Poslovni broj: Gž-244/2023-2

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Alena Goluba kao predsjednika vijeća, suca Antuna Dominka kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vesne Šuflaj Šestak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M., OIB: …, Z., zastupan po punomoćniku B. Š., odvjetniku u OD M. i Š. u Z., protiv tuženika M. M., OIB: …, V., radi raskida ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-300/2021 od 23. studenog 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Žalba tužitelja se uvažava pa se presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-300/2021 od 23. studenog 2022. godine preinačuje tako da se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja i sudi:

1. Raskida se Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između tužitelja J. M., iz Z., OIB: …, kao primatelja uzdržavanja, i tuženika M. M. iz V., OIB: …, kao davatelja uzdržavanja.

 

2. Nalaže se tuženiku M. M. iz V., OIB: …, da tužitelju J. M. iz Z., OIB: … po pravomoćnom okončanju ovog postupka izda tabularnu ispravu kako bi se isti mogao upisati kao isključivi vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb i to:  suvlasnički dio od 1/2 nekretnine koja se sastoji od 85,722/10000 dijela zkč.br.2404 zgrada u Z. i K., površine 1597 čhv, 5745 čm upisana u zk.ul.2942 k.o. T. povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine – trosobnog stana br.29 tip 3/EL na 4. katu, površine 93,94 čm, u koju površinu i razmjer je uključeno i pripadajuće spremište 28, površine 10,99 čm, a ukoliko tuženik ne izda tabularnu ispravu, istu će zamijeniti ova Presuda.

 

3. Nalaže se tuženiku M. M. iz V., OIB: …, nadoknaditi tužitelju J. M. iz Z., OIB: …, trošak ovog postupka u iznosu od 6.117,69 EUR / 46.093,75 kuna[1], uvećano za pripadajuću zateznu kamatu, do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, s tim da navedena kamate teče na iznos troška od 34.375,00 kuna / 4.562,35 EUR počevši od 23. studenog 2022. godine pa do isplate, a na iznos troška od 11.718,75 kuna / 1.555,34 EUR počevši od 28. rujna 2023. godine pa do isplate,  sve to u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.) Presudom Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-300/2021 od 23. studenog 2022. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo da se raskine Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između tužitelja J. M., iz Z., kao primatelja uzdržavanja te tuženika M. M. iz V., kao davatelja uzdržavanja; da se naloži  tuženiku M. M. iz V., da tužitelju J. M. iz Z.,  po pravomoćnom okončanju ovog postupka izda tabularnu ispravu kako bi se isti mogao upisati kao isključivi vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb i to:  suvlasnički dio od 1/2 nekretnine koja se sastoji od 85,722/10000 dijela zkč.br.2404 zgrada u Z., površine 1597 čhv, 5745 čm upisana u zk.ul.2942 k.o. T. povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine – trosobnog stana br.29 tip 3/EL na 4. katu, površine 93,94 čm, u koju površinu i razmjer je uključeno i pripadajuće spremište 28, površine 10,99 čm, a ukoliko tuženik ne izda tabularnu ispravu, da će istu zamijeniti ova presuda, a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

2.) Protiv navedene presude žalbu izjavljuje tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/88., 57/11., 25/13., 89/14., 79/19., 80/22. i 114/22. – u daljnjem tekstu: ZPP), pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži tako da pobijanu presudu preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz dosudu parničnog troška uključujući i trošak izjavljivanja žalbe, ili da ju ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3.) Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.) Žalba je osnovana.

5.) Predmet spora je zahtjev za raskidanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji su stranke zaključile dana 31. svibnja 2019. godine te povrat vlasništva imovine (nekretnine) koja je bila predmetom navedenog ugovora, s tim da je navedeni zahtjev tužitelj temeljio na činjeničnim tvrdnjama o neizvršavanju ugovornih obveza tuženika.

6.) U postupku pred prvostupanjskim sudom, kao niti u ovom žalbenom postupku, nije sporno da su stranke, tužitelj kao primatelj a tuženik kao davatelj uzdržavanja, dana 31. svibnja 2019. godine sklopili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (dalje: "Ugovor").  

 

6.1.) U ovom žalbenom stadiju postupka sporno je da li tuženik ispunjava svoje obveze ili ne, odnosno da li je na strani tuženika došlo do bitno promijenjenih okolnosti uslijed kojih ne može ispunjavati ugovorne obveze, što bi bilo temelj za raskid Ugovora.

