REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-633/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sucu Tamari Došen kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Draganu Antiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 16. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, objavljene 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim dijelovi ili odredbe Ugovora o kreditu Broj ugovora 112- 50-3359441 solemniziranog kod javnog bilježnika Mirne Pliško iz Pule, Smareglina 7, Pula pod brojem OU-268/06-1 dana 23. ožujka 2006., a temeljem kojeg je tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. [adresa], OIB 53056966535 kao kreditor tužiteljici UĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 19.947,00 CHF obračunato u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita, a koje glase:

-2. /drugo/ KAMATNA STOPA

Redovna kamata: 5.50 % (pet zarez pedeset posto) godišnja, promjenjiva, u skladu s

Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“

u djelu „promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“

-„7./sedmo/NAČIN OTPLATE

Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnje dana u mjesecu.“

u djelu „u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća“

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 53056966535 da tužiteljici UĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.491,63 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 0,57 eura počevši od 16.06.2006. do isplate,

- na iznos od 1,43 eura počevši od 27.12.2006. do isplate,

- na iznos od 0,64 eura počevši od 10.05.2007. do isplate,

- na iznos od 23,86 eura počevši od 27.08.2007. do isplate,

- na iznos od 95,33 eura počevši od 26.09.2007. do isplate,

- na iznos od 36,83 eura počevši od 26.11.2007. do isplate,

- na iznos od 163,38 eura počevši od 27.12.2007. do isplate,

- na iznos od 129,78 eura počevši od 18.04.2011. do isplate,

- na iznos od 143,74 eura počevši od 08.06.2011. do isplate,

- na iznos od 63,28 eura počevši od 19.07.2011. do isplate,

- na iznos od 176,26 eura počevši od 29.09.2011. do isplate,

- na iznos od 1,51 eura počevši od 05.04.2012. do isplate,

- na iznos od 15,74 eura počevši od 15.06.2012. do isplate,

- na iznos od 25,75 eura počevši od 27.06.2012. do isplate,

- na iznos od 72,85 eura počevši od 02.07.2012. do isplate,

- na iznos od 12,42 eura počevši od 02.07.2012. do isplate,

- na iznos od 22,20 eura počevši od 16.07.2012. do isplate,

- na iznos od 1.506,06 eura počevši od 30.04.2013. do isplate, po stopi od 15% godišnje do 31. srpnja 2008., zatim u periodu od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.699,31 euro sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana. dok se u preostalom iznosu do 2.206,18 eura zahtjev tužiteljice odbija.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom troška od 1.569,81 euro zajedno sa sporednom tražbinom.

Obrazloženje

1. Tužbom od 10. lipnja 2023. tužitelj navodi da je 23. ožujka 2006. s tuženikom zaključio ugovor o kreditu broj 112-50-3359441 za kupnju vozila u iznosu kunske protuvrijednosti 19.947,00 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s otplatom u 84 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, zadnjeg dana u mjesecu, da je ugovorena promjenjiva, godišnja, redovna kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,50 %, a utvrđuje se odlukama banke, da ugovorom nisu utvrđeni parametri i metode njihovog izračuna koji utječu na odluku o promjeni kamatne stope, da je takva ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima ugovornih strana na štetu tužiteljice, jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koju ovaj ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer nema egzaktnih kriterija, da ga je u odnosu na valutnu klauzulu tuženik propustio u cijelosti informirati o svim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da je ugovor o kreditu formularni (tipski) ugovor pripremljen od strane banke te tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj bilo koje ugovorne odredbe već ga samo prihvatiti. S obzirom na ništetnost ugovornih odredbi zahtijeva povrat svih koristi koje je tuženik neosnovano stekao. Podneskom od 8. rujna 2025. tužbeni zahtjev usklađuje s financijskim nalazom od 23. travnja 2025.

