REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-3399/2023-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari 1. tužitelja AC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ZK - GRADNJA d.o.o. u stečaju, Zagreb, Draškovićeva ulica 53, OIB: 14647989061, kojeg zastupa punomoćnik Dejan Jakac, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 13. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su 1. tužitelj AC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelj CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici u jednakim dijelovima (svaki u ½ dijela), i to 1599/1000 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], z. k. č. br. [katastarska čestica], u A I opisane kao stambena zgrada br. 4 /216ČM/ I DVORIŠTE ŠTIROVNIČKA, ukupne površine 814 m2, i to suvlasnički udio redni broj 5 (E 5), povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine stanom oznake S4, na I. katu objekta neto površine 98,00čm, na priloženom elaboratu obojeno plavom bojom, zajedno sa pripadajućim parkirnim mjestom PM5 i garažnim mj estom PG3 površine (2,85 čm + 11,74čm), ukupne površine stana parkirnog garažnog mjesta i parkinga 112,59 čm što je tuženik ZK GRADNJA d.o.o., u stečaju, Zagreb, Draškovićeva ulica 53 OIB: 14647989061 dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva temeljem ove presude.

2. Nalaže se tuženiku ZK GRADNJA d.o.o. u stečaju, Zagreb, Draškovićeva ulica 53 OIB: 14647989061 naknaditi 1. tužitelju AC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelju CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište , uvećanjem kamatne stope koju je Europska središ nja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 47.400,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji i tužbi navode da su izvanknjižni vlasnici nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela, i to 1599/10000 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], z. k. č. br. [katastarska čestica], u A I opisane kao stambena zgrada br. 4 /216ČM/ I DVORIŠTE ŠTIROVNIČKA, ukupne površine 814 m2, i to suvlasnički udio redni broj 5 (E 5), povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine stanom oznake S4, na I. katu objekta neto površine 98,00čm, na priloženom elaboratu obojeno plavom bojom, zajedno s pripadajućim parkirnim mjestom PM5 i garažnim mjestom PG3 površ ine (2,85 čm + 11,74čm), ukupne površine stana parkirnog garažnog mjesta i parkinga 112,59 čm, a pravo vlasništva su na navedenoj nekretnini stekli od trgovačkog društva QUINTUS d.o.o. Zagreb, Gračanske dužice br. 8.c., OIB: 54851840367 na temelju ugovora br. S4 A o kupoprodaji nekretnine od 22. studenoga 2007. Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine, koji je sklopljen između pravnog prednika tuženika, ZK GRADNJA d.o.o., Zagreb, Zagrebačka cesta 130, OIB: 14647989061 i trgovačkog društva FOLIJA PRODUKT d.o.o, Zagreb, Ulica Drage Ivaniševi ća 4 dana 17.04.2020. godine ništetan je i ne proizvodi pravne učinke obzirom na činjenicu da trgovačko društvo FOLIJA PRODUKT d.o.o. nikada nije bilo uvedeno u posjed predmetne nekretnine. Nadalje, Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na predmetnoj nekretnini radi osiguranja u korist BKS BANK AG, St. Veiter Ring 43, 9020 Klagenfurt Am Worthersee, Austrija, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je sklopljen sa pravnim prednikom tuženika, ZK GRADNJA d.o.o., Zagreb, Zagrebačka cesta 130 prividan je pravni posao te time ništetan obzirom na činjenicu da naprijed navedeni pravni prednik tuženika nikada nije bio uveden u posjed predmetne nekretnine. Stoga predlažu da se tužitelji utvrde suvlasnicima u jednakim dijelovima, a što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prigovara prenisko označenoj vrijednosti predmeta spora. Ističe da je predmetna nekretnina procijenjena na iznos od 252.906,00 EUR i iznos od 258.000,00 EUR. Stoga predlaže da se vrijednost predmeta spora u ovom predmetu odredi po tržišnoj vrijednosti nekretnine. Navodi da su tužitelji samo posjednici predmetne nekretnine. Posjed su tužitelji stekli na temelju ugovora o kupoprodaji od 22. studenog 2007. Tuženik nije potpisnik navedenog ugovora zbog čega ga taj ugovor ne obvezuje. Postupak ovrhe, koji je vođen protiv tužitelja, radi iseljenja, je obustavljen. Tuženik će iseljenje tužitelja tražiti posebnim zahtjevom. Tuženik ima valjani pravni osnov te je upisan u zemljišnim knjigama, a čime je tuženik postao vlasnikom predmetne nekretnine. Tuženik je ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine sklopio 17. travnja 2020. U trenutku kada je tužitelj, kao predlagatelj, podnio zahtjev za upis u zemljišne knjige nije bilo nikakve zabilježbe, niti ikakvog drugog upisa na predmetnoj nekretnini. Tuženik je pravo vlasništva stekao od upisanog pravnog prednika Folija produkt d.o.o. Folija produkt d.o.o. je navedeni stan stekao na javnoj dražbi u postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom, pod posl. br. Ovr-3728/14, a koji postupak se vodio između ovrhovoditelja Erste & Steiermarkische bank protiv ovršenika Quintus d.o.o. U tom postupku je doneseno rješenje 8. studenoga 2017. kojim je dosuđena sporna nekretnina, a to je rješenje postalo pravomoćno 7. prosinca 2017. te je 24. siječnja 2018. donesen zaključak o predaji nekretnine u posjed kupca, pravnog prednika tuženika Folija produkt d.o.o. te naloženo zemljišnim knjigama upis prava vlasništva u korist Folija produkt d.o.o. Tuženik je svoje pravo vlasništva stekao na temelju valjanog ugovora o kupoprodaji od knjižnog prednika. Tužitelji nikada nisu podnijeli zahtjev za uknjižbu prava vlasništva. Ugovor na koji se pozivaju tužitelji nema tabularnu ispravu. Taj ugovor nije realiziran, odnosno kupoprodajna cijena po tom ugovoru nije u cijelosti isplaćena. Sporazumom iz 2015. ZC vraća 1. tužitelju AC iznos od 95.000,00 EUR, a AC se obvezuje isplatiti Erste & Steiermarkische bank d.d. iznos od 40.000,00 EUR po dobivanju pisma namjere, kao razliku za ispunjenje duga po ugovoru od 22. studenoga 2007. Iz toga proizlazi da dug nije plaćen. Ugovor sklopljen između Folija produkt d.o.o. i tuženika je valjan i proizvodi pravne učinke. Tuženik je Folija produkt d.o.o. isplatio kupoprodajnu cijenu. Tuženik je u svojim poslovnim knjigama zaveo i upisao kupljeni stan. Time što Folija produkt d.o.o. nije bio uveden u posjed nekretnine ne oduzima se valjanost realiziranog ugovora, niti čini navedeni ugovor ništetnim. Navedeno se odnosi i na upisano založno pravo. Po otvaranju stečajnog postupka nad tuženikom, kao stečajnim dužnikom, u roku za prijave nije podnesen nikakav zahtjev za izlučnim ili razlučnim pravima, zbog čega su tužitelji prekludirani u postavljanju bilo kakvih daljnjih zahtjeva prema tuženiku. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

3. Na pripremnom ročištu 11. rujna 2024. tužitelji su naveli da je ugovor o kreditu, koji je sklopljen između BKS Banke i tuženika, prividan, odnosno ništetan. Osporili su da je tuženik isplatio kupoprodajnu cijenu Folija produkt d.o.o.