 

7.) Navedeni tužbeni zahtjev sud prvog stupnja ocjenjuje neosnovanim jer, polazeći od međusobno potpuno suprotstavljenih iskaza stranaka te da je na tužitelju teret dokazivanja postojanja razloga za raskid ugovora, nalazi utvrđenim da tužitelj nije na siguran način dokazao da tuženik neopravdano ne izvršava svoje ugovorne obveze, odnosno da mu od početka sklapanja ugovora nije davao niti mu sada daje ugovoreno uzdržavanje, niti je dokazao da bi na strani tuženika postojale neke objektivne okolnosti koje bi ga priječile u ispunjavanju svojih ugovornih obveza. Slijedom toga, a budući da tužitelj osim svoga stranačkog iskaza nije sudu ponudio druge odgovarajuće dokaze za utvrđivanje navedenih okolnosti, sud zaključuje kako u predmetnom slučaju ne postoje razlozi za raskid ugovora u smislu odredbi čl.583.st.3. i čl.584. u svezi čl.589. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje: ZOO/05), zbog čega odbija postavljeni tužbeni zahtjev.

 

8.) Osnovano tužitelj u podnesenoj žalbi ističe da navedeni zaključak suda prvog stupnja nije ispravan – jer isti proturječi stanju predmetnog spisa te u njemu postojećim dokazima, čak što više da isti proturječi i samom iskazu tuženika iz kojeg izvjesno proizlazi ne izvršavanje ugovorom preuzetih obveza uzdržavanja, čime je od strane suda prvog stupnja učinjena i bitna povreda postupka iz odredbe čl.354.st.2.t.11. ZPP-a.

 

8.1.) Počinjenje navedene bitne povrede postupka u predmetnom slučaju, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije razlog za ukidanje prvostupanjske presude, jer je navedenu manjkavost donesene odluke bilo moguće otkloniti u ovom žalbenom postupku na temelju stanja spisa i u njemu postojećih dokaza, što je i učinio ovaj drugostupanjski sud temeljem procesnih ovlasti sadržanih u odredbama čl.373.a st.1.t.2. u svezi st.3. ZPP-a. Naime, tom je odredbom propisano  da će drugostupanjski sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno da presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe da je bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze (st.1.t.2.); i da navedeni način drugostupanjski sud može postupiti i kada nađe da je od strane suda prvog stupnja počinjena bitna povreda postupka iz čl.354.st.2.t.11. ZPP-a.

 

9.) Odredbom čl.589. ZOO/05 propisano je da se na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog zakona o ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Odredbom čl.583.st.3. ZOO/05 je propisano da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga ne ispunjava svoje ugovorom preuzete obveze, a odredbom čl.584.st.1. istog zakona propisano je da se na ugovor o doživotnom uzdržavanju primjenjuju opće odredbe ovoga zakona o izmijenjenim okolnostima.

 

10.) Iz predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (list 8-10) sklopljenog po strankama izvjesno proizlazi (čl.3.) "da se je davatelj uzdržavanja obvezao da će o primatelju uzdržavanja brinuti, skrbiti i uzdržavati ga sve do njegove smrti tako što će mu on osobno ili putem drugih osoba u njegovo ime pripremati dnevne obroke hrane, prati mu i peglati rublje, pružati mu svu potrebnu pomoć i njegu, odvoziti ga liječniku i dovoziti od liječnika, pribavljati mu potrebne lijekove, te u svemu lijepo i s pažnjom prema njemu postupati, a nakon smrti sahraniti ga prema mjesnim običajima".

 

10.1.) Nema spora da zbog neizvršavanja neke od navedenih ugovorom preuzetih obveza primatelj uzdržavanja (tužitelj) je ovlašten, pozivom na odredbu čl..583.st.3. ZOO/05, zahtijevati raskid sklopljenog ugovora. To primatelj uzdržavanja ne bi imao pravo samo ukoliko je sam nekim svojim postupkom skrivio neizvršavanje neke od navedenih obveza davatelja uzdržavanja, ili ukoliko je bez opravdanih razloga sam odbio primati uzdržavanje. Isto tako, primatelj uzdržavanja ne bi imao pravo zahtijevati raskid ugovora niti onda kada se radi o neispunjenju neznatnog dijela obveze (čl.367. ZOO/05).

 

11.) Na okolnost postojanja razloga za raskid ugovora u smislu odredbe čl.583.st.3. ZOO/05 (ne izvršavanja ugovornih obveza davatelja uzdržavanja) tužitelj je tijekom postupka predložio izvođenje dokaza samo saslušanjem stranaka, i druge dokaze tijekom postupka nije predlagao, kao što niti tuženik, osim svoga saslušanja, nije predlagao izvođenje dokaza radi utvrđenja onih činjenica temeljem kojih se je protivio tužbi i postavljenom zahtjevu – da je izvršavao ugovorom preuzete obveze.

 

11.1.) U pravu je sud prvog stupnja da bi teret dokaza za postojanje razloga za raskid ugovora bio na tužiteljskoj strani – tj. na primatelju uzdržavanja, no to što je radi dokazivanja postojanja tih razloga on predložio samo dokaz svojim saslušanjem (a ne i neke druge dokaze – na primjer saslušanjem svjedoka) pri čemu je njegov iskaz suprotstavljen iskazu tuženika (davatelj uzdržavanja), samo po sebi, nije dostatno za izvođenje zaključka da tužitelj nije na izvjestan način dokazao postojanje razloga za raskid ugovora. Takav zaključak mogao bi se izvoditi samo u situaciji kada sud, nakon izvršene analize iskaza obje stranke, u skladu sa odredbom čl.8. ZPP-a, ocijeni da postoje okolnosti zbog kojih se iskazu primatelja uzdržavanja ne može pokloniti vjera, tj. kada ocjeni da njegov iskaz nije istinit. Međutim, u tom slučaju bi sud morao i navesti razloge zbog kojih je na takav način ocijenio njegov iskaz, tj. zbog čega njegov iskaz nije prihvatio, a zbog čega je iskaz protivne strane (tuženika – davatelja uzdržavanja) prihvatio kao istinit.

 

11.2.) Iz razloga pobijane presude proizlazi da je sud prvog stupnja vršio analizu iskaza obje stranke, i iskaz tužitelja i iskaz tuženika, i iz tih razloga ne proizlazi da sud prvog stupnja iskaz primatelja uzdržavanja (tužitelj) ocjenjuje neistinitim, nevjerodostojnim ili neživotnim, već samo ističe da se radi o iskazu koji je potpuno oprečan iskazu davatelja uzdržavanja (tuženik), i da se zbog toga, kao i zbog činjenice da je prije sklapanja predmetnog ugovora između stranaka postojao odnos povjerenja jer je tužitelj tuženiku izdavao razne punomoći za poduzimanje različitih radnji u njegovu korist te da je, i prema iskazu samog tužitelja, tijekom 2020. ili 2021., tuženik vozio tužitelja u Z. kod njegove sestre, na temelju takvog iskaza ne može sa potrebnim stupnjem sigurnosti zaključiti o postojanju razloga za raskid ugovora. Ovakav zaključak suda prvog stupnja, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije pravilan te se ne može prihvatiti.

 

12.) Naime, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, može se prihvatiti konstatacija suda prvog stupnja da su iskazi stranaka, u načelu, u opreci, odnosno da su međusobno suprotstavljeni – jer tužitelj u svojem iskazu (list 78) tvrdi da tuženik nije izvršavao niti jednu od preuzetih ugovornih obveza, odnosno da ono što je za njega učinio da mu je on to posebno platio, a tuženik je pak u svojem iskazu (list 91) tvrdio da je ispunjavao i da ispunjava ugovorom preuzete obveze.

 

12.1.) Međutim, kada se imaju u vidu cjeloviti iskazi obje stranke, a osobito iskaz tuženika (davatelja uzdržavanja), tada se ne može izvoditi zaključak da su navedeni iskazi u potpunosti u opreci, jer i iz iskaza samog tuženika proizlazi da on nije izvršavao sve ugovorom preuzete obveze prema tužitelju kao primatelju uzdržavanja, a za one za koje je tvrdio da ih je izvršavao nije sudu predložio niti jedan drugi odgovarajući dokaz.

