Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-88/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora člana vijeća, pravnoj stvari tužiteljice SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Belaiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske – za Ministarstvo pravosuđa, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1093/2022-48 od 17. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice SI i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1093/2022-48 od 17. lipnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice SI za naknadom troškova sastava žalbe u iznosu od 250,00 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da odluke tuženika, rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu - Ureda predsjednice suda br. 7 Su-51/2022-229 od 23.03.2022. kojom je određeno da se tužiteljici kao službenici zaposlenoj kod Općinskog suda u Novom Zagrebu odobrava naknada troškova organiziranog prijevoza za dolazak na posao i odlazak, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini zbroja troška mjesečne karte prijevoznika “HŽ” za relaciju [adresa] ([adresa]) i 1/12 cijene godišnje karte ZET-a za I zonu počev od 01.04.2022. i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu - Ureda predsjednice suda br. 7 Su-51/2022-271 od 19.04.2022. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice podnesen dana 06.04.2022. protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu - Ureda predsjednice suda br. 7 Su-51/2022-229 od 23.03.2022. jesu ništetne, nedopuštene i nezakonite.

2. Utvrđuje se da tužiteljici SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], službenici zaposlenoj kod Općinskog suda u Novom Zagrebu pripada pravo na naknadu troškova prijevoza dolazaka na posao i odlaska s posla koja će se za svaki mjesec isplaćivati u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru od mjesta prebivališta iz [adresa], do mjesta rada [adresa] (114,4 km u oba smjera) obzirom da na navedenoj relaciji prijevoz nije organiziran, a koja se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežni dio godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada službenica više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao, što je tuženik Republika Hrvatska Ministarstvo pravosuđa, Zagreb OIB: Zagreb OIB: 52634238587 kao poslodavac dužna priznati jer će u protivnom to priznaje zamijeniti ova presuda.

3. Tuženik REPUBLIKA HRVATSKA - Ministarstvo pravosuđa, Zagreb OIB: Zagreb OIB: 52634238587 dužan je tužiteljici SI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknaditi parnični trošak s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj, trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

III.Odbija se zahtjev tužene za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan."

2. Protiv dijela navedene presude pod točkama I., II. i IV. izreke žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova parničnog postupka tužiteljici prema troškovniku, kao i troškova sastava žalbe s pripadajućim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate, podredno da se presuda ukine u pobijanom dijelu te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje drugom sucu pojedincu. Za sastav žalbe zahtijeva nagradu od 250,00 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da su odluke tuženice i to rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu - Ureda predsjednice suda br. 7 Su- 51/2022-229 od 23. ožujka 2022. kojom je određeno da se tužiteljici kao službenici zaposlenoj kod Općinskog suda u Novom Zagrebu odobrava naknada troškova organiziranog prijevoza za dolazak na posao i odlazak, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini zbroja troška mjesečne karte prijevoznika “HŽ” za relaciju [adresa] ([adresa]) i 1/12 cijene godišnje karte ZET-a za I zonu počev od 1. travnja 2022. i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu - Ureda predsjednice suda br. 7 Su-51/2022-271 od 19. travnja 2022. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice podnesen 6. travnja 2022. protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu - Ureda predsjednice suda br. 7 Su-51/2022-229 od 23. ožujka 2022. ništetne, nedopuštene i nezakonite te zahtjev za utvrđenje da tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova prijevoza dolazaka na posao i odlaska s posla koji će se za svaki mjesec isplaćivati u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru od mjesta prebivališta iz [adresa] do mjesta rada [adresa], jer da na navedenoj relaciji prijevoz nije organiziran.

5. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda tužiteljice, kao i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povrede na koje upire tužiteljica. Pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, koji ne proturječe izvedenim dokazima te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za odluku.

