Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž R-116/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Požar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB: 51401063283, 21000 Split, Spinčićeva 1, radi isplate, u povodu žalbe tužiteljice izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1101/2023-8 od 22. srpnja 2025., dana 30. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužiteljice te se ukida u cijelosti rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1101/2023-8 od 22. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem u točci I izreke ukinute su sve provedene parnične radnje koje je u ime i za račun tužiteljice RB poduzela Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, dok je točkom II rješenja tužiteljičina tužba odbačena.
2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica u cijelosti navodeći da to čini iz svih žalbenih razloga, no iz sadržaja žalbe proizlazi da su razlozi pobijanja pogrešna primjena materijalnog prava te bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud navedeno rješenje preinači i utvrdi da odvjetnica Martina Radić Šunjić ima potrebno ovlaštenje (punomoć) za vođenje prvostupanjskog postupka, podredno da ga ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnje suđenje.
3. U žalbi tužiteljica ističe da u uvodnom dijelu pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da tužiteljicu u ovom predmetu zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, kojoj je pobijano rješenje i dostavljeno, pa joj nije jasno, ako prvostupanjski sud već smatra da imenovani punomoćnica nema punomoć za zastupanje tužiteljice, zbog čega ju onda navodi kao punomoćnicu te joj vrši dostavu sudske odluke. Navodi da je uz tužbu priložena punomoć za zastupanje koja je izdana od strane tužiteljice, a prigovore koji se tiču zastupanja stranke može izjaviti samo ona stranka koje se ti nedostaci tiču, budući da je svrha odredbi ZPP-a u tome da se zaštiti neuredno zastupana stranka, a ne da se omogući njezinom protivniku da joj oteža procesni položaj. Stoga smatra da je prvostupanjski sud neosnovano pozvao osobno tužiteljicu da se izjasni je li opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić za podnošenje tužbe, uz to propuštajući prethodno naložiti njezinoj punomoćnici podnošenje punomoći, pa da je posljedično tome i nezakonito donio pobijano rješenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tužiteljice je osnovana.
6. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Ispitujući na taj način pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ali je počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju žalbom ukazuje tuženik.
8. Iz obrazloženja pobijanog prvostupanjskog rješenja proizlazi da je rješenjem toga suda od 31. siječnja 2025. prvostupanjski sud pozvao tužiteljicu da se izjasni je li opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić za podnošenje predmetne tužbe, sve iz razloga jer je tuženik u odgovoru na tužbu osporio da bi odvjetnica Martina Radić Šunjić bila opunomoćena od strane tužiteljice RB da pokrene ovaj sudski spor. Prvostupanjski sud navodi da je predmetno rješenje tužiteljica uredno zaprimila 12. veljače 2025., ali da nije postupila po istom, pa ukida provedene radnje i odbacuje tužbu, pri čemu navodi da odvjetnica koja je podnijela tužbu u ime tužiteljice nema punomoć za ovaj postupak, jer je zastupala tužiteljicu u predmetu istoga suda poslovni broj Pr-845/2021 radi isplate s osnove razlike plaće, a prvostupanjski sud smatra da se radi o istoj, a ne o novoj punomoći.
9. Ovaj drugostupanjski sud prvenstveno ističe da je u pravu žaliteljica kada navodi da prigovore koji se tiču zastupanja stranke može izjaviti samo ona stranka koje se ti nedostaci tiču. Navedeno proizlazi ne samo iz smislene primjene odredbe čl. 354. st. 3. ZPP-a prema kojoj zato što stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili zato što parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili zato što zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku – žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču, već i iz brojnih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-699/2014-2 od 26.11.2014. Rev-1246/2020-2 od 28.05.2024.), sve imajući u vidu da je svrha odredbi ZPP-a koje propisuju provjeru punomoći u tome da se zaštiti neuredno zastupana stranka, a ne da se omogući njezinom protivniku da oteža njezin procesni položaj.
10. Pritom se ističe da je uz tužbu dostavljena punomoć za zastupanje tužiteljice, koja sadrži sve elemente potrebne da bi sud po tužbi mogao postupati, što je u konačnici prvostupanjski sud i učinio poslavši tu tužbu na odgovor tuženiku.
11. Nadalje, ako je prvostupanjski sud ipak zbog prigovora tuženika posumnjao u istinitost punomoći, trebao je prvenstveno primijeniti odredbu čl. 98. st. 2. ZPP-a te narediti odvjetnici Martini Radić Šunjić da naknadno u određenom roku podnese punomoć ili odobrenje stranke za obavljanje parnične radnje, odnosno imao je mogućnost čak i primijeniti odredbu čl. 97. st. 3. ZPP-a, prema kojoj, ako posumnja u istinitost pismene punomoći, sud može rješenjem odrediti i da se podnese ovjerena punomoć. Prvostupanjski sud ne čini niti jedno od navedenog, već odmah poziva tužiteljicu osobno da se izjasni je li opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić za podnošenje predmetne tužbe, a potom neosnovano ukida po njoj poduzete radnje i tužbu odbacuje, čime pogrešno primjenjuje materijalno pravo iz čl. 98. st. 4. ZPP-a.
12. Konačno, ovaj drugostupanjski sud smatra da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da proturječi samo sebi i razlozima rješenja.
13. Naime, prvostupanjski sud smatra da je tužiteljica u ovoj pravnoj stvari bila neovlašteno zastupana, odnosno da se uz tužbu priložena punomoć odnosila na predmet istoga suda pod br. Pr-845/2021 koji je pravomoćno okončan, te zbog činjenice da tužiteljica nije odobrila poduzete pravne radnje sud iste ukida i odbacuje tužbu. Međutim, isti sud istovremeno u uvodu pobijanog rješenja navodi upravo odvjetnicu Martinu Radić Šunjić kao punomoćnicu tužiteljice te joj vrši dostavu sudske odluke, a potom po njezinoj žalbi i dostavlja spis ovom drugostupanjskom sudu, te također odvjetnici Martini Radić Šunjić prethodno vraća i tužbu na ispravak rješenjem od 31. siječnja 2025., slijedom čega su rješenje i postupak koji mu je prethodio zahvaćeni bitnom povredom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
14. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a žalbu tužiteljice uvažiti i pobijano rješenje ukinuti, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje povodom tužbe, pri čemu je neosnovan prijedlog žaliteljice da ovaj drugostupanjski sud to rješenje preinači i utvrdi da odvjetnica Martina Radić Šunjić ima potrebno ovlaštenje (punomoć) za vođenje prvostupanjskog postupka, jer donošenje takve vrste rješenja nije odredbama ZPP-a predviđeno kao odluka koju u pisanom obliku donosi sud, kako prvostupanjski tako i ovaj žalbeni, već se o postojanju i valjanosti punomoći odlučuje u prethodnom ispitivanju tužbe bez donošenja posebne pisane odluke.
15. U nastavku postupka prvostupanjski sud će, ako smatra da odvjetnica Martina Radić Šunjić nije podnijela valjanu punomoć za zastupanje tužiteljice, najprije istoj u smislu odredbe čl. 98. st. 2. ZPP-a narediti da naknadno u određenom roku podnese punomoć ili odobrenje stranke za obavljanje parnične radnje, a tek potom eventualno primijeniti čl. 98. st. 4. istoga zakona, no samo ukoliko tužiteljica njezine radnje, pismeno ili usmeno na zapisnik, ne odobri.
U Varaždinu 30. listopada 2025.
Sutkinja
Ivana Požar