 

12.2.) Naime, iz iskaza tuženika (list 91), koji je sud prvog stupnja imao u vidu, proizlazi da je on, u izvršavanju sklopljenog ugovora, tužitelju podizao mirovinu ali da to u posljednje vrijeme ne čini (posljednjih nekoliko mjeseci mirovinu mu podiže rođakinja); da mu njegova supruga dnevno priprema jedan obrok koji mu odnose u njegovu kuću on, njegova supruga ili kćerka, ili mu obrok naruče u restoranu; da mu je donosio lijekove ali da to čine i druge osobe (podstanarka); da su mu njegova supruga i kćerka obradili baštu te da su mu nedavno za zimu pilili drva. Međutim, tuženik je iskazao i to – da tužitelju ne peru i ne peglaju rublje i odjeću; da si tužitelj sam kupuje i nabavlja kućne potrepštine; da tužitelja ne voze i ne odvode  liječniku već to čini on sam, iako u svojem iskazu navodi da je tužitelj teško bolestan, dementan i da ima razne poremećaje; da tužitelj sam upravlja osobnim vozilom i sam odlazi u posjete sestri u S. (tuženik mu je bio u pratnji samo jednom).

 

13.) Dakle, i iz iskaza samog tuženika proizlazi da tuženik nije u potpunosti izvršavao sve ugovorom preuzete obveze. Naime, iz odredbe čl.3. sklopljenog ugovora jasno proizlazi da je tuženik preuzeo skrbiti, između ostalog, i o higijeni tužitelja – tj. prati mu rublje i odjeću te istu peglati, no sam tuženik u svojem iskazu jasno navodi da tu obvezu nije izvršavao, pri čemu nije naveo zbog čega to nije činio, odnosno nije ustvrdio da tu obvezu nije izvršavao zbog toga što to tužitelj nije htio, odnosno zbog toga što je on ispunjavanje te ugovorne obveze odbijao. Nadalje, iz naprijed navedene odredbe ugovora izvjesno proizlazi da se je tužitelj obvezao skrbiti i o zdravlju tužitelja, što također predstavlja značajnu ugovornu obvezu imajući u vidu i životnu dob tužitelja te njegovo zdravstveno stanje (sam tuženik u iskazu kaže da je tužitelj bio teško bolesna osoba). Međutim, iz iskaza tuženika proizlazi da niti tu ugovornu obvezu nije izvršavao – jer je tužitelj sam odlazio k liječniku, a nije se u potpunosti brinuo niti o opskrbljenosti tužitelja potrebnim lijekovima jer je iskazao da mu je povremeno donosio lijekove ali da su to činile i druge osobe. Pri tome tužitelj nije ustvrdio da navedenu obvezu nije izvršavao jer je to tako htio tužitelj, odnosno da je tužitelj izvršavanje te obveze odbijao. Konačno, iz iskaza tuženika proizlazi da nije vodio brigu niti o nabavki tužitelju potrebnih kućanskih namirnica, jer da je to također sam za sebe obavljao tužitelj.

 

13.1.) Ugovorne obveze davatelja uzdržavanja vezano za održavanje higijene (pranje i peglanje rublja i odjeće) primatelja uzdržavanja, vezano za njegovo liječenje (odlasci liječniku te redovita i uredna skrb o lijekovima), kao i vezano za nabavku potrebnih mu kućnih potrepština i namirnica, zasigurno jesu vrlo bitne ugovorne obveze, odnosno, prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, ne ispunjavanje tih ugovornih obveza nikako se ne može smatrati neispunjenjem neznatnog dijela ugovorom preuzetih obveza niti prema njihovu obimu niti prema njihovu značaju za život osobe koju se uzdržava.

 

14.) Prema tome, kada se dovede u vezu naprijed navedeni iskaz tuženika sa iskazom tužitelja u onom dijelu gdje on tvrdi da tuženik nije izvršavao ugovorom preuzete obveze, tada je moguće na izvjestan način zaključiti da tuženik doista nije izvršavao sve obveze koje je kao davatelj uzdržavanja preuzeo prema tužitelju kao primatelju uzdržavanja, i to vrlo bitne obveze za svakodnevni život primatelja uzdržavanja. S obzirom na to s jedne strane, a s druge strane obzirom na to da tuženik nije tijekom postupka tvrdio, pa onda niti dokazivao, da neku od navedenih obveza nije izvršavao zato što to nije htio primatelj uzdržavanja, odnosno zbog toga što je to on odbijao, na temelju iskaza stranaka moguće je zaključivati o postojanju razloga za raskid ugovora u smislu odredbe čl.583.st.3. ZOO/05, koja odredba se, temeljem odredbe čl.389. ZOO/05, primjenjuje i na ugovore o dosmrtnom uzdržavanju.

 

14.1.) Dakle, postupajući u skladu sa odredbom čl.373.a st.1.t.2. u svezi st.3. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja, imajući u vidu iskaze obje stranke, nalazi da je sud prvog stupnja izveo potpuno pogrešan zaključak o tome da tužitelj u provedenom postupku nije dokazao postojanje razloga za raskid predmetnog ugovora te da je stoga pogrešno i primijenio materijalno pravo kada je odbio tužiteljev zahtjev za raskid ugovora. Stoga je, pozivom na navedenu odredbu, žalbu tužitelja valjalo uvažiti kao osnovanu a pobijanu prvostupanjsku presudu preinačiti prihvaćanjem postavljenog tužbenog zahtjeva za raskid ugovora, ali i zahtjev za vračanje u vlasništvo nekretnine na kojoj se je tuženik uknjižio kao vlasnik temeljem raskinutog ugovora.

 

15.) Kako je uslijed uvažavanja žalbe tužitelja došlo do preinake prvostupanjske presude to je onda, u skladu sa odredbom čl.166.st.2. ZPP-a, valjalo odlučiti i o troškovima parničnog postupka.

 

15.1.) Tužitelj je u predmetnom parničnom postupku u cijelosti uspio sa postavljenim zahtjevom pa mu stoga, u skladu sa odredbom čl.154.st.1. ZPP-a, pripada pravo na cjelokupni parnični trošak koji je, u skladu sa odredbom čl.155. ZPP-a, bio potreban za vođenje predmetne parnice.

 

16.) Trošak tužitelja, na koji on ima pravo u skladu sa naprijed navedenim odredbama, iznosi ukupno 46.093,75 kuna ili  6.117,69 EUR, i taj se trošak sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, koji je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora, u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12. i dr. – dalje: Odvjetnička tarifa) te u granicama postavljenog zahtjeva za naknadu troška. Tužitelju nije dosuđen trošak sudskih pristojbi jer nije dokazao nastanak navedenog troška, odnosno plaćanje pristojbe niti na tužbu, niti na presudu niti na žalbu.

 

17.) Naprijed navedeni trošak odnosi se na trošak postupka pred prvostupanjskim sudom u iznosu od 34.375,00 kuna / 4.562,35 EUR, i na trošak ovog žalbenog postupka u iznosu od 11.718,75 kuna / 1.555,34 EUR.

 

17.1.) Trošak koji je nastao u postupku pred prvostupanjskim sudom odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 5.000,00 kuna (500 bodova x 10,00 kuna)  u skladu sa Tbr.7.t.1. Odvjetničke tarife, na trošak sastava podneska od 15.11.2021. u iznosu od 5.000,00 kuna (500 bodova x 10,00 kuna) u skladu sa Tbr.8.t.1. Odvjetničke tarife, na trošak zastupanja na tri ročišta (03.05.22., 06.09.22., 21.10.22.) u iznosu od po 5.000,00 kuna za svako (500 bodova x 10,00 kuna) u skladu sa Tbr.9.t.1. Odvjetničke tarife, na trošak zastupanja na jednom ročištu (12.07.22.) u iznosu od 2.500,0 kuna (250 bodova x 10,00 kuna) u skladu sa Tbr.9.t.2. Odvjetničke tarife, i na trošak obračunatog PDV-a u iznosu od 6.875,00 kuna u skladu sa Tbr.42. Odvjetničke tarife.

 

17.2.) Trošak žalbenog postupka odnosi se na trošak sastava žalbe u iznosu od 9.375,00 kuna odmjerenog u skladu sa Tbr.10.t.1. Odvjetničke tarife (500 bodova x 15,00 kuna uvećano za 25 %), i na trošak obračunatog PDV-a u iznosu od 2.343,75 kuna.

 

18.) Slijedom naprijed izloženog valjalo je, temeljem odredbe čl.380.t.3. ZPP-a, preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka te dosuditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.117,69 EUR / 46.093,75 kuna, s tim da je na dio troška koji je nastao pred prvostupanjskim sudom tužitelju dosuđena zakonska zatezna kamata od dana donošenja prvostupanjske presude, a na trošak ovog žalbenog postupka od dana donošenja drugostupanjske presude.

 

 

Bjelovar, 28. rujna 2023.

 

 

                                                                                                 Predsjednik vijeća

 

                                                                                                         Alen Golub v. r.