REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-350/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G O G L U H E

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, po sucu Mirni Panjan, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalista Teute Klinžić Zajec, u pravnoj stvari tužitelja: A P SIDRO DOO NOVI BEOGRAD, Beograd-Novi Beograd, Gandijeva 126/11, OIB: 14987177537, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Petrović, odvjetnik u Zagrebu, Budmanijeva 5, protiv tuženika: H2O-solutions d.o.o., Zagreb, Savska cesta 144A, OIB: 65545420281, radi isplate, bez održavanja rasprave, 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 49.534,30 EUR (četrdeset i devet tisuća petsto trideset i četiri eura i trideset centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 14. studenoga 2023. pa do isplate, i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.541,80 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče od dana donošenja presude, 30. listopada 2025., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg parničnog troška u iznosu od 270,89 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, 30. listopada 2025., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je tužitelj A P SIDRO DOO NOVI BEOGRAD pravna osoba osnovana i postojeća prema pravu Republike Srbije, sa sjedištem u [adresa], kao i da je tužitelj ishodio osobni identifikacijski broj (OIB) od strane nadležnih tijela Republike Hrvatske. Da su tužitelj i tuženik, H2O-solutions d.o.o. iz Zagreba, Savska cesta 144A, OIB:65545420281 (dalje: tuženik) , bili u poslovnom odnosu u kojem da je tužitelj kao kupac, od tuženika kao prodavatelja, ujedno i prijevoznika (organizatora prijevoza), kupio određenu robu. U tom poslovnom odnosu, da je tuženik tužitelju prvo dostavio Ponudu br. 2023-00259 od 13. studenoga 2023. (dalje: Ponuda), radi kupnje i isporuke robe taksativno naznačene Ponudom , a da je navedena Ponuda uključivala i troškove transporta robe do tužitelja, prema Incoterms paritetu DAP Beograd, kako je i naznačeno samom Ponudom. Da je ponuda sveukupno glasila na iznos od 133.660,30 EUR (sto trideset i tri tisuće šesto šezdeset eura i trideset centi), kao i da je tužitelj prihvatio navedenu Ponudu tuženika, te je tuženiku po Ponudi u cijelosti, jednokratnom uplatom, uplatio navedeni iznos od 133.660,30 EUR, i to uplatom istoga dana, 13. studenoga 2023.. Da je tužitelj uplatu izvršio upravo radi plaćanja po Ponudi tuženika, a kako je to jasno naznačeno u SWIFT-u prijenosa novčanih sredstava te potvrdi o izvršenom plaćanju, u kojima da se jasno navodi kako se plaćanje vrši cit. „PLAĆANJE PO PONUDI 2023-00259“. Na navedeni način da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom tj. ugovornom odnosu , te da se tuženik obvezao, osim prodaje robe taksativno naznačene Ponudom, ujedno i dostaviti tužitelju navedenu robu, i to glede GRP cijevi u roku „nekoliko dana od dana uplate“ te glede sedla, koljena i ostalog materijala u roku od „cca 3 tjedna“ od dana uplate, a kako je to naznačeno Ponudom, kao i da su transportni troškovi naznačeni i u samoj Ponudi te plaćeni zajedno s ostalim stavkama Ponude. Da tuženik nakon navedene uplate tužitelja nije ispoštovao rok isporuke te je tek sredinom 2024. godine isporučio tužitelju robu, i to samo jedan dio robe, u drugačijim količinama, te po većoj jediničnoj cijeni od inicijalno dogovorene. Nakon isporuke, da je tuženik tužitelju ispostavio račun br. 47/01/241 od 28. travnja 2024. te račun br. 53/01/241 od 8. svibnja 2024., sve zajedno s pratećom dokumentacijom u vidu transportne i carinske dokumentac ije, i da na taj način, tuženik, osim što nije ispoštovao rokove isporuke, količinu i ugovorenu cijenu, za što je tužitelju nastala šteta, da je samo djelomično izvršio svoju obvezu. Da vrijednost robe koju je tuženik isporučio tužitelju i za koju mu je izdao gore navedene račune br. 47/01/241 i 53/01/241, iznosi ukupno 84.126,00 EUR (33.870,00 EUR po računu br. 47/01/241 te 50.256,00 EUR po računu br. 53/01/241), a kako je navedeno, da je tužitelj tuženiku uplatio iznos od 133.660,30 EUR. Zbog toga da je tužitelj od tuženika tražio povrat razlike između uplaćenog iznosa i stvarno isporučene robe (s prijevozom), i to u iznosu od 49.534,30 EUR (133.660,30 EUR – 84.126,00 EUR= 49.534,30 EUR). Da se tuženik obvezao tužitelju vratiti preplaćeni iznos te da je u svom e-mailu od 15. srpnja 2024., od 2:33 h, jasno naveo tužitelju da će mu navedeni iznos od 49.534,30 EUR vratiti u 3 navrata tijekom kolovoza, rujna i listopada 2024., a što da tuženik nije učinio, iako je isto bio dužan učiniti odmah nakon što je navedena osnova otpala, a ne na rate i s odgodom kako si je tuženik isto dao za pravo (koje pravo on uostalom niti nema). Osim što je tuženik isto učinio izjavom u tekstu samog e-maila, da je tuženik isto učinio i službenim dopisom u prilogu samog e-maila. Pored navedenoga, da je tužitelj tuženiku poslao i opomenu pred tužbu, koju da je tuženik zaprimio 6. prosinca 2024., no da se tuženiku na istu oglušio. Da tuženik do dana podnošenja tužbe tužitelju nije izvršio povrat navedenih 49.534,30 EUR s pripadajućim kamatama, iako iste drži bez osnove, a sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023, dalje: ZOO) kojom je propisano: „(1) Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknadit i vrijednost postignute koristi. (3) Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.“ Kao i da prema čl. 1115. ZOO: „Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.“, pa da stoga tužitelj potražuje od tuženika iznose koje tuženik drži bez osnove zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od dana uplate.

