REPUBLIKA HRVATSKA

P-63/2024

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stalna služba u Drnišu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba u Drnišu, po sucu ovog suda Lovranki Grabić-Abramac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po ZOU Crnogaća & Crnogaća, Šibenik, Ante Šupuka 5, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupana po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku u Zagrebu, Strossmayerov trg 8, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 30. rujna 2025. godine u nazočnosti tužiteljice sa punomoćnikom Ivicom Crnogaćom, odvjetnikom u ZOU Crnogaća & Crnogača, Šibenik, te zamjenika punomoćnika tuženika ŠR, odvjetničkog vježbenika kod Branimira Ivekovića, odvjetnika u Zagrebu, dana 30. listopada 2025. godine,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se prigovor radi prebijanja tražbine tužiteljice sa tražbinom tuženika prema tužiteljici, kao neutemeljen.

p r e s u d i o  j e:

I Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 2.499,65 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 11,24 EUR teku od 31.10.2008. godine do isplate,

- 14,32 EUR teku od 31.12.2008. godine do isplate,

- 16,54 EUR teku od 31.01.2009. godine do isplate,

- 17,54 EUR teku od 28.02.2009. godine do isplate,

- 19,07 EUR teku od 31.03.2009. godine do isplate,

- 19,61 EUR teku od 30.04.2009. godine do isplate,

- 15,30 EUR teku od 31.05.2009. godine do isplate,

- 12,13 EUR teku od 30.06.2009. godine do isplate,

- 12,98 EUR teku od 31.07.2009. godine do isplate,

- 14,65 EUR teku od 31.08.2009. godine do isplate,

- 14,50 EUR teku od 30.09.2009. godine do isplate,

- 12,81 EUR teku od 31.10.2009. godine do isplate,

- 15,98 EUR teku od 30.11.2009. godine do isplate,

- 18,52 EUR teku od 31.12.2009. godine do isplate,

- 22,14 EUR teku od 31.01.2010. godine do isplate,

- 21,31 EUR teku od 28.02.2010. godine do isplate,

- 26,22 EUR teku od 31.03.2010. godine do isplate,

- 25,29 EUR teku od 30.04.2010. godine do isplate,

- 27,10 EUR teku od 31.05.2010. godine do isplate,

- 42,80 EUR teku od 30.06.2010. godine do isplate,

- 39,57 EUR teku od 31.07.2010. godine do isplate,

- 49,44 EUR teku od 31.08.2010. godine do isplate,

- 46,03 EUR teku od 30.09.2010. godine do isplate,

- 40,54 EUR teku od 31.10.2010. godine do isplate,

- 52,12 EUR teku od 30.11.2010. godine do isplate,

- 66,85 EUR teku od 31.12.2010. godine do isplate,

- 56,42 EUR teku od 31.01.2011. godine do isplate,

- 60,07 EUR teku od 28.02.2011. godine do isplate,

- 55,42 EUR teku od 31.03.2011. godine do isplate,

- 56,26 EUR teku od 30.04.2011. godine do isplate,

- 76,00 EUR teku od 31.05.2011. godine do isplate,

- 77,93 EUR teku od 30.06.2011. godine do isplate,

- 94,42 EUR teku od 31.07.2011. godine do isplate,

- 85,95 EUR teku od 31.08.2011. godine do isplate,

- 76,67 EUR teku od 30.09.2011. godine do isplate,

- 73,80 EUR teku od 31.10.2011. godine do isplate,

- 73,09 EUR teku od 30.11.2011. godine do isplate,

- 77,49 EUR teku od 31.12.2011. godine do isplate,

- 81,32 EUR teku od 31.01.2012. godine do isplate,

- 81,83 EUR teku od 29.02.2011. godine do isplate,

- 79,18 EUR teku od 31.03.2011. godine do isplate,

- 80,97 EUR teku od 30.04.2011. godine do isplate,

- 82,20 EUR teku od 31.05.2011. godine do isplate,

- 80,14 EUR teku od 30.06.2011. godine do isplate,

- 80,68 EUR teku od 30.07.2012. godine do isplate,

- 79,13 EUR teku od 30.08.2012. godine do isplate,

- 75,80 EUR teku od 30.09.2012. godine do isplate,

