najstarija kuća da je od IC, to je bila prva koja je napravljena tu negdje 1940.-ih 1950.-ih godina, sve okolo su prezimena MC, sve je to od one čestice koju je dobio Š. Predmetno zemljište da su koristili za konje, ovce, svi da su imali blago prije. AC da živi u ovoj kući od kada svjedok zna za sebe, tu da je od kada svjedok zna za sebe, tu da je cijeli život, tu se on rodio, cijelo život je u ovoj kući. Brat ŠC da je napravio zasebnu kuću još negdje 1980- ih prije rata.

10.Svjedok UC sin T je u iskazu naveo da je sve ovo AC stekao od oca, otac mu je PC, a PC je to stekao od svog ćaće IC, a IC je to stekao od svog oca M, a on je to dobio od ondašnje Općine, svjedok misli da je to Općina dodjeljivala ljudima, ova dodjela je mogla biti negdje oko 1900. godine, te godine je Općina dodjeljivala ljudima zemljište za gradnju kuće, pa je tako dobio i njegov pradjed Š, tako su i svi drugi oko njega dobili, tako je nastalo cijelo ovo naselje tako su i druge kuće napravljene, svi su dobili na isti način da im je Općina dodijelila, najprije je napravljena stara kuća, a to je moglo biti negdje 1950. i neke pa je nakon toga napravljeno ostalo, možda je to napravljeno 1965. godine možda i 1970-te, a ovi gospodarski objekti su rađeni kasnije, ovo što je ograđeno tu se nikad ništa nije mijenjalo oko površine, to je oduvijek isto, ne zna tko je te ogradne zidove radio, to je jako staro, tu se ništa nije mijenjalo oko površine, sve je to oduvijek isto, ovaj maslinik to je posadio otac od AC, a isto i vinograd, AC se podijelio sa bratom iza očeve smrti, oni su se podijelili i ovo što danas tužbom traži to je od AC, a od brata mu ŠC je gornji dio, i između njih nema spora, koliko svjedok zna tu nikad nije bilo spora niti sa državom, niti sa Općinom niti sa šumarijom, niti da bi bilo sporova između njih u obitelji, tu da nije bilo nikakvih sporova koliko svjedok zna, tu da gospodin AC živi sa suprugom cijeli život.

11. TC pok.U je u iskazu naveo da je ovo gospodin AC dobio nasljedstvom od oca, ili mu je to otac darovao, oni da se znaju još iz djetinjstva pa zna gdje je stara kuća bila, sjeća se iz djetinjstva nje, a novi dio je građen kasnije, kasnije se zidala ova šupa i ovo drugo, ne zna točno kako mu je to otac stekao, ali kao što sam naveo kao dijete je zatekao sve ovo, iz vremena njegovog djetinjstva to je više-manje sve isto, to je isto ograđeno ništa se tu nije mijenjalo, kako su zidovi stavljeni tako je i danas, toga se još sjeća iz djetinjstva, ne zna tko je te zidove radio, nije čuo da bi bilo nekih sporova sa državom, općinom, niti je bilo sporova između njih u obitelji, koliko je čuo tužitelj se podijelio sa bratom ŠC iza smrti oca, koliko mu je poznato, ne zna točno kako su se oni podijelili, nije čuo da ima kakav spor između njih kao braće. Svjedok je naveo da su se družili kao djeca, zajedno su išli u školu, poslije su i radili u "Maraski" skupa, dugo su se družili, tako da su mu od tuda poznate sve ove stvari.