2. Odgovorom na tužbu od 27. listopada 2023. tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući da ugovorom i pojedinim odredbama čije se poništenje zahtjeva nije narušena ravnoteža između stranaka, jer su odredbe jasne uočljive i razumljive, jer je pri određivanju kamatne stope postupao u skladu sa svojim zakonskim ovlaštenjima, ističe prigovor zastare protekom petogodišnjeg roka od izvršenih uplata, protivi se preinaci zahtjeva i tijeku zateznih kamata.

3. U dokaznom postupku pročitan je ugovor i dodatak I. ugovoru o kreditu, otkaz ugovora o kreditu od 22. veljače 2013., provedeno je financijsko vještačenje i saslušana tužiteljica.

3.1. Člankom 1. ugovora o kreditu broj 112-50-3359441 od 23. ožujka 2006. tužiteljici je odobren kredit u protuvrijednosti 19.947,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dana korištenja kredita, člankom 2. određena je promjenjiva redovna godišnja kamata u skladu s Odlukom o kamatnim stopama koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,50%, člankom 4. i 7. dogovorena je otplata u 84 mjesečna obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan dospijeća, zadnji dan u mjesecu, člankom 6. određena je namjena kredita, kupnja vozila Opel.

3.1.2. Dodatkom I. ugovoru od 24. lipnja 2010. stranke utvrđeno je da u trenutku sklapanja kamatna stopa iznosi 7,75% godišnje, da su podmirene sve dospjele obveze po kreditu i ugovoren je moratorij od šest mjeseci, od 1. lipnja do 30. studenog 2010.

3.1.3. Izjavom od 22. veljače 2013. banka zbog neurednosti u otplati, neispunjavanja ugovornih obveza, otkazuje kredit navodeći da dospjela cjelokupna tražbina iznosi 30.376,56 kn.

3.2. Tužiteljica iskazuje da se odlučila za kupnju automobila Opel te je u autokući ispunila zahtjev za odobrenje kredita i predala platne liste kao prilog zahtjevu, a ugovor joj je službenica predala u Zagrebačkoj ulici ispred vrata poslovnice RBA, odnijela ga je javnom bilježniku gdje ga je potpisala, nitko u autokući, službenica ili bilježnik joj nije ništa rekao o načinima mijenjanja kamatne stope ili rizičnosti CHF, o kriterijima promjene kamate nije razmišljala, nije pomislila na izmjenu ugovornih odredbi prije ili nakon potpisivanja ugovora, dobila je već ispunjen ugovor, kredit je plaćala duže od sedam godina, jer je nakon pet i pol godina ostala bez posla pa ga je isplatio osiguratelj Croatia osiguranje d.d. a ona mu je regresirala iznos.

3.3. Financijskim vještačenje od 29. travnja 2025. provedenim po stalnom sudskom vještaku Dinku Brajnoviću, dipl.oec. utvrđeno je da ukupna mjesečna razlika nastala zbog promjene tečaja švicarskog franaka u odnosu na anuitete ugovorene prema početnom otplatnom planu i početnom CHF, od sklapanja ugovora do prijevremene otplate iznosi 3.095,79 EUR, odnosno novčana razlika između stvarno isplaćenih mjesečnih anuiteta iz Ugovora o kreditu br. 112-50-3359441 u razdoblju od sklapanja ugovora do datuma konačne prijevremene otplate kredita i mjesečnih anuiteta koje bi tužitelj platio tuženiku u tom razdoblju da se nije mijenjala početno ugovorena kamata, odnosno da se je cijelo vrijeme primjenjivao tečaj švicarskog franka koji je vrijedio na dan isplate kredita tužitelju iznosi 23.324,38 kuna, odnosno 3.095,79 EUR preračunato prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450. Preplata iz osnove promjene kamate iznose 4.551,03 kuna, odnosno 604,16 EUR. Tečajne razlike ili preplate iz osnove promjene tečaja u otplati predmetnog kredita iznose 18.773,35 kuna, odnosno 2.491,63 EUR. Na dan otkaza ugovora o kreditu (22. veljače 2013.) uzimajući u obzir da su ugovorne odredbe o promjeni kamate i tečaja ništetne tužiteljica je bila u preplati od 3.252,71 kuna ili 431,71 EUR