- 79,35 EUR teku od 30.10.2012. godine do isplate,

- 81,06 EUR teku od 30.11.2012. godine do isplate,

- 79,86 EUR teku od 30.12.2012. godine do isplate,

s time da kamata na svaki pojedinačni iznos teče od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.213,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je prikazala ovom sudu tužbu dana 7. siječnja 2022. godine, u kojoj navodi kako su tužiteljica i tuženik su sklopili Ugovor o kreditu broj 168-50-3187506 dana 13. prosinca 2005. godine, potvrđen od javnog bilježnika Aljoša Gojanović iz Vodica, poslovni broj OU-421/05 dana 15. prosinca 2005. godine, a kojim je ugovoreno da se tuženik obvezuje tužiteljici, kao korisnici kredita, staviti na raspolaganje iznos u kunama u protuvrijednosti iznosa od 23.642,00 CHF po srednjem tečaju tuženika za valutu CHF tuženika na dan korištenja kredita, sve uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, kako prije sklapanja Ugovora o kreditu, kao i u tijeku samog njegovog sklapanja, tuženik kao trgovac nije ni na koji način s tužiteljicom, kao potrošačem, pojedinačno pregovarao, niti je ugovorom utvrdio egzaktne i točne parametre, te metodu za izračun parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni bitnih elemenata predmetnog ugovornog odnosa, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, odnosno kako tužiteljica kao potrošač nije imala nikakvog utjecaja, niti ih je na bilo koji način mogla predvidjeti. Ističe kako je tuženik postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, s obzirom da je u razdoblju prije sklapanja ugovora o kreditu davao tužiteljici skrivene ili izričite poruke da je kredit povoljan zbog niže kamatne stope, te činjenice niže vrijednosti valute za koju je predmetni pravni posao vezan, te kako su nepoštene odredbe ugovora o kreditu ništetne ex tunc, odnosno od samog početka, pa nadalje. Navodi kako su banke znale da je riječ o iznimno promjenjivoj i nestabilnoj valuti, te su rizik prebacili na potrošače, u ovom slučaju tužiteljicu, a što je utvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod poslovnim brojem Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018. godine, kada navodi: „da su banke potrošačima objasnile pravo značenje tog pridjeva i značaj te valute kao sigurnog utočišta što nisu činili, zapravo bi ih istinito informirali da je ta valuta sigurno ulaganje za banke kao davatelje kredita, a ne za potrošače", te je u citiranoj odluci objasnio razliku između valute CHF, te valuta EUR i HRK, kao i odnos tih valuta, utvrdivši kako je opisano postupanje banaka nepošteno i nesavjesno i poduzeto je u cilju oštećenja potrošača, jer na jasan i nedvojben način nisu upoznali potrošača s rizicima opisanog postupanja. Osim toga, jasni i nedvojbeni stavovi su zauzeti i u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu od dana 4. srpnja 2013. godine u Presudi poslovni broj 26 P-1401/2012, kojom je pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Navedena odluka je potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od dana 16. srpnja 2014. godine, kao i Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249/14 od dana 9. travnja 2015. godine, te je Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj 43 PŽ-6632/2017-10 od dana 14. lipnja 2018. godine utvrđeno kako je ugovorna odredba u ugovorima o kreditima kojom se kreditiranje i povrat kredita vezivao uz valutu švicarski franak, također nepoštena i ništetna, a u kojem je postupku sudjelovao tuženik. Ističe kako je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-