12.Tužitelj AC sin PC je u iskazu naveo da su ovi svjedoci točno rekli da je ova zemlja još od pradjeda M, to je njemu dodijeljeno od strane Općine, tako su svi okolo dobili, to je prije bilo sve u jednom komadu, pa se kasnije dijelilo, kada je pokojni djed nastradao, tako su napravljene sve kuće i ostala imanja, pa je onda njegov djed IC naslijedio to od svog oca M, a tužiteljev otac PC od IC, ovu kuću je radio tužiteljev otac PC, ovaj stariji dio je rađen prije 1968. godine, a ovaj novi dio je rađen negdje iza 1968. 1969. godine, ovi gospodarski objekti su svi kasnije rađeni, tu da su živjeli tužitelj, brat, sestra, otac, majka, i baba, sestra se udala u Škabrnju, ona nije tražila ništa, pa su njoj dali zemlju na drugim mjestima, i da se brat ŠC odvojio i prije oko 2000. godine, napravili su zid između tužitelja i njega, a on je napravio svoju zasebnu kuću, tužitelj da mu je tu pomogao, ali je to njegova kuća, tužitelju da je ostala ova stara kuća, a njemu ova druga, tužitelju da je otac staru kuću i prije prepisao prije 2000. godine samo nije ovaj novi dio, tužitelj i brat ŠC da imaju isto zemlje, brat ima nešto malo manje zbog zajedničkog puta 4 m, ali između njih nema nikakvog spora, ovaj betonski zid kod vinograda to je stavio još otac, a to ga dijeli od strica, a ovi drugi zidovi su rađeni negdje prije 2000. godine, a oni su rađeni prema “ciljevima“, pomoću kojih su parcele prije bile omeđene, znalo se dokle je čije, tako je i ova žica stavljena kod maslinika, isto negdje prije 2000. godine, a prema prijašnjim ciljevima, svi okolo su na isti način stekli zemljište dodjelom, sve oko njega su P sve do ceste, i sve je to dodijeljeno na isti način još oko 1900. godine i tako su se formirale kuće i okućnice.

13.Prema suglasnosti Općine Galovac Klasa:943-1/01-00-01, Ur.br.:2198/70-01-00-1 Općinsko poglavarstvo Općine Galovac na traženje PC (Šime) Čakaruna iz [adresa] da izdaje suglasnost temeljem koje imenovani (ili njegovi nasljednici) mogu izvršiti parcelaciju dijela č.zem. dio 363/1 k. o. [katastarska općina] u [adresa] i to u dijelu u kojem se nalazi u nesmetanom posjedu, te da se na istu površinu upiše u katastar kao posjednik, suglasnost da također služi radi sređivanja vlasništva.

14.U rješenju Područnog ureda za katastar Zadar od 20.06.2000.g. Klasa:UP/I 932- 7/00-16/346 Urbroj:2198-06-01/33-00-5 se navodi da je stranka NC, Z podnijela zahtjev za upis posjeda na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i promjenu namjene na istoj i prijavila promjenu zemljišta u skladu s odredbama članka 104. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ("Narodne novine" br.128/99). Povodom predmetnog zahtjeva izvršeno je snimanje postojećeg stanja na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u prisutnosti svih zainteresiranih stranaka i to NC ĐC, ŠC i AC, prilikom čega da se utvrdilo da se na predmetnom zemljištu nalaze obiteljske kuće izgrađene pred više od 50 godina zajedno sa pripadajućim dvorištima, vrtovima, gospodarskim zgradama i sl., a u posjedu gore navedenih stranaka, kompletno zemljište da je u naravi ograđeno suhozidima i betonskim zidovima, te žičanom ogradom. Po navodima ĐC predmetno zemljište im je dodijeljeno od bivše općine Zemunik još prije II. Svjetskog rata i od tada je on sa svojom obitelji u nesmetanom posjedu iste, kao posjednik predmetne čestice, u katastarskom operatu se vodi Općina Galovac, te je stranka priložila suglasnost iste iz koje je vidljivo da je Općina Galovac suglasna sa izvršenom izmjerom i upisom gore navedenih u katastarski operat kao posjednika nekretnina koje drže u posjedu, stoga da se tim rješenjem u katastarski operat kao posjednici upisuju ĐC I, ŠC i AC na čestici i na način prikazan u "novom stanju" tog rješenja, provedenim ispitnim postupkom da je utvrđeno stvarno stanje te da je temeljem odredbi članka 103. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ("Narodne novine" br. 128/99) odlučeno kao u izreci rješenja.

