Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-450/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji Ivančici Klinec, u pravnoj stvari tužitelja ĆL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Kostanjevec Rožmarić, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika, Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu br. 320-50-3867060, solemniziranog po javnom bilježniku Jagodi Vajdić Sevšek iz Varaždina dana 9. siječnja 2007., pod poslovnim brojem OU-44/2007, sklopljenog između tužitelja, ĆL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita, i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, kao kreditora, a koja glasi: "NAKNADA 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela." Te navedena odredbe na proizvodi pravni učinak za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, da tužitelju, ĆL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade za obradu kredita isplati iznos od 290,35 EUR (slovima: dvijesto devedeset eura i trideset pet centi), s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 11. siječnja 2007. do isplate i to po stopi od 15% godišnje od 11. siječnja 2007. do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za stri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, da tužitelju, ĆL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], nadoknadi nastali parnični trošak u iznosu od 69,91 EUR (šezdeset devet eura i devedeset jedan cent), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. listopada 2025., kao dana donošenja ove presude, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za stri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja, ĆL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], za nadoknadom troškova ovog parničnog postupka, iznad dosuđenog iznosa od 69,91 EUR (do zatraženog iznosa od 76,54 EUR), kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj, ĆL, podnio je ovom sudu dana 2. rujna 2025. tužbu protiv tuženika, Raiffeisenbank Austria d.d., u kojoj navodi da je u svojstvu korisnika kredita dana 08. siječnja 2007. sklopio s tuženikom kao kreditorom potrošački Ugovor o kreditu broj: 320-50-3867060, i to auto kredit, koji je solemniziran po javnom bilježniku Jagodi Vajdić Sevšek iz Varaždina dana 09.01.2007. pod brojem OU-44/2007, a kojim mu je odobren iznos kredita od 14.500,00 CHF uz obvezu povrata u mjesečnim ratama i uz ugovorenu kamatnu stopu, no da je uz redovne kamate i druge troškove tužitelju odredbom čl. 3. Ugovora nametnuta obveza plaćanja tzv. ulazne naknade za obradu kredita u iznosu od 3,30% iznosa kredita, jednokratno, a koju je tužitelj bio dužan platiti prilikom prvog korištenja kredita što je i učinio dana 10. siječnja 2007. u iznosu od 2.187,71 kn odnosno 290,35 EUR. Tužitelj nadalje navodi kako mu prilikom sklapanja predmetnog ugovora nisu dana nikakva pojašnjenja o svrsi navedene naknade, njezinu izračunu, osnovi za njezino određivanje niti je bio upoznat s bilo kakvim važećim cjenikom kreditora. Ističe kako odredba o plaćanju predmetne naknade nije bila predmet individualnih pregovora, već je bila sastavni dio unaprijed pripremljenog obrasca ugovora, koji tužitelj nije imao mogućnost mijenjati, dopunjavati ili osporiti, a niti dobiti detaljne informacije o sadržaju i svrsi naknade te takvu ugovornu odredbu koja stvara značajnu neravnotežu na štetu potrošača nije transparentna, nije precizna i nije utemeljena na stvarno pruženoj usluzi, već se naplaćuje bez ikakvog stvarnog protučinjenja. Navodi da je riječ o unaprijed formuliranoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te je ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, obzirom tužitelju nije jasno i nedvosmisleno prezentiran odnos između iznosa naknade i zauzvrat pruženih usluga čiji bi se troškovi trebali pokriti tom naknadom, u smislu koji su to objektivno nastali troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa sporne naknade, odnosno koji opravdavaju plaćanje iste. Zaključno tužitelj navodi kako nije imao mogućnosti pregovora niti izbora odbijanja prihvaćanja te odredbe jer u tom slučaju tuženik ne bi ni sklopio ugovor, a što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Ujedno se poziva na pravno stajalište VSRH da su ugovorne odredbe koje nameću potrošaču neobrazložene troškove bez mogućnosti pregovaranja ništetne te se poziva na odredbe čl. 322., 323., 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima,

2. Ovosudnim rješenjem poslovni broj: P-450/2025-2 od 4. rujna 2025. tuženiku je dostavljena tužba sa svim prilozima te je tuženik pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave rješenja podnese pisani odgovor na tužbu, uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu ZPP).

3. Tuženiku je tužba sa svim prilozima i rješenje Općinskog suda u Varaždinu, broj: P-450/2025-2 od 4. rujna 2025. uredno dostavljena dana 15. rujna 2025. (dostavnica na poleđini lista 33 spisa), no tuženik u ostavljenom roku od 30 dana nije podnio pisani odgovor na tužbu, slijedom čega je sud, utvrdivši da su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 331.b.st. 1. ZPP-a odlučio kao u izreci.

4. Odredbom čl. 331.b st. 1. ZPP-a propisano je da se presuda zbog ogluhe može donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

- ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

- ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

- ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate,

- ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Tuženik, iako mu je tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljena, nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku, a sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, kao i da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s općepoznatim činjenicama kao niti s dokazima koje je uz tužbu priložio sam tužitelj – potvrda tužitelja o visini naplaćene naknade od 25. srpnja 2025., Ugovor o kreditu broj 320-50-3867060 od 08.01.2007., uz dostavljenu sudsku praksu). Također, sud je utvrdio i da ne postoje nikakve općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da bi tuženika opravdani razlozi spriječili da podnesu odgovor na tužbu.

6. Kao što je to naprijed već izneseno, sud je osnovanost tužbenog zahtjeva utvrdio već iz činjenica navedenih u tužbi. Naime, odredbom čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07; koji je bio na snazi u trenutku sklapanja ugovora o kreditu; dalje u tekstu ZZP/07) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako , suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Nadalje, odredbom čl. 102. st. 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a stavkom 2. propisano je da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Odredbom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje u tekstu ZOO) propisane su posljedice ništetnosti te je tako propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, odredbom čl. 1111. ZOO-a propisano je opće pravilo stjecanja bez osnove – kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Konačno, odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

7. Nalazeći da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke koje donošenje presude zbog ogluhe čine osnovanom i zakonitom, valjalo je temeljem odredaba čl. 331.b.st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude i usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev. Stopa zateznih kamata precizirana je za pojedina razdoblja sukladno izmjenama čl. 29.st.2. ZOO-a.

8. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 155. ZPP-a. Naime, odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. U ovom je sporu tužitelj uspio u cijelosti kako u pogledu zatraženog glavničnog iznosa, tako i sporednog potraživanja u vidu zateznih kamata, pa je stoga tuženik dužan tužitelju u cijelosti naknaditi troškove postupka.

8.1. Kao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice sud je tužitelju priznao troškove sastava tužbe u zatraženom iznosu od 50,00 EUR, temeljem Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023; dalje u tekstu Tarifa). Osim navedenog, tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 13,27 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 EUR, sve sukladno vrijednosti predmeta spora i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23).

8.2. Slijedom navedenog, tužitelju su priznati ukupni troškovi ovog postupka u iznosu od 69,91 EUR, koje mu je tuženik, obzirom je u cijelosti izgubio spor, dužan naknaditi, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja teče od dana donošenja ove presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151.st. 3. ZPP-a prema kojoj parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, a o zateznim kamatama na iznos parničnog troška odlučuje sud na zahtjev stranka.

9. Temeljem citiranih zakonskih odredbi odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu, 30. listopada 2025.

Sutkinja

Ivančica Klinec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili preporučeno poštom, pismeno u 3 primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dostaviti:

1. Tužitelj, po punomoćnici, Ivani Kostanjevec Rožmarić, odvjetnici u Varaždinu.

2. Tuženik, Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Zagreb, Magazinska cesta 69.