2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III- 2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. godine, Ustavni sud Republike Hrvatske djelomično usvojio ustavnu tužbu tuženika, te je ukinuo Odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine, u dijelu kojim je odbijena revizija tuženika protiv Presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tuženika upravljen na utvrđenje da su banke, dakle i ovdje tuženik, "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo" (t. I. 1. izreke drugostupanjske presude), te je Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od dana 3. rujna 2019. odbačena revizija tuženika i potvrđeno je da su banke, dakle i ovdje naznačeni tuženik, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl.81., čl.82. i čl.90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03, dalje: ZZP/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. godine, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. godine suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje: ZZP). Tužiteljica ističe da je Ustavni sud Republike Hrvatske dana 3. veljače 2021. godine donio Odluku poslovni broj U-III- 4150-2019 kojom je odbio Ustavnu tužbu tuženika u povodu Presude i Rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od dana 3. rujna 2019. godine, a čime je potvrdio u cijelosti sva ranije navedena utvrđenja sudova Republike Hrvatske istaknuta u ovoj pravnoj stvari. Slijedom navedenog, razvidno je da je ugovorna odredba u ugovorima o kreditima kojom se kreditiranje i povrat kredita vezivao uz valutu švicarski franak CHF nepoštena i ništetna. Tužiteljica navodi kako je slijedom svega navedenog ovlaštena na povrat preplaćenog iznosa koji se odlikuje u razlici između tečaja CHF prilikom uplate svake pojedine rate kredita u odnosu na početni tečaj CHF koji je egzistirao u vrijeme sklapanja Ugovora, te je postavila tužbeni zahtjev da se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 15.151,30 HRK, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku na pojedine iznose od 31. listopada 2008. godine do isplate, uvećano za troškove postupka.

2. Tuženik je po zaprimanju tužbe u svom odgovoru na tužbu naveo kako ističe prigovor mjesne nenadležnosti, s obzirom na sporazum o nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu, kako je tužiteljica svjesno odabrala kredit denominiran u CHF, te kako joj je trebalo biti jasno da će se isplata vršiti u protuvrijednosti te valute, da je mogla odabrati i druge valute, pa i fiksnu kamatnu stopu, a izabrala je predmetni kreditni aranžman kao najpovoljniji, da je valutna klauzula u ugovoru o kreditu ugovorena kao dvostrana klauzula koja ima učinak način da prati kretanje CHF u odnosu na HRK u situacijama kada raste tečaj CHF, ali i kada tečaj pada, te se ne može smatrati kako je ugovaranjem prouzročena značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka, kako tuženik nije mogao utjecati na nepredvidive faktore, odnosno rast CHF u odnosu na HRK, te kako je tuženik tužiteljici stavio na znanje promotivne uvjete zaduženja, te je odabir kredita u drugim valutama ostavljen tužiteljici. Nadalje, tuženik predlaže da se prilikom izrade vještačkog nalaza i mišljenja utvrdi iznos kada je tečaj CHF bio niži od onog u trenutku isplate kreditnog iznosa, kako bi postavio zahtjev za prijebojem eventualne razlike. Tuženik ističe kako je, s obzirom na zahtjev za isplatu paušalnog iznosa, tužiteljev zahtjev neuredan, te kako je teret dokaza u pogledu visine tužbenog zahtjeva isključivo na tužiteljici, što je u konkretnom slučaju propustila dokazati. Također se ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja, s obzirom na razdoblje od tri godine od podnošenja tužbe, ali ističe i prigovor zastare po općem zastarnom roku na dio potraživanja koje se odnosi na razdoblje od pet godina od podnošenja tužbe, te je predložio odbiti tužbeno zahtjev tužiteljice kao neosnovan, te naložiti tužiteljici naknadu sveukupnog parničnog troška tuženiku.