15.U prvostupanjskom postupku je stoga utvrđeno da tužitelj preko svojih prednika posjeduje predmetnu nekretninu sigurno od 1950. godine, obzirom na iskaze svjedoka u ovom postupku i podatke o posjedovanju koji su utvrđeni od strane Područnog ureda za katastar Zadar u rješenju od 20.06.2000.g. . S obzirom na te činjenice proizlazi da su prednici tužitelja, a time i tužitelj, vlasništvo predmetne nekretnine stekli dosjelošću jer su posjedovali predmetnu nekretninu preko 40 godina.

16.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-291/14 zauzeo pravni stav:„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

17.U odluci broj Rev 158/2017 rečeno je da je ESLJP u predmetu Trgo protiv Hrvatske u presudi br. 35298/04 naveo:„U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes (vidi Đ v. [adresa], br. 32457/05, stavak 40., 13. prosinca 2007. i C v. [adresa], br. 65582/01, stavak 50., 24. svibnja 2007.)."

18.Dakle, nakon novih odluka ESLJP-a iz 2016. godine više nije bitno za primjenu stajališta u predmetu Trgo protiv Hrvatske je li tužba podnesena u razdoblju od 1. siječnja 1997. do 17. studenoga 1999. Naime, u predmetima S i drugi i Jakeljić protiv Hrvatske tužbe su podnesene 2002. godine, dakle, nakon što je Ustavni sud ocijenio neustavnom odredbu čl. 388. st. 4.ZVDSP-a, te nakon što je donesena nova odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP-a koja je izrijekom propisala da se razdoblje prije 8. listopada 1991. ne uračunava u vrijeme dosjelosti glede nekretnina koje su bile u društvenom vlasništvu. ESLJP u obrazloženju odluka u predmetima S i Jakeljić izričito navodi da je vrijeme kada je podnositelj podnio tužbu nevažno za određivanje može li se njegov zahtjev za proglašavanjem vlasnikom nekretnine dosjelošću okvalificirati kao “imovina” zaštićena čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. Ono što je za ESLJP bitno je da li je vlasništvo nad predmetnom imovinom preneseno podnositelju zahtjeva prema zakonu u vrijeme kada je čl. 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996. bio u obliku u kojem je izvorno sročen još uvijek bio na snazi. Drugim riječima ESLJP smatra da je bitno je li došlo do stjecanja prava vlasništva na temelju zakona - dosjelošću ili ne i to u vrijeme kada je izvorna odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP-a bila na snazi. To bi dalje značilo da bi se i danas mogla podnijeti tužba radi stjecanja vlasništva dosjelošću, uz tvrdnju da je to vlasništvo stečeno u navedenom periodu, ako su ispunjene ostale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i ako nitko treći na istim nekretninama nema nikakvih prava, niti je to na bilo koji način iskazano.