7. Sud prvog stupnja je utvrdio:

-da je tužiteljica zaposlena kod Općinskog suda u Novom Zagrebu na radnom mjestu službenice,

- da je Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Ured predsjednika, Broj: 7 Su 51/2022-229 od 23. ožujka 2022. određeno da se službenici SI iz [adresa] (tužiteljici), zaposlenoj kod Općinskog suda Novom Zagrebu, odobrava naknada troškova organiziranog prijevoza za dolazak na posao i odlazak, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini zbroja troška mjesečne karte prijevoznika "HŽ" za relaciju [adresa] ([adresa]) i 1/12 cijene godišnje karte ZET-a za I zonu te da se službenici naknada troškova prijevoza u visini cijene mjesečne karte neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada službenica više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao, a rješenje se primjenjuje se od 1. travnja 2022.,

-da iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da se navedeno rješenje temelji na odredbi čl. 33. I. Izmjena Godišnjeg rasporeda poslova Općinskog suda u Novom Zagrebu za 2022. godinu, Poslovni broj Su-555/2021 od 19. siječnja 2022. kojim je promijenjeno radno vrijeme u sudu na način da radno vrijeme za suce, službenike u sudu i namještenike umjesto ranije naznačenog od 7-7,45 do 15-15,45 sada glasi od 7,00-8,00 sati do 15,00-16,00 sati, nadalje je navedeno da se službenica u novoj izjavi o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla izjasnila da nema organizirani javni prijevoz te da želi da joj se isplati mjesečna naknada troška prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru,

- da je provjerom udaljenosti između adrese stanovanja i adrese rada, prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba na temelju kartografske podloge Google Maps, utvrđeno da udaljenost iznosi više od 2 kilometra, odnosno 114,40 km u oba smjera, da je nadalje provjerom voznih redova javnih prijevoznika utvrđeno da službenica ima na raspolaganju redovnu željezničku liniju na relaciji [adresa] ([adresa]), kao i tri redovite autobusne linije ZET-a od Glavnog kolodvora prema adresi rada Turinina 3 te da joj navedeni prijevoznici osiguravaju redoviti dolazak i odlazak s posla.

- da je protiv navedenog rješenja tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava,