4. U podnesku od 24. rujna 2024. tuženik je naveo da se tužitelji ne nalaze u poštenom posjedu, odnosno nemaju kvalificiran posjed. Istakao je da je Općinski građanski sud u Zagrebu donio 24. siječnja 2018. odluku kojom se nekretnina predaje, slobodna od osoba i stvari, u posjed kupcu nekretnine. U tom postupku radi iseljenja tužitelja, tužitelji nisu uložili žalbu. U revizijskom postupku, u kojem su stranke bile i tužitelji, revizijski sud je naveo da u slučaju kada druge osobe raspolažu pisanim, pravnim temeljem za korištenje nekretnine, ispražnjenje nekretnine neće se provesti u okviru ovršnog postupka koji se vodi, već će glede ispražnjenja nekretnine kupac voditi posebnu parnicu radi predaje u posjed nekretnine (odluka Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-4601/2019). Time je Vrhovno sud RH dao na znanje tužiteljima da u odnosu na pravnog prednika tuženika Folija produkt d.o.o. nemaju nikakav pravni temelj koji bi spriječio Folija produkt d.o.o. da provede njihovo iseljenje u postupku radi predaje u posjed. Vrhovni sud RH je u navedenoj odluci na jasan način objasnio točan pravni put stjecanja posjeda upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika. Tako su tužitelji bili svjesni da će morati predati posjed upisanom vlasniku nekretnine. Ukazuje da između stranaka nije sporno da su tužitelji posjednici predmetne nekretnine. Tužitelji su i 2015. bili i te kako svjesni da nemaju tabularnu ispravu podobnu za knjiženje prava vlasništva. U cijelom razdoblju od 2007. do 2015. tužitelji su bili i te kako svjesni da moraju platiti još 40.000,00 EUR da bi dobili tabularnu ispravu. Stoga se u tom razdoblju tužitelji ne mogu pozivati na savjesnost i poštenje svog posjeda te se taj period ne može uračunavati u vrijeme dosjedanja.

5. Tuženik je u podnesku od 6. prosinca 2024. podnio protutužbu kojom je predložio da sud naloži tužiteljima-protutuženicima da predaju tuženiku-protutužitelju predmetnu nekretninu u posjed (listovi 180. i 181. spisa).

6. Raspravnim rješenjem od 11. prosinca 2024. sud je razdvojio postupak po protutužbi od ovog postupka te je riješio da će se postupak u ovom predmetu i dalje nastaviti voditi pod ovim brojem, dok je postupak po protutužbi dobio novi poslovni, posl. br. P-2623/2024 (list 188. spisa).

7. Tuženik u podnesku od 3. rujna 2025. navodi da je Erste & Steiermarkische Bank zaključila ugovor o okvirnom iznosu zaduženja u visini od 1.000.000,00 EUR te je u svoju korist upisala hipoteku dok je kasnijim aneksima dva puta prolongiran rok dospijeća potraživanja prema dužniku Quintus d.o.o., prvi puta do 2011., a drugi puta do 2015. Nadalje, 2014., zbog neplaćanja dugovanja, utvrđeno je dospijeće obveze Quintus d.o.o. u iznosu višem od 434.500,00 EUR zbog čega je Erste & Steiermarkische Bank pokrenula postupak prisilne naplate. Naveden postupak pokrenut je na tri posebna dijela nekretnine. Etaža 1, etaža 5, etaža 2, ne samo na nekretnini ovdje tužitelja. Najbolji ponuditelji/kupci bili su Erste, Folija produkt d.o.o. i Ferlan Horvat d.o.o., svaki za jednu etažu. Pored njih još je nekoliko osoba uplatilo jamčevinu. U nastavku su nekretnine pravomoćnim rješenjem prodane najboljim kupcima. Quintus d.o.o. je podnio žalbu, koja je odbijena te su potvrđena rješenja o prodaji/dosudi nekretnina. 1. ožujka 2018. tužitelji u tom ovršnom postupku podnose prigovor, kao treće osobe. Ukazuje da su u tom ovršnom postupku tužitelji upozoreni na pravnu situaciju i na obvezu plaćanja dugovanog iznosa od 40.000,00 EUR te su upućeni na pokretanje postupka proglašenjem ovrhe nedopuštenom. Kupac (Folijapak d.o.o.) je pokrenuo odgovarajući ovršni postupak radi ispražnjenja nekretnine protiv ovdje tužitelja, a koji je završio revizijskom odlukom uz zaključak da kupac nekretnine na javnoj dražbi mora u odnosu na osobe koje raspolažu određenom ispravom o pravnom temelju posjedovanja voditi parnicu radi predaje u posjed nekretnine, odnosno kupac ima pravo i osnovu tražiti predaju u posjed. Ovrha je na navedenoj nekretnini pravomoćno dovršena. Ovršni postupak proveden je sukladno pravilima struke. Tuženik nije sudjelovao u ovršnom postupku, za razliku od tužitelja (omaškom navedeno tuženika) koji su očito imali znanja i sudjelovali su u tome postupku.

8. Valja navesti da je tužba u ovom predmetu predana Općinskom građanskom sudu u Zagrebu te je navedeni sud donio rješenje, posl. br. P-4221/2023-2 od 31. kolovoza 2023. (listovi 63. – 65. spisa) kojim se oglasio stvarno nenadležnim te je riješio da će se spis, po pravomoćnosti navedenog rješenja, dostaviti ovome sudu, kao stvarno nadležnom.

9. Tijekom postupka sud je pročitao sporazum sklopljen između AC i DC (listovi 5. - 9. spisa), procjenu vrijednosti nekretnine (listovi 10. – 62. spisa), popis dugotrajne imovine na dan 31. prosinca 2021. (listovi 80. i 81. spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između Folija produkt d.o.o. i ZK GRADNJA d.o.o. Zagreb od 17. travnja 2020. (listovi 83. – 85. spisa), procjembeni elaborat Ing ekspert d.o.o. (listovi 87. – 122. spisa), sporazum sklopljen između AC i DC od 9. lipnja 2015. (list 133. spisa), specifikaciju uplata (list 134. spisa), izvadak iz zemljišne knjige (listovi 135. - 139. spisa), pregledao sučelja spisa sa e-predmeta (listovi 140. – 156. spisa), saslušao svjedoke BC (listovi 217. i 218. spisa), VC (listovi 218. i 219. spisa), ACB (listovi 219. i 220. spisa), DC (listovi 222. - 226. spisa), tužitelja AC (listovi 227. - 229. spisa), tužiteljicu CC (listovi 230. i 231. spisa) te cjelokupni priloženi spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Ovr-3782/2014. (listovi 238 -599 spisa).

10. Sud je, također, pročitao i sudsku praksu, koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije, pa tako rješenje Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-1769/2023- 2 od 7. lipnja 2023. (listovi 160. – 164. spisa), rješenja Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-2836/1990-2 od 27. ožujka 1991. (listovi 165. i 166. spisa), br. Rev-460/2019-2 od 27. lipnja 2023. (listovi 176. – 179. spisa), presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu, posl. br. Gž-834/2022-3 od 14. rujna 2023. (listovi 167. – 17. spisa), presudu Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-1287/2024-2 od 13. studenoga 2024. (listovi 610. - 614. spisa) te presudu Županijskog suda u Varaždinu-Stalna služba u Koprivnici, posl. br. Gž-916/2021-2 od 26. kolovoza 2021.(listovi 614. - 617. spisa).

11. Raspravnim rješenjem od 13. listopada 2025. (list 607. spisa) sud je odbio sve daljnje predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica te jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke.

12. Tako je sud odbio i dokazni prijedlog za saslušanjem svjedokinje HC, kćerke tužitelja. Valja navesti da je tužitelj tijekom postupka tvrdio da HC ima potpuna i neposredna saznanja na okolnosti uvođenja u posjed te kvalitete posjeda predmetnog stana i to od trenutka sklapanja ugovora o kupoprodaji pa do današnjeg dana (posebice list 606. spisa). Međutim, HC nije tužiteljica, već svjedokinja, odnosno konkretno sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je HC posredna posjednica. Posebno je važno navesti da odlučna činjenica da su tužitelji u posjedu predmetnog stana između stranaka nije sporna, zbog čega nema razloga i potrebe saslušavati svjedokinju HC, dok je istovremeno sud iz ostalih provedenih dokaza utvrdio da je HC u posjedu predmetnog stana od kada je nekretnina useljena. Sud je saslušao 1. i 2. tužitelja, kao stranke, radi utvrđenja odlične činjenice kvalitete posjeda, odnosno poštenja posjedovanja te je na taj način utvrdio navedenu odlučnu činjenicu za ovaj spor (te uvidom u isprave u spisu). Jednaki navodi odnose se i na svjedoka ĆC, supruga kćeri tužitelja. Nadalje, sud nije priklapao spise posl. br. Ovr-8993/2023 i St-121/2022. Postupak posl. br. P-8993/2023 vodi se radi proglašenja ovrhe nedopuštenom dok se postupak posl. br. St-121/2022 vodi radi stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom Quintus d.o.o. Sud nije priklapao i vršio uvid u spise posl. br. P-449/2024 (ništetnost ugovora o kreditu sklopljenog između Erste i Quintus d.o.o.) i posl. br. P-1503/2024 (ništetnost ugovora o kreditu sklopljenog sa BKS). Navedneo stoga jer u ovom predmetu sud odlučuje o tužbi radi utvrđenja prava vlasništva, a ne o stečaj Quintus d.o.o. ili ništetnosti ugovor aokreditu sa Erste ili ugovora o kreditu sa BKS, a koji postupci nije prethodno pitanje u odnosu na ovaj spor. Sud nije naložio trećoj osobi BKS bank da dostavi ugovor o kreditu, zahtjev za kredit i sve dokumentacije vezano uz navedeni ugovor o kreditu. Ovo stoga jer ugovor o kreditu sa BKS nije predmet ovog spora (predmet ovog spora je utvrđenje prava vlasništva i vodi se između posjednika, kao tužitelja i zemljišno-knjižnog vlasnika, kao tuženika). Je li ugovor o kreditu sa BKS ništetan ili nije ni prethodno pitanje za ovaj konkretan spor niti ovaj spor ovisi o odlučivanju o tome je li ugovor o kreditu ništetan ili ne o tome pravnom pitanju. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog da pribavi podatka od nadležnog ŽDO-a o tome u kojem stanju su predmeti pokrenuti protiv osoba koje su vodile postupak ovrhe jer i takvo što nije od utjecaja na predmet ovog postupka. Sud nije naložio tuženiku da dostavi dokaz o plaćenoj kupoprodajnoj cijeni, odnosno izvode iz banke, pa i provodio financijsko vještačenje jer tuženik ima pravni osnov (ugovor o kupoprodaji od 17. travnja 2000.) te je upisanu zemljišne knjige dok se vlasništvo na nekretnini stječe na pravnom temelju i upisom u zemljišne knjige, što će još biti dodatno obrazloženo. Očevid na licu mjesta nije bio potreban jer nema odlučne činjenice koju bi sud na predmetnoj nekretnini utvrdio neposrednim opažanjem. Građevinsko vještačenje je nevažno jer ne postoji spor oko građevinskih radova tj. U ovom premetu se ne rješava pitanje izvedenosti ili tome slično pitanje građevinskih radova na predmetnoj nekretnini. Sud u ovom postupka ne rješava predstečajni postupak i/ili stečajni postupak nad Quintus d.o.o., već pitanje prava vlasništva između sasvim drugih stranaka, zbog čega sud nije priklapao i vršio uvid ni u te predmete, dok smatra da tim predmeti nisu odlučni u odnosu na odlučne činjenice ovog spora. Čak i da se iz navedenih predmeta utvrdi da predmetna nekretnina nije evidentirana kao imovina Quintus d.o.o., to ne bi dovelo do drugačije odluke ovog suda jer je u ovom slučaju odlučno tko je u posjedu, kvaliteta posjeda, trajanje posjeda, odnosno valjanost ugovora na temelju kojeg je tuženik stekao pravo vlasništva te upis tuženika u zemljišnu knjigu. Stoga što je sud mogao odlučne činjenice utvrdi na razini izvjesnosti, to na nikoji način nije od utjecaja je li se u stečajnom postupku evidentirala ili nije predmetna nekretnina kao nekretnina stečajnog dužnika. Ovo stoga jer je tuženik stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine na temelju povjerenja u zemljišne knjige. Ujedno, sud nije saslušao svjedoka IC jer su tužitelji povukli taj dokazni prijedlog (list 217. spisa).

13. Kako se ne radi o prethodnim pitanjima (ništetnost ugovora o kredu sa BKS i ugovora o kreditu sa Erste, odnosno stečaj nad stečajnim dužnikom Quintus d.o.o.), to sud nije prekidao postupka do pravomoćnog okončanja navedenih postupka.

14. Valja navesti da je raspravnim rješenjem od 11. rujna 2024. sud pozvao tužitelje u roku od 15 dana navesti pravnu osnov tužbe (posebice uvid u list 132. spisa). Na pripremnom ročištu 11. prosinca 2024. tužitelji su naveli pravnu osnovu. Valja navesti da sud nije vezan pravnom osnovom ali ne može svoju odluku utemeljiti na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti (čl. 5. st. 4. ZPP-a).

15. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

16. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], z. k. č. br. [katastarska čestica], A I, u naravi stambena zgrada br. 4 /216ČM/ I DVORIŠTE ŠTIROVNIČKA, ukupne površine 814 m2, i to suvlasnički udio redni broj 5 (E 5), povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine stanom oznake S4, na I. katu objekta neto površine 98,00čm, na priloženom elaboratu obojeno plavom bojom, zajedno s pripadajućim parkirnim mjestom PM5 i garažnim mjestom PG3 površ ine (2,85 čm + 11,74čm), ukupne površine stana parkirnog garažnog mjesta i parkinga 112,59 čm, na temelju dosjelosti.

17. Između stranaka nije sporno da su tužitelj u posjedu predmetne nekretnine (navodi tijekom postupka obje strane, posebice list 188. spisa). Između stranaka nije sporno da su tužitelju u posjedu predmetne nekretnine od kada je stan postao useljiv, a na temelju ugovora o kupoprodaji od 22. studenog 2007. Između stranaka nije sporno da je tuženik upisani zemljišno-knjižni vlasnik. Između stranaka nije sporno da je tuženik vlasništvo stekao na temelju ugovora o kupoprodaji od 17. travnja 2020.

18. Između stranaka je sporna kvaliteta posjeda tužitelja. Između stranaka je sporno jesu li tužitelji isplatiti cjelokupnu ili pretežni dio kupoprodajne cijene po ugovoru kupoprodaji od 22. studenog 2007. Između stranaka je sporno jesu li tužitelji znali da im ne pripada pravo na posjed. Između stranaka je sporno je li ugovor od 17. travnja 2020., na temelju koje je tuženik stekao pravo vlasništva, valjan.

19. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

20. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

21. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

22. Kao što je već navedeno između stranaka nije sporno da su Quintus d.o.o., kao prodavatelj, i tužitelji, kao kupci, sklopili ugovor br. S4-A o kupoprodaji nekretnine od 22. studenog 2007. (listovi 6. – 9. spisa) za kupoprodaju nekretnine iz ovog predmeta. Između stranaka tog ugovora ugovoreno je kupoprodajna cijena u iznosu od 208.291,50 EUR. Isplata je dogovorena najkasnije do 31. prosinca 2007. Quintus d.o.o. se obvezao predati nekretninu u posjed tužiteljima najkasnije do 31. ožujka 2008. ukoliko su tužitelji isplatili ukupnu kupoprodajnu cijenu. Nakon što tužitelji isplate kupoprodajnu cijenu, Quintus d.o.o. se obvezao izdati tabularnu izjavu na temelju koje će tužitelji moći, bez daljnjeg pitanja i odobrenja, izvršiti uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Na ugovoru su potpisi tužitelja te potpis i pečat Quintus d.o.o.

23. Uvidom u sporazum, sklopljen između 1. tužitelja AC i DC, bivšeg zakonskog zastupnika Quintus d.o.o., od 9. lipnja 2015. (list 5. spisa) vidljivo je da su se navedeni dogovorili da je DC predao AC 95.000,00 EUR, a da je zadržao 5.000,00 EUR, od kupoprodajne cijene za nekretninu u Zagrebu, Gračanske dužice 5E. U sporazumu se 1. tužitelj AC obvezuje, po dobivenom pismu namjere od Erste banke, uplatiti 40.000,00 EUR ,kao razliku za ispunjenje duga iz ugovora, sklopljenog između Quintus d.o.o. i tužitelja od 22. studenoga 2007., a nakon čega će Erste banka i Quintus d.o.o. izdati brisovno očitovanje i tabularnu izjavu za nekretninu u ovom predmetu.