2. Uz tužbu je tužitelj priložio, a sud je izvršio uvid u: ovjerovljeni prijevod izvatka iz sudskog registra za tužitelja (list 7-13 spisa), uvjerenje RH, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Trnje od 7. siječnja 2025. o dodjeli OIB-a tužitelju (list 14 spisa), Ponudu broj 2023-00259 od 13. studenoga 2023. (list 15- 16 spisa), Izvod deviznog računa (list 17 spisa), Potvrdu o izvršenom plaćanju (list 18- 19 spisa), potvrdu o transportu (list 20 spisa), račun broj 47/01/241 od 28. travnja 2024. (list 21 spisa), dokumentaciju o prijevozu (list 22-30 spisa), račun broj 53/01/241 od 8. svibnja 2024. (list 31 spisa), dokumentaciju o prijevozu (list 32-39 spisa), e-mail komunikaciju (list 40-43 spisa), opomenu pred pokretanje sudskog postupka od 14. listopada 2024. s potvrdama primitka (list 44-45 spisa).

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-350/2025-3 od 3. veljače 2025. naloženo je tuženiku u roku od 45 dana od dana dostave tužbe podnijeti odgovor na tužbu uz prijetnju donošenja presude kojom se tužbeni zahtjev prihvaća (presuda zbog ogluhe). Predmetno rješenje dostavljeno je tuženiku putem e-komunikacije 20. veljače 2025., a tuženik nije podnio pisani odgovor na tužbu u roku određenom u citiranom rješenju, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni.

4. Sud navodi kako je izvršio uvid u ovjerovljeni prijevod izvatka iz sudskog registra za tužitelja (list 7-13 spisa), koji u vrijeme podnošenja tužbe nije bio stariji od 30 dana, te je razvidno da je tužitelj aktivna pravna osoba sa sjedištem u [adresa], kao i uvjerenje RH, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Trnje od 7. siječnja 2025. o dodjeli OIB-a tužitelju (list 14 spisa), a sve u skladu s čl. 77. i čl. 277. ZPP-a.

5. Uvidom u Ponudu broj 2023-00259 od 13. studenoga 2023. (list 15-16 spisa) utvrđeno je da je istu tuženik izdao tužitelju 13. studenoga 2023., kao i da ista vrijedi do 28. studenoga 2023., i to za kupnju robe koja je taksativno navedena zajedno sa troškovima transporta iste robe. U ponudi je navedeno da je potrebna avansna uplata od 100%, da je rok isporuke GRP Cijevi nekoliko radnih dana od uplate, a rok isporuke sedla, koljena i ostalog materijala cca 3 tjedna. Ponuda je glasila na iznos od 133.660,30 eura.

6. Uvidom u izvod deviznog računa (list 17 spisa) i potvrdu o izvršenom plaćanju (list 18-19 spisa) utvrđeno je da je tužitelj tuženiku već 13. studenoga 2023. izvršio plaćanje iznosa u visini od 133.660,30 eura. U potvrdi o izvršenom plaćanju (list 18 spisa) jasno je navedeno da je iznos od 133.660,30 eura uplaćen po ponudi 2023-00259.

7. Iz računa broj 47/01/241 od 28. travnja 2024. (list 21 spisa) koji glasi na iznos od 50.256,00 eura i računa broj 53/01/241 od 8. svibnja 2024. (list 31 spisa) koji glasi na iznos od 33.870,00 eura, razvidno je da je tužitelj tuženiku dostavio robu u ukupnom iznosu od 84.126,00 eura.

8. Kako je tužitelj tuženiku za navedenu robu prema Ponudi uplatio iznos od 133.660,30 eura, a dostavljena mu je roba u iznosu od 84.126,00 eura, razvidno je da tuženik tužitelju nije dostavio ostatak robe iz ponude u iznosu od 49.534,30 eura, što je i iznos tužbenog zahtjeva u ovom postupku.

9. Uvidom u e-mail komunikaciju (list 40-43 spisa) utvrđeno je da je tuženik tužitelju putem e-maila i službenog dopisa potvrdio razliku između uplaćene ponude i isporučene robe, i to u visini utuženog iznosa od 49.534,30 eura, te naveo kako će u tri navrata vratiti ostatak novca, i to kroz kolovoz, rujan i listopad. Dakle, utvrđeno je da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o kupoprodaji iz čl. 376. st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) prema kojem se prodavatelj (ovdje tuženik) obvezuje predati kupcu (ovdje tužitelju) stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu za to cijenu, kao i da je tužitelj tuženiku platio ukupnu cijenu kupljenih stvari, ali da tuženik nije sve stvari predao tužitelju u vlasništvo, slijedom čega je u odnosu na utuženo potraživanje na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove u smislu čl. 1111. st. 3. ZOO-a.

10. Budući je na opisani način utvrđeno da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a koje činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti su u protivnosti s općepoznatim činjenicama, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je po osnovi članka 331.b. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.) odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

11. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tuženik mu je dužan nadoknaditi troškove postupka. Odluka o trošku iz točke II izreke ove presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a, pa je tužitelju prema njegovu zahtjevu od 7. srpnja 2025. valjalo priznati zatraženi trošak sastava tužbe- 500 bodova odnosno 1.000,00 eura po Tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; u daljnjem tekstu: Tarifa), a osnovanim je ocijenjen i trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 270,90 eura te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 270,90 eura sukladno Tar.br.1. i 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23.), odnosno sveukupno 1.541,80 eura, pa je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

12. Odluku o zateznoj kamati na glavnicu i dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe članka 30. OZ-a, a visinu stope zatezne kamate sud je odredio u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a (točka I i II izreke presude).

13. Sud tužitelju nije priznao daljnji zatraženi parnični trošak za pristojbu za presudu na temelju ogluhe iznad dosuđenih 270,90 eura do zatraženih 541,79 eura, u iznosu od 270,89 eura, s obzirom Tar.br. 2 st. 2. u vezi s Tar.br.1 st. 2 Tarife, pa je sukladno navedenome odlučeno kao pod točkom III izreke ove presude.

U Zagrebu 30. listopada 2025.

SUDAC:

Mirna Panjan

Nacrt odluke izradila

viša sudska savjetnica:

Teuta Klinžić Zajec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana po primitku presude, a ulaže se putem ovog Suda u 2 primjerka za Sud i jedan protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju: A P SIDRO DOO NOVI BEOGRAD, Beograd-Novi Beograd, Gandijeva 126/11, OIB: 14987177537, po punomoćniku Hrvoju Petroviću, odvjetniku u Zagrebu, Budmanijeva 5

- tuženiku: H2O-solutions d.o.o., Zagreb, Savska cesta 144A, OIB: 65545420281