- da je tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava odbijen kao neosnovan rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Ured predsjednice suda, Broj: 7 Su-51/2022-271 od 19. travnja 2022., s obrazloženjem da je Godišnjim rasporedom poslova Općinskog suda u Novom Zagrebu za 2022. godinu utvrđeno radno vrijeme za zaposlenike suda s početkom od 07,00 do 08,00 ujutro te završetkom od 15,00 do 16,00 sati popodne („klizno radno vrijeme"); da članak 53. KU ne predviđa da poslodavac prilikom donošenja rješenja saslušava službenika, nego se, sukladno st. 15. navedenog članka, službenik o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom godine ukoliko dođe do promjena korištenja prava: da su, obzirom na utvrđenu promjenu radnog vremena, svi zaposlenici koji ostvaruju pravo na naknadu troškova prijevoza pozvani ispuniti novu izjavu zaposlenika o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla za 2022. godinu, a osim toga pozvani su i dostaviti dokaz da se postojeći javni prijevoz ne smatra organiziranim i da ne omogućava redoviti dolazak na posao i odlazak s posla radniku, pa samim time podnositeljici nije uskraćeno ostvarivanje prava pisanog očitovanja; da je sukladno čl. 53. st. 14. KU udaljenost adrese stanovanja i adrese rada od 114,40 km (zbroj oba smjera) utvrđena prema planeru Hrvatskog autokluba na temelju kartografske podloge Google Maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom); da iz odredbi Kolektivnog ugovora, a tako ni iz tumačenja Komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora ne proizlazi da se organiziranim javnim prijevozom smatra onaj koji je osiguran od strane samo jednog prijevoznika te da nije dozvoljeno kombiniranje više različitih prijevoznika; da je prilikom donošenja rješenja provjerom voznih redova javnih prijevoznika utvrđeno da službenica ima na raspolaganju redovnu željezničku liniju na relaciji [adresa] ([adresa]) te da prema voznom redu HŽ-a pri dolasku na posao ima vlak iz [adresa] koji polazi u 05:55 sati s predviđenim dolaskom u Zagreb (Glavni kolodvor) u 07:19 sati. Prema voznom redu ZET-a, prema adresi rada Turinina 3 prometuju tri autobusne linije (219, 220 i 221) s predviđenim polascima prema sjedištu suda u razmaku od svakih 5-15 minuta.; da je pod pretpostavkom da službenica stigne na Glavni kolodvor u Zagrebu u 07:19 i da joj treba cca 10 minuta hoda od željezničkog perona do autobusnog stajališta, ista stiže na autobusnu liniju 220 koja s autobusnog stajališta polazi u 07:32 i 07:45 sati, kao i na liniju 221 koja polazi u 07:35 i 07:45 sati, a da je uvidom u Google maps interaktivnu podlogu utvrđeno da je stoga vrijeme dolaska službenice u Turininu 3 u 07:46 i 07:58 ako koristi liniju 220, odnosno u 07:48 i 07:58 sati ako koristi liniju 221; da u povratku s radnog mjesta navedeni autobusi (tj. linije ZET-a 219, 220 i 221) prometuju istom dinamikom do Glavnog kolodvora s predviđenim vremenom polaska iz Sloboštine (linija 219) u 16:15, Dugava (linija 220) u 16:19 sati i Travna (linija 221) u 16:22 sati s prosječnim vremenom trajanja vožnje od 16-20 minuta, a vlak u smjeru [adresa] polazi sa zagrebačkog Glavnog kolodvora u 16:46 sati. Napomenuto je i da kad bi službenica dolazila na posao vlakom koji polazi iz [adresa] u 04:56 sati i vremenom dolaska u Zagreb (Glavni kolodvor) u 06:04 (a ne kako se navodi u zahtjevu u 05:55 sati) u sjedište suda stizala bi oko 06:30 sati, s radnog mjesta odlazila bi u 15,00 sati te koristeći gore navedene linije 221 s polaskom u 15:07 i liniju 220 s polaskom u 15:04 te ranije utvrđenim prosječnim vremenom vožnje od 16- 20 minuta do Glavnog kolodvora stiže i na vlak koji u smjeru [adresa] polazi u 15:38 sati. Stoga da je slijedom navedenog utvrđeno da navedeni prijevoznici osiguravaju redoviti dolazak i odlazak s posla sukladno čl. 53. st. 9. KU. Ujedno ističe se i kako je Komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora u svom tumačenju broj 17/53 od 7. studenog 2018. navela da se sukladno čl. 53. st. 9. Kolektivnog ugovora javni prijevoz smatra organiziranim ako vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena državnog službenika i namještenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu državnog službenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. U slučaju kada javni prijevoz ne omogućava redoviti dolazak na posao ili odlazak s posla, odnosno kada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini 1,00 kune po prijeđenom kilometru sukladno stavku 12. istog članka. Stoga da je iz opisanog poslovanja i voznih redova prijevoznika vidljivo da službenica u slučaju presjedanja (vlak - autobus) ne čeka na presjedanje dulje od 30 minuta, a da na radno mjesto i s radnog mjesta može doći/otići, obzirom na propisano klizno radno vrijeme, na način da se poštuje čl. 53. st. 9. KU i u dijelu koji se odnosi na vrijeme čekanja od 45 minuta. Također, čl. 53. KU-a ne spominje da je radno vrijeme vrtića od utjecaja prilikom donošenja rješenja o naknadi troškova prijevoza. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je odluka poslovni broj Su-51/2022-229 od 23.ožujka 2022. zakonita i valjana te da nisu ispunjeni uvjeti propisani Kolektivnim ugovorom za naknadu troška prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla u visini od 1 kune po kilometru, obzirom postoji organizirani prijevoz koji službenici osigurava uredan dolazak i odlazak s radnog mjesta,