24. Uvidom u navedeni sporazum od 9. lipnja 2015., sud zaključuje da se prvi dio sporazuma odnosi na neku drugu nekretninu, koja se nalazi u Zagrebu, Gračanske dužice 8E. Takvo što sud zaključuje i iz iskaza svjedoka DC te iskaza 1. tužitelja AC, što će biti dodatno obrazloženo. Drugi dio sporazuma odnosi se na ugovor o kupoprodaji od 22. studenoga 2007. i nekretninu u ovom predmetu, a koja se nalazi u [adresa]. Iz tog drugog dijela sporazum sud zaključuje da tužitelji do trenutka pisanja sporazuma (9. lipnja 2015.) nisu uplatili u cijelosti kupoprodajnu cijenu, već da je ostalo neisplaćeno na ime kupoprodajne cijene još 40.000,00 EUR. Sporazum je potpisan s potpisima DC i 1. tužitelja AC. Na sporazumu je naznačeno da su bila prisutna dva svjedoka ĐC i MC. Kraj oba imena svjedoka stoje još i dva različita potpisa tih svjedoka. Valja navesti da nijedna od stranaka u ovom predmetu ne osporava (čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a) istinitost i vjerodostojnost nijednog od četiri potpisa.

25. Uvidom u porezno rješenje izdano 1. tužitelju AC (list 36. spisa) te porezno rješenje izdano 2. tužiteljici CC (list 37. spisa), oba rješenja od 3. ožujka 2011. vidljivo je da je tužiteljima obračunat porez na promet nekretnina i to nekretnine iz ovoga predmeta, pa tako 1. tužitelju Marijanu Šariću i 2. tužiteljici CC jednak iznos od 1.633,38 EUR / 12.306,71 kn.

26. Iz popisa dugotrajne imovine tuženika na dan 31. prosinca 2021. (listovi 80. i 81. spisa) vidljivo je da je u popisu dugotrajne imovine tuženika, pod red. br. 28, evidentirana nekretnina iz ovog predmeta, odnosno stan oznake S4 u [adresa]. Evidentirano je da je stan tuženik stekao na temelju isprave br. 6/P1/1 od 17. travnja 2020. (ugovor o kupoprodaji sklopljen je 17. travnja 2020.), s nabavnom vrijednošću od 242.342,57 EUR / 1.825.930,08 kn te knjigovodstvenom vrijednošću od 226.186,40 EUR / 1.704.201,44 kn.

27. Uvidom u ugovor o kupoprodaji, sklopljen između Folija produkt d.o.o., kao prodavatelja i tuženika, kao kupca od 17. travnja 2020. (listovi 83. – 86. spisa) vidljivo je da Folija produkt d.o.o. (pravni prednik tuženika) prodaje a tuženik kupuje stan iz ovoga predmeta. Kupoprodajna cijena je 240.000,00 EUR. Folija produkt d.o.o. ovlašćuje tuženika da stupi u posjed predmetne nekretnine odmah po potpisu toga ugovora. Znači, Folija produkt d.o.o. ovlašćuje stupanje u posjed tuženika. Iz ugovora ne proizlazi da tuženik stupa u posjed. Navedeni ugovor o kupoprodaji od 17. travnja 2020. već u sebi sadrži tabularnu izjavu i to u čl. 5. ugovora. Ugovor je potpisan po zakonskim zastupnicima stranaka ugovora te je potpis zakonskog zastupnika Folija produkta d.o.o. ovjeren pred javnim bilježnikom.

28. Valja navesti da tužitelji tijekom postupka navode da je ugovor o kupoprodaji nekretina od 17. travnja 2020. ništetan ali ne ističu ili sadržajno ukazuju na nijedan razlog zašto bi navedeni ugovor o kupoprodaji od 17. travnja 2020. bio ništetan. Ugovor o kupoprodaji sklopljen je između dva trgovačka društva, a za kupoprodaji nekretnine

– stana iz ovoga predmeta. Ugovor sadrži točan opis nekretnine (čl. 1. ugovora) te sadrži kupoprodajnu cijenu (čl. 2. ugovora), a čime su stranke navedenog ugovora postigle dogovor o bitnim sastojcima ugovora o kupoprodaji. Dapače, navedeni ugovor iz travnja 2020. sadrži čak i tabularnu izjavu (čl. 5.). Ugovor sadrži potpise stranaka, čime valja zaključiti da je ugovor sklopljen (potpise stranaka tužitelji ne osporavaju). Potpis zakonskog zastupnika Folija produkt d.o.o. ovjeren je po javnom bilježniku istog dana kada je ugovor sklopljen a čime je ispunjena i obvezna forma za upis odnosno konkretno uknjižbu u zemljišne knjige. Sud ne nalazi da bi ugovor o kupoprodaji nekretnina od 17. travnja 2020. bio protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, odnosno ne nalazi da je navedeni ugovor ništetan (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO). Navodi na koje sadržanoj upućuju tužitelji o neisplati kupoprodajne cijene, bit će još kasnije obrazloženo. Pritom valja navesti ujedno da je neživotno i nelogično da bi u ugovoru o kupoprodaji od 17. travnja 2020. bila već sadržana tabularna izjava, a da kupoprodajna cijena nije isplaćena.

29. Nadalje, iz specifikacija uplata vidljivo je da su evidentirane uplate u većinom različitim iznosima, pa tako prva uplata u iznosu od 75.000,00 EUR na dan 27. prosinca 2007., zatim 20.000,00 EUR 21. siječnja 2008., 50.000,00 EUR 14. veljače 2008., 15.000,00 EUR 17. ožujka 2008., 18.800,00 EUR 11. travnja 2008., 10.000,00 EUR 18. svibnja 2008., 8.000,00 EUR 18. lipnja 2008., 20.000,00 EUR 29. kolovoza 2008., 8.000,00 EUR 26. rujna 2008., 10.000,00 EUR 14. prosinca 2008. i 10.000,00 EUR 23. veljače 2009., odnosno da je ukupno 1. tužitelj AC za stan iz ovoga predmeta bivšem zakonskom zastupniku Quitus d.o.o. DC uplatio iznos od 244.800,00 EUR, a da su svjedoci navedenih specifikacija TC, IC i MC. Specifikacija sadrži potpis 1. tužitelja AC te sva tri svjedoka.

30. Na glavnoj raspravi 12. svibnja 2025. sud je saslušao svjedoka BC (listovi 217. i 218. spisa), koji je naveo da je radio za trgovačko društvo Smart servis, odnosno Marijan nekretnine. Rekao je da je on direktno bio uključen i u svemu sudjelovao za stan na Šestinama. Kupoprodajna cijena plaćena je u cijelosti i taj je dio iskaza dao u omjeru od 99 % sigurnosti. On je osobno nosio prvu ratu u iznosu od 45.000,00 EUR u gotovini i predao ju bivšem direktoru Quintus d.o.o. DC u automobilu. U automobilu su bili samo on i DC. Ostatak kupoprodajne cijene plaćan je uz sudjelovanja AC i DC. Ostatak kupoprodajne cijene plaćen je kroz kombinacije 1. tužitelja i DC vezano uz kupoprodaju nekog drugog stana, u čemu on nije sudjelovao. DC nije osporava 1. tužitelju vlasništvo stana.

