REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1335/2025-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37/2, OIB: 28921978587, koju zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. iz Zagreba, Draškovićeva 40/II, protiv tuženice SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Pane Handžiski, odvjetnik iz Zagreba, Demetrova 22, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Filkovića, odvjetnika i punomoćnika tuženice Pane Handžiskog, odvjetnika, te presude javno objavljene dana 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 28921978587, plati iznos od 18.645,28 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. srpnja 2022. pa do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže tuženici SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 28921978587, trošak parničnog postupka u iznosu od 4.225,33 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je tuženica kao radnica tužitelja 14. veljače 2018. sklopila s tužiteljem Ugovor broj 22-O-2018 o pohađanju i financiranju stručnog usavršavanja. Temeljem tog Ugovora tuženica je pohađala stručno usavršavanje "Excutive MBA" koje je organizirano Cotrugli Business School, Zagreb. Usavršavanje je trajalo od 8. veljače 2018. do 31. prosinca 2019. Tužitelj je snosio ukupne troškove usavršavanja u skladu s članom 2. navedenog Ugovora. Temeljem odredbe članka 3. st. 1. podst. 5. Ugovora tuženica se obvezala ostati na radu kod tužitelja nakon završetka usavršavanja najmanje 3 godine. U slučaju da radnica ne ostane na radu kod tužitelja vrijeme koje je navedeno u članku 3. Ugovora, dužna je vratiti tužitelju iznos troškova usavršavanja uvećan za kamatu koja se obračunava po stopi od 5% godišnje (članak 4. Ugovor).

Tuženica nije ispunila obvezu iz navedenog Ugovora te joj je Ugovor o radu temeljem njezinog zahtjeva prestao 15. svibnja 2022., temeljem Sporazuma od 28. travnja 2022.

S obzirom na navedeno tužitelj je dana 3. svibnja 2022. donio Odluku o raskidu Ugovora broj 22-O/2018 o pohađanju i financiranju stručnog usavršavanja od 14. veljače 2018. te je utvrdio da je tuženica dužna na ime ukupnih troškova stručnog usavršavanja tužitelju platiti iznos od 140.482,83 kune.

Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu parničnog troška.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu poriče i osporava osnov tužbenog zahtjeva u cijelosti. Ne osporava da je bila u radnom odnosu kod tužitelja do 15. svibnja 2022., kao i da je s tužiteljem sklopila Ugovor broj 22-O/2018 o pohađanju i financiranju stručnog usavršavanja od 14. veljače 2018.

Osporava valjanost odredbi Ugovora i to posebno odredbi članka 3.,6., 7. i 8. , a sve u smislu da iste imaju obilježja i predstavljaju ugovornu kaznu prema odredbama obveznog prava, protivnu načelima radnog prava, ustavnih sloboda radnika i odredbi radnog prava, te su iste shodno tome ništetne.

Slijedom navedenog, tuženica osporava valjanost i osnov, odnosno valjanost Odluke o raskidu ugovora broj 22-O/2018 o pohađanju i financiranju stručnog usavršavanja od 14. veljače 2018., a shodno tome osnov i visinu tužbe. Naime, odredba čanka 3. stavak 1. alineja 5. Ugovora određuje obvezu radnika da ostane na radu kod poslodavca najmanje 3 godine nakon završetka usavršavanja.

Odredba članka 6. Ugovora određuje obvezu radnika da u slučaju sporazumnog otkaza "na inicijativu radnice", u slučaju da nije udovoljio uvjetu ostanka na radnom mjestu najmanje 3 godine nakon završetka usavršavanja, mora isplatiti poslodavcu u cijelosti plaćeni iznos za školovanje, uvećano za kamatu od 5%. U vezi s gornjom odredbom Ugovora, točkom 3. Odluke tužitelja određeno je da je tužena dužna isplatiti tužitelju, kao bivšem poslodavcu, ukupna iznos od 140.482,83 kune, na ime troškova stručnog usavršavanja, a iz razloga što nije udovoljio uvjetu iz Ugovora da mora obvezno ostati na radu kod poslodavca u periodu koji je definiran člankom 3. stavkom 1. alineja 5. Ugovora, sve to uvećano za kamate.