19.Naime, Republika Hrvatska je potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako je od 2013. godine članica Europske Unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati Europsko pravo pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te Konvencije. Zbog toga je dužna primjenjivati i Protokol br. 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava, a isto tako dužna je primjenjivati i odluke Europskog suda za ljudska prava. Europski sud za ljudska prava je već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u predmetima „Trgo“ protiv Republike Hrvatske iz 2009. godine, te u predmetima S i dr. protiv Republike Hrvatske i Jakeljić protiv Republike Hrvatske iz 2016. godine, koje su po ocjeni ovoga suda donesene u istom činjeničnom supstratu kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu. Iz navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava proizlazi da je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. – dalje: ZVDSP) zbog retroaktivnih učinaka i štetnih posljedica koje su iz toga proizlazile u odnosu na vlasnička prava trećih osoba koje bi zbog odredbe takvog zakona izgubili svoja prava na nekretninama, a koja su im oduzeta za vrijeme socijalističke vladavine. Međutim, u konkretnom predmetu proizlazi da nitko od trećih osoba osim tužitelja ne polaže pravo vlasništva na predmetnim nekretninama i da bi isključivu korist od ukidanja ovog zakonskog članka imale državne vlasti koje bi stekle prava u pogledu spornog zemljišta, zbog čega u konkretnom slučaju to nisu razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi izvan snage odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP-a. U ovom predmetu proizlazi na temelju provedenih dokaza da je tužitelj osobno i preko svojih prednika bio u isključivom i neprekidnom bona fide posjedu zasigurno od 1950. godine, te da su se već 1990. godine istekom roka od 40 godina iz čl. 159. st. 4. ZVDSP-a ispunili zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga se po ocjeni ovoga suda zaključuje da je prednik tužitelja NC, otac tužitelja ispunio uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96.), a koji se primjenjuje od 1. siječnja 1997. godine, pa je prednik tužitelja NC postao vlasnik predmetnog zemljišta stupanjem na snagu tog zakona, jer je u tom trenutku bio u neprekidnom poštenom posjedu preko 40 godina. Ta odredba Zakona o vlasništvu ostala je na snazi gotovo tri godine, dok je nije ukinuo Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenog 1999. godine. Pri tome, s obzirom na navode u Odlukama Europskog suda za ljudska prava nevažno je za određivanje može li se u njegov zahtjev za utvrđenjem vlasnika nekretnine dosjelošću okvalificirati kao imovina zaštićena čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju vrijeme kada je tužitelj podnio tužbu, tj. da li ju je podnio prije ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske ili ju je podnio kasnije. S obzirom na naprijed navedeno, zaključuje se da je otac tužitelja NC temeljem izvorne verzije odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a ex lege postao vlasnik predmetnih nekretnina i to 1. siječnja 1997. godine kada je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stupio na snagu. Također, u ovom predmetu nema nikakve naznake da bi ukidanjem odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a itko drugi

1 0

osim javne vlasti stekao ikakva prava u pogledu predmetnih zemljišta ili da bi neka druga stranka osim tužitelja ikada potraživala kakva prava nad tim zemljištem. Stoga u ovom slučaju ne postoje razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP-a izvan snage, zbog čega je u takvim okolnostima na temelju važećih zakonskih propisa prednik tužitelja NC stekao vlasništvo na utuženoj nekretnini dosjelošću. Prema tome, po ocjeni ovoga suda otac tužitelja NC je stekao pravo vlasništva dosjelošću 1.siječnja 1997. godine i kako na toj nekretnini nitko drugi nije stavljao zahtjeve za vlasništvom ili kojim drugim stvarnim pravom, činjenica što je Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenog 1999. godine ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP-a po kojoj je prednik tužitelja stekao vlasništvo te nekretnine, ne može za prednika tužitelja proizvesti gubitak prava vlasništva koje je temeljem tada važećeg zakona stekao, a koje pravo vlasništva je tužitelj stekao nasljeđivanjem po smrti oca 2018.g. i provedenoj diobi sa bratom ŠC, zbog čega je po ocjeni prvostupanjskog suda tužbeni zahtjev tužitelja usvojen.

20.Tužitelju je dosuđen parnični trošak za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika temeljem odredbe čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku – ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i to za sastav tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.1.),za zastupanje na ročištu od 9. lipnja 2025. godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.1.),za zastupanje na ročištu od 11. srpnja 2025. godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.1.),za sastav obrazloženog podneska od 10.listopada 2025.g u iznosu od 100 bodova (Tbr.8.1.),za zastupanje na ročištu od 24. listopada 2025.godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.1.),ukupno 500 bodova, uz vrijednost boda po ovoj Tarifi koja iznosi 2,00 Eur-a (Tbr.54.) – 1.000,00 Eur-a, uz pdv-1.250,00 Eur-a, uvećano za trošak sudskog očevida i geodetskog vještačenja u iznosu od 300,00 Eur-a i sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 Eur-a i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 Eur-a- ukupno 1.656,18 Eur-a.

21.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zadru, 30. listopada 2025. godine

S u d a c

Marko Baraka

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranku.

1 1

DNA:

1.Tužitelju po punomoćnici uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 Eur-a

2.Tuženoj pod 1 po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru – građansko upravni odjel

3.Tuženiku pod 2 osobno

4.Nakon pravomoćnosti: Ministarstvu financija, Porezna uprava, Područni ured Zadar