-da iz I. Izmjena godišnjeg rasporeda poslova Općinskog suda u Novom Zagrebu za 2022. godinu, Broj: 5 Su-555/2021-16 od 19. siječnja 2022. proizlazi da je čl. 33. određeno da se u čl. 52. st. 1. radno vrijeme suda za suce, sudske savjetnike, sudske službenike i namještenike briše tekst: "od 7,00 / 7,45 do 15,00 / 15,45 sati" i dodaje tekst: " od 7,00 – 8,00 do 15,00 – 16,00 sati", da je isti utvrđen od strane predsjednice suda Marije Karadžole, da je dana uputa o pravnom lijeku za izjavljivanje prigovara i da se isti dostavlja elektroničkim putem uz potvrdu o isporuci svim zaposlenicima suda, između ostalih i svim sudskim službenicima,

-da je spisu priložena i potvrda pravomoćnosti Odluke Su-555/2021-16 te je iskazan datum pravomoćnosti sa 25. siječnja 2022.,

-da iz e-mail poruke od 16. veljače 2022. proizlazi da je između ostalih zaposlenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, i tužiteljica zaprimila upute vezane za ostvarivanje prava na naknadu za prijevoz i davanje Izjave o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla za 2022. godinu, a imajući u vidu da je I. Izmjenama Godišnjeg rasporeda poslova za 2022. došlo do promjene radnog vremena suda,

-da Godišnji raspored poslova Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Su-555/2021 od 19. siječnja 2022. nije dostavljen Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika RH,

-da je sindikalna povjerenica podružnice Sindikata u Općinskom sudu u Novom Zagrebu u siječnju 2022. bila KI, službenica toga suda (koja je 24. veljače 2022. dala ostavku na dužnost sindikalnog povjerenika te se iščlanila iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, zajedno sa članovima podružnice) te je zaprimila u svojstvu državne službenice I. Izmjene godišnjeg rasporeda poslova OS Novi Zagreb za 2022. godinu, a o istom se nije očitovala,

-da su svi primatelji pošte upozoreni da je na radniku teret dokaza da se postojeći javni prijevoz ne smatra organiziranim i ne omogućava redoviti dolazak na posao te da radnik treba pribaviti vozne redove javnih prijevoznika (s internetske stranice prijevoznika) i dokazati da se postojeći javni prijevoz za njega ne smatra organiziranim prijevozom,

-da je tužiteljica dostavila novu Izjavu o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla kojom se izjasnila da nema organizirani javni prijevoz te želi da joj se isplati mjesečna naknada troška prijevoza u visini od 1.00 kn po prijeđenom kilometru te da je uz istu priložila samo vozni red Hrvatskih željeznica na kojem je odabrala opciju izravni vlakovi za relaciju [adresa],

-da prema utvrđenom voznom redu HŽ-a i voznom redu ZET-a te Google maps kartografsku podlogu tužiteljica ima na raspolaganju organizirani javni prijevoz koji joj osigurava redoviti dolazak i povratak s posla, jer je prema utvrđenom voznom redu HŽ-a razvidno da tužiteljica pri dolasku na posao ima vlak iz [adresa] koji polazi u 05:55 sati s predviđenim dolaskom u Zagreb (Glavni kolodvor) u 07:19 sati, da prema voznom redu ZET-a, prema adresi rada Turinina 3 (mjesto rada tužiteljice) prometuju tri autobusne linije (219, 220 i 221) s predviđenim polascima prema sjedištu suda u razmaku od svakih 5-15 minuta te tramvajska linija 6,

-da pod pretpostavkom da tužiteljica stigne na Glavni kolodvor u Zagrebu u 07:19 i da joj treba cca 10 minuta hoda od željezničkog perona do autobusnog stajališta, ista stiže na autobusnu liniju 220 koja s autobusnog stajališta polazi u 07:32 i 07:45 sati, kao i na liniju 221 koja polazi u 07:35 i 07:45 sati pa je (utvrđeno uvidom u Google maps kartografsku podlogu) vrijeme dolaska tužiteljice u Turininu 3 u 07:46 i 07:58 ako koristi liniju 220, odnosno u 07:48 i 07:58 sati ako koristi liniju 221, te u 07:51 ako koristi tramvajsku liniju broj 6,

