Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: Pn-125/2018-184

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Ljubici Kovač Katalinić, u pravnoj stvari prvotužitelja UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], drugotužiteljice KH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trećetužiteljice ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], četvrtotužiteljice ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], petotužiteljice maloljetne BH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po posebnoj skrbnici drugotužiteljici KH, a svi zastupani po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženog Adriatic osiguranja d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Franji Krešimiru Šenjugu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave od 18. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 30. listopada 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I. Nalaže se tuženom Adriatic osiguranju d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976 da prvotužitelju UH OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade pretrpljene neimovinske štete uslijed smrti bliske osobe isplati pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 28.470,00 eura (dvadeset osam tisuća četiristo sedamdeset eura), zajedno sa zateznom kamatom koja na predmetni iznos teče od 31. kolovoza 2018. do isplate, te na ime imovinske štete iznos od 344,50 eura (tristo četrdeset četiri eura i pedeset centa) po osnovi troškova žalbene odjeće, iznos od 1.509,34 eura (tisuću petsto devet eura i trideset četiri centa) po osnovi troška vijenaca, sahrane (lijes, križ i glazba) te troškova karmina, kao i iznos od 1.293,50 eura (tisuću dvjesto devedeset tri eura i pedeset centa) po osnovi troškova nadgrobnog spomenika i grobnice zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos imovinske štete teče od 30. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do 31. prosinca 2023. godine, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženom Adriatic osiguranju d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976 da drugotužiteljici KH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade pretrpljene neimovinske štete uslijed smrti bliske osobe isplati pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 28.470,00 eura (dvadeset osam tisuća četiristo sedamdeset eura), zajedno sa zateznom kamatom koja na predmetni iznos teče od 31. kolovoza 2018. do isplate, te na ime imovinske štete iznos od 258,70 eura (dvjesto pedeset osam eura i sedamdeset centa) po osnovi troškova žalbene odjeće, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na predmetni iznos teče od 30. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do 31. prosinca 2023. godine, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženom Adriatic osiguranju d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, da trećetužiteljici ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade pretrpljene neimovinske štete uslijed smrti bliske osobe isplati pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 9.490,00 eura (devet tisuća četiristo devedeset eura), zajedno sa zateznom kamatom koja na predmetni iznos teče od 31. kolovoza 2018. do isplate, te na ime imovinske štete iznos od 260,00 eura (dvije stotine šezdeset eura) po osnovi troškova žalbene odjeće, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na predmetni iznos teče od 30. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do 31. prosinca 2023. godine, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženom Adriatic osiguranju d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, da četvrtotužiteljici ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade pretrpljene neimovinske štete uslijed smrti bliske osobe isplati pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 9.490,00 eura (devet tisuća četiristo devedeset eura), zajedno sa zateznom kamatom koja na predmetni iznos teče od 31. kolovoza 2018. do isplate, te na ime imovinske štete iznos od 260,00 eura (dvije stotine šezdeset eura) po osnovi troškova žalbene odjeće, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na predmetni iznos teče od 30. listopada 2025. do isplate, te iznos od 394,62 eura (tristo devedeset četiri eura i šezdeset dva centa) na ime žalobnih vijenaca i troškova ukopa zajedno sa zateznom kamatom koja na predmetni iznos teče od dana 27. svibnja 2018. do isplate, stopi koja se do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do 31. prosinca 2023. godine, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženom Adriatic osiguranju d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, da petotužiteljici mlljt. BH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade pretrpljene neimovinske štete uslijed smrti bliske osobe isplati pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 28.470,00 eura (dvadeset osam tisuća četiristo sedamdeset eura), zajedno sa zateznom kamatom koja na predmetni iznos teče od 31. kolovoza 2018. do isplate, te da joj na ime imovinske štete uslijed izgubljenog uzdržavanja za period od 23. svibnja 2018. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti, isplati iznos od 21.769,32 eura (dvadeset jednu tisuću sedamsto šezdeset devet eura i trideset dva centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po mjesecima kako slijedi:

- za svibanj 2018. godine iznos 47,69 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. kolovoza 2018. do isplate,

- za lipanj 2018. godine iznos od 229,79 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. kolovoza 2018. do isplate,

- za srpanj 2018. godine iznos od 239,02 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. kolovoza 2018. do isplate,

- za kolovoz 2018. godine iznos od 255,75 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. rujna 2018. do isplate,

- za rujan 2018. godine iznos 232,25 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. listopada 2018. do isplate,

- za listopad 2018. godine iznos 240,57 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15.studenog 2018. do isplate,

-za studeni 2018. godine iznos 238,03 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. prosinca 2018. do isplate,

- za prosinac 2018. godine iznos 231,67 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. siječnja 2019. do isplate,

- za siječanj 2019. godine iznos 248,16 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. veljače 2019. do isplate,

-za veljaču 2019. godine iznos od 236,74 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. ožujka 2019. do isplate,

-za ožujak 2019. godine iznos od 245,17 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. travnja 2019. do isplate,

- za travanj 2019. godine iznos od 239,59 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. svibnja 2019. do isplate,

- za svibanj 2019. godine iznos od 245,86 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. lipnja 2019. do isplate,

- za lipanj 2019. godine iznos od 226,05 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. srpnja 2019. do isplate,

- za srpanj 2019. godine iznos od 254,40 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. kolovoza 2019. do isplate,

- za kolovoz 2019. godine iznos od 247,16 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. rujna 2019. do isplate,