31. Sud je prihvatio iskaz svjedoka ŽC kao istinit, jer je svjedok iskazivao životno, logično, a posebice stoga što svjedok nije zainteresiran za ishod ovog spora, sve osim u dijelu u kojem je svjedok BC naveo da je kupoprodajna cijena za stan iz ovoga predmeta plaćena u cijelosti. Ovo stoga jer je sam svjedok BC, nakon dijela iskaza u kojem je naveo da je kupoprodajna cijena plaćena u cijelosti, objasnio da je osobno nosio prvu kupoprodajnu ratu, dok u ostalom dijelu isplata nije sudjelovao te su se odvijale između 1. tužitelja i DC. Iz iskaza svjedoka ŽC sud je zaključio da je navedeni osobno odnosio prvu ratu na ime kupoprodajne cijene od 45.000,00 EUR bivšem zakonskom zastupniku Quintus d.o.o. DC. Ujedno je sud iz iskaza svjedoka ŽC zaključio da on nije sudjelovao u predaji i isplati ostatka kupoprodajne cijene.

32. Na istoj glavnoj raspravi sud je saslušao svjedokinju VC (listovi 218. i 219. spisa) koja je navela da je predstavnica stanara u zgradi u kojoj se nalazi stan iz ovog predmeta u razdoblju od 2011. ili 2012. pa do 2024. Rekla je da je u zgradu doselila 2011. Ne zna tko je živio u stanu iz ovog predmeta prije tog razdoblja ali zna da od kada se ona doselila u stanu iz ovog predmeta živi NC sa suprugom i djecom. NC nitko nije smetao u njenom posjedu, a stan pripada njenim roditeljima.

33. Također, na istoj glavnoj raspravi sud je saslušao i svjedokinju ACB koja je rekla da je kupila stan u zgradi u [adresa]., a 2009. uselila u stan. Imala je istog izvođača radova za uređenje stana kao i A. Negdje kada je ona uselila u svoj stan, u stan iz ovog predmeta uselila je NC sa svojom obitelji. NC nitko nije smetao u posjedu. Stan je kupila od Quintusa d.o.o. Kupoprodajnu cijenu platila je na način da je dio kupoprodajne cijene platila na žiroračun Quintus d.o.o., a dio u gotovini.

34. Sud je prihvatio iskaz svjedokinja VC i LC, kao istinite, a posebice stoga što se radi o svjedokinjama koje žive u istoj zgradi, dok je svjedokinja VC u određenom razdoblju bila čak i predstavnica stana u predmetnoj zgradi, odnosno obje svjedokinje imaju neposredna saznanja o posjedniku stana iz ovoga predmeta, a dijelom i o kvaliteti posjeda.

35. Nadalje, na glavnoj raspravi 19. svibnja 2025., sud je saslušao svjedoka, bivšeg direktora Quintus d.o.o. DC (listovi 222. – 226. spisa) koji je naveo da je pregovarao i sklopio ugovor s tužiteljima za stan iz ovoga predmeta. Rekao je da kupoprodajna cijena nije isplaćena u cijelosti već je plaćeno oko 150.000,00 EUR u dvije, tri ili četiri rate. Sve uplate vršene su u gotovini za Quintus d.o.o., a na ruke njega, kao direktora navedenog trgovačkog društva. Prvu uplatu donio je BC i to iznos od 40.000,00 EUR, sve ostale dao je 1. tužitelj, u svoje ime i ime 2. tužiteljice, na ruke, za Quintus d.o.o. On je za sve izdavao tužiteljima račune. Nisu se potpisivale priznanice ili doznake za primopredaju novca. Quintus d.o.o. ništa nije vratio 1. tužitelju AC od plaćene kupoprodajne cijene za stan na Šestinama. On osobno dugovao je AC iznos od 20.000,00 EUR. Njegova majka imala je stan u [adresa]. AC je posredovao oko kupoprodaje stana u [adresa] koji je prodan za 130.000,00 EUR. Taj iznos dan je AC i on je taj iznos zadržao jer je njega osobno teretio za 20.000,00 EUR. Quintus d.o.o. je predao posjed tužiteljima 2009. ili 2010., a u stan je uselila NC. Sporazum iz 2015. je potpisao. U sporazum je stavljen iznos od 95.000,00 EUR za stan u [adresa] ali on je čuo da je kupoprodajna cijena za stan u [adresa] bila 130.000,00 EUR. MC nije bila nazočna uplatama. Ponovio je da je prvu uplatio dao BC, a svim ostalim uplatama i dogovorima bili su prisutni samo 1. tužitelj AC i on. Tužitelji nisu isplatili cijelu kupoprodajnu cijenu i zato nije izdano brisovno očitovanje. Quintus d.o.o. nije raskinuo ugovor, a niti je tužio tužitelje za isplatu ostatka kupoprodajne cijene. Rok za isplatu kupoprodajne cijene pisao je u ugovoru. Quintus d.o.o. nije tužiteljima izdao tabularnu ispravu.

36. Sud je prihvatio iskaz svjedoka DC, kao istinit, posebice stoga što je iskazivao suglasno iskazu svjedoka ŽC, a i suglasno ispravama u spisu. Iz iskaza svjedoka DC sud je zaključio da kupoprodajna cijena za stan iz ovog predmeta od strane tužitelja nije plaćena Quintus d.o.o. u cijelosti, a zbog čega Quintus d.o.o. nije izdao tabularnu ispravu, odnosno Erste banka brisovno očitovanje. Sud je iz iskaza svjedoka DC utvrdio da je prvu ratu DC, za Quintus d.o.o., u gotovini, donio svjedok BC, a što je i sam svjedok BC potvrdio. BC je rekao da je donio 45.000,00 EUR, a DC je rekao da je BC donio 40.000,00 EUR, a što je okvirno donekle približan iznos dok se radi o velikom proteku vremena između sklapanja ugovora o kupoprodaji iz studenoga 2007., odnosno uplate prve rate kupoprodajne cijene i davanja iskaza oba svjedoka. Također, iz iskaza DC sud je zaključio da su pri kasnijim isplatama i dogovorima sudjelovali samo 1. tužitelj AC i DC, a što je potvrdio i svjedok BC. Iskaz DC suglasan je i sadržaju sporazuma sklopljenog između DC i 1. tužitelja AC iz 2015.

37. Na istoj glavnoj raspravi sud je saslušao 1. tužitelja AC koji je naveo da je kupoprodajna cijena za stan bila 200.000,00 EUR, a da je on na kraju platio 244.000,00 EUR. Cijenu je platio u gotovinu u više rata 5, 6 ili 7. Prilikom svake predaje novca bila je prisutna MC, a većinom i BC. Fana je odnio prvi dio. Stan je predan u posjed. U stanu živi NC. Nije upoznat s ovršnim postupkom koji se vodio između Erste banke protiv Quintus d.o.o. DC mu je bio dužan 20.000,00 EUR. U iznosu od 244.000,00 EUR on je platio kupoprodajnu cijenu za stan, a i priključke za cijelu zgradu. Od kupoprodajne cijene za stan u [adresa] zadržao je 20.000,00 EUR, koji iznos mu je DC bio dužan, i 50.000,00 EUR na ime priključka za zgradu. Ponovio je da nije znao ništa o ovršnim postupcima.

38. Ujedno je na istoj glavnoj raspravi saslušana 2. tužiteljica CC. Rekla je da su ona i 1. tužitelj sadra rastavljeni, ali su zajedno živjeli i imali zajedničke financije u Njemačkoj. Prilikom plaćanja prve rate nije bila prisutna ali je ona i njen kći NC bila prisutna prilikom plaćanja preostalih rata. Stan je predan u posjed i u njemu živi NC. Upoznata je s ovršnim postupkom. Misli da je u njemu davala iskaz. Nitko nije smetao NC u posjedu. Točna je specifikacija uplata na listu 35., a sastavljala ju je pokojna MC. Ne zna tko ih je zastupao u ovršnim postupcima već je s time upoznata NC.

39. Sud nije prihvatio iskaze 1. tužitelja Marijana Šarića i 2. tužiteljice CC. Ovo stoga jer su njihovi iskazi suprotni iskazima ostalih saslušanih svjedoka (svjedoci BC i DC), pa čak i jedan drugome (1. tužitelj SC ne navodi da su prilikom isplata sudjelovale 2. tužiteljica CC i njihova kći NC dok 2. tužiteljica CC navodi da su prilikom svih uplata, osim prve, sudjelovale ona osobno i njihov kći NC). Ujedno AC navodi da nije upoznat s ovršnim postupcima dok CC navodi da je upoznata s ovršnim postupcima. 1. tužitelj AC prvo navodi da je za stan platio kupoprodajnu cijenu od 244.000,00 EUR, što je suprotno ugovoru, a za tim navodi da je ipak od tog iznosa 50.000,00 EUR bilo na ime priključka, a što je kasnije naplatio na način da je zadržao i u tom dijelu kupoprodajnu cijenu od drugog stana u [adresa]. Ujedno AC navodi da je bilo 5, 6 ili 7 uplata dok u pisanoj specifikaciji na listu 35. je evidentirano ukupno 11 uplata.

40. Sud je pokušao od Općinskog građanskog suda u Zagrebu pribaviti, radi kratkog uvida spis, posl. br. Ovr-3728/2014 ali spis, po više traženja ovog suda, nije dostavljen. Stog su sami tužitelji uz podnesak od 9. lipnja 2025. dostavili presliku navedenog ovršnog predmeta.

41. Nadalje, uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Ovr- 3728/2014 vidljivo je da je Erste & Steiermarkische Bank d.d., kao ovrhovoditelj, podno prijedlog za ovrhu protiv Quintus d.o.o., kao ovršenika 31. prosinca 2014. Prijedlog za ovrhu podnesen je na temelju ovršnih isprava – ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini br. ES-681/05 od 14. srpnja 2005., aneksa br. I. navedenom ugovoru od 31. prosinca 2008. i aneksa br. II. navedenom ugovoru od 30. prosinca 2011., a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 366.434,01 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 210.450,40 EUR počev od 27. studenoga 2014. do isplate. Predloženo je određivanje ovrhe, među ostalim, na nekretnini iz ovoga predmeta (listovi 238. – 244. spisa). Spisu prileže navedene ovršne isprave (listovi 246. – 273. spisa). Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, posl. br. Z-9708/15 od 9. ožujka 2015. (listovi 285. i 286. spisa) zabilježena je ovrha, među ostalim, na nekretnini iz ovoga predmeta na temelju rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Ovr-3728/2014 od 24. veljače 2015. Nadalje, vidljivo je da je obavljeno razgledavanje nekretnine 26. listopada 2017., na kojem nitko bio za stranke tog postupka ali je bilo prisutnih devet zainteresiranih osoba, nije vidljivo da je bio i tko od tužitelja (list 368. spisa). Prva dražba održana je 8. studenoga 2017. (listovi 387. – 392. spisa). Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Ovr-3728/14-51 od 9. studenoga 2017. (u uvodu očito omaškom naznačeno 8. studenoga 2017. dok na kraju rješenja stoji datum 9. studenoga 2017. te otpremni žig suda s istim danom 9. studenoga 2017. - listovi 396. i 397. spisa) nekretnina iz ovog predmeta dosuđena je kupcu Folija produkt d.o.o. (pravnom predniku ovdje tuženika), kupovnina je određena u iznosu od 99.542,11 EUR / 750.000,00 kn, u koju kupovninu je riješeno da će se uračunati jamčevina u iznosu od 12.962,37 EUR / 97.665,00 kn. Podneskom od 17. studenoga 2017. Folija produkt d.o.o. dostavio je dokaz o uplati kupovnine za stan iz ovog predmeta (listovi 401. – 403. spisa). Rješenje o dosudi zabilježeno je u zemljišnim knjigama (list 406. spisa). Protiv rješenja o dosudi žalbu je podnio Quintus d.o.o. 21. studenoga 2017. (listovi 409. – 412. spisa). Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, posl. br. Z-60005/17 od 16. studenoga 2017. zabilježena je dosuda na temelju rješenja od 9. studenoga 2017. (list 435. spisa). Odlučujući o žalba Quintus d.o.o., Županijski sud u Vukovaru donio je rješenje, posl. br. Gž Ovr-369/17-2 od 7. prosinca 2017. (listovi 437. i 438. spisa) kojim je odbio žalbe Quintus d.o.o., kao neosnovane te potvrdio rješenja o dosudi, pa tako i rješenje o dosudi Folija produkt d.o.o. Zaključkom od 24. siječnja 2018. nekretnina iz ovog predmeta predana je u posjed kupcu Folija produkt d.o.o. (listovi 443. i 444. spisa). Treće osobe, ovdje tužitelj, podnijele su 1. ožujka 2018. prigovor (listovi 448. – 452. spisa). Treće osobe, ovdje tužiteljici, u tom su predmetu zastupani po Vedrani Jurić, odvjetnici u Zagrebu. Treće osobe, ovdje tužitelji, su uz prigovor dostavili, među ostalim, ugovor koji se nalazi i u ovome spisu od 22. studenoga 2007. (listovi 453. – 458. spisa), kao i porezna rješenja (listovi 459. i 460. spisa), a koja se također nalaze u ovom spisu. Spisu prileži i bilanca Quintus d.o.o., račun dobiti i gubitka te financijski izvještaj za Quintus d.o.o., a iz čega ne proizlazi da je Quintus d.o.o. evidentirao nekretninu iz ovog spisa, kao svoju imovinu. Što se tiče stana iz ovog predmeta stoji naznaka da su u tijeku pregovori s kupcem za neplaćeni iznos kupoprodajne cijene od 48.845,00 EUR te naznaka da je stan prodan (posebice list 480. spisa). Spisu prileži i sporazum iz 2015. (list 505. spisa), a koji je sastavni dio i ovog spisa. Spisu prileži i dopis Quintus d.o.o., bez datuma, iz kojeg proizlazi da se Quintus d.o.o. obraća obitelji AC te ih poziva na platež preostalog dijela kupoprodajne cijene od 48.845,24 EUR (list 507. spisa). Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Ovr-3728/14-83 od 3. svibnja 2018. (listovi 523. i 524. spisa) upućene su treće osobe, ovdje tužitelji, na pokretanje parničnog postupka protiv stranaka ovršnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na nekretnini iz ovog spora. Nadalje, prijedlog za ovrhu radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed protiv ovršenika, ovdje tužitelja podnio je Folija produkt, kao kupac, odnosno kao ovrhovoditelj, 3. svibnja 2018. (listovi 525. – 527. spisa). Prijedlog je podnesen na temelju zaključka od 24. siječnja 2018. radi iseljenja i predaje u posjed nekretnine iz ovog spora. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, posl. br. Z-5034/18 od 31. siječnja 2018. (list 535. spisa) dopuštena je uknjižba prava vlasništva Folija produkt d.o.o. na nekretnini iz ovog spora na temelju rješenja od 8. studenoga 2017. i zaključka od 24. siječnja 2018. Ovršenici, ovdje tužitelji podnijeli su žalbu protiv rješenja o ovrsi od 17. svibnja 2018. te prijedlog za odgodu ovrhe (listovi 540. – 543. spisa). Spisu prileži punomoć potpisana po ovdje tužiteljima, a dana punomoćniku u tom postupku Boži Vučkoviću, odvjetniku u Zagrebu (list 544. spisa). Zbog žalbe treće osobe, ovdje tužitelji, upućene su rješenjem, posl. br. Ovr-3728/14-83 od 3. svibnja 2018. (listovi 545. i 546. spisa) na pokretanje parničnog postupka protiv stranaka tog ovršnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Stoga su treće osobe, ovdje tužitelji podnijele tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom protiv ovrhovoditelja Erste & Steiermarkische Bank d.d., kao prvotuženika i Quintus d.o.o., kao drugotuženika (list 547. spisa). Rješenjem, posl. br. Ovr-3728/14-96 od 26. srpnja 2018. odbijen je, kao neosnovan, prijedlog ovršenika, ovdje tužitelja, za odgodu ovrhe (listovi 553. i 554. spisa). Ovršenici, ovdje tužitelji podnijeli su žalbu protiv rješenja od 26. srpnja 2018. (listovi 556. – 558. spisa). Odlučujući o žalbi ovršenika, ovdje tužitelja Županijski sud u Rijeci donio je rješenje, posl. br. Gž Ovr-107/19-7 od 9. srpnja 2019. kojim je odbio žalbu ovršenika, kao neosnovanu, te potvrdio rješenje od 26. srpnja 2018. (listovi 575. i 577. spisa). Rješenjem Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž-107/2019-6 od 9. srpnja 2019. (listovi 577. i 578. spisa), odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi od 17. svibnja 2018., navedeni drugostupanjski sud je uvažio žalbu ovršenika, ovdje tužitelja, preinačio rješenje o ovrsi i riješio da se odbija prijedlog za ovrhu od 3. svibnja 2018. te se ukidaju sve provedene radnje. Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio Folija produkt d.o.o. 30. kolovoza 2019. (listovi 579. – 588. spisa). Odgovor na reviziju dali su ovršenici, ovdje tužitelji 27. rujna 2019. (listovi 589. i 590. spisa). Odlučujući o reviziju Folija produkt d.o.o, Vrhovni sud RH donio je rješenje, posl. br. Rev-4601/19-2 (listovi 595. – 597. spisa) kojim je odbio reviziju Folija produkt d.o.o., kao neosnovanu, uz obrazloženje da se u okviru ovršnog postupka, koji se vodio radi prodaje nekretnine, donesene odluka o ispražnjenju nekretnine u slučaju ako treće osobe ne raspolažu valjanim, pisanim, pravnim temeljem za korištenjem nekretnine, dok u slučaju kada druge osobe raspolažu pisanim, pravnim temeljem za korištenje nekretnine, ispražnjenje nekretnine neće se provesti u okviru ovršnog postupka koji se vodi, već će glede ispražnjenja nekretnine kupac voditi posebnu parnicu radi predaje u posjed nekretnine (posebice list 597. spisa).