-da u povratku s radnog mjesta navedeni autobusi (tj. linije ZET-a 219, 220 i 221) prometuju istom dinamikom do Glavnog kolodvora s predviđenim vremenom polaska iz Sloboštine (linija 219) u 16:15, Dugava (linija 220) u 16:19 sati i Travna (linija 221) u 16:22 sati te tramvajska linija br. 6 s polaskom sa stanice u Središću u 16:11 s prosječnim vremenom trajanja vožnje od 16 - 20 minuta, a vlak u smjeru [adresa] polazi sa zagrebačkog Glavnog kolodvora u 16:46 sati,

-da bi kada bi tužiteljica dolazila na posao vlakom koji polazi iz [adresa] u 04:56 sati i vremenom dolaska u Zagreb (Glavni kolodvor) u 06:04 u sjedište suda stizala bi oko 06:30, a tramvajskom linijom br. 6 u 06:44 sati, s radnog mjesta odlazila bi u 15,00 sati te koristeći gore navedene linije 221 s polaskom u 15:07 i liniju 220 s polaskom u 15:04 i tramvajsku liniju br. 6 s polaskom u 15:07 te ranije utvrđenim prosječnim vremenom vožnje od 16-20 minuta do Glavnog kolodvora stiže i na vlak koji u smjeru [adresa] polazi u 15:38 sati.

8. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je u konkretnom slučaju čelnica pravosudnog tijela, dakle predsjednica suda, donijela odluku o izmjeni godišnjeg rasporeda poslova, a kojom je, između ostalih odluka, donijela i odluku o izmjeni radnog vremena koje se odnosi na sve zaposlenike suda, a koja odluka je donesena sukladno odredbi čl. 38. Sudskog poslovnika, da se donesenom izmjenom godišnjeg rasporeda poslova nije odlučilo o bilo kojem pravu, obvezi, položaju ili pravnom interesu pojedinog sudskog službenika već je ista donesena na nivou cijelog tijela, da su predmetne Izmjene godišnjeg rasporeda poslova isporučene elektroničkim putem svim zaposlenicima suda pa tako i tužiteljici i službenici suda koja je bila imenovana za sindikalnu povjerenicu, što je razvidno iz e- mail poruke od 19. siječnja 2022. (stranica 191 spisa), a na isti ni tužiteljica ni službenica imenovana za sindikalnog povjerenika nisu imali primjedbe ni prigovore. Nadalje, predmetnom I. Izmjenom godišnjeg rasporeda poslova kojom je između ostalog izmijenjeno radno vrijeme suda, svim zaposlenicima na sudu mogućnost dolaska na posao i odlaska sa posla je produljena za daljnjih 15 minuta, pa samim time donesenom odlukom nikako nisu smanjena prava bitna za položaj radnika sukladno članku 89. KU-a, već su ista, naprotiv, uvećana.