- za rujan 2019. godine iznos od 240,89 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. listopada 2019. do isplate,

- za listopad 2019. godine iznos od 240,82 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. studenog 2019. do isplate,

- za studeni 2019. godine iznos od 227,41 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. prosinca 2019. do isplate,

- za prosinac 2019. godine iznos od 264,95 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. siječnja 2020. do isplate,

- za siječanj 2020. godine iznos od 264,58 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. veljače 2020. do isplate,

- za veljaču 2020. godine iznos od 252,73 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. ožujka 2020. do isplate,

- za ožujak 2020. godine iznos od 254,75 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. travnja 2020. do isplate,

- za travanj 2020. godine iznos od 258,58 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. svibnja 2020. do isplate,

- za svibanj 2020. godine iznos od 250,75 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. lipnja 2020. do isplate,

- za lipanj 2020. godine iznos od 252,90 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. srpnja 2020. do isplate,

- za srpanj 2020. godine iznos od 273,25 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. kolovoza 2020. do isplate,

- za kolovoz 2020. godine iznos od 261,34 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. rujna 2020. do isplate,

- za rujan 2020. godine iznos od 266,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. listopada 2020. do isplate,

- za listopad 2020. godine iznos od 267,79 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. studenog 2020. do isplate,

- za studeni 2020. godine iznos od 262,41 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. prosinca 2020. do isplate,

- za prosinac 2020. godine iznos od 274,55 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. siječnja 2021. do isplate,

- za siječanj 2021. godine iznos od 267,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. veljače 2021. do isplate,

-za veljaču 2021. godine iznos od 260,64 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. ožujka 2021. do isplate,

- za ožujak 2021. godine iznos od 279,78 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. travnja 2021. do isplate,

- za travanj 2021. godine iznos od 270,98 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. svibnja 2021. do isplate,

- za svibanj 2021. godine iznos od 261,84 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. lipnja 2021. do isplate,

- za lipanj 2021. godine iznos od 271,48 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. srpnja 2021. do isplate,

- za srpanj 2021. godine iznos od 251,88 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. kolovoza 2021. do isplate,

- za kolovoz 2021. godine iznos od 254,12 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. rujna 2021. do isplate,

- za rujan 2021. godine iznos od 249,72 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. listopada 2021. do isplate,

- za listopad 2021. godine iznos od 246,32 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. studenog 2021. do isplate,

- za studeni 2021. godine iznos od 252,09 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. prosinca 2021. do isplate ,

- za prosinac 2021. godine iznos od 259,16 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. siječnja 2022. do isplate,

- za siječanj 2022. godine iznos od 241,42 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. veljače 2022. do isplate,

- za veljaču 2022. godine iznos od 234,82 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. ožujka 2022. do isplate,

- za ožujak 2022. godine iznos od 256,23 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. travnja 2022. do isplate,

- za travanj 2022. godine iznos od 248,20 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. svibnja 2022. do isplate,

- za svibanj 2022. godine iznos od 243,80 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. lipnja 2022. do isplate,

- za lipanj 2022. godine iznos od 245,97 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. srpnja 2022. do isplate,

-za srpanj 2022. godine iznos od 226,17 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. kolovoza 2022. do isplate,

- za kolovoz 2022. godine iznos od 232,55 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. rujna 2022. do isplate,

- za rujan 2022. godine iznos od 245,23 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. listopada 2022. do isplate,

- za listopad 2022. godine iznos od 242,93 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. studenog 2022. do isplate,

- za studeni 2022. godine iznos od 245,39 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. prosinca 2022. do isplate,

- za prosinac 2022. godine iznos od 250,74 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. siječnja 2022. do isplate,

- za siječanj 2023. godine iznos od 229,92 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. veljače 2023. do isplate,

- za veljaču 2023. godine iznos od 195,72 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. ožujka 2023. do isplate,

- za ožujak 2023. godine iznos od 227,29 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. travnja 2023. do isplate,

- za travanj 2023. godine iznos od 212,84 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. svibnja 2023. do isplate,

- za svibanj 2023. godine iznos od 232,98 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. lipnja 2023. do isplate,

- za lipanj 2023. godine iznos od 226,64 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. srpnja 2023. do isplate,

-za srpanj 2023. godine iznos od 204,81 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. kolovoza 2023. do isplate,

- za kolovoz 2023. godine iznos od 225,31 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. rujna 2023. do isplate,

- za rujan 2023. godine iznos od 207,56 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. listopada 2023. do isplate,

- za listopad 2023. godine iznos od 222,19 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. studenog 2023. do isplate,

- za studeni 2023. godine iznos od 224,01 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. prosinca 2023. do isplate,

- za prosinac 2023. godine iznos od 228,56 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. siječnja 2024. do isplate,

- za siječanj 2024. godine iznos od 237,48 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. veljače 2024. do isplate,

- za veljaču 2024. godine iznos od 222,25 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. ožujka 2024. do isplate,

- za ožujak 2024. godine iznos od 238,49 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. travnja 2024. do isplate,

- za travanj 2024. godine iznos od 245,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. svibnja 2024. do isplate,

- za svibanj 2024. godine iznos od 274,57 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. lipnja 2024. do isplate,

- za lipanj 2024. godine iznos od 251,46 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. srpnja 2024. do isplate,

- za srpanj 2024. godine iznos od 247,90 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. kolovoza 2024. do isplate,

- za kolovoz 2024. godine iznos od 253,36 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. rujna 2024. do isplate,

- za rujan 2024. godine iznos od 247,99 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. listopada 2024. do isplate,

- za listopad 2024. godine iznos od 258,58 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. studenog 2024. do isplate,

- za studeni 2024. godine iznos od 258,58 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. prosinca 2024. do isplate,

- za prosinac 2024. godine iznos od 258,58 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. siječnja 2025. do isplate,

- za siječanj 2025. godine iznos od 258,58 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. veljače 2025. do isplate,

- za veljaču 2025. godine iznos od 258,58 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. ožujka 2025. do isplate,

- za ožujak 2025. godine iznos od 258,58 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. travnja 2025. do isplate,

- za travanj 2025. godine iznos od 258,58 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. svibnja 2025. do isplate,

- za svibanj 2025. godine iznos od 258,58 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. lipnja 2025. do isplate,

- za lipanj 2025. godine iznos od 258,58 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. srpnja 2025. do isplate,

- za srpanj 2025. godine iznos od 258,58 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. kolovoza 2025. do isplate,

- za kolovoz 2025. godine iznos od 258,58 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. rujna 2025. do isplate,

- za rujan 2025. godine iznos od 258,58 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do 31. prosinca 2023. godine, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da joj od dana presuđenja nadalje, sve dok za to postoje zakonski uvjeti plaća mjesečnu rentu na ime uzdržavanje u iznosu od 258,58 eura (dvjesto pedeset osam eura i pedeset osam centa), i to do svakog petnaestog u mjesecu za svaki prethodni mjesec, sa zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev prvotužitelja UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da mu tuženo Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, isplati iznos od 15.350,00 eura na ime naknade neimovinske štete zajedno sa zateznim kamatama na predmetni iznos od 31. kolovoza 2018. do isplate i iznos od 1.765,66 eura na ime imovinske štete sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

VII. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev drugotužiteljice KH,

OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da joj tuženo Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976 isplati iznos od 15.350,00 eura na ime naknade neimovinske štete zajedno sa zateznim kamatama na predmetni iznos od 31. kolovoza 2018. do isplate i iznos od 139,30 eura na ime imovinske štete sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

VIII. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev trećetužiteljice ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da joj tuženo Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, isplati iznos od 5.110,00 eura na ime naknade neimovinske štete zajedno sa zateznim kamatama na predmetni iznos od 31. kolovoza 2018. do isplate i iznos od 403,00 eura na ime imovinske štete sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

IX. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev četvrtotužiteljice ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da joj tuženo Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976 isplati iznos od 5.110,00 eura na ime naknade neimovinske štete zajedno sa zateznim kamatama na predmetni iznos od 31. kolovoza 2018. do isplate i iznos od 403,00 eura na ime imovinske štete sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, te iznos od 212,48 eura po osnovi imovinske štete za trošak žalobnih vijenaca i troškova ukupan sa zateznim kamatama koje na predmetni iznos teku od 27. svibnja 2018. do isplate.

X. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev petotužiteljice mlljt. BH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da joj tuženo Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976 isplati iznos od 15.350,00 eura na ime naknade neimovinske štete zajedno sa zateznim kamatama na predmetni iznos od 31. kolovoza 2018. do isplate i iznos od 11.722,78 eura na ime imovinske štete po osnovi izgubljene zarade u periodu od 23. svibnja 2018. do 15. listopada 2025., sa zateznim kamatama od svakog petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate; te za iznos od 139,24 eura po osnovi mjesečne rente od dana presuđenja pa nadalje, sve dok za to postoje zakonski uvjeti.

XI. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 18.857,16 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na predmetni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Tužitelji su utužili radi naknade štete. U tužbi navode da je kćerka prvotužitelja i drugotužiteljice, sestra trećetužiteljice i četvrtotužiteljice, i majka petotužiteljice, AH smrtno stradala u prometnoj nesreći koja se dogodila 23. svibnja 2018. na državnoj cesti broj 2 u mjestu Korija, Nazorova cesta ispred kbr. 193 u svojstvu putnika u osobnom automobilu marke Volkswagen, reg. oznake i broja VT303DB. Prometnu nesreću prouzročio je isključivom krivnjom vozač osobnog automobila SH upravljajući istim na način da je izgubio kontrolu i sletio s kolnika uslijed neprilagođene brzine.

1.2. U tužbi se, nadalje, navodi da je pokojna radila u ugostiteljskom objektu u Koriji i da je krenula kući biciklom, ali ju je zaustavio poznanik i ponudio da ju odveze kući, a da bicikl ostavi na poslu. Tužitelji, nadalje, navode da je tuženik pasivno legitimiran uslijed police osiguranja uslijed automobilske odgovornosti broj 068500471557, a koja se odnosi na osobni automobil marke Volkswagen reg. oznake i broja VT303DB.

1.3. Stoga, tužitelji potražuju da im tuženik na ime naknade neimovinske i imovinske štete koju su pretrpili zbog smrti bliske osobe isplati: prvotužitelju uslijed duševnih boli iznos od 220.000,00 kuna, po osnovi troškova žalobne odjeće 5.000,00 kuna, vijenca 500,00 kuna, za troškove jela i pića 10.000,00 kuna, za troškove sahrane (lijes, križ, glazba i dr.) 7.000,00 kuna te grobnice i nadgrobnog spomenika 25.000,00 kuna, odnosno ukupno 265.500,00 kuna; drugotužiteljici po osnovi duševnih boli iznos od 220.000,00 kuna te troška žalobne odjeće od 5.000,00 kuna; trećetužiteljici iznos od 75.000,00 kuna o osnovi duševnih boli te 5.000,00 kuna po osnovi troška žalobne odjeće; četvrtotužiteljici iznos od 75.000,00 kuna po osnovi duševnih boli te 5.000,00 kuna po osnovi troška žalobne odjeće, trošak žalobnih vijenaca od 1.458,00 kuna te ukopa od 3.116,76 kuna; petotužiteljici po osnovi duševnih boli zbog smrti bliske osobe iznos od 220.000,00 kuna te svako mjesečni novčani iznos u visini od 1.000,00 kuna od podnošenja tužbe pa dok za to postoje zakonski razlozi po osnovi zakonskog uzdržavanja.

1.4. Podneskom od 19. lipnja 2020. tužitelji su povećali tužbeni zahtjev, a uslijed izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH tako da prvotužitelj, drugotužiteljica i petotužiteljica umjesto iznosa od 220.000,00 kuna potražuju po osnovi duševnih boli zbog smrti bliske osobe iznos od 330.000,00 kuna svaki, a trećetužiteljica i četvrtotužiteljica po istoj osnovi umjesto iznosa od 75.000,00 kuna iznos od 110.000,00 kuna svaka.

1.5. Podneskom od 14. studenog 2024., a obzirom i na promjenu službene valute u Republici Hrvatskoj, tužitelji su uskladili tužbeni zahtjev tako da potražuju od tuženika po osnovi naknade štete: prvotužitelj uslijed duševnih boli iznos od 43.800,00 eura, po osnovi troškova žalobne odjeće 530,00 eura, vijenca 66,00 eura, za troškove jela i pića 1.327,00 eura, za troškove sahrane (lijes, križ, glazba i dr.) 1.000,00 eura te grobnice i nadgrobnog spomenika 1.990,00 eura; drugotužiteljica po osnovi duševnih boli iznos od 43.800,00 eura te troška žalobne odjeće od 398,00 eura; trećetužiteljica iznos od 14.600,00 eura po osnovi duševnih boli te 663,00 eura po osnovi troška žalobne odjeće; četvrtotužiteljica iznos od 14.600,00 eura po osnovi duševnih boli te iznos od 663,00 eura po osnovi troška žalobne odjeće, trošak žalobnih vijenaca od 193,50 eura te ukopa od 413,60 eura; petotužiteljica po osnovi duševnih boli zbog smrti bliske osobe iznos od 43.800,00 eura te imovinsku štetu s osnove izgubljenog uzdržavanja za period od 23. svibnja 2018. do 5. studenog 2024. u iznosu od 29.474,39 eura sa zateznim kamatama na pojedine iznose od svakog 15. u mjesecu do isplate te iznos od 352,25 eura po osnovi mjesečne rente, sve dok za to postoje zakonski uvjeti.

1.6. Podneskom od 29. travnja 2025. petotužiteljica je postavila konačni tužbeni zahtjev po osnovi imovinske štete, u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, tako da na ime izgubljenog uzdržavanja za period od 23. svibnja 2018. do 15. lipnja 2025. potražuje iznos od 31.900,82 eura sa zateznim kamatama na pojedine iznose od svakog 15. u mjesecu do isplate. Na ročištu održanom 18. rujna 2025. tužitelj je potražio i daljnji novčani iznos za razdoblje od lipnja do rujna 2025. u visini od 397,82 eura sa kamatama od svakog 15. u tom mjesecu te iznos novčane rente od 397,82 eura, sve dok za to postoje zakonski uvjeti.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje kao nespornu činjenicu da se dana 23. svibnja 2018. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao SH upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] za koje je kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju može nanijeti trećim osobama zbog tjelesne ozlijede, smrti, narušavanja zdravlja i uništenja ili oštećenja stvari. Nije sporno niti da je u toj nesreći sudjelovala i AH koja je bila putnica u vozilu te zadobila teške tjelesne ozlijede od kojih je preminula na licu mjesta.

2.2. Tuženik, međutim, osporava odgovornost, osnov i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor isključenja odgovornosti zbog pristanka prednice tužitelja na nastupanje štetnih posljedica osnovom odredbe članka 1054. i 1067. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima, predlaže odbiti tužbene zahtjeve. Naime, tuženik ističe da je iz zapisnika o očevidu prometne nesreće utvrđeno da oštećena AH nije bila vezana sigurnosnim pojasom, uslijed čega tuženik osporava svoju odgovornost za naknadu štete jer je iz lokaliteta i vrsta ozljeda vidljivo da su iste nastale zbog nekontroliranog polijetanja tijela uslijed sudarnih sila i da bi te ozljede bile izbjegnute, odnosno oštećenica ne bi smrtno stradala da je bila vezana sigurnosnim pojasom. Stoga je šteta posljedica isključivo njezine radnje, odnosno propusta za ispravnim korištenjem sigurnosnog pojasa.

2.3. Nadalje, tuženik navodi da je vozač vozila SH bio pod teškim utjecajem alkohola, o čemu je, obzirom na sadržaj spisa Kovm-35/18, AH imala saznanja jer mu je i sama poslužila piće tokom večeri u objektu u kojem je radila. SH kritične zgode bio je pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 1,21 g/kg u mokraći, što predstavlja pijano stanje u kojem osobe nisu sposobne upravljati motornim vozilom, a koji je stupanj pijanstva lako uočljiv i drugim osobama, pa iako je prednica tužitelja bila svjesna te činjenice, upustila se u iznimno rizičnu situaciju vožnje motornim vozilom kojim upravlja pijani vozač, i zbog tog razloga šteta je posljedica isključivo njezine radnje, odnosno pristanka na vožnju s pijanim vozačem.