3. Po istaknutom prigovoru tuženika mjesne nenadležnosti, sud je donio Rješenje poslovni broj P-28/2022 od 14. rujna 2023. godine, kojim se proglašava mjesno nenadležnim, te je određeno kako će se nakon pravomoćnost rješenja predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

4. Po žalbi tužiteljice Županijski sud u Splitu donio je Rješenje poslovni broj Gž- 2350/2023 od 28. prosinca 2023. godine, kojim se ukida Rješenje Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu broj 37 P-28/2022 od 14. rujna 2023. godine, te se predmet vraća na daljnje postupanje kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

5. Tužiteljica je u nastavku postupka podneskom od 4. ožujka 2024. godine uskladila tužbu i istaknuti tužbeni zahtjev sa službenom valutom Republike Hrvatske, na način da je umjesto iznosa od 15.151,30 HRK potraživala iznos od 2.010,92 EUR, sa pripadajućom zakonskom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, uvećano za trošak postupka.

6. Iako je tuženik u svom odgovoru na tužbu istaknuo prigovor radi prebijanja tražbine, isti niti u odgovoru na tužbu, a niti tijekom postupka, nije precizirao i definirao, zbog čega se smatra kako se radi o prigovoru paušalne naravi, bez jasno izražene visine protutražbine tuženika prema tužiteljici, zbog čega je isti odbačen.

7. Tužiteljica je nakon provedenog financijskog vještačenja uredila tužbeni zahtjev, na način da je potraživala od tuženika isplatu iznosa od 2.499,65 EUR, sa pripadajućim zakonskim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos, počevši od 31. listopada 2008. godine do isplate, te nastali parnični trošak.

8. Tuženik je u nastavku postupka istaknuo kako tužiteljica nije dokazala da je potrošač, niti da je sklopila ugovor o kreditu isključivo u potrošačke svrhe, zbog čega je osporena aktivna legitimacija tužiteljice i njeno pozivanje na odluke iz kolektivnog spora, jer je odredbom čl.502.d ZPP-a propisano da samo potrošač s položajem umješača u kolektivnom sporu može za sebe sačuvati prava koja će kasnije moći ostvarivati u individualnom potrošačkom sporu, te da tužba treće osobe ne može prekinuti tijek zastarnog roka u pogledu tražbine, pa čak ni ako je riječ o kolektivnoj tužbi.

9. Tužbeni zahtjev tužiteljice je u cijelosti osnovan.

10. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz pregledom Ugovora o kreditu broj 168- 50-3187506 od 13. prosinca 2005. godine (list 7-10 spisa), Potvrde (solemnizacija) privatne isprave javnog bilježnika Aljoše Gojanovića poslovni broj OU-421/05 od 15. prosinca 2005. godine (list 12 spisa), prijepisa Knjigovodstvene kartice na dan 24. srpnja 2020. godine (list 13-18 spisa), Otplatnog plana kredita broj 168-50-3187506 (list 19-25 spisa), Izračuna razlike kamata i anuiteta po kreditu broj 168-50-3187506 iz prosinca 2021. godine (list 26-32 spisa), Nalaza i mišljenja Hrvojke Bačić dipl.oec., stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo od 18. ožujka 2025. godine (list 71-78 spisa), te saslušanjem tužiteljice kao stranke.

11. Nesporno je među strankama u ovom postupku kako su tužiteljica, kao korisnica kredita i tuženik, kao kreditor, dana 13. prosinca 2005. godine sklopili Ugovor o kreditu broj 168-50-3187506, kojim je ugovorom odobren tužiteljici kredit u iznosu od 23.642,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, uz promjenjivu kamatu, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, na rok otplate od 84 mjeseca, za kupnju vozila "Škoda".

12. Među strankama je nesporno kako je tužiteljica u cijelosti isplatila kredit broj 168-50-3187506 prema otplatnom planu za 84 rate, od čega je dospijeće zadnje rate bilo 30. prosinca 2012. godine.

13. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica potražuje od tuženika, s obzirom na nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu o CHF kao ugovornoj valuti, uz koju je vezana glavnica, a ugovorenu čl.7. Ugovora o kreditu broj 168-50-3187506 od 13. prosinca 2005. godine, utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe kredita, te isplatu ukupnog iznosa od 2.499,65 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni iznos potraživanja do isplate.

