REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5996/2022-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB 38922958547, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, Hrvatski ured za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, OIB: 38922958547, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 77.845,95 kn/10.331,93 € uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana 24.10.2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve do isplate, te nadoknaditi parnične troškove, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 199,08 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 30. listopada 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj kod ovog suda dana 10. studenog 2022. navodi da je osiguranica tužitelja JA stradala u prometnoj nezgodi dana 10. prosinca 2007. kao pješakinja krećući se obilježenim pješačkim prijelazom kada je na istu naletilo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) kojim vozilom je upravljao GA. Nadalje, navodi kako je povodom navedenog štetnog događaja vođen kazneni postupak u kojem je GA proglašen krivim presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KS-388/07 od 12. prosinca 2007. Tužitelj navodi kako je radi posljedica predmetne nesreće osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad uslijed ozljede na radu te navodi kako su povodom iste činjenične i pravne osnove, ali za različita razdoblja naknade štete vođeni sudski postupci između tužitelja i tuženika pred Trgovačkim sudom u Zagrebu.

2. Nadalje, tužitelj navodi kako daljnjom isplatom predmetne mirovine tužitelj trpi štetu koja u razdoblju od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2020. iznosi ukupno 77.845,95 kn/10.331,93 eura u skladu sa čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju. Navodi kako je dana 29. rujna 2022. uputio odštetni zahtjev da u mirnom postupku podmiri štetu nastalu u utuženom razdoblju i u gore navedenom iznosu, a koji zahtjev je otklonjen, čime tužitelj predlaže ovom sudu da temeljem čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, donese presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti iznos od 10.331,93 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2022. do isplate, uz naknadu troškova postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori nastanak štetnog događaja 10. prosinca 2007. u kojem je teško ozlijeđena JA koji je prouzročio vozač vozila za kojega je zaključena polica graničnog osiguranja, ne spori da je tužitelj priznao JA pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, kao i da je opća nesposobnost nastala kao posljedica ozljede na radu, potom ne spori da je tužitelj isplatio JA na ime invalidske mirovine u razdoblju od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2022. ukupno 77.845,95 kn. Tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer smatra da se na konkretan slučaj ima primijeniti odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05) koji se primjenjuje od 1. siječnja 2006. kojom odredbom je propisano da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Kako je u predmetnom slučaju šteta nastala kao posljedica ozljede na radu, mirovina je već utvrđena prema kriterijima za ozljedu na radu, pa tuženik smatra kako za tužitelja u smislu čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, nema štete jer nema razlike koja bi predstavljala štetu. U odnosu na mjerodavno pravo koje se ima primijeniti u ovoj pravnoj stvari, tuženik se protivi pravnom shvaćanju tužitelja da bi se primjenjivale odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju te smatra da se imaju primijeniti odredbe onog zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tj. u trenutku isplate mirovine, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Slijedom navedenog tuženik navodi kako proizlazi da za tužitelja u konkretnom slučaju, pozivom na odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji se ima primijeniti u ovoj pravnoj stvari, nije nastala šteta te je tužbeni zahtjev neosnovan čime predlaže odbiti tužbu u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sadržaj isprava koje prileže spisu i to zapisnik o očevidu od 11. prosinca 2007., presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KS-388/07 od 12. prosinca 2007., obavijest o pravomoćnosti rješenja, privremeno rješenje od 3. srpnja 2009., rješenje od 4. studenog 2009., Mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 3. lipnja 2009., nalaz i mišljenje o invalidnosti od 1. lipnja 2009., prijava o ozljedi na radu, presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-601/2015 od 27. listopada 2006., presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-644/07-2 od 7. srpnja 2016., P-135/2017 od 18. srpnja 2018., pregled isplata sa lista 56 spisa, pregled doznačenih mirovinskih primanja sa lista 57-70 spisa, odštetni zahtjev, odgovor na odštetni zahtjev, potom priložena sudska praksa te je proveden dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim kao u točki I. izreke.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete na ime isplaćene invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio osiguraniku tužitelja i to u razdoblju od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2020. u iznosu od 10.331,93 eura.

7. Među strankama nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, niti je sporno da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu, potom da predmetno potraživanje proizlazi iz ozljede na radu osiguranika tužitelja kao i da je visina štete postavljena sukladno čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju.

8. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti, pasivna legitimacija, odgovornost za isplatu navedenog iznosa kao i mjerodavno materijalno pravo, odnosno je li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23; dalje ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22; dalje ZOMO).

9. Tako iz financijsko-knjigovodstvenog vještačenja provedenog po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. proizlazi kako je iznos isplaćene invalidske mirovine, u razdoblju od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2022. iznosio 77.845,95 kn. Pod pretpostavkom da bi osiguranik imao pravo na invalidsku mirovinu koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu u razdoblju od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2022. ukupni bi procijenjeni iznos tako utvrđene invalidske mirovine iznosio 51.899,94 kn pa stoga, manje isplaćeno po osnovi procijenjene invalidske mirovine da je kod osiguranika došlo do povrede na radu u odnosu na isplaćenu invalidsku mirovinu razdoblju od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2022. iznosi 25.946,01 kn, odnosno zbroj mjesečnih iznosa preračunato u euro po fiksnom tečaju konverzije iznosi 3.443,64 eura.

10. Obzirom na istaknute prigovore tuženika na izrađeni nalaz i mišljenje, vještak Petra Blašković se pisanim putem očitovala dana 4. veljače 2025. kojom prilikom je istaknula kako je izvršila izračune sukladno članku 87. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju uz primjenu mirovinskog faktora za invalidsku mirovinu ostvarenu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti uzrokovane ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću koja se isplaćuje osiguraniku za vrijeme zaposlenja ili obavljanja samostalne djelatnosti koji iznosi 0,6667. Navodi kako je Rješenjem tužitelja od 4. studenog 2009., Klasa 141-02/09-01 utvrđeno da je kod osiguranika nastala opća nesposobnost za rad zbog ozljede na radu, te je utvrđen mirovinski faktor za invalidsku mirovinu koji iznosi 1,0. Iznos isplaćene invalidske mirovine u razdoblju od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2022. je iznosio 77.845,95 kn, dok bi iznos procijenjene invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti temeljem ozljede na radu u istom razdoblju iznosio 77.845,95 kn pa vještak zaključuje kako je slijedom navedenog, iznos invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio osiguraniku jednak iznosu koji bi isplatio po osnovi procijenjene invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti temeljem ozljede na radu.

11. Stranke nisu isticale daljnje primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, slijedom čega je sud navedeni dopunski nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković u cijelosti prihvatio obzirom je isti sačinjen stručno, objektivno i u skladu s pravilima financijske znanosti i prakse, gdje je pri izradi nalaza i mišljenja vještak vršio uvid u priloženu dokumentaciju u spisu, a u nalazu nema nikakvih nelogičnosti i proturječnosti.

12. Prvenstveno valja naglasiti kako je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povratka izdataka za isplate invalidske mirovine na temelju odredbe čl. 161. ZOMO-a mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju (tako i Vrhovni sud RH u odlukama Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev 2140/2018 od 13. srpnja 2022.).

13. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a, također važećim u trenutku isplate invalidske mirovine, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

14. Iz naprijed citirane odredbe iz čl. 27. st. 1 ZOOP-a proizlazi da je društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno nadoknaditi zavodu (ovdje tužitelju) svaku stvarnu štetu koju zavod pretrpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 206/22-2 od 23. ožujka 2022., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/19-2 od 16. lipnja 2020. i dr.).

15. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tuženik smatra da tužitelj od njega kao društva za osiguranje, ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine kako je tjelesno oštećenje osiguranika prouzročeno povredom na radu i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu, a koja razlika nije utvrđena provedenim financijskim vještačenjem kako je to prethodno navedeno.

16. Uvidom u presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KS- 311/02 od 12. prosinca 2007. sud je utvrdio kako je navedenom presudom GA proglašen krivim da je upravljao vozilom neprilagođenom brzinom olako držeći da do štetnih posljedica neće doći, nije se približavao pješačkom prijelazu sigurnom brzinom tako da ne ugrožava pješake odnosno da može zaustaviti svoje vozilo kako bi propustio pješake uslijed čega je svojim prednjim dijelom vozila udario pješakinju JA pri čemu je ista teško tjelesno ozlijeđena, čime je isti počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa. Navedeno proizlazi i iz zapisnika o očevidu sa lista 4-5 spisa.

17. Uvidom u prijavu ozljede na radu JA je navela kako je na dan štetnog događaja na putu od kuće do mjesta rada na nju na pješačkom prijelazu naletio automobil pri čemu je zadobila teške tjelesne ozljede.

18. Prema rješenju tužitelja KLASA:141-02/09-01, URBROJ:341-25-05/3-09- 74028 od 4. studenog 2009. priznato je JA kao osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu, a iz obrazloženja citiranog rješenja proizlazi da je uzrok opća nesposobnost za rad zbog ozljede na radu.

19. Kako sud provedenim vještačenjem nije utvrdio postojanje štete u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, to je sud tužbeni zahtjev ocijenio nedokazanim, a samim time i neosnovanim.

20. Nadalje, sud nije prihvatio kao dokaz visine tužbenog zahtjeva obračun isplata sa lista 39 spisa, jer isti nije obračunat u skladu s čl. 27. st. 3. ZOOP-a.

21. Budući da tužitelj u ovom postupku nije dokazao odlučnu činjenicu – nastanak i visinu štete koja bi bila obračunata primjenom odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP- a (koja odredba propisuje drugačiji način obračuna štete od odredbi ZOMO, na kojim odredbama tužitelj temelji svoj zahtjev), a teret dokaza čega je na tužitelju i koji u odnosu na tu odlučnu činjenicu nije predložio izvođenje odgovarajućih dokaza, a ne na tuženiku koji je osporavao, čime sud temeljem priložene dokumentacije nije bio u mogućnosti utvrditi postojanje štete u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, to je sud temeljem čl. 221.a ZPP-a tužbeni zahtjev ocijenio nedokazanim, a samim time i neosnovanim. Naime, tužitelj nije dostavio niti predložio provođenje dokaza da bi invalidska mirovina bila veća od starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku događaja u utuženom periodu plaćao, odnosno da bi imao pravo na razliku iznosa u kojem je invalidska mirovina veća od starosne mirovine.

22. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije dokazao da trpi štetu to je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

23. Obzirom u provedenom postupku tužitelj nije dokazao visinu utuženog potraživanja, to sud nije posebno razmatrao ostale prigovore tuženika.

24. Odluka o troškovima tuženika, temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te prema zatraženom trošku na ročištu 18.9.2025. sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 10.331,93 eura, slijedom čega je tuženiku priznat trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 199,08 eura čime je odlučeno kao u točki II.

25. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 30. listopada 2025.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku

U Zagrebu, dana 30. listopada 2025. godine

Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja