Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-664/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Vinki Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, zastupanog po punomoćnici Andrei Kožar odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dunji Belajić Goleš odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj Povrv-756/2017-30 od 10. travnja 2025., dana 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj Povrv-756/2017-30 od 10. travnja 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu 196,07 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj Povrv-756/2017-30 od 10. travnja 2025. suđeno je:

"I.Prihvaća se tužbeni zahtjev te se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, Posl.br. Ovrv-27193/13 od 08. siječnja 2014.g. održava na snazi u dijelu koji glasi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju:

- na ime glavnice iznos od 92,88 EUR sa zateznim zakonskim kamatama koje teku na iznos od 19,06 EUR od 30.04.2013. godine

koje teku na iznos od 9,68 EUR od 21.05.2013. godine

koje teku na iznos od 64,14 EUR od 29.06.2013. godine

do 31. srpnja 2015. godine sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

II.U preostalom dijelu odnosno za više zatraženi iznos od 92,88 EUR se platni nalog iz točke I. ukida.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova te se određuje da svaka stranka snosi svoje troškove nastale ovim postupkom.".

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu na način da u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja i obveže tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 125,00 EUR uvećano za PDV 25% u iznosu 31,25 EUR i sudske pristojbe u iznosu 39,82 EUR, što sveukupno iznosi 196,07 EUR.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 1.399,58 kn / 185,76 EUR po osnovi naknade za izvršenu isporuku vode.

5. S obzirom na navedenu vrijednost predmeta spora u iznosu 185,76 EUR, u ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti sukladno odredbi članka 458. stavak 1. ZPP-a.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, u vezi odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Prilikom donošenja pobijane presude, suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, izrijeka presude je razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude, te presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

8. Pošavši od utvrđenja da se potraživanje tužitelja odnosi na plaćanje naknade za izvršenu isporuku vode prema :

- računu broj 16562459 od 12. travnja 2013. s dospijećem 29. travnja 2013. na iznos od 287,28 kn, za razdoblje od 28. veljače do 31. ožujka 2013. na temelju procijenjenog stanja,

-račun broj 16657227 od 2. svibnja 2013. s dospijećem 20. svibnja 2013. na iznos 145,77 kn, za razdoblje od 31. ožujka do 19. travnja 2013. na temelju procijenjenog stanja,

- račun broj 16951309 od 14. lipnja 2013. s dospijećem 28. lipnja 2013. na iznos 966,53 kn za razdoblje od 19. travnja do 10. svibnja 2013. s izvršenim očitanjem brojila dana 10. svibnja 2013. i utvrđenom potrošnjom do tada 59 m3, a nakon toga do 31. svibnja 2013. na temelju procijenjenog stanja u količini od 8 m3,

- da je dana 13. siječnja 2014. izvršena promjena vodomjera,

- da izdani računi i nalog za promjenu vodomjera glase na dvije osobe: tuženika i DI, pa se radi o djeljivoj obvezi s više dužnika u smislu odredbe članka 41. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. - dalje ZOO),

- da tuženik ne osporava korištenje javne usluge na koje se odnose utuženi računi, pravilno je sud primijenio materijalno pravo, odredbu članka 20. stavak 4. i 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 26/2003., 82/2004. i 178/2004. – dalje: ZKG) i odredbu članka 16. stavak 2. i 3. Odluke o načinu obračuna i plaćanju komunalne usluge opskrbe vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 4 od 19. veljače 2003. – dalje: Odluka), kada je u točki I. izrijeke održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-27193/13 od 8. siječnja 2014. i naložio tuženiku da tužitelju isplati na ime glavnice iznos od 92,88 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 19,06 EUR od 30. travnja 2013., na iznos 9,68 EUR od 21. svibnja 2013. i na iznos od 64,19 EUR od 19. lipnja 2013. pa do isplate, te u točki II. izrijeke u preostalom dijelu odnosno za više zatraženi iznos od 92,88 EUR se platni nalog ukinuo.

9. Žalbene tvrdnje tuženika da sud pogrešno tumači pojam "akontacija" jer da plaćanje akontacije podrazumijeva isplatu prije konačnog obračuna na ukupne visine obveze, a da obročna otplata u smislu odredbe članka 266. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO) uvijek podrazumijeva plaćanje u više obroka u određenim vremenskim razmacima, ne mogu se prihvatiti kao osnovane.

9.1. Naime, u konkretnom slučaju proizlazi da je odredbom članka 16. stavak 2. Odluke propisano da se usluga može naplaćivati u mjesečnim akontacijama koje se utvrđuju na temelju evidencije o prethodnoj sezonskoj potrošnji i cijeni utvrđenoj za tekuće vremensko razdoblje, te se prema stavku 3. na kraju tromjesečja odnosno jednogodišnjeg obračunskog razdoblja utvrđuje količina pružene usluge i iznos naknade za tu uslugu na temelju stvarne potrošnje.

9.2. Sud prvog stupnja je istu odredbu prilikom donošenja pobijane presude pravilno primijenio i pravilno se izjasnio o tome da je tužitelj sukladno odredbi članka 16. stavak 2. i 3. ovlašten naplaćivati isporuku vode u mjesečnim akontacijama (procijenjenom stanju iz dva priložena računa) i na kraju tromjesečja odnosno jednogodišnjeg obračunskog razdoblja utvrđuje količina pružene usluge i iznos naknade za tu uslugu na temelju stvarne potrošnje, što nije suprotno Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012. i 56/2013. – dalje: ZZP/07), te utvrdio da je tužitelj prema računu broj 16951309 od 14. lipnja 2013. očitao brojilo dana 10. svibnja 2013.

10. Sudska praksa na koju se tuženik poziva u žalbi nije primjenjiva u ovom predmetu jer se odluka broj Gž-5600/2017-2 od 25. rujna 2018. odnosi na naknadu za korištenje općekorisnih funkcija šuma za razdoblje od 2006. do 2008., odluka broj Gž- 2599/16-2 od 21. ožujka 2017. odnosi na uračunavanje ispunjenja, odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U/I-266/1989 od 3. ožujka 1990. odnosi na isporuku električne energije. Dakle, te odluke nisu činjenično i pravno istovrsne, niti usporedive s ovim predmetom.

11. Pritom valja navesti da je tuženik dužan platiti utuženo potraživanje kao dužnik i sudionik u obveznom odnosu prema odredbi članka 9. ZOO-a, dok je prema odredbi članka 342. stavak 1. ZOO-a tužitelj kao vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti ju savjesno u svemu kako ona glasi.

12. Slijedom iznijetoga, valjalo je temeljem odredbe članka 368. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u točki I izrijeke ove presude.

13. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu od 196,07 EUR kao neosnovan, te odlučiti kao u točki II izrijeke ove presude.

U Karlovcu 30. listopada 2025.

Sutkinja

Vinka Vrančić