4. Utvrđeno je da:

- je tužiteljica s tuženikom 23. ožujka 2006. zaključila ugovor o kreditu za kupnju vozila broj 112-50-3359441 u iznosu kunske protuvrijednosti 19.947,00 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s otplatom u 84 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća,

- je ugovorena promjenjiva, godišnja, redovna kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,50%, a utvrđuje se odlukama banke,

- su stranke Dodatak I. od 24. lipnja 2010. ugovorile moratorij na otplatu glavnice u trajanju od šest mjeseci;

- je banka 22. veljače 2013. izjavila otkaz ugovora o kreditu,

- je tužiteljica, posredstvom osiguravajućeg društva, zaključno s 30. rujna 2013. izvršila konačnu otplatu kredita,

- je ugovor o kreditu sastavio tuženik na svome standardnom obrascu,

- ugovor ne sadrži obavijest o povećanom riziku promjene tečaja CHF,

- ugovor ne sadrži definirane parametre za promjenu kamatne stope,

- bi na dan otkaza ugovora, uzimajući početnu kamatu i tečaj, tužiteljica bila u preplati za 431,71 euro

- na dan prijevremene otplate razlika stvarno naplaćenog tečaja CHF i početnog tečaja

CHF ukupno iznosi 2.491,63 eura

- na dan prijevremene otplate razlika stvarno plaćene i početne kamate iznosi 604,16 eura.

5. Prema čl. 29. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. godine isti se ne primjenjuje na kredite sklopljene do tada osim u slučajevima iz čl. 2. kojim se između ostalih definiraju pojmovi:

„potrošač je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja“,

„ugovor o kreditu, u smislu ovoga Zakona, je ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka“ i

„potrošačko kreditiranje je pravni posao kojim se jedna ugovorna strana obvezuje drugoj staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a druga se ugovorna strana obvezuje plaćati ugovorene kamate, odnosno ugovorene naknade, te iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, kao i svaki drugi pravni posao, koji je po svojoj gospodarskoj biti jednak ovome pravnome poslu“.

6. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. istoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz istoga članka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sud u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika ne bi trebao prosuđivati i obrazlagati ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

7. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio presudom Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da je Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003.godine do 06.08.2007.godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007.godine pa nadalje , protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio odlukom Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Ustavni sud RH je odlukom broj U-III-4150/2019 od 03. veljače 2021. odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. čime je potvrđeno utvrđenje nepoštenosti i nišetnosti odredbi o valuti švicarski franak i kamati koja se mijenja odlukom banke.

10. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) bio je na snazi do 6. kolovoza 2007. od kada je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07.) koji je izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013.) vrijedio do 8. travnja 2014., stupanja na snagu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/2014., 110/2015. i 14/2019.).

Članak 3. st.1 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/2003,79/2007) definira potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) važećem u vrijeme zaključenja ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema čl. 87 Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava.

Postupanje u skladu s čl. 62. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača obavještavanjem potrošača nakon sklapanja ugovora o zajmu o svakoj promjeni godišnje kamatne stope ili bilo kojeg drugog troška, u razumnom roku nakon izvršene promjene nema utjecaj na ništavost ugovorne odredbe.

11. Sustav zaštite potrošača uspostavljen Direktivom 93/13 temelji se na ideji da se potrošač, zbog činjenice da nije utjecao na sadržaj budućeg ugovora, nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca u pogledu pregovaračke snage i razine obaviještenosti, u položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio trgovac kao poslovni subjekt bez mogućnosti utjecaja potrošača na njihov sadržaj (osobito u Presudi Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, C-484/08, EU:C:2010:309, t. 27).