Navedena odredba članka 3. Ugovora u vezi s odredbom članka 6. Ugovora i točkom 3. Odluke, po svojoj naravi predstavlja ugovornu kaznu te je kao takva ništetna.

Ništetnost odredbi Ugovora i Odluke ogleda se u činjenici da je protivno odredbama radnog prava koje obvezu školovanja i usavršavanja određuju kao dužnost poslodavca u članku 54. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; u daljnjem tekstu ZR), zatim je protivna načelu slobode i prava na rad s obzirom da ograničava disponiranju radnika pravom na otkaz, te ima karakter ugovorne kazne jer neovisno o mjeri ispunjenja obveze od radnika zahtijeva povrat cijelog iznosa uvećanog za kamate. Dakle, poslodavac naplaćuje od radnika nešto što sam od njega zahtijeva i što mu je dužnost omogućiti radniku, okoristiti se stečenim dodatnim znanjima radnika u vidu unapređenja radnih procesa, a onda naplatiti cjelokupni iznos školovanja s kamatama , odnosno pribaviti si zaradu na račun radnika u takvoj situaciji.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Ugovor broj 22-O/2018 o pohađanju i financiranju stručnog usavršavanja od 14. veljače 2018., Sporazum o prestanku Ugovora o radu br. PU-91/18 od 28. travnja 2022., Odluku o raskidu Ugovora broj 22-O/2018 o pohađanju i financiranju stručnog usavršavanja od 14. veljače 20218. od 3. svibnja 2022., karticu analitičkog knjigovodstva, Očitovanje na Odluku o raskidu Ugovora od 6. lipnja 2022., Zahtjev za sporazumni prestanak ugovora o radu, kao i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, te je saslušao tuženicu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tužitelja te da je 14. veljače 2018. sklopila s tužiteljem Ugovor broj 22-O-2018 o pohađanju i financiranju stručnog usavršavanja. Nesporno je da je Ugovor o radu prestao 15. svibnja 2022., temeljem Sporazuma od 28. travnja 2022,a na zahtjev tužene.

6. Županijski sud u Rijeci Rješenjem poslovni broj Gž R-44/2025-3 od 3. srpnja 2025. ukinuo je presudu Općinskog radog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1558/2022-35 od 11. prosinca 2024. te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak sa uputom da se u ovom postupku treba odlučiti da li su ispunjene pretpostavke za smanjenje ugovorne kazne te ukazuje na odluke rev-976/22 od 27.studenog 2024. i Revr-1438/2011 od 27.lipnja 2012.

Uvidom u navedene odluke sud je utvrdio da se u navedenim predmetima ne radi o istoj činjeničnoj osnovi već o zabrani natjecanja , a što ovaj sud ne može primijeniti u ovoj pravnoj stvari.

7. Naime predmet ovog postupka je povrat troškova te je sporno između stranaka da li tužitelj ima pravo povrata sredstava troškova temeljem Ugovora o pohađanju i financiranju stručnog usavršavanja od 14. veljače 2018.

8. Uvidom u Ugovor broj 22-O-2018 o pohađanju i financiranju stručnog usavršavanja utvrđeno je da je tužena pohađala stručno usavršavanje "Excutive MBA" koje je organizirano Cotrugli Business School, Zagreb. Usavršavanje je trajalo od 8. veljače 2018. do 31. prosinca 2019.

Člankom 2. navedenog Ugovora je utvrđeno da je tužitelj snosio ukupne troškove usavršavanja, a člankom 3. stavak 1. podstavak 5. Ugovora tužena se obvezala ostati na radu kod tužitelja po završetku usavršavanja najmanje 3 godine. Člankom 4. Ugovora je ugovoreno da u slučaju da radnica ne ostane na radu kod tužitelja vrijeme koje je navedeno u članku 3. Ugovora, dužna je vratiti tužitelju iznos troškova usavršavanja uvećan za kamatu koja se obračunava po stopi od 5% godišnje.

9. Uvidom u sporazum o prestanku Ugovora o radu od 28.04.2022. utvrđeno je da su u članku 4. stranke suglasno utvrdile da poslodavac prema radnici ima potraživanja koja proizlaze iz Ugovora o pohađanju i financiranju stručnog usavršavanja.