2.4. U odgovoru na tužbu tuženik, potom, ističe da se osporava zatražena visina neimovinske štete za prvotužitelja i drugotužiteljicu, a u odnosu na sestre pokojne, odnosno trećetužiteljicu i četvrtotužiteljicu, tuženik navodi da nije ispunjen zakonski preduvjet za dosudu pravične novčane naknade zbog smrti bliske osobe (sestre), a to je trajnija zajednica života, iako je teret dokaza njezina postojanja na tužiteljicama. Pri tom, tuženik pojašnjava da je četvrtotužiteljica Danijela Dragosavljević 2007. godine sklopila brak i zasnovala svoju obitelj, iz čega je vidljivo da ne postoji međusobna upućenost u smislu redovnog financijskog pomaganja i međusobne egzistencije, kao i zajedničko kućanstvo i domaćinstvo između nje i pokojne AH.

2.5. Tuženik osporava i zatražene maksimalne iznose po osnovi povrede prava osobnosti jer u konkretnom slučaju, po mišljenju tuženika, ne postoje osobito teške okolnosti slučaja koje opravdavaju zatražene iznose naknade neimovinske štete. Osporavaju se i visina imovinske štete po osnovi troškova žalobne odjeće, nadgrobnog spomenika, kao i osnov i visina za plaćanje novčane rente zbog gubitka uzdržavanja. Predlaže se odbiti tužitelje s tužbenim zahtjevom i obvezati ih na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja niti aktivna, odnosno pasivna legitimacija.

4. Sporno je odgovornost tuženika za naknadu štete obzirom da prednica tužitelja nije bila vezana sigurnosnim pojasom i pristala je na rizik vožnje sa alkoholiziranim vozačem. Sporna je i osnova potraživanja trećetužitejlice i četvrtotužiteljice na ime neimovinske štete, odnosno da li je između njih i njihove prednice (sestre) postojala trajnija zajednica života. Sporna je visina neimovinske štete kao i imovinske štete po osnovi žalobne odjeće za prvotužitelja u iznosu koji prelazi 398,17 eura (nesporno učinjeno, str. 147) te po osnovi troška žalobne odjeće za trećetužiteljicu i četvrtotužiteljicu, potom sporna je visina imovinske štete po osnovi nadgrobnog spomenika kao osnova i visina zahtjeva petotužiteljice po osnovi izgubljenog uzdržavanja. Među strankama je sporno je i da li je u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva petotužiteljice po osnovi imovinske štete, tj. izgubljenog uzdržavanja (povećanje) nastupila zastara, a sporan je i tijek zakonskih kamata na obvezu naknade neimovinske štete i imovinske štete petotužiteljice.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je tijekom postupka izvršio uvid u izjavu o povjeravanju skrbi nad mlljt. BH (str. 10), zapisnik o očevidu od 23. svibnja 2018. (str. 11-15), situacijski plan mjesta prometne nesreće (str. 17), zapisnik o obdukciji od 23. svibnja 2018. (str. 18-20), zapisnik o vještačenju Službe kemijsko- fizikalnih i toksikoloških vještačenja od 20. lipnja 2018. (str. 21), smrtni list (str. 22), izvatke iz matice rođenih za ĆH, RH i BH (str. 23- 28), vjenčani list UH i KH (str. 29), preslike osobnih iskaznica (str. 30-34), račun Flore Vtc d.o.o. (str. 35), račun Pogrebnog centra "Lira" (str. 36), preslika računa Varteks d.d. (str. 37), obračunske isprave (str. 38-40), ugovor o radu na neodređeno vrijeme (str. 41), rješenje o priznavanju prava na obiteljsku mirovinu BH od 7. prosinca 2018. (str. 73-75), zaključci sa sastanka predsjednika Građanskog odjela VSRH s predsjednicima građanskih odjela ŽS RH od 17. rujna 2015. (str. 76-79), rješenje o imenovanju skrbnika mlljt. BH od 11. ožujka 2019. (str. 80-81), presudu ŽS u Bjelovaru posl.br. Kmp-3/2019-7 od 17. travnja 2019. (str. 85-88), zapisnik od 17. travnja 2019. u predmetu ŽS u Bjelovaru posl.br. Kmp- 3/2019-6 (str. 94-97), izvod iz zapisnika s druge sjednice Građanskog odjela VSRH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (str. 101-102), zaključci sa sastanka predsjednika Građanskih odjela ŽS i Građanskog odjela VSRH od 15. lipnja 2018. (str. 144-145), predračun-ponuda br. 18 Klesarstvo Medić (str. 149), potvrde o visini dohotka i primitaka Porezne uprave za AH (str. 170-175), fotodokumentaciju prometne nesreće (str. 172-208), dopis Klesara FH (str. 215-216), socioanamnestički podaci CZSS za mlljt. BH (str. 219-221), nalaz i mišljenje kombiniranog prometno-medicinskog vještačenja (str. 256-271), nalaz i mišljenje vještaka za toksikologiju (str. 283-285), dopis DZS od 7. rujna 2022. o prosječnoj mjesečnoj plaći (str. 414), snimku videonadzora sa BP "Petrol", obračunske isprave za isplatu plaće komparativnog radnika (str. 475-605), novinski isječci (str. 621- 626), nalaz i mišljenje vještaka za računovodstvenu i financijsku struku (str. 630-695), rješenje o odobravanju sekundarne pravne pomoći za tužitelje Virovitičko-podravske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, branitelje i socijalnu skrb od 14.11.2023. (str. 742-744), obavijest o mirovini za BH (str. 775), ovjereno rješenje o priznavanju prava na obiteljsku mirovinu BH od 7.12.2018. s prilozima (str. 785-793), podaci HZMO-a o isplaćenoj mirovini BH (str. 796-798), podaci o visini mirovine za BH od 23.05.2018. do 31.1.2024. (str. 803), dopuna nalaza i mišljenja vještaka računovodstvene i financijske struke od 5.7.2024. (str. 827- 843), odluku sjednice Vlade RH o minimalnoj plaći od 1. siječnja 2024. (str. 853), izlist novinskog isječka (str. 854), izlist pretraživača plaća [adresa] (str. 853), očitovanje vještaka na podnesak tužitelja od 28.8.2024. (str. 861-862), dopunu vještačkog nalaza od 2.12.2024. (str. 896-912), platne liste GH (str. 917-938), potvrdu HZMO-a o isplaćenim mirovinama BH **.**.2024. (str. 939), dopuna vještačkog nalaza od 24.2.2025. (str. 944-958), presliku spisa Kmp-3/2019, pročitao zapisnike sa iskazima tužitelja (str. 147-148), svjedoka IH (str. 416- 418), UHČ (str. 418-419), ŠH (str. 419-420), VH (str. 420-421), EH (str. 421-422), SH (str. 422-423) te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

8. Obzirom da je tijekom postupka došlo do promjene raspravnog suca, temeljem odredbe članka 315. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP) glavna rasprava je započela iznova, te su, uz suglasnost stranaka, umjesto ponovnog izvođenja svih dokaza, pročitani svi zapisnici sa održanih ročišta i izvršen je uvid u svu dokumentaciju koja je priložena u sudski spis.

9. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, temeljem odredbe članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

10.Odgovornost za naknadu štete

10.1. Tijekom postupka tuženik je osporio osnov potraživanja tužitelja ističući prigovor isključive odgovornosti prednice tužitelja za nastanak štete, obzirom da je pristala na vožnju sa vozačem u alkoholiziranom stanju te činjenicu da nije bila vezana sigurnosnim pojasom. Tuženik drži da je upravo zbog tih radnji došlo do nastanka štete i da je zbog toga prednica tužitelja isključivo odgovorna za njezin nastanak.

10.2 Tijekom postupka u odnosu na gore navedene sporne činjenice utvrđeno je slijedeće:

- da je kćerka prvotužitelja i drugotužiteljice, sestra trećetužiteljice i četvrtotužiteljice te majka mlljt. petotužiteljice smrtno stradala u prometnoj nesreći 23. svibnja 2018. vozeći se kao suvozač u automobilu kojim je upravljao SH, tj. vozač automobila koji je bio osiguranik tuženika;

- da je presudom Županijskog suda u Bjelovaru posl. broj: Kmp-3/19-7 od 17. travnja 2019. osiguranik tuženika oglašen krivim i osuđen što je 23. svibnja 2018. u 04,10 sati u mjestu Korija, u ulici Vladimira Nazora 193 upravljao osobnim automobilom marke VW, tip Passat 1,9 TDI, reg. oznake [registarska oznaka], sa suputnicom AH iz smjera Špišić Bukovice u smjeru [adresa] protivno odredbi članka 199.stavka 2. i 46. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pod utjecajem alkohola s koncentracijom od najmanje 1,29 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, uslijed čega su mu vozačke sposobnosti bitno umanjene te se je uslijed alkoholiziranosti kretao uz sam desni rub ceste, pristajući da pri tom ugrozi sigurnost njegove suputnice, što je imalo za posljedicu da je uslijed alkoholiziranosti i kretanja tik uz desni rub ceste izgubio kontrolu nad vozilom, prešao na bankinu, sletio u putni kanal i udario u putni most, kojom prilikom je AH zadobila ozljede koje se teške i po život opasne i koje su izazvale njezinu smrt čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće, opisano i kažnjivo po čl. 227. st. 4. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17.), za koje mu je na temelju čl. 105. u vezi s člankom 28, Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15.) izrečen pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora za vrijeme od 3 (tri) godine kao posebne odgojne mjere te sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 3 (tri) godine;

- da iz obdukcijskog zapisnika, ali i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, slijedi da je uzrok smrti prednice tužitelja nagnječenje moždanog mosta i produžene moždine, a takva ozljeda je nastala kontaktom desne strane glave s aktiviranim zračnim jastukom,

- da je interdisciplinarnom prometno-sudskomedicinskom analizom udarnog procesa, dinamike relativnog kretanja tijela u odnosu na vozilo te mehanizma nastanka ozljeda utvrđeno da u trenutku prometne nesreće AH nije bila vezana sigurnosnim pojasom te da bi isti, da je bila njime vezana, fiksirao njezino tijelo uz sjedište i onemogućio kretanje tijela prema naprijed te bi udar glave i trupa u aktivirani zračni jastuk bio manjeg intenziteta, pa bi šanse za nastanak smrtonosnih ozljeda bile manje,

- da su s obzirom na konkretne vremenske i prometne uvjete te pravac pružanja kolnika u trenutku prometne nesreće postojali objektivni razlozi za sigurno upravljanje motornim vozilom i zadržavanje putanje vozila, tehničkim putem nije moguće utvrditi uzrok prometne nesreće te je mogući uzrok alkoholiziranost vozača koji nije mogao kontrolirati putanju vozila što je dovelo i do slijetanja istog s kolnika,

- da je udaljenost od benzinske postaje Petrol do početka traga slijetanja desnog kotača s kolnika 900 metara, koju je udaljenost vozilo osiguranika tuženika prešlo u periodu od 41,3 sekunde,

- da su ozljede koje su prouzrokovale smrt prednice tužitelja nastale u trenutku frontalnog sudara osobnog automobila i betonskog mosta kolnog prilaza nakon čega se gotovo zaustavljeno vozilo prevrnulo na desni bok,

- da je osiguranik tuženika u trenutku prometne nesreće bio u alkoholiziranom stanju, sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka za toksikologiju, iako točnu koncentraciju nije moguće odrediti, obzirom na veliki broj (3,5 litara) nadomjesnih tekućina koje je vozač osobnog automobila SH primio zbog potrebe hitnog operativnog zahvata, a koje su nadomjesne tekućine utjecale na normalni metabolizam alkohola u krvi,

- da je tijekom postupka utvrđeno da je prednica tužitelja u ugostiteljskom objektu u kojem je radila kritične noći poslužila piće (1 alkoholno piće) vozaču SH.

10.3. Cijeneći sve tako utvrđene činjenice, ovaj sud nalazi da uzrok prometne nesreće leži u nepropisnoj vožnji osiguranika tuženika s kojim se prednica tužitelja kao suvozač vozila u automobilu, jer je osiguranik tuženika skrivio nezgodu time što je upravljao osobnim automobilom tik uz desni rub, što je uzrokovalo slijetanje automobila s ceste u putni kanal, udar u putni most i prevrtanje na desni bok, pa je udar vozila u betonski most uvjetovao daljnje posljedice, i da tog udara nije bilo, i unatoč nevezivanju, prednica tužitelja ne bi zadobila utvrđene povrede. Stoga, nije osnovan prigovor isključenja odgovornosti tuženika zbog nevezivanja pojasom prednice tužitelja, već je prednica tužitelja svojim propustom odnosno nevezivanjem sigurnosnog pojasa zapravo doprinijela nastanku štetnog događaja, obzirom da iz utvrđenih činjenica tijekom ovog postupka slijedi da bi u slučaju da je koristila sigurnosni pojas šanse za nastanak sigurnosnih ozljeda bile manje.

10.4. Tijekom postupka, provedenim vještačenjem nije bilo moguće utvrditi koliko bi šanse za nastanak smrtonosnih ozljeda bile manje, odnosno da li bi korištenjem sigurnosnog pojasa prednica tužitelja sigurno izbjegla smrt. No, obzirom na karakter i lokalitet ozljeda koje su uzrokovale smrt prednice tužitelja, mehanizam njihova nastanka i dinamiku kretanja tijela koje nije vezano sigurnosnim pojasom u odnosu na vozilo, te prometno i sudskomedicinskim vještačenjem utvrđenu činjenicu da bi šanse za nastanak tih ozljeda bile manje da je prednica tužitelja koristila sigurnosni pojas, sud nalazi da je nekorištenje sigurnosnog pojasa u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem i da je time prednica tužitelja doprinijela nastanku štete.

10.5. Naime, prednica tužitelja je u štetnom događaju zadobila više ozljeda, a njezinu smrt uzrokovala je ozljeda nagnječenja moždanog mosta i produžene moždine koja je nastala kontaktom desne strane glave sa aktiviranim zračnim jastukom, obzirom da sigurnosni pojas sprječava bitne pomake tijela prema naprijed, samim time bi i kontakt glave (tj. desne strane glave) s aktiviranim zračnim jastukom bio manjeg intenziteta i time bi i šanse za nastanak smrtonosnih ozljeda bile manje.

10.6. Dakle, korištenjem sigurnosnog pojasa, udar desne strane glave s aktiviranim zračnim jastukom, koji je prouzrokovao nagnječenje moždanog mosta i produžene moždine, koji je uzrok smrti prednice tužitelja, bio bi manjeg intenziteta, jer bi pojas fiksirao njezino tijelo i onemogućio kretanje istog prema naprijed.

10.7. Tužitelji neosnovano navode da bi do smrti njihove prednice, obzirom na dinamiku prometne nezgode, došlo i da je ista koristila sigurnosni pojas, obzirom da predmetno ne slijedi iz rezultata postupka, odnosno provedenih dokaza, posebice prometno – sudskomedicinskog vještačenja. Tužitelji ovu tvrdnju temelje na činjenici da se radilo o frontalnom sudaru pri velikoj brzini, više na desnoj tj. suvozačkoj strani, te da je s obzirom na oštećenja vozila jasno da takav sudar prednica tužitelja ne bi preživjela niti da je bila vezana pojasom. Ovakvi navodi tužitelja predstavljaju vlastitu procjenu okolnosti i dinamike prometne nezgode, temeljenu na laičkim saznanjima o preživljavanju vozača ili suputnika kod sličnih prometnih nesreća (tj. na novinskim člancima, internetskim portalima ili drugim izvorima saznanja), a ne na točno određenim parametrima ove prometne nezgode, analizi ovog udarnog procesa i kretanju tijela prednice tužitelja u odnosu na vozilo. U konkretnom su slučaju, sudski vještaci, za jasno definirane parametre ove prometne nesreće izradili nalaz i mišljenje po pravilima svoje struke, opisujući i analizirajući mehanizam nastanka prometne nesreće kao i mehanizam nastanka ozljeda prednice tužitelja, te dali svoje mišljenje o mogućnosti nastanka smrtonosnih ozljeda da je prednica tužitelja bila vezana sigurnosnim pojasom. Činjenica da je u nekim sličnim prometnim nezgodama kod vozača došlo do smrtne posljedice ili je smrt suvozača nastupila unatoč vezivanju, ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenih činjenica o postojanju uzročnoposljedične veze između nastale smrtne posljedice i propusta prednice tužitelja da se koristi sigurnosnim pojasom.

10.8. Pravilnost činjenica utvrđenih nalazom i mišljenjem vještaka, koji je sud kao stručan i objektivan u cijelosti prihvatio, tužitelji nisu otklonili niti svojim prigovorima da je u konkretnom slučaju izostala smrtna posljedica vozača iako ni on nije bio vezan sigurnosnim pojasom prilikom prevrtanja vozila. Ova činjenica ne ukazuje da bi ishod prometne nesreće za prednicu tužitelja bio isti i da je koristila sigurnosni pojas iz više razloga, prvotno, jer su ozljede koje su prouzrokovale njezinu smrt nastale u trenutku udara osobnog automobila s betonskim mostom, a ne u trenutku kada se vozilo prevrnulo na njezinu stranu tj. desni bok, pa prevrtanje vozila na desnu stranu na kojoj se nalazila prednica tužitelja nije uzrokovalo nastanak smrtonosnih ozljeda. Nadalje i zbog činjenice da je vozilo prednjim frontalnim, ali više desnim (suvozačkim) dijelom udarilo u most kolnog prilaza, a potom i zbog razloga kako su naveli vještaci, tj. činjenice da vozač u odnosu na suvozača prati prometnu situaciju i ima jednu uporišnu točku više tj. upravljač za koji se drži.

10.9. Pri ocjeni visine doprinosa sud je imao na umu i činjenicu da je udaljenost od benzinske postaje Petrol do početka traga slijetanja desnih kotača sa kolnika 900 metara, koje je vozilo osiguranika tuženika prešlo u svega 41,3 sekunde. To je svakako izuzetno kratko vrijeme od trenutka ulaska u automobil prednice tužitelja do nastanka štetnog događaja, koje je ograničilo mogućnost njezine reakcije i koje po ocjeni ovog suda, umanjuje njezin doprinos, tim više što je do nesreće došlo iznenada, iako su, a što slijedi i iz nalaza i mišljenja vještaka, u pogledu vremenskih uvjeta i stanja prometnice, postojali svi tehnički preduvjeti za sigurnu vožnju.

10.10. Kao doprinos nastanku štetnog događaja, ima se cijeniti i pristanak na rizik vožnje s alkoholiziranim vozačem. Naime, prema utvrđenjima ovog suda, SH upravljao je vozilom pod utjecajem alkohola, odnosno u trenutku prometne nesreće isti je bio u alkoholiziranom stanju. Iako iz pravomoćno okončanog kaznenog postupka slijedi da je koncentracija alkohola u njegovoj krvi bila 1,29 g/kg, tijekom ovog postupka provedenim toksikološkim vještačenjem, kojeg je sud kao stručan u cijelosti prihvatio, utvrđeno je da nije moguće odrediti točnu koncentraciju alkohola u njegovoj krvi u trenutku štetnog događaja, obzirom na veliki broj nadomjesnih tekućina koje je osiguranik tuženika primio zbog hitnog operativnog zahvata, točnije 3500 ml, što infuzije, što transfuzije, koji su utjecali na metabolizam i razgradnju alkohola. Isto tako iz rezultata postupka slijedi da je prednica tužitelja provela s vozačem određeno vrijeme prije štetnog događaja, jer je u trenutku njegova dolaska u lokal radila kao konobarica, tako da mu je upravo ona poslužila jedno (žestoko) piće. Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je u više svojih odluka pravno shvaćanje prema kojem suodgovornost oštećenog suputnika postoji bez obzira pokazuje li vozač stanje alkoholiziranosti, već je dovoljno da je oštećeni zajedno sa vozačem konzumirao alkohol ili na drugi način saznao da je vozač konzumirao alkohol… upravo je odlučna činjenica da je bio nazočan kada je vozač konzumirao alkohol, a to što nije djelovao alkoholizirano ne otklanja saznanje da je vozač pio alkohol i da vožnja s njim predstavlja rizik (Rev-563/2024-2 od 29. svibnja 2024.).

10.11. Iz navedenog pravnog shvaćanja slijedi da je za postojanje suodgovornosti oštećenog suputnika dovoljno saznanje da je vozač konzumirao alkohol bez obzira na to da li mu isti djeluje alkoholizirano ili ne. Prednici tužitelja se stoga može staviti na teret saznanje o tomu da je vozač popio jedno piće koje mu je i sama poslužila, što je dovoljno za postojanje njezine suodgovornosti, no pri ocjeni visine doprinosa tj. visine njezine suodgovornosti moraju se uzeti u obzir i ostale okolnosti ovog konkretnog slučaja. Tako je sud ocijenio i činjenicu da prednica tužitelja nije s vozačem konzumirala alkohol, niti provodila s njim vrijeme, već je bila na radnom mjestu u sklopu kojeg mu je poslužila jedno piće. Sud je cijenio i činjenicu da je ista radila završni obračun u lokalu u kojem je radila prije zatvaranja što ukazuje da je njezina pažnja bila usmjerena na