42. Iz pročitanog ovršnog spisa, sud je zaključio da su tužitelj za prethodno opisani ovršni postupak, koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod posl. br. Ovr-3728/14, između Erste & Steiermarkische Bank d.d., kao ovrhovoditelja, protiv Quintus d.o.o., kao orvšenika, saznali najkasnije prilikom podnošenja prigovora, kao treće osobe i to 1. ožujka 2018. (posebice listovi 448. – 452. spisa). Treće osobe, ovdje tužitelji tada su bili zastupani po Vedrani Jurić, odvjetnici u Zagrebu, a navedenom ovršnom spisu prileže punomoći potpisane po oba tužitelja (posebice uvid u listove 512. i 538. spisa). Treće osobe, ovdje tužitelji su uz prigovor dostavljale mnoge dokaze (listovi 453. – 511. spisa). Unutar tih dokaza dostavljen je i dopis Quintus d.o.o., bez datuma, kojim Quintus d.o.o. poziva ovdje tužitelji na isplatu preostalog dijela kupoprodaje cijene u iznosu od 48.845,24 EUR (list 507. spisa – iz navedenog proizlazi da su tužitelji sasvim sigurno znali da nije isplaćena kupoprodajna cijena za nekretninu iz ovoga predmeta u cijelosti) Nadalje, sud je iz pročitanog ovršnog spisa zaključio da je protiv ovdje tužitelja, kao ovršenika, unutar navedenog ovršnog postupka, podnesen prijedlog za ovrhu radi udaljenje svih osoba i stvari te predaje u posjed nekretnine iz ovog predmeta i to 3. svibnja 2018. (listovi 525. – 527. spisa). I u tom dijelu ovršnog postupka ovdje tužitelji sudjelovali su aktivno, pa tako podnošenjem žalbe protiv rješenja o ovrsi te podnošenjem prijedloga za odgodu ovrhe 4. lipnja 2018. (listovi 540. – 543. spisa). Tada su ovdje tužitelji, kao ovršenici, bili zastupani po Boži Vučkoviću, odvjetniku u Zagrebu, a ovršnom spisu prileži i punomoć potpisana po ovršenicima, ovdje tužiteljima (list 544. spisa). Ovdje tužitelji podnosili su i tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (list 547. spisa). Odlučujući o žalbi protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za odgodu ovrhe, drugostupanjski sud je potvrdio rješenje o odbijanju prijedloga za odgodu ovrhe (listovi 575. i 576. spisa). Međutim, drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi protiv rješenja o ovrsi radi ispražnjenja i predaje u posjed nekretnine uvažio je žalbu, preinačio rješenje o ovrsi i odbio prijedlog za ovrhu (listi 577. i 578. spisa). Protiv takvog drugostupanjskog rješenja Folija produkt d.o.o. podnio je reviziju, a ovdje tužitelji, kao ovršenici, podnijeli su odgovor na reviziju 27. rujna 2019. (listovi 589. i 590. spisa). U konačnici je sve završeno rješenjem Vrhovnog suda RH od 27. lipnja 2023. (listovi 595. – 597. spisa) kojim je odbijena revizija Folija produkta uz obrazloženje da se o ispražnjenju i predaje u posjed nekretnine, u slučaju kada treće osobe raspolažu s pisanim temeljem za korištenjem nekretnine, ne može odlučivati u ovršnom postupku koji se vodio radi prodaje nekretnine, već kupac mora voditi posebnu parnicu (takva tužba, odnosno ovdje konkretno protutužba, i podnesena je od strane tuženika, kao tužitelja i pravnog sljednika Folija produkt d.o.o. u ovom postupku.

43. Slijedom iznesenog, sud je uvidom u ovršni spis zaključio da su tužitelji znali i morali znati za ovršni postupak, koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod posl. br. Ovr-3728/2014, radi prodaje nekretnine iz ovog postupka. Do tog saznanja došli su najkasnije 1. ožujak 2018., kada su, kao treće osobe, podnijele prigovor. Nadalje, ovdje tužitelji su u navedenom ovršnom postupku sudjelovati aktivno koristeći sva dozvoljena pravna sredstva, podnosili tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, podnosili žalbe, podnosili prijedloge za odgodu ovrhe, podnosili odgovore na reviziju itd. Unutar navedenog ovršnog postupka ovdje tužitelji imali su dva odvjetnika, a kojima su potpisali punomoći. Time se ne mogu prihvatiti navodi tužitelja da nisu znali za ovršni postupka (1. tužitelj AC naveo je da nije znao za ovršni postupak dok je 2. tužiteljica CC jasno navela da je znala za ovršni postupak).

44. Na temelju čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2020, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012 i 152/2014 – dalje u tekstu: ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

45. Na temelju čl. 159. st. 2. ZV-a samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

46. Na temelju čl. 159. st. 3. ZV-a samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

47. Prema odredbi iz čl. 18. st. 1. ZV-a posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed).

48. Prema odredbi iz čl. 18. st. 2. ZV-a posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet.

49. Prema odredbi iz čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

50. Prema odredbi iz čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

51. Slijedom iznesenog, ocjenom svakog dokaza posebno, svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka sud je zaključio da su tužitelji, kao kupci, sklopili s Quintus d.o.o., kao prodavateljem, ugovor o kupoprodaji 22. studenoga 2007. Između stranaka ugovorena je kupoprodajna cijena od 208.291,50 EUR. Sud je utvrdio da kupoprodajna cijena nije uplaćena u cijelosti, odnosno da je ostao neplaćen iznos od 40, konkretno 48.845,24 EUR (posebice uvid u sporazum iz 2015. – list 15. spisa, dopis Quintus d.o.o. – list 507. spisa, iskaz svjedoka DC, pa čak i iskaz 1. tužitelja AC, koji navodi da je platio 244.000,00 EUR, a da je od tog iznosa 50.000,00 EUR plaćeno na ime priključaka zgrade, a ne same kupoprodajne cijene za stan iz ovoga predmeta. S obzirom na to da nije plaćena kupoprodajna cijena u cijelosti, to Quintus d.o.o. s pravom nije izdao tabularnu ispravu tužiteljima, kao kupcima. Nadalje, sud je utvrdio da su tužitelji preuzeli posjed stana odmah po sklopljenom ugovoru na način da su prvo uređivali stan, a nakon toga u stan je uselila te se u posrednom posjedu i dan danas nalazi kćer tužitelja NC. Sud je utvrdio da NC u tom posjedu nitko nije smetao. Međutim, sud je utvrdio da tužitelji nemaju potrebno kvalitetu posjeda, odnosno sud je utvrdio da tužitelji nisu pošteni posjednici predmetnog stana jer su znali ili su imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed. U svakom slučaju sud je utvrdio da su tužitelji prestali biti pošteni posjednici najkasnije 1. ožujka 2018. kada su u ovršnom postupku, koji se vodio radi prodaje predmetne nekretnine, podnijeli prigovor kao treće osobe.