14. Predmet ovog spora je zaštita potrošača od korištenja nedopuštenih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj 168-50-3187506 od 13. prosinca 2005. godine, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za CHF, te je sporna isplata preplaćenih tečajnih razlika u anuitetima od dospijeća prvog anuiteta do konačne otplate kredita 30. prosinca 2012. godine.

15. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("NN" broj 96/03), a odredbom čl.81. tog Zakona je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, u ovom slučaju korisnika kredita, kao i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, odnosno u ovom slučaju banke.

16. Odredbom čl.84. Zakon o zaštiti potrošača propisano je kako nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorene odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

17. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, koja je pravomoćno potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i Presudom Pž-6637/17 od 14. lipnja 2018. godine, utvrđena je povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u dijelu jednostrano promjenjivane kamatne stope i u dijelu valutne klauzule CHF glede kredita u kojima je ugovorena valuta vezana za glavnicu u CHF u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. godine, a u kojim ugovorima je korisnik kredita zaključio ugovor o kreditu u kojem su ugovorene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o potrošačkom kreditiranju, budući prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošaču, korisniku kredita, dao cjelovitu informaciju o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke na temelju potpune obavijesti o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

18. U odnosu na istaknuti prigovor zastare utvrđeno je kako je zastara potraživanja tužitelja prekinuta dana 4. travnja 2012. godine podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu broj P-1401/2012, a u kojem postupku je presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. godine, kojom je utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli. Odredbom čl.225. Zakona o obveznim odnosima ("NN" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) propisano je kako tražbine zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Uzevši u obzir da je podnošenjem tužbe za povredu kolektivnih interesa i prava potrošača nastupio prekid zastare, te da je odredbom čl.215. st.1. ZOO-a propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, utvrđeno je kako u ovoj pravnoj stvari potraživanjem iz tužbe podnesene dana 7. siječnja 2022. godine nije nastupila zastara potraživanja.

19. Vještak Hrvojka Bačić u svom Nalazu i mišljenju od 17. ožujka 2025. godine, a na temelju spisu priložene kreditne dokumentacije, Ugovora o kreditu broj 168-50- 3187506 od 13. prosinca 2005. godine, Početnog otplatnog plana, prijepisa Knjigovodstvene kartice na dan 1. travnja 2019. godine, te prijepisa Knjigovodstvene kartice za sud na dan 7. veljače 2019. godine, utvrdila je kako je iznos kredita bio 25.642,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, uz redovnu kamatu 5,50% godišnje, promjenjiva, na rok od 84 mjeseca, uz jednake mjesečne anuitete u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu uručenog korisniku kredita, te je utvrdila kako je uslijed promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu nastala razlika kamata u ukupnom iznosu od 901,11 CHF ili 4.617,19 HRK ili 612,81 EUR, te razlika anuiteta u ukupnom iznosu od 18.833,64 HRK ili 2.499,65 EUR, zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF, koje je primjenjivala banka.

20. Tužiteljica je u svom iskazu navela kako je u prosincu 2005. godine kupila automobil marke "Škoda" za sebe i svoju obitelj, da je bila u Šibeniku u Raiffeisenbank, gdje joj nitko nije kazao da će biti tolika kamata, nego su rekli da je to povoljan kredit, kako je kredit podigla na vrijeme od sedam godina, kako je prva rata u početku bila oko 1.000,00 kuna, da su kasnije rate narasle na 2.000,00 kuna, te kako je po dobivanju uplatnice morala svaki mjesec ići u Šibenik u Raiffeisenbank podmiriti svoju obvezu prema banci, kako je na vrijeme otplaćivala sve rate, odnosno na vrijeme otplatila kredit. Navela je kako joj u banci kod potpisivanja ugovora o kreditu nisu ništa rekli, nego su joj dali samo ugovor da ga potpiše, da je najprije išla u autokuću, pa u banku, zatim kod javnog bilježnika, kod kojeg je izvršila samo potpisivanje, te joj bilježnik nije ništa objašnjavao. Na upit punomoćnika tužiteljice je li tužiteljica imala neku firmu, navela je kako nije imala nikakvu firmu, da nije znala da će se povećavati tečaj i anuiteti, odnosno rate kredita, te je dodala kako joj je službenik banke kazao kolika bi bila mjesečna rata i kako nije išla u drugu banku, jer su joj u autokući rekli da se kredit može podignuti samo u Raiffeisenbank u Šibeniku, a ne u banci u Drnišu.

