REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kzz-24/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice Vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića, kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HE i dr., zbog kaznenog djela iz članka 221. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske broj KZZ-DO-2/2024 od 1. listopada 2025., podignutog protiv pravomoćnog rješenja koje čine rješenje Općinskog suda u Zlataru od 10. listopada 2022., broj K-198/17 i rješenje Općinskog suda u Zlataru od 13. studenog 2023., broj Kv-332/2023-3, u sjednici održanoj 30. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e:
Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem koje čine rješenje Općinskog suda u Zlataru od 10. listopada 2022., broj K- 198/17, i rješenje Općinskog suda u Zlataru od 13. studenog 2023., broj Kv-332/2023- 3, povrijeđen zakon u odredbi članka 149. stavka 1. u vezi članka 148. stavka 4. i članka 150. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22 - dalje: ZKP-22), pa se to pravomoćno rješenje ukida i predmet vraća Općinskom sudu u Zlataru na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Naprijed navedenim pravomoćnim rješenjem na temelju članka 148. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ZKP-22 odbijen je kao neosnovan zahtjev okrivljenika HE za naknadu troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP-22.
2. Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: državni odvjetnik) je protiv navedenog pravomoćnog rješenja podigao zahtjev za zaštitu zakonitosti (u daljnjem tekstu: zahtjev) zbog povrede Zakona o kaznenom postupku u odredbama „članka 149. stavka 1. u vezi članka 148. stavka 4. i članka 150. ZKP“, s prijedlogom da se oba pobijana rješenja koja čine pravomoćno rješenje ukinu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Sukladno članku 510. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP-25) sjednici vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske uredno je izviješten državni odvjetnik, koji nije pristupio.
4. Zahtjev je osnovan.
5. U pravu je državni odvjetnik kada u zahtjevu ističe da je pobijanom pravomoćnom odlukom povrijeđen Zakon o kaznenom postupku u odredbi članka 149. stavak 1. u svezi s odredbom članka 148. stavak 4. i članka 150. ZKP-22, jer je njome sud neosnovano odbio zahtjev za naknadu troškova kaznenog postupka koji se sastoje od nužnih izdataka i nagrade branitelju okrivljenika koji je bio pravomoćno oslobođen od optužbe, s obrazloženjem da okrivljenik nije dokazao da je on te troškove branitelju prethodno namirio.
6. Osnovano držani odvjetnik ističe da je sud, u situaciji kad je na temelju troškovnika, koji predstavlja zahtjev za isplatom troškova, iskazana visina troškova u vidu nužnih izdataka branitelja i nagrade branitelju, a na temelju obavljenih radnji i njihovoj novčanoj vrijednosti zatraženih sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ovlašten provjeriti samo to jesu li navedene radnje doista obavljene, je li njihova vrijednost ispravno iskazna, te jesu li iskazani troškovi doista nužni, dok svaka drugačija provjera u vezi tih troškova izlazi izvan ovlasti suda i nema uporišta u citiranim odredbama ZKP-a. Ukazuje da je i u sudskoj praksi već zauzet jasan stav da troškovi s osnove „nagrade branitelju“ koji se isplaćuju na teret proračunskih sredstava pripadaju okrivljeniku iako on te troškove branitelju još nije namirio, pri čemu se poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kzz- 1/2009 od 21. travnja 2009.
6.1. Nadalje, u zahtjevu osuđenik citira dio obrazloženja i iz odluke broj Kzz-5/2021 od 18. veljače 2021. koja se također odnosila na gotovo identičnu procesnu situaciju i u kojoj se ističe da je odnos optuženika s braniteljem odnos povjerenja između opunomoćitelja i opunomoćenika te o njihovom internom dogovoru ovisi izvršenje nadoknade (nužnih izdataka i nagrade), odnosno način uplate troškova koji se sudskom odlukom nadoknađuju iz državnog proračuna nakon što je optuženi oslobođen od optužbe. Prema tome, jasno je da se od okrivljenika, kao uvjet za isplatu predmetnih troškova postupka, ne može tražiti da dokaže da je branitelju prethodno te troškove platio jer se na taj način bez ikakve osnove ulazi u njihov interni odnos.
7. Sve naprijed navedene tvrdnje državnog odvjetnika ovaj sud prihvaća kao ispravne bez potrebe za dodatnom argumentacijom jer je evidentno da su navedeni stavovi iz pobijanih rješenja pogrešni i u nesuglasju su s jasnim zakonskim odredbama, a i u suprotnosti su s prihvaćenom dugogodišnjom sudskom praksom.
8. Stoga je trebalo utvrditi da je zahtjev osnovan, a s obzirom na to da je podignut u korist okrivljenika, to su oba pobijana rješenja koja čine pravomoćno rješenje ukinuta i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
9. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja će imajući u vidu sve naprijed navedeno, donijeti novo, na zakonu utemeljeno rješenje.
10. Iz svih naprijed navedenih razloga na temelju članka 513. stavka 1. ZKP-25 presuđeno je kao u izreci.
Zagreb, 30. listopada 2025.
Predsjednica Vijeća:
Ileana Vinja