52. S obzirom na to da tužitelji nemaju potrebnu kvalitetu posjeda, odnosno da su tužitelji znali i imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed (sud je utvrdio da kupoprodajna cijena nije plaćena u cijelosti, a što su tužitelji svakako trebali znati ili su imali dovoljno razloga posumnjati, ujedno sud je utvrdio da se vodila ovrha radi prodaje nekretnine, za koji postupak su tužitelji znali i svakako trebali znati, u kojem postupku su imali punomoćnicu te podnosili različite podneske dok se u konačnici i vodila ovrha radi ispražnjenja i predaje u posjed protiv tužitelja, kao ovršenika, a što je sve završeno na način da je Vrhovni sud RH zauzeo stav da u takvim slučajevima, kada treće osobe raspolažu s pravnim osnovom na temelju koje koriste nekretninu, to kupac iz ovršnog postupka, koji se vodio radi prodaje nekretnine, mora voditi novi parnični postupak radi iseljenja te predaje u posjed), to tužitelji, iako su posjednici predmetnog stana, ne mogu steći pravo vlasništva na toj nekretnini na temelju dospjelosti. Ukratko, nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 159. st. 3. ZV-a.

53. Nadalje, prema čl. 124. st. 1. ZV-a stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

54. Stoga, čak i u slučaju da su postojala tuđa prava na predmetnoj nekretnini, koja nisu bila upisana (što između stranaka uopće nije sporno), niti je iz zemljišnih knjiga vidljivo da je zatražen upis takvih prava (što, također, između stranaka uopće nije sporno), to bi tuženik stekao i ovakvo pravo vlasništva predmetne nekretnine, čime valja otkloniti sve navode tužitelja kao neosnovane.

55. Nadalje, ukoliko tužitelji svojim navodima o tome da Folija produkt d.o.o., pravni prednik tuženika, odnosno tuženik nisu stupili u posjed, žele uputiti na neki način na odredbe ZV-a o višestrukom otuđenju nekretnine, valja navesti da su i takvi navodi otklonjeni, kao neosnovani.

56. Naime, prema odredbi iz čl. 125. st. 1. ZV-a kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva (u ovom predmetu nije više osoba sklopilo sa Quintus d.o.o. pravne poslove, a niti sa Folija produkt d.o.o.). Brisanje upisa vlasništva osobe iz st. 1. toga čl. i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed (eventualno posjed na koji tužitelji sadržajno upućuju), ako dokaže da stjecateljica nije postupila u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopila pravni posao s otuđivateljem znala da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed (ovo je predmet radi utvrđenja prava vlasništva stecanjem prava vlasništva na temelju zakona i to dosjelošću). Zahtjev za brisanje može se postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva (st. 2.). Odnos otuđivatelja s osobama s kojima je sklopio pravne poslove, ali one nisu stekle vlasništvo nekretnine, uređuju obveznopravna pravila (st. 3.).

57. Tužitelji tijekom postupka ističu da kupoprodajna cijena po ugovoru o kupoprodaji od 17. travnja 2020., koji je sklopljen između Folija produkt d.o.o. i tuženika nije isplaćena. Pogrešno upućuju tužitelji da u slučaju da kupoprodajna cijena nije isplaćena, to tuženik nije postao vlasnikom. Bitna je pravni osnov, dakle, ugovor o kupoprodaji, izdana tabularna isprava i uknjižba prava vlasništva, a što je kod tuženika već ispunjeno (dapače, nije sporno da je tuženik zemljišno-knjižni vlasnik).

58. Dakle, čak i u slučaju da kupoprodajna cijena nije isplaćena, to bi tuženik pravni prednik tuženika imao prema tuženiku (a ne tužitelji) obvezno pravni zahtjev na isplatu cijele ili dijela neisplaćene kupoprodajne cijene, a ne prema samo takvim navodima bilo kakav stvarno pravni zahtjev.

59. Prema odredbi iz čl. 375. st. 1. ZOO-a ako je između činidaba ugovornih strana u dvostrano obveznom ugovoru postojao u vrijeme sklapanja ugovora očiti nerazmjer, oštećena strana može zahtijevati poništaj ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati. Pravo da se zahtijeva poništaj ugovora prestaje istekom godine dana od njegova sklapanja (st. 2.)

60. Također, tužitelji sadržajno upućuju na preko mjerno oštećene. U tom slučaju ugovor o kupoprodaji od 17. travnja 2020. ne bi bilo ništav, već pobijan. Ujedno aktivnu legitimaciju za pobijanje imala bi samo druga ugovorna strana tog ugovora, dakle, Folija produkt d.o.o., a ne tužitelji i još k tome valja uvažiti da postoji i prekluzivan rok od godinu dana za isticanje takvog zahtjeva, a kako je ugovor sklopljen 2020., to je i istkao pravo na isticanja zahtjeva za pobijanje zbog prekomjernog oštećenja.

61. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u t. I. izreke.

62. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife).

63. Tužitelji su u tužbi naznačili vrijednost predmeta spora od 10.000,00 EUR (list 1.). Tuženik je prigovarao prenisko označenoj vrijednosti predmeta spora (list 77. spisa). Raspravnim rješenjem od 11. prosinca 2024. (listovi 186. i 187. spisa) sud je odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 252.906,00 EUR uz obrazloženje da je u ovoj pravnoj stvari postavljen zahtjeva na utvrđenje prava vlasništva na nekretnini u [adresa], ukupne površine stana i parkirališno, garažnog mjesta od 112,59 čm. Uvidom u procjembeni elaborat od 9. studenoga 2022. (listovi 87. – 115. spisa) sud je utvrdio da je vještak iz ING Ekspert d.o.o. procijeni vrijednost nekretnine u iznosu od 258.000,00 EUR. Vještak Boris Hudiček procijenio je vrijednost nekretnine u iznosu od 252.906,00 EUR. S obzirom na to da se u ovom predmetu radi o utvrđenju prava vlasništva na nekretnini koja prema procjembenim elaboratima u spisu vrijedi najmanje 252.906,00 EUR, to je na temelju odredbi iz čl. 40. st. 3. i 4. sud odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 252.906,00 EUR. Pritom valja navesti da je sud odredio vrijednost predmeta spora sukladno odredbama ZPP-a. Tužiteljima valja ukazati da su odredbe Zakona o sudskim pristojbama, u odnosu na vrijednost predmeta spora, primjenjive u odnosu na određivanje sudskih pristojbi, a ne za troškove parničnog postupka, suprotno upiranjima tužitelja.

64. Valja navesti da tuženik za jednu radnju traži iznos od 3.792,00 EUR, uvećano za PDV. Pravilan iznos pune radnje je na temelju Tbr. 7.1. tarife 1.903 bodova, odnosno 3.806,00 EUR, no, s obzirom na specificirane troškove, tuženiku je za jednu radnju suđen tražen iznos od 3.792,00 EUR, bez PDV, odnosno iznos aod 4.740,00 EUR, sa PDV-om.

65. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tuženiku valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 3.792,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, trošak sastava podneska od 25. rujna 2024., 9. prosinca 2024. i 4. rujna 2025., za svaki iznos od 3.792,00 EUR na temelju Br. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištu 11. rujna 2024., 11. prosinca 2024., 28. ožujka 2025., 12. svibnja 2025., 19. svibnja 2025. i 13. listopada 2025., za svako iznos od 3.792,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV (25 %). Stoga je tuženiku valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 47.400,00 EUR. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u t. II. izreke.

U Zagrebu 30. listopada 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. tužiteljima, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 663,61 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana