- 1 -              Rev 709/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 709/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. o. d.d. Z., iz Z. OIB ..., zastupano po punomoćnicima, odvjetnicima u odvjetničkom društvu G.&P. d.o.o. Z., protiv tuženika D. F. iz K., OIB ..., zastupanoga po punomoćniku S. M., odvjetniku u K., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-358/2020 od 6. travnja 2020., kojom je preinačena, presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-554/2019 od 22. studenoga 2019., u sjednici održanoj 28. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I. Revizija tuženika, podnesena protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-358/2020 od 6. travnja 2020., odbija se, kao neosnovana.

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražena isplata iznosa od 55.000,00 kuna sa zateznom kamatom, koja na iznos od 2.200,00 kuna  teče od 29. siječnja 2019., do isplate, na iznos od 49.000,00 kuna, od 6. veljače 2019., do isplate, i  na iznos od 3.800,00 kuna od 14. ožujka 2019. do isplate, te je naloženo tužitelju nadoknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 3.125,00 kuna.

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je suđeno:

 

              "I. Nalaže se tuženiku D. F., OIB: ..., isplatiti u roku od 15 dana, tužitelju A. o. d.d. Z., OIB: ... iznos od 55.000,00 kuna s kamatama koje teku

              -  na iznos od 2.200,00 kuna  od 29. siječnja 2019. do isplate

              - na iznos od 49.000,00 kuna od 6. veljače 2019. do isplate

              - na iznos od 3.800,00 kuna od 14. ožujka 2019. do isplate, a koje kamate se određuju po stopi koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

              II. Nalaže se tuženiku, D. F., OIB:... u roku od 15 dana, nadoknaditi, tužitelju A. o. d.d. Z., OIB ... prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.662,50 kuna s kamatama koje teku od 6. travnja 2020. Do isplate, po stopi koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

3. Ovaj sud rješenjem broj Revd-2574/2020-2 od 17. studenoga 2020. dopustio je reviziju protiv drugostupanjske presude radi pitanja:

 

              "Može li se okolnost da se tuženik udaljio s mjesta prometne nezgode smatrati odbijanjem podvrgavanja ispitivanju alkoholiziranosti, a samim time i da je isti bio pod utjecajem alkohola, te da zbog toga gubi prava iz osiguranja u smislu točke A.1.2 Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti?".

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači presudu Županijskog suda u Splitu broj Gž-358/20 od 17. studenog 2020., sukladno revizijskim razlozima tuženika uz dosudu parničnog troška

 

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava osnovanost revizije, te predlaže istu odbiti i traži trošak sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija je neosnovana.

 

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 55.000,00 kuna s pripadajućim kamatama, koji iznos je tužitelj kao štetu isplatio trećim osobama, a koju štetu je prouzročio tuženik kao osiguranik u alkoholiziranom stanju, jer je tuženik napustio mjesto prometne nezgode, pa ga se smatra alkoholiziranim sukladno općim uvjetima, te odredbi članka 963. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).

 

8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena proizlazi da je i u ovom stadiju postupka sporno može li se okolnost da se tuženik udaljio s mjesta prometne nezgode smatrati odbijanjem podvrgavanja ispitivanju alkoholiziranosti, a samim time i da je isti bio pod utjecajem alkohola, te da zbog toga gubi prava iz osiguranja u smislu točke A.1.2 Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti.

 

9. Između stranaka nisu sporne činjenice:

- prometna nezgoda dogodila se 7. listopada 2018. oko 01,30 sati u mjestu R. u ...;

- tuženik je prilikom pretjecanja svojim vozilom udario u stražnji dio osobnog automobila oštećenika, nakon čega je došlo do zanošenja i slijetanja tog osobnog vozila i udara u betonsku ogradu;

- tužitelj je napustio mjesto nezgode, te je naknadno pronađen, ali zbog proteka vremena nije alkotestiran;

- tužitelj je oštećeniku naknadio štetu i to: na ime oštećenja automobila 49.000,00 kuna i na ime uništene ograde 6.000,00 kuna, i isplaćeni iznos na ime štete potražuje od tuženika.

 

10. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev prihvaćajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem se okolnost što se vozač/osiguranik udaljio s mjesta prometne nezgode ne može smatrati odbijanjem podvrgavanja ispitivanju alkoholiziranosti, te da vozač/osiguranik nema obvezu obavještavanja policije i čekanja očevida.

 

11. 1. Drugostupanjski sud prihvaća navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske smatrajući da je ono u skladu s odredbom članka 176. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13 , 89/14, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19 - dalje: ZSPC), kao i Europskom pravnom stečevinom, međutim po pravnom shvaćanju toga suda u ovom konkretnom slučaju ne dolazi primjena iznesenog pravnog shvaćanja, jer ne dolazi u obzir primjena odredbe članka 176. ZSPC-a već odredba članka 175. ZSPC-a, utvrđujući (uvidom u javnu ispravu- potvrdu Postaje prometne policije K.-list spisa 18-19) primjenom odredbe članka 373.a ZPP-a, da su u prometnoj nezgodi sudjelovale četiri osobe, a da su dvije osobe zadobile lake tjelesne ozljede, dakle da je u nezgodi bilo ozlijeđenih osoba.

 

11. 2. Prema daljnjem pravnom shvaćanju toga suda, a imajući u vidu i izgled mjesta nezgode (oštećeni automobil je od udarca probio betonsku ogradu) tuženik je pažnjom iole prosječnog čovjeka i vozača mogao lako zaključiti da mora ostati na mjestu prometne nesreće, jer ima ozlijeđenih osoba, te kako je tuženikovo ponašanje bilo protivno odredbi članka 175. ZSPC-a, za razliku od slučaja iz odredbe članka 176. ZSPC-a, nema zapreke da bude ugovoreno kako će se smatrati da je osoba koja postupa protivno odredbi članka 175. ZSPC-a bila u alkoholiziranom stanju, jer se odbila podvrgnuti alkotestu.

 

12. 1. Tuženik tvrdi da je drugostupanjski sud o navedenom pravnom pitanju bez valjanog obrazloženja odstupio od ustaljene prakse Vrhovnog suda RH, kao i Odluke Ustavnog suda, te na taj način prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tuženika, pa se pozvao na čl. 942. ZOO-a, te  presude revizijskog suda broj Rev 2118/2011 od 29. travnja 2015., Rev 560/2011 od 30.studenog 2011., Rev 551/2010 od dana 18. siječnja 2011., Rev 405/2010 od 24.studenog 2010., i tvrdi da u predmetnom slučaju tužitelj nema valjane pravne osnove za regresno potraživanje, kako to pogrešno utvrđuje drugostupanjski sud, jer tuženik nije izgubio svoja prava iz osiguranja u smislu odredbi čl. A.1.2 Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti.

 

12. 2. U tom smislu smatra da niti okolnost da se vozač, u konkretnom slučaju tuženik, nakon prometne nezgode udaljio s mjesta nezgode ne može smatrati odbijanjem podvrgavanju ispitivanju alkoholiziranosti tj. da je pod utjecajem alkohola, odnosno da je po ovoj osnovi došlo do gubitka prava iz osiguranja.

 

14. Tužitelj pak smatra da je tuženikovo ponašanje bilo protivno odredbi čl. 175. ZSPC-a, te da za razliku od slučaja iz odredbe čl. 176. ZSPC-a nema zapreke da bude ugovoreno kako će se smatrati da je osoba koja postupa protivno odredbi čl. 175. ZSPC-a bila u alkoholiziranom stanju ako se odbila podvrgnuti alkotestu. Naglašava da se upravo tuženik svojim činima i u ovakvoj prometnoj situaciji doveo u situaciju da se smatra da je u momentu prometne nesreće bio pod utjecajem alkohola, pa je osnovana presumpcija da je bio pod utjecajem alkohola, a to stoga što je legitimno postaviti pitanje zašto bi tuženik inače bježao s mjesta nezgode ako nije alkoholiziran, tim više što je naknadno po policijskim službenicima pronađen i priznao počinjenje prekršaja koji mu se stavljaju na teret jer mu je bilo lako priznati počinjenje prekršaja (kad je alko testiranjem izbjegao utvrditi znatno veći prekršaj i znatno  veću kaznu), a upravo tu činjenicu, (da je izbjegao podvrgavanje ispitivanju alkoholiziranosti ili utjecaja droga), tuženik u ovom postupku pokušava iskoristiti radi otklanjanja od sebe obveze na isplatu regresa.

 

15. Za odluku u ovoj pravnoj stvari mjerodavne su odredbe:

- članka 175. ZSPC-a, kojom je propisano:

 

(1) Sudionik u prometnoj nesreći u kojoj je netko izgubio život ili je ozlijeđen, dužan je:

 

1) ostati na mjestu prometne nesreće, s tim što se može privremeno udaljiti samo radi pružanja pomoći osobama ozlijeđenim u prometnoj nesreći ili ako mu je samom potrebna liječnička pomoć, odnosno radi obavještavanja policije,

 

2) poduzeti sve što je u njegovoj moći da se otklone nove opasnosti koje mogu nastati na mjestu prometne nesreće i da se omogući normalan tok prometa te da nastoji da se ne mijenja stanje na mjestu nesreće i da se sačuvaju postojeći tragovi, uz uvjet da poduzimanje tih mjera ne ugrožava sigurnost prometa,

 

3) o prometnoj nesreći obavijestiti najbližu policijsku upravu ili policijsku postaju i vratiti se na mjesto prometne nesreće i sačekati dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid.

 

(2) Pravna ili fizička osoba koja je obaviještena o prometnoj nesreći u kojoj je neka osoba ozlijeđena dužna je o tome odmah obavijestiti najbližu zdravstvenu ustanovu i policijsku upravu, odnosno policijsku postaju.

 

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj vozač koji ne ostane na mjestu prometne nesreće.

 

- članka 176. ZSPC-a, kojom je propisano:

(1) Vozači, sudionici prometne nesreće, u kojoj je uzrokovana samo materijalna šteta na vozilima, dužni su, ukoliko je to moguće, odmah ukloniti vozila s kolnika, omogućiti nesmetano odvijanje prometa, popuniti i potpisati Europsko izvješće o nesreći ili na drugi način razmijeniti osobne podatke i podatke o vozilima.

 

(2) Vozači iz stavka 1. ovoga članka ne smiju napustiti mjesto prometne nesreće dok nisu popunili i potpisali Europsko izvješće ili na drugi način razmijenili osobne podatke i podatke o vozilima.

 

(3) U slučaju prometne nesreće samo s materijalnom štetom, kad na mjestu nesreće nema vlasnika vozila ili vlasnika druge oštećene stvari, vozač je dužan vlasniku vozila ili druge oštećene stvari ostaviti podatke o sebi i vozilu kojim je uzrokovao prometnu nesreću.

 

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 kuna kaznit će se vozači ako odmah s kolnika, ukoliko je to moguće, ne uklone vozila i omoguće nesmetano odvijanje prometa.

 

(5) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se vozač ako drugom sudioniku u prometnoj nesreći ili osobi vlasniku oštećenog vozila ili druge stvari ne ostavi svoje podatke ili ne popuni Europsko izvješće i napusti mjesto prometne nesreće.

 

- članka 942. ZOO-a, kojim je određeno da su ništetne odredbe ugovora, (u konkretnom slučaju odredbe toč.A.1.2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti), koje predviđaju gubitak prava iz osiguranja ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza,

 

- članka 950. ZOO-a koji glasi:

"(1) Osiguranik je dužan poduzeti propisane, ugovorene i sve ostale razborite mjere potrebne da se spriječi nastanak osiguranog slučaja, a ako osigurani slučaj nastupi, dužan je poduzeti sve što je razborito i u njegovoj moći da se ograniče njegove štetne posljedice.

(2) Osiguratelj je dužan naknaditi troškove, gubitke, a i druge štete prouzročene pokušajem da se otkloni neposredna opasnost nastupanja osiguranog slučaja, te pokušajem da se ograniče njegove štetne posljedice, pa i onda ako su ti pokušaji ostali bez uspjeha, pod pretpostavkom da je postupljeno u skladu s odred­bom stavka 1. ovoga članka ili po nalogu, odnosno uz suglasnost osiguratelja.

(3) Osiguratelj je dužan dati tu naknadu čak i ako ona zajedno s naknadom štete od osiguranog slučaja prelazi iznos osiguranja.

(4) Ako osiguranik ne ispuni svoju obvezu sprječavanja osiguranog slučaja ili obvezu spašavanja, a za to nema opravdanja, obveza osiguratelja smanjuje se za onoliko za koliko je nastala šteta veća zbog toga neispunjenja i

 

              - točke A.1.2 Uvjeta tuženika za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, prema kojima, ukoliko se osiguranik udalji s mjesta prometne nezgode smatra se odbijanjem podvrgavanja ispitivanju alkoholiziranosti, a samim time i da je isti bio pod utjecajem alkohola, te da zbog toga gubi prava iz osiguranja u smislu točke A.1.2 navedenih Uvjeta osiguranja.

 

16. U konkretnom slučaju, kako je navedeno, tužitelj je napustio mjesto nezgode, te je naknadno pronađen, ali zbog proteka vremena nije alkotestiran, te se postavlja pitanje ništetnosti navedene odredbe Uvjeta osiguranja tuženika, prema kojima se okolnost da se tuženik udaljio s mjesta prometne nezgode smatra odbijanjem podvrgavanja ispitivanju alkoholiziranosti, a samim time i da je isti bio pod utjecajem alkohola, te da zbog toga gubi prava iz osiguranja u smislu točke A.1.2 Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti.

 

17. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu predmeta prije podnošenja revizije zauzeo stajalište da su ništave odredbe ugovora o osiguranju koje predviđaju gubitak prava na naknadu ili svotu osiguranja, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne osigura kontrolu svoje alkoholiziranosti, odnosno ukoliko osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne izvrši neku od propisanih ili ugovorenih odredbi (primjerice Rev 1067/04-2 od 16.studenog 2005., Rev 2118/2011 od 29. travnja 2015., Rev 560/2011 od 30. studenoga 2011., Rev 551/2010 od 18. siječnja 2011., Rev 405/2010 od 24. studenoga  2010. i dr.).

 

18. Prema shvaćanju ovoga suda odredba čl. 942. ZOO-a je potpuno jasna, a prema toj odredbi odredbe ugovora o osiguranju, uključujući i opće i posebne uvjete osiguranja koje predviđaju gubitak prava osiguranika na naknadu odnosno svotu osiguranja, ako je tim odredbama propisano da osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne izvrši neku propisanih ugovorenih obveza, su ništetne. Međutim, konkretna odredba točke A.1.2 Uvjeta tuženika za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tuženiku nije nametnuta obveza alkotestiranja nego je njom samo propisana njegova predmnijeva njegove alkoholiziranosti u situaciji ako nakon prometne nesreće napusti mjesto nesreće, a obveza nenapuštanja mjesta nesreće tuženiku je nametnuta naprijed citiranom odredbom čl. 175. ZSPC-a, jer prema toj odredbi, a ne prema Uvjetima tužitelja sudionik u prometnoj nesreći u kojoj je netko izgubio život ili je ozlijeđen, (kao u ovom slučaju) dužan je: ostati na mjestu prometne nesreće, (što tuženik nije učinio) s tim što se može privremeno udaljiti samo radi pružanja pomoći osobama ozlijeđenim u prometnoj nesreći ili ako mu je samom potrebna liječnička pomoć, odnosno radi obavještavanja policije (o čemu se u ovom slučaju ne radi), te je dužan poduzeti sve što je u njegovoj moći da se otklone nove opasnosti koje mogu nastati na mjestu prometne nesreće i da se omogući normalan tok prometa te da nastoji da se ne mijenja stanje na mjestu nesreće i da se sačuvaju postojeći tragovi, uz uvjet da poduzimanje tih mjera ne ugrožava sigurnost prometa, (što tuženik također učinio), kao i o prometnoj nesreći obavijestiti najbližu policijsku upravu ili policijsku postaju i vratiti se na mjesto prometne nesreće i sačekati dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid (što tuženik također nije učinio), a ne navedena odredba Uvjeta tuženika zbog čega citirana odredba točke A.1.2. Uvjeta tuženika nije protivna odredbi čl. 942. ZOO-a, koja je izričito zabranila unošenje u ugovor o osiguranju takve klauzule.

 

19. U konkretnom slučaju tuženik je, prema utvrđenjima sudova, dakle, imao zakonsku obvezu ostati na licu mjesta prema izričitoj odredbi čl. 175. ZSPC-a, koji je u to vrijeme bio na snazi, a ne ugovornu obvezu (iz točke A.1.2. Uvjeta tuženika), a kako on nije ispoštovao tu zakonsku obvezu nego je napustio mjesto nesreće nastupila je presumpcija njegove alkoholiziranosti sukladno točki A.1.2. Uvjeta tuženika, a on je mogao pobijati tu presumpciju i dokazivati svoju neakoholiziranost.

 

20. Osiguratelj, u skladu s iznesenim, prema daljnjem shvaćanju ovoga suda, može svoju odgovornost i obvezu zbog kršenja navedenih obveza (zakonskih ili ugovorenih) ograničiti točnim opisom rizika, primjerice može ugovoriti da osiguranje pokriva samo prometne nezgode kod kojih je uredovala policija i slično, pa i propisati presumpciju alkoholiziranosti vozača u slučaju nepostupanja u skladu s odredbama ZSPC-a, kao što je to učinio u ovom slučaju.

 

21. Jednako tako, ovaj sud smatra da neovisno i o eventualnoj ništetnosti odredbe Uvjeta osiguranja prema kojima se napuštanje lica mjesta predmnijeva alkoholiziranost osiguranika, ta činjenica ne onemogućava osiguratelja da dokazuje da je osiguranik bio pod utjecajem alkohola i da je izgubio prava iz osiguranja zbog svoje alkoholiziranosti, a sve to imajući u vidu razloge zbog kojih je osiguranik napustio mjesto nezgode, pri čemu je radi prosudbe eventualne alkoholiziranosti osiguranika potrebno voditi računa o svim ostalim okolnostima konkretnog slučaja, primjerice potrebe pružanja pomoći unesrećenom, napuštanju mjesta prometne nezgode zbog drugih bitnih i neodgodivih obveza (ima li ili nema opravdanja za takvo postupanje), kao i obvezi poduzimanja svega što je razborito i u njegovoj moći da se ograniče njegove štetne posljedice (čl. 950. st. 1. ZOO-a) i slično. To je  u konkretnom slučaju tužitelj i dokazao te je pravilno drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tuženik obvezao na isplatu.

 

22. Slijedom iznesenog, odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

              Okolnost da se tuženik udaljio s mjesta prometne nezgode ne smatra se u svakom slučaju (apsolutno) odbijanje podvrgavanju ispitivanju alkoholiziranosti, a samim time da je bio i pod utjecajem alkohola, te samim time i gubitak prava iz osiguranja, te je radi ocjene je li osiguranik bio pod utjecajem alkohola i je li se udaljio s mjesta prometne nezgode, kako bi izbjegao ispitivanju svoje alkoholiziranosti, nužno imati u vidu sve konkretne okolnosti slučaja, posebno razloge zbog kojih je osiguranik napustio mjesto nezgode, obvezu poduzimanja svega što je razborito i u njegovoj moći da se ograniče štetne posljedice, a osiguratelj neovisno i o eventualnoj ništetnosti odredbe Uvjeta osiguranja prema kojima se napuštanje lica mjesta predmnijeva alkoholiziranost osiguranika, ima mogućnost dokazivanja da je osiguranik bio pod utjecajem alkohola i da je izgubio prava iz osiguranja zbog svoje alkoholiziranosti, kao što i osiguranik ima mogućnost obaranja predmnjeve svoje alkoholiziranosti (tako i u Rev-657/21 od 17. svibnja 2023.).

 

23. Upravo imajući u vidu sve okolnosti ovoga slučaja tuženik se svojim ponašanjem doveo u situaciju da se smatra da je u momentu prometne nesreće bio pod utjecajem alkohola, i to stoga što je tužitelj postavio legitimno pitanje, zašto bi tuženik inače bježao s mjesta nezgode ako nije bio alkoholiziran, pogotovo što je prema odredbama ZSPC-a bio dužan ostali na licu mjesta jer je bilo ozlijeđenih, te što je naknadno po policijskim službenicima pronađen i priznao počinjenje prekršaja koji mu se stavljaju na teret jer, jer mu je manje tegobno bilo priznati počinjenje prekršaja (kad je alko testiranjem izbjegao utvrditi znatno veći prekršaj i znatno  veću kaznu), a upravo tu činjenicu, (da je izbjegao podvrgavanje ispitivanju alkoholiziranosti ili utjecaja droga), tuženik u ovom postupku pokušava iskoristiti radi otklanjanja od sebe obveze na isplatu regresa.

 

24. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a.

 

25. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na reviziju, jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 28. rujna 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

              Jasenka Žabčić, v.r.