8.1. Pozivom na odredbe čl. 53. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 112/2017, 12/2018, 2/2019, 119/2019, 66/2020, 56/2022 – dalje: KU), sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljica ima organizirani javni prijevoz za dolazak na posao i povratak s posla te da joj je organiziranim javnim prijevozom omogućen redoviti dolazak na posao i povratak s posla pa da joj je sukladno odredbama i tumačenjima Kolektivnog ugovora pravilno i zakonito rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu - Ured predsjednika Broj: 7 Su- 51/2022-229 od 23. ožujka 2022. odobrena naknada troškova organiziranog prijevoza u visini zbroja troška mjesečne karte HŽ-a za relaciju [adresa] ([adresa]) i 1/12 cijene godišnje karte ZET-a za I. zonu te je pravilno i zakonito odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava izjavljen protiv navedenog rješenja jer je pravilno utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti propisani Kolektivnim ugovorom za naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s pola u visini od 1 kune po kilometru, obzirom da postoji organizirani javni prijevoz koji osigurava tužiteljici uredan dolazak i odlazak s radnog mjesta. Stoga zaključuje da nije u pravu tužiteljica kada ističe da su pobijane odluke ništetne, nedopuštene i nezakonite pa odbija tužbeni zahtjev tužiteljice pod točkom I. kojim traži da se navedena rješenja utvrde ništetnim, nedopuštenim i nezakonitim, a kako je sud utvrdio da su rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Ured predsjednika, Broj: 7 Su-51/2022-229 od 23. ožujka 2022. kojim je odlučeno o pravu tužiteljice na prijevoz, kao i rješenje od 19. travnja 2022. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava, dopuštena i zakonita, odbija kao neosnovan i tužbeni zahtjev tužiteljice naveden pod točkom II. izreke, kojim traži da se utvrdi da joj pripada pravo na naknadu troškova prijevoza dolazaka na posao i odlaska s posla za svaki mjesec u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru od mjesta prebivališta do mjesta rada.

9. Utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda te primjenu materijalnog prava u cijelosti prihvaća i sud drugog stupnja, jer je sud prvog stupnja iz činjenica koje je utvrdio donio ispravne zaključke. Utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje ni žalbom tužiteljice, koja iznosi svoja subjektivna shvaćanja i zaključke, koji međutim nemaju podlogu u stanju spisa ni u za predmet spora relevantnim pozitivnim propisima.

10. Odredbom čl. 53. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 112/2017, 12/2018, 2/2019, 119/2019, 66/2020, 56/2022 – dalje: KU)), važećeg u vrijeme donošenja pobijane odluke, je propisano:

- da službenik i namještenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra (st.1.),

- ako je od prebivališta odnosno boravišta državnog službenika i namještenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, državni službenik i namještenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte (st.7.),

- da se pod organiziranim javnim prijevozom u smislu ovoga članka smatra mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji državnom službeniku i namješteniku omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla (st.8),

-da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena državnog službenika i namještenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu državnog službenika i namještenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta (st.9),

- da u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg državni službenik i namještenik ne koristi, ostvarit će pravo na naknadu troškova prijevoza, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte (st.10),

-da ako je od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada organiziran javni prijevoz iz stavka 8. i 9. ovoga članka od više prijevoznika, a koji prometuju na toj relaciji, naknada troškova prijevoza će se isplaćivati u onoj visini koja je povoljnija za poslodavca (st.11.),

-da ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza državnog službenika i namještenika u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje (st.12.),

-da se udaljenost u smislu ovoga članka utvrđuje prema planeru Hrvatskoga autokluba na temelju kartografske podloge Google Maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom), a u slučaju računanja udaljenosti iz stavka 1. ovoga članka, kao pješačka ruta (st.14.),

-da se o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, službenik i namještenik treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta službenika i namještenika (st.15.),

-da se službeniku i namješteniku naknada troškova prijevoza isplaćuje najkasnije do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, s time da se neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao (st.16.),

- da ako službenik i namještenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora mu se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora (st.17.).

11. Kako je u provedenom postupku utvrđeno da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz koji joj omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla, u smislu citiranih odredbi KU, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je odluka predsjednice Općinskog suda u Novom Zagrebu od 23. ožujka 2022. kojom je tužiteljici odobrena naknada troškova organiziranog prijevoza za dolazak na posao i odlaska s posla zakonita, kao i da je zakonita i odluka od 19. travnja 2022., kojom je odbijen njen zahtjev za zaštitu prava. Slijedom toga, osnovano je odbijen i zahtjev tužiteljice za utvrđenje da joj pripada pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla koja bi se za svaki mjesec isplaćivala u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru od mjesta prebivališta u [adresa] do mjesta rada Zagreb, Turinina 3, s obzirom da bi takva naknada tužiteljici pripadala samo ukoliko ne bi imala organiziran javni prijevoz na predmetnoj relaciji, no javni prijevoz koji joj omogućuje redoviti dolazak na posao i odlazak s posla je organiziran.