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da im se protivi to da, u slučaju ništavosti nepoštene ugovorne odredbe kojom se potrošaču nalaže plaćanje svih troškova zasnivanja i brisanja hipoteke, nacionalni sud odbije potrošaču povrat iznosa plaćenih na temelju navedene ugovorne odredbe, osim ako odredbe nacionalnog prava koje bi se primjenjivale da nema te ugovorne odredbe nalažu potrošaču snošenje svih ili dijela tih troškova.

Članak 3., članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora” trebaju shvatiti kao one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takve određuju. Činjenica da je naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak hipotekarnog zajma ne može je učiniti bitnom činidbom. Sud države članice dužan je provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora, i to neovisno o prenošenju članka 4. stavka 2. te direktive u pravni poredak te države članice.

Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se ne protivi to da podnošenje tužbe radi ostvarivanja restitucijskih učinaka utvrđenja ništavosti nepoštene ugovorne odredbe podliježe roku zastare, pod uvjetom da početak tog roka i njegovo trajanje ne čine praktički nemogućim ili pretjerano teškim ostvarivanje potrošačeva prava na zahtijevanje takvog povrata.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba. (Presuda Suda Europske unije od 16. srpnja 2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19).

12. Člancima 1021-1025 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022.) uređen je ugovor o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Članak 1022. st.2. Zakona o obveznim odnosima određuje da se ugovorom o kreditu utvrđuju iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka i u slučaju insolventnosti korisnika čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, u slučaju prestanka pravne osobe ili smrti korisnika, ako bi u tim slučajevima davatelj kredita došao u bitno nepovoljniji položaj. Korisnik kredita može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit.

Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao na kojeg se primjenjuju temeljna načela obveznog prava načelo ravnopravnosti, dužnosti suradnje sudionika, načelo savjesnosti i poštenja.

Zakon o obveznim odnosima određuje sadržaj ugovora o kreditu na način da ugovor sadrži uvjete davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor bi trebao sadržavati kamatu, cijenu bančinih novčanih sredstava.

13. Nije sporno da je ugovorena zaštitna valutna klauzula odobrenjem kredita u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita i njegovom otplatom u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa u švicarskim francima po srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Nije sporno da ugovor ne sadrži kriterije na temelju kojih bi korisnik mogao predvidjeti ekonomske posljedice valutne klauzule. Tuženik je znao za rizik koji nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije obavijestio korisnika da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro.

Tuženik je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvorivši neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja ugovaranjem ništetne odredbe o vezivanju otplate kredita uz švicarski franak jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i jer o parametrima bitnim za donošenje odluke nije obavijestio tužitelja.

14. Odredba ugovora da se kamatna stopa mijenja odlukom o kamatnim stopama kreditora ne ukazuje da su ugovorne strane pregovarale o okolnostima buduće promjene kamatne stope. Nesporno je ugovornim stranama bila poznata visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora određena po banci, ali nisu bili poznati kriteriji za kasniju izmjenu kamatne stope, zbog čega buduća promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva u vrijeme zaključenja ugovora, a pristanak korisnika na promjene potpisom unaprijed formuliranog standardnog ugovora o kreditu ne može se smatrati valjanim.

Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao sastavni dio standardnog ugovora o kreditu sastavljenog od banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi kriterije promjenjivosti unijeta je u ugovor bez utjecaja korisnika kredita na njegov sadržaj. Davatelj kredita je korisnika doveo u situaciju prihvaćanja ili ne prihvaćanja postavljenih uvjeta. Nametnuta obveza uzrokovala je neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer mu nisu poznati kriteriji što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava, stoga ništetna u skladu s člankom 324. Zakona o obveznim odnosima

15. Budući da je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetan jer je nerazumljiv tužitelju treba vratiti ono što je na temelju takvog dijela Ugovora o kreditu platio sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj je stjecatelj dužan vratiti dio imovine neke osobe ukoliko prijelaz imovine nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost postignute koristi te je sud prihvatio zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i valutne klauzule i isplata razlika između naplaćenih anuiteta i anuiteta prema početnom otplatnom planu, razlike nastale zbog promjene tečaja.

16. Prema zapisniku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu, Posl. br. Su IV – 162/2021 26. studenoga 2021. dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

Sud smatra da je u odnosu na zahtjev postavljen podneskom od 8. rujna 2025. kojim je kondemnatorni dio zahtjev usklađen s izračunom financijskog vještaka riječ o preinaci koju tužitelj nije mogao izvršiti do zaključenja prethodnog postupka za što nije on kriv te je u skladu s člankom 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014.) izmijenjenim člankom 39. u vezi s člankom 117. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 70/19) te se odnosi na sve postupke u tijeku, raspravljanje dovršeno po preinačenom zahtjevu.

17. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. izraženo je pravno shvaćanje da je 4. travnja 2012. podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom postupku, presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. za preplaćenu kamatu i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od dana 14. lipnja 2018. za preplaćeni tečaj.

Prema točkama 4. i 5. zapisnika sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Su-IV-33/2022-2 održane 31. siječnja 2022. pravna posljedica tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka jeste da rok zastare počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

Budući da do podnošenja tužbe 21. kolovoza 2023. nije protekao rok od pet godina za isplatu razlike tečaja računajući 14. lipanj 2018. ali bi protekao za preplaćenu kamatu računajući 13. lipnja 2014. prigovor zastare bi bio osnovan da je postavljen zahtjev za isplatom razlike nastaje promjenom kamatne stope.

18. Zatezna kamata teče od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa utvrđenog nalazom vještaka do isplate, a određena je do 31. prosinca 2007. člankom 277. stavak.

1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91.,73/91.,111/93.,3/94., 7/96.,91/96.,112/99. i 88/01.) u visini utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" 72/02., 153/04.), a počevši s 1. siječnjem 2008. godine u skladu s čl. 29. st. 1 i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.) u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, počevši od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši s 1. siječnjem 2023. po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a počevši s 30. prosincem 2023. uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

19. Tužitelju je priznat trošak vještačenja od 464,40 eura, plaćene pristojbe na tužbu od 34,91 euro, nagrade punomoćniku za sastav tužbe, podneska od 8. rujna 2025., zastupanja na ročištu 28. studenog 2024., 10. travnja i 16. rujna 2025. po 100 bodova, sastav podneska od 22. studenog 2024. i 9. travnja 2025. prema Tbr.8.4 OT po 25 bodova, zastupanja na ročištu 24. rujna 2024. prema Tbr. 9.2. OT 50 bodova, ukupno 600 bodova, što primjenom Tbr. 52.st.3. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) iznosi 1.200,00 eura.

Tužitelju nije priznata zatražena nagrada u cijelosti za podneske od 22. studenog 2024. i 9. travnja 2025. i zastupanje na ročištu 24. rujna 2024. uzimajući u obzir sadržaj i osnovanost navoda.

19.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/11, 25/2013, 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022, 155/2023).

Sud je na zahtjev tužitelja u skladu s čl. 151. st.3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

20. Prema članku 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) oslobođeni su plaćanja pristojbe potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, dok prema čl. 4 Zakona o sudskim pristojbama obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

Prema čl. 13. Zakona o sudskim pristojbama pristojbu koju bi trebala platiti stranka oslobođena plaćanja pristojbe, platiti će stranka koja nije oslobođena plaćanja u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku.

U Puli 30. listopada 2025.

S u d a c

Tamara Došen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave odluke. O žalbi odlučuje Županijski sud u Slavonskom brodu.

Dostavna naredba:

1. punomoćniku tužiteljice Draganu Antiću, odvjetniku iz Pule

2. punomoćniku tuženika Josipu Mađariću, odvjetniku iz Zagreba