Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-101/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Zekiću, odvjetniku u Zagrebu, Vrbani 15, protiv tužene Javne vatrogasne postrojbe Grada Bjelovara, Otona Kučere 1, OIB: 79991880130, zastupane po punomoćnici Vesni Vignjević-Žak, odvjetnici u Bjelovaru, Josipa Jelačića 7, radi isplate, odlučujući o žalbama parničnih stranaka protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-91/2023-18 od 5. lipnja 2025., 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene Javne vatrogasne postrojbe Grada Bjelovara kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-91/2023-18 od 5. lipnja 2025. u točki I. i II. izreke.

II. Odbija se žalba tužitelja JĆ kao djelomično neosnovana i potvrđuje navedena presuda u točki III. izreke, u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova postupka u iznosu od u iznosu od 187,50 EUR (stotinu osamdeset sedam eura pedeset centi) sa zateznom kamatom.

III. Preinačuje se navedena presuda u točki III. izreke, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 187,50 EUR (stotinu osamdeset sedam eura pedeset centi) sa zateznom kamatom i za navedeno rješava:

Nalaže se tuženoj Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Bjelovara da tužitelju MĆ nadoknadi trošak postupka u iznosu od 187,50 EUR (stotinu osamdeset sedam eura pedeset centi) sa zateznom kamatom tekućom od 5. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužene Javne vatrogasne postrojbe Grada Bjelovara za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 365,59 EUR (tri stotine šezdeset pet eura pedeset devet centi).

V. Nalaže se tuženoj Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Bjelovara da tužitelju MĆ naknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 31,25 EUR (trideset jedan euro dvadeset pet centi).

VI. Odbija se zahtjev tužitelja JĆ za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 250,00 EUR (dvije stotine pedeset eura).

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužene Javne vatrogasne postrojba Grada Bjelovara i ukida rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-91/2023-18 od 5. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici da tužitelju, u roku od 15 dana isplati ukupan iznos od 4.865,14 EUR bruto sa zateznom kamatom tekućom na iznos pojedine mjesečne iznose, pobliže navedene u izreci presude, od njihova dospijeća do isplate, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024., za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena (točka I. izreke) i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR sa zateznom kamatom od 5. lipnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana (točka II. izreke), a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka iznad dosuđenog iznosa od 1.000,00 EUR do zatraženog od 1.375,00 EUR sa zateznim kamatama od 5. lipnja 2025. do isplate (točka III. izreke).

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je da se tužba smatra povučenom za razdoblje od 13. studenoga 2018. do lipnja 2021., od 1. svibnja 2022. do 30. travnja 2023. te od 1. rujna 2023. do 1. studenoga 2023.

2. Protiv točke III. izreke navedene presude (očitom greškom u pisanju navedeno je da se žalba podnosi protiv točke IV. izreke), u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadom troška u iznosu od 375,00 EUR, tužitelj je izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 312,50 EUR.

2.2. Tuženica je izjavila žalbu protiv točke I. i II. izreke navedene presude te protiv navedenog rješenja, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 365,59 EUR.

2.3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženice i zahtijeva naknadu troškova za sastavljanje tog podneska u iznosu od 250,00 EUR.

3. Žalbe su djelomično osnovane.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja, zaposlenika tuženice, na radnom mjestu profesionalnog vatrogasca, za isplatom razlike plaće u visini od 25%, u iznosu od 4.865,14 EUR bruto sa zateznom kamatom, koji temelji na činjeničnim navodima da je odredbom čl. 3. st. 1. t. 14. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (''Narodne novine'' broj 5/84 – dalje: Pravilnik) navedeno da su poslovi vatrogasca poslovi s posebnim uvjetima rada te da je odredbom čl. 4. st. 1. t. 4. Uredbe Vlade Republike Hrvatske od 5. prosinca 1994. (''Narodne novine'' broj 90/94 – dalje: uredba) propisana visina dodatka za poslove s posebnim uvjetima rada od 20%, u kojoj se navode i poslovi profesionalnih vatrogasaca, koji dodatak tuženica ne isplaćuje.

5. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 365. st. 1. i 2. ZPP. Presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju u žalbi ističe tuženica.

5.1. Neosnovano tuženica ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 186.b. i čl. 325.a ZPP. Naime, tužitelj je tužbom predložio da prvostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 186.b ZPP, rješenjem naloži tuženici dostavu podataka, a istovremeno u tužbi postavljenim zahtjevom nije tražio određeni iznos razlike plaće, niti je naveo razdoblje na koje se odnosi njegovo potraživanje, već je tijekom postupka, podneskom od 3. travnja 2025. određeno zahtijevao isplatu pojedinačno određenih iznosa sa zateznom kamatom odnosno iznos od 4.865,14 EUR bruto sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose.

5.2 Bez utjecaja je na zakonitost prvostupanjske presude to što je sud prvoga stupnja postupao po predmetnoj, takozvanoj stupnjevitoj tužbi, suprotno odredbi čl. 186.b. ZPP prije nego što je tužitelj odredio visinu tužbenog zahtjeva, s obzirom da su do dana postavljanja određenog tužbenog zahtjeva razmijenjeni podnesci stranaka, da su se stranke očitovale o visini spornog potraživanja, odnosno da su ostvareni procesni ciljevi obje parnične stranke jer se glavna rasprava održala na temelju definiranih činjenica, pravnih elemenata spora i određene visine tužbenih zahtjeva, na istoj su izvedeni dokazi te je raspravljano o rezultatima njihovog izvođenja.

5.3. Tužba u kojoj tužbeni zahtjev nije postavljen tako da može steći svojstvo ovršne isprave ima značenje podneska koji ne sadrži sve da bi se po njemu moglo postupiti pa je sud prvoga stupnja, sukladno s odredbama čl. 109. st. 1. i 2. ZPP, morao pozvati tužitelja da tužbu ispravi, što prvostupanjski sud nije učinio. Tužitelj je podneskom od 23. travnja 2025. postavio određeni tužbeni zahtjev pa se, u smislu odredbe čl. 109. st. 3. ZPP, smatra da je određeni zahtjev podnesen s danom podnošenja tužbe. Prema tome, iako je sud prvoga stupnja propustio pravilno postupiti u skladu s odredbama čl. 186.b. i čl. 325.a ZPP, taj propust nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 186.b. i čl. 325.a ZPP, na koju u žalbi ukazuje tuženica.

6. Posljedično tome, neosnovano je prvostupanjski sud rješenjem sadržanim u navedenoj presudi utvrdio da se tužba smatra povučenom za razdoblje od 13. studenoga 2018. do lipnja 2021., od 1. svibnja 2022. do 30. travnja 2023. te od 1. rujna 2023. do 1. studenoga 2023. jer takvog tužbenog zahtjeva tijekom postupka nije bilo, već se radilo o činjeničnim navodima tužitelja iznesenim tijekom postupka. Stoga nije bilo ni osnove primijeniti odredbu čl. 193. ZPP, ali ne iz razloga koje tuženica navodi u žalbi, već iz razloga koje je utvrdio ovaj drugostupanjski sud.

6.1. Stoga je, na temelju čl. 380. t. 3. ZPP, navedeno rješenje trebalo ukinuti, bez vraćanja predmeta na ponovni postupak pa je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

7. S obzirom na navedeno, u odnosu na žalbene navode tuženice kojima ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora u odnosu na stupnjevitu tužbu, također treba reći da se tužba u ovoj pravnoj stvari doista ne može smatrati stupnjevitom tužbom, već tužbom po kojoj je sud mogao postupati kao da je podnesena 3. travnja 2025., sa zahtjevom za isplatom iznosa od 4.865,14 EUR (u skladu s odredbom čl. 109. st. 3. ZPP), slijedom čega je prema tom iznosu, kao određenom novčanom potraživanju naznačenom u tužbi, trebalo odlučiti i o zahtjevima stranaka za naknadom troškova postupka.

8. Neosnovano tuženica osporava pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja odlučnih za ishod spornog odnosa među strankama i posljedično tome pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. U postupku je utvrđeno:

- da je u istovrsnoj parnici prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-73/2023, pokrenut ogledni postupak te da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Gop- 2/2024-35 od 27. studenog 2024. donio odluku o pravnom pitanju koje glasi: "Primjenjuje li se na profesionalne vatrogasce i u kojemu razdoblju dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada na temelju Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (''Narodne novine'' broj 63/21)?", zauzeo slijeće pravno stajalište:

''Dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada na temelju Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (''Narodne novine'' broj 63/21) primjenjuje se na profesionalne vatrogasce koji nisu pripadnici intervencijskih vatrogasnih postrojbi u razdobljima od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. i od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024., ako u tim razdobljima nije postojalo za njih povoljnije pravo, u kojemu slučaju se primjenjuje za njih, kao radnike, najpovoljnije pravo.''

- da je tuženica uz podnesak od 16. travnja 2025. dostavila tabelarni izračun visine razlike tužitelju neisplaćene plaće u vezi s utuženim dodatkom na plaću, nakon čega između stranaka nije bila sporna ni visina potraživanja tužitelja, koju je posljedično navedenom prvostupanjski sud pravilno utvrdio u iznosu od 4.865,14 EUR bruto.

10. U skladu s navedenom presudom VSRH, pobijanom presudom tužitelju je priznato pravo na dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada i to počevši od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. te od 1. svibnja 2023. do 1. rujna 2023.,

10.1. Stoga su svi žalbeni navodi tuženice kojima paušalno osporava osnovanost i visinu potraživanja tužitelja dosuđenog u točki I. izreke prvostupanjske presude u ovome postupku neosnovani.

11. U pogledu dosuđenog troška, tuženica žalbu temelji na razlozima o kojima je ovaj drugostupanjski sud već odlučio u smislu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 186.b ZPP, kao i u odnosu na rješenje o utvrđenju djelomičnog povlačenja tužbe (točke 6.1. do 8. obrazloženja). Stoga su neosnovani žalbeni navodi kojima tuženica ustraje u tvrdnji da joj za povučeni dio zahtjeva pripada pravo na naknadu troška te da je sud pogrešno utvrdio omjer uspjeha stranaka u sporu jer je prvostupanjski sud, odlučujući o trošku kojega je tuženica obvezna platiti tužitelju (točka II. izreke), pravilno primijenio odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP.

12. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tuženice kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

13. Tužitelj u žalbi osnovano ističe da mu za zastupanje na ročištu 19. travnja 2024. pripada nagrada po tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 128/23 – dalje: Tarifa) od 100 bodova ili 200,00 EUR (tbr. 54. Tarife) odnosno 250,00 EUR nakon uvećanja za 25% PDV-a (tbr. 46. Tarife), a ne nagrada po tbr. 9/5 Tarife od 25 bodova ili 50,00 EUR odnosno 62,50 EUR nakon uvećanja za 25% PDV-a, koliko je dosuđeno jer se na tom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari.

13.1. No, neosnovano tužitelj ističe da mu za sastavljanje podneska od 23. travnja 2025. pripada nagrada po tbr. 8/1 Tarife jer da se tim podneskom očitovao na izračun tuženice i specificirao tužbeni zahtjev. Naime, tim podneskom tužitelj je samo postavio tužbeni zahtjev prema izračunu tuženice i time ispravio tužbu, da bi sud po njoj mogao postupati pa nije riječ o obrazloženom podnesku u smislu tbr. 8/1 Tarife. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužitelju, nakon što mu je već priznata nagrada za sastav tužbe, za navedeni podnesak dosudio nagradu po tbr. 9/5 Tarife.

13.2. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, trebalo je potvrditi pobijanu presudu u točki III. izreke, u dijelu kojim je zahtjev tužitelja odbijen u iznosu 187,50 EUR sa zateznom kamatom (točka II. izreke ove drugostupanjske presude), a na temelju čl. 380. t. 3. ZPP, isto preinačiti i naložiti tuženici da tužitelju plati preostali iznos od 187,50 EUR sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude, 5. lipnja 2025. do isplate (točka III. izreke ove presude).

14. Iako je tuženica u žalbenom postupku uspjela u odnosu na rješenje o povlačenju tužbe, u konačnici nije uspjela u sporu jer je u cijelosti izgubila parnicu, što je osnovni kriterij za primjenu čl. 154. st. 1. ZPP. Stoga je njezin zahtjev za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka trebalo odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. i 2., u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP) te je odlučeno kao u točki IV. izreke.

15. Tužitelj je u žalbenom postupku uspio u omjeru od 50% pa mu je razmjerno tome, s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom stadiju postupka u iznosu od 375,00 EUR, dosuđen trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 62,50 EUR (tbr. 10/4, tbr. 54. i tbr. 46. Tarife) odnosno 31,25 EUR nakon umanjenja razmjerno uspjehu (točka V. izreke).

16. Tužitelju nije dosuđen trošak sastavljanja odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 2., u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP) pa je odlučeno kao u točki VI. izreke.

U Velikoj Gorici 30. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos