- 1 -              Revd 1554/2023-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1554/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. L., OIB: … iz D. R., kojeg zastupa punomoćnik I. A. L., odvjetnik u Z., protiv tuženice Z. b. d.d., OIB: … iz Z., kojeg zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik iz Odvjetničkog društva M., K. & P., odvjetnici u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1921/2022-3 od 1. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3987/2021-24 od 28. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1921/2022-3 od 1. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3987/2021-24 od 28. lipnja 2022.

 

2. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a), zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

2.1. Tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pitanja:

 

„1. Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. godine broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05 (članak 104.stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?

 

2. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu (konkretno članak 10. stavak 1. Ugovora o kreditu), smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tog iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?

 

3. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C-81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?

 

4. Ima li mjesta primjeni članka 502.c ZPP-a u pojedinačnim sudskim postupcima (izravna primjena odluka u Kolektivnom postupku), kada je odluka nacionalnog suda u Kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali) bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u Kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u Kolektivnom postupku nisu time bavili?

 

5. Treba li kod restitucijskih zahtjeva za isplatu zbog ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF utvrđenu negativnu tečajnu razliku CHF na dan isplate kredita i tečaja CHF po kojem je plaćeni anuitet kredita umanjiti za razliku iznosa anuiteta kada je tečaj CHF na dan plaćanja anuiteta bio manji od onog na  dan isplate?

 

6. Može li sud donijeti ocjenu o tome da je nepoštena odnosno ništetna odredba potrošačkog ugovora, kojom se ugovara naknada za prijevremenu otplatu kredita, bez da je prethodno proveo test nepoštenosti, uključujući i provođenje personalnih dokaza, kojim bi utvrdio sve konkretne okolnosti ugovaranja navedene odredbe koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke?“

 

3. Obrazlažući važnost navedenih pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) predlagatelj se pozvao na odluke i pravna shvaćanja revizijskog suda, odluke Suda Europske unije, odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske te odluke županijskih sudova.

 

4. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.

 

5. Prijedlog nije osnovan.

 

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a iz sljedećih razloga.

 

7. Prvo, drugo i treće pravno pitanje nisu važna pravna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana presuda ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Revd-1916/2023-2 od 6. lipnja 2023.).

 

8. Četvrtim pravnim pitanjem tuženica problematizira primjenu odredbe čl. 502.c ZPP-a o vezanosti suda za utvrđenja iz kolektivnog spora te polazi od pretpostavke da je prvostupanjski sud propustio ispitati okolnosti u kojima su vođeni pregovori i utvrditi opseg informacija pruženih tužitelju prije sklapanja ugovora o kreditu. Pri tome se poziva na više odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022, U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. i dr.) u kojima je izraženo pravno shvaćanje da su banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

 

8.1. Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a prijedlogu za dopuštenje revizije stranka treba, između ostalog, priložiti prema potrebi i dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva.

 

8.2. Iz onoga što je dostavljeno revizijskom sudu ne proizlazi da je tuženica stavila odgovarajući dokazni prijedlog na okolnost pruženih odgovarajućih obavijesti tužitelju kao potrošaču odnosno ne može se zaključiti da je tuženica predložila da se sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju konkretnog ugovora i da je o tom zaposleniku dostavio sudu sve potrebne podatke. Osim toga, tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da prvostupanjski sud nije proveo od tuženice predloženi dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, a predlaganje saslušanja protivne stranke ne predstavlja odgovarajući dokazni prijedlog na navedene sporne okolnosti (o opsegu pruženih informacija tužitelju) posebno imajući u vidu odredbu čl. 265. st. 2. ZPP-a.

 

8.3. Budući da se na temelju onoga što je dostavljeno revizijskom sudu ne može zaključiti da o odgovoru na četvrto postavljeno pitanje ovisi odluka u ovom sporu, nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

 

9. U odnosu na peto pitanje (koje se odnosi na negativnu razliku s osnove valutnog tečaja) i šesto pitanje (koje se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita) u pobijanoj drugostupanjskoj presudi nije izraženo nikakvo pravno shvaćanje, a predlagatelj (imajući u vidu žalbene navode) nije postavio odgovarajuće postupovnopravno pitanje kojim bi ukazivao na bitnu povredu odredaba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom (jer presuda nije dostatno obrazložena). Stoga ni ta pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

 

10. Slijedom svega iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a prijedlog za dopuštenje odbiti i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 28. rujna 2023.