10. Uvidom u Odluku o raskidu Ugovora o pohađanju i financiranju stručnog usavršavanja utvrđeno je da tužitelj raskida ugovor na dan 03.svibnja 2022. (članak 2.), te da je radnica dužna vratiti tužitelju ukupne troškove stručnog usavršavanja u iznosu od 140.482,83 kune koji predstavljaju glavnicu plus kamatu.

11. Osnovanost tužbenog zahtjeva temelji se na Ugovoru o pohađanju i financiranju stručnog usavršavanja te odredbi članka 368. stavak 2 i 5. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; u daljnjem tekstu ZOO). Tužena je sklapanjem Ugovora o pohađanju i financiranju stručnog usavršavanja preuzela obvezu da će u slučaju raskida ugovora prije ugovorenog roka vratiti troškove usavršavanja uvećano za 5% kamata.

12. U konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu članka 9. ZOO-a u vezi sa člankom 4. Ugovora o pohađanju i financiranju stručnog usavršavanja. Tužena je sklapanjem navedenog ugovora preuzela obvezu da će u slučaju ako raskine ugovor prije ugovorenog roka , vratiti tužitelju sve troškove vezano uz usavršavanje uvećano za 5% kamata, a njena obveza proizlazi upravo iz odredbe članka 9. ZOO-a koja odredba izražava načelo poštivanja discipline u ispunjavanju obveze iz ugovora, a u svezi sa člankom 8.stavak 4. Zakona o radu.

Navedeni stav potvrđen je odlukama Revr 333/2017 od 20.11.2018., Revr- 853/2013, U-III958/19 od 12.11.2020.

13. Raskidom ugovora na traženje tužene je dospjela obveza tužiteljice isplatiti obvezu preuzetu navedenim ugovorom koja se odnosi na ime troškova usavršavanja. Stoga sud nije prihvatio navode tužene iz njenog iskaza da nije bila svjesna u trenutku potpisivanja ugovora o školovanju da se radi o obvezi ostanka na radu 3 godine, jer su se prije sklapali na 2 godine te da je s poslodavcem razgovarala da će se naplatiti razmjerna obveza naknade za školovanje obzirom da je odradila 80%, jer je njen iskaz u suprotnosti da navodima iz tužbe kao i Odluke o raskidu, tužena je visokoobrazovana osoba koja treba razumjeti sve odredbe ugovora koje potpisuje. Valja istaknuti da tužena navodi da nije podnijela pravne radnje da navedeni dug smanji razmjerno.

14. Suprotno navodima tužene sud je utvrdio da su stranke u ovom postupku kao ugovorne stranke legitimno koristile svoja prava i obveze , a koja imaju podlogu u Zakonu o radu i ZOO i koji zakoni , polazeći od položaja ugovornih stranaka, uređuju njihove međusobne odnose na načelu slobode ugovaranja te savjesnosti i poštenja i dužnosti ispunjenja ugovornih obveza, pa su navodi tužene neosnovani.

15. Slijedom navedenog je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti, a visina potraživanja je utvrđena na način sukladno Ugovora o pohađanju i financiranju stručnog usavršavanja , a predstavlja glavnicu uvećanu za 5 %, ukupno 18.645,28 eura.

16. Odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji se na članku 29. stavak 2. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29.ZOO, a teče od dana podnošenja tužbe odnosno 13.07.2022. kada je tužena došla u zakašnjenje.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, troškovnika, te vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.

Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 250 bodova, podneska od 24.11.2022.18.07.2025. od 250 bodova, podneska od 25.07.2022., 28.09.2022., 18.04.2023. od 25 bodova, pristupa na ročište od 18.04.2024. i 19.09.2024. od po 25 bodova , te ročišta od 17.07.2024., 22.10.2024.,08.10.2025. od po 250 bodova (primjenom Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1 OT), ukupno bodova 1625 (vrijednost 1 boda = 2,00 eura), na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a ukupno 4.062,50 eura , te troškovi sudske pristojbe na tužbu i troškove dostavljača ukupno 162,83, sveukupno 4.225,33 eura.

18. Tužitelju je temeljem članka 151. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 30. listopada 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženici po punomoćniku