21. Odredbom čl.115. ZOO-a propisan je opseg vraćanja, te se navodi kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

22. Odredbom čl.323. st.1. ZOO-a propisano je kako je u slučaju ništetnosti ugovora smaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

23. Odredbom čl.1111. st.1. ZOO-a propisano je da kad jedan dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a stavkom 3. istog članka je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

24. Odredbom čl.502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl.502.a st.1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te je u tom slučaju sud vezan za to utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a člankom 6. st.3. Zakona o sudovima ("NN" broj 28/13) je propisano da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu, odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.

25. Sukladno odredbi čl.118. Zakona o zaštiti potrošača, propisano je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. istog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. istog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

26. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka Hrvojke Bačić kao stručan i objektivan, odnosno izrađen sukladno pravilima financijsko-računovodstvene struke, a na temelju dokumentacije koja je dostavljena u sudski spis, a u kojem nalazu je vještakinja utvrdila da ukupno preplaćeni iznos od 18.833,64 HRK/2.499,65 EUR, koji se odnosi na preplaćeni iznos po osnovi promjene kamatne stope i tečaja CHF koje je primjenjivala banka.

27. Temeljem provedenog vještačenja i temeljem svih izvedenih dokaza, utvrđeno je kako je došlo do neravnoteže u ugovornom odnosu između tužitelja i tuženika, zbog čega sud smatra kako nepoštenim ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli tužitelj ima pravo ostvarivanja pune zaštite.

28. Slijedom iznijetog, sud je u cijelosti prihvatio osnovanim drugi postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu iznosa od 2.499,65 EUR, sukladno odredbi čl.346. u svezi čl.349. i čl.1085. Zakona o obveznim odnosima ("NN" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), budući su ugovorne odredbe ugovora o kreditu utvrđene ništetnim, što ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača, u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo, te je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kako bi ostvario pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi, te je o istom odlučeno kao u toč.I izreke ove presude.

29. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl.29. st.2. ZOO-a.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, u svezi čl.155. ZPP-a, a sud je prihvatio opravdanim zahtjev tužitelja za zastupanje po kvalificiranom punomoćniku i to za sastav tužbe 250,00 EUR sa PDV-om, sastav podneska od 4. ožujka 2022. godine sa PDV-om 62,50 EUR, sastav žalbe od 20. rujna 2023. godine 155,53 EUR s PDV-om, sastav obrazloženog podneska od 5. ožujka 2024. godine 250,00 EUR sa PDV-om, zastupanje na ročištu dana 5. ožujka 2024. godine 250,00 EUR sa PDV-om, sastav podneska od 10. veljače 2025. godine 62,50 EUR sa PDV- om, sastav obrazloženog podneska od 1. kolovoza 2025. godine 250,00 EUR sa PDV- om, zastupanje na ročištu dana 9. rujna 2025. godine 250,00 EUR sa PDV-om, zastupanje na ročištu dana 30. rujna 2025. godine 250,00 EUR sa PDV-om, sudska pristojba na tužbu 33,28 EUR, te trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, ukupno 2.213,81 EUR, o čemu je riješeno kao u toč.II izreke ove presude.

U Drnišu, 30. listopada 2025. godine

S U D A C:

Lovranka Grabić-Abramac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranka, a o žalbi odlučuje županijski sud iz čl.4. st.4. i čl.5. st.1. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" 67/18) i čl.50. st.4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" 35/15).

DN-a:

1. ZOU Crnogaća & Crnogaća, Šibenik, Ante Šupuka 5,

2. odvj. Branimir Iveković, Zagreb, Strossmayerov trg 8