Broj: Ppž-2543/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog SŠ zbog prekršaja iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10.,74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog SŠ zastupanog po braniteljici ĆŠ odvjetnici iz [adresa], podnijete protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 17. veljače 2023., broj: Pp-1180/2022, u sjednici vijeća održanoj dana 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog SŠ i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljeni SŠ je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 60 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci od 17. veljače 2023., broj: Pp-1180/2022, okrivljeni SŠ je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura koju je dužan platiti u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca u koje trajanje će se uračunati vrijeme na koje mu je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta mjerom opreza, te je obvezan na plaćanja troškova postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni SŠ je pravodobno po braniteljici podnio žalbu iz svih žalbenih razloga.

Žalitelj predlaže da ga se oslobodi optužbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) nije utvrdio da su počinjene bitne povrede postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti su povrijeđene odredbe materijalnog prava na štetu okrivljenika.

5. Iako je žalitelj žalbu podnio iz svih žalbenih razloga, po ocjeni ovog suda iz sadržaja žalbe proizlazi da je žalbu podnio zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni i zaštitnoj mjeri.

5.1. Žalitelj ističe da mu je policija bila dužna ponuditi preliminarno testiranje na droge na licu mjesta i samo u slučaju pozitivnog rezultata vođenje na liječnički pregled vađenjem krvi.

6. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je valjano proveo postupak u kojem je ispitao okrivljenika, te je u dokaznom postupku kao svjedoka ispitao policijskog službenika AŠ i čitao je dokumentaciju spisa, te je potom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno donio valjanu odluku o krivnji okrivljenika.

6.1. Pravilno je po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud i obranu okrivljenika cijenio priznanjem prekršaja iako je okrivljenik odbijanje da se podvrgne liječničkom pregledu nastojao opravdati time što je tvrdio da mu policajci nisu ponudili preliminarni test na droge, pa da time što je odbio podvrgnuti se liječničkom pregledu nije počinio inkriminirani prekršaj.

6.2. Ovo stoga, što iz same odredbe članka 282. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jasno proizlazi da je odabir metode ispitivanja prisustva droga u organizmu vozača na strani policije i preliminarno ispitivanje ne bi bilo uvjet za ponudu podvrgavanju liječničkom pregledu niti da je tako nesporno utvrđeno, a što u ovom predmetu nije slučaj.

7. Prvostupanjski sud je kao svjedoka ispitao policijskog službenika koji je jasno opisao način na koji su navedene zgode utvrdili prekršaj, objasnio je kako postupaju u slučaju sumnje na konzumiranje droga od strane vozača i žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost postupanja policajaca, a okrivljenik je u svakom slučaju, da je bio uvjeren kako bi rezultat ispitivanja bio negativan, mogao pristati na liječnički pregled, dok izneseni razlozi žurbe nisu niti vjerojatni niti uvjerljivi kao razlog odbijanja pregleda.

8. Okrivljenikov branitelj je tijekom postupka svjedoku postavljao pitanja na koja je on decidirano i uvjerljivo odgovarao i pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik počinio inkriminirani prekršaj, a ovaj sud smatra da niti žalbenim navodima odluka o krivnji nije dovedena u pitanje.

9. Ispitujući potom odluku o kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti koje su odlučne za odluku o kazni, olakotnim je cijenio dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika, činjenicu da je student te mu je izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu za navedeni prekršaj, opravdano držeći da je tako izrečena kazna srazmjerna težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Okrivljeniku je pravilno primijenjen novi Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ 114/22.) koji je zbog propisanih kazni našto blaži za okrivljenika jer je starim zakonom bila propisana novčana kazna od 10.000 do 20.000 kuna ili kazna zatvora do 60 dana, dok je novim zakonom propisana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana. Kako u postupku nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti i po ocjeni ovog suda nema uvjeta za ublažavanjem novčane kazne ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa.

9.1. Prvostupanjski sud je okrivljeniku dao duži rok za plaćanje kazne i upozoren je ako u tom roku plati 2/3 izrečene kazne da će se ista smatrati plaćenom u cijelosti.

10. Odluka o zaštitnoj mjeri je pravilna i zakonita srazmjerna težini počinjenog prekršaja koji je po propisanoj kazni jedan od najtežih prometnih prekršaja zbog čega proizlazi realna mogućnost da će okrivljenik prekršaj ponoviti. Zbog toga ovaj Sud smatra da je ista opravdana u navedenom trajanju kako bi se otklonili uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na činjenje novog prekršaja. Trajanje zaštitne mjere nije prestrogo, izrečeno je bliže zakonom propisanom minimalnom trajanju zaštitnih mjera (koje je propisano od jednog mjeseca do dvije godine).

11. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 70,00 EUR, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

12. Slijedom navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 30. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Nada Horvatović,v.r.

Davorko Kučan,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravka : za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.