12. Prema tome, tužiteljica neosnovano ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da su osporene odluke ništetne, temeljem odredbe čl. 150. Zakona o radu, jer da tuženik kao poslodavac o reguliranju predmetnog prava kao pitanju važnom za položaj radnika, sukladno čl. 150. st. 3. t. 7. u vezi čl. 150. st. 1. Zakona o radu nije proveo postupak obveznog savjetovanja.

14. Odredbom čl. 150. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19 – dalje: ZR) je propisano:

(1) Prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac je radničkom vijeću na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca, dužan omogućiti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje.

(3) Važnim odlukama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se osobito odluke o: 1) donošenju pravilnika o radu

2) planu te razvoju i politici zapošljavanja i otkazu

3) prijenosu poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti, kao i ugovora o radu radnika na novog poslodavca te o utjecaju takvog prijenosa na radnike koji su prijenosom obuhvaćeni

4) mjerama u vezi sa zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu

5) uvođenju nove tehnologije te promjena u organizaciji i načinu rada

6) planu godišnjih odmora

7) rasporedu radnog vremena

8) noćnom radu

9) naknadama za izume i tehničko unapređenje

10) kolektivnom višku radnika iz članka 127. ovoga Zakona te sve druge odluke za koje je ovim Zakonom ili kolektivnim ugovorom propisano sudjelovanje radničkog vijeća u njihovu donošenju

11) imenovanju osobe koja je ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika.

(4) Podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke.

(5) Ako sporazumom poslodavca s radničkim vijećem nije drukčije određeno, radničko vijeće je dužno u roku od osam dana, a u slučaju izvanrednog otkaza u roku od pet dana, dostaviti svoje očitovanje o namjeravanoj odluci poslodavcu. (6) Ako se radničko vijeće u roku iz stavka 5. ovoga članka ne očituje o namjeravanoj odluci, smatra se da nema primjedbi i prijedloga.

(7) Radničko vijeće se može protiviti otkazu ako poslodavac nema opravdani razlog za otkaz ili ako nije proveden postupak otkazivanja predviđen ovim Zakonom. (8) Radničko vijeće mora obrazložiti svoje protivljenje odluci poslodavca. (9) Ako se radničko vijeće protivi izvanrednom otkazu, a radnik u sudskom sporu osporava dopuštenost otkaza i traži od poslodavca da ga zadrži na radu, poslodavac je dužan radnika vratiti na rad u roku od osam dana od dana dostave obavijesti i dokaza o podnošenju tužbe i zadržati ga na radu do okončanja sudskog spora. (10) U slučaju iz stavka 9. ovoga članka, ako poslodavac izvanredno otkazuje ugovor o radu, može radnika privremeno udaljiti s posla do okončanja sudskog spora o dopuštenosti otkaza, uz obvezu isplate mjesečne naknade plaće u visini polovice prosječne plaće isplaćene tom radniku u prethodna tri mjeseca.

(11) Ako je protivljenje radničkog vijeća izvanrednom otkazu očito neutemeljeno, odnosno protivno odredbama ovoga Zakona, poslodavac može od suda tražiti da ga privremeno, do okončanja sudskog spora, oslobodi obveze vraćanja radnika na rad i isplate naknade plaće.

(12) Odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovoga Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna je.

15. Prema čl. 153. st. 3. ZR ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim Zakonom, osim prava iz čl. 164. st. 2. ovoga Zakona na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca iz čl. 164. st. 1. ovoga Zakona.

16. Odredbom čl. 140. ZR propisano je da radnici zaposleni kod poslodavca koji zapošljava najmanje dvadeset radnika, osim radnika zaposlenih u tijelima državne uprave, imaju pravo sudjelovati u odlučivanju o pitanjima u vezi s njihovim gospodarskim i socijalnim pravima i interesima na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.

17. Odredbom čl. 89. KU je propisano:

(1) Uvažavajući okolnost da u državnim tijelima nije moguće osnivanje radničkih vijeća, Vlada i sindikat ovim Ugovorom uređuju način donošenja odluka o važnim gospodarskim i socijalnim pravima i interesima službenika i namještenika. (2) Prije donošenja odluka važnih za položaj državnih službenika i namještenika, čelnik državnog tijela mora o tome obavijestiti sindikat i mora mu priopćiti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj službenika i namještenika.

(3) Važnim odlukama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se osobito odluke o:

– donošenju, izmjeni i dopuni akata državnih tijela kojima se reguliraju prava iz rada i po osnovi rada službenika i namještenika (uredbe o unutarnjem ustrojstvu i pravilnici o unutarnjem redu državnih tijela i dr.),

– planu zapošljavanja i otkazu službe odnosno rada službenika i namještenika,

– namjeri izvanrednog otkaza službenika i namještenika,

– mjerama u svezi sa zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu službenika i namještenika,

– uvođenju nove tehnologije te promjene u organizaciji i načinu rada,

– planu godišnjih odmora,

– rasporedu radnog vremena,

– noćnom radu,

– naknadama za izume i tehničko unaprjeđenje,

– o kolektivnom višku službenika i namještenika.

(4) Sindikat se može o dostavljenom prijedlogu odluka iz stavka 1. ovog članka očitovati u roku osam dana.

(5) Čelnik državnog tijela, prije donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka, dužan je razmotriti dostavljene primjedbe sindikata.

(6) U slučaju donošenja odluka protivno odredbama stavka 2., 4. i 5. ovoga članka komisija nadležna za tumačenje i praćenje primjene ovoga Ugovora obavijestit će odmah Vladu i sindikat u smislu odredbe članka 101. stavka 9. i 10. ovoga Ugovora. (7) Obveza obavješćivanja iz stavka 1. ovoga članka odnosi se na sindikat koji ima najmanje pet članova u državnom tijelu na razini kojeg se donosi odluka. (8) Po donošenju odluka iz stavka 2. ovoga članka, izuzev uredbi o unutarnjem ustrojstvu koje se objavljuju u Narodnim novinama, čelnik državnog tijela dužan je primjerak donesene odluke dostaviti sindikatu.

18. Prema tome, a imajući u vidu sadržaj citiranih odredbi Zakona o radu i KU nije postojala obveza Općinskog suda u Novom Zagrebu, kao pravosudnog tijela, da se o pravu tužiteljice na naknadu putnih troškova savjetuje sa radničkim vijećem, jer isto nije ni utemeljeno, niti je moglo biti utemeljeno kod suda, niti da se o istom savjetuje sa sindikatom.

18.1. Neosnovano tužiteljica u ovom postupku osporava I. Izmjene godišnjeg rasporeda poslova Općinskog suda u Novom Zagrebu za 2022. od 19. siječnja 2022. Naime, navedene izmjene godišnjeg rasporeda su postale pravomoćne 25. siječnja 2022. pa time i obvezujuće.

18.2. Slijedom navedenog, predsjednica Općinskog suda u Novom Zagrebu je bila ovlaštena samostalno, bez savjetovanja sa sindikatom, donijeti pobijane odluke, koje su predmetom ovog parničnog postupka.

19. Svi drugi žalbeni navodi tužiteljice nisu od odlučnog značenja pa nisu ni posebno ocijenjeni (čl. 375. st. 1. ZPP).

20. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tužiteljica je izgubila parnicu pa je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP dužna tuženoj naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka je pak osnovano odbijen. Kako tužiteljica odluku o troškovima postupka određeno ne pobija, a u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, to glede visine troškova koji su odmjereni tuženoj prvostupanjska odluka nije ispitivana.

21. Zbog svega navedenog je kao neosnovana odbijena žalba tužiteljice te je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke.

22. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. i vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njena žalba neosnovana.

23. U nepobijanom dijelu pod točkom III. izreke, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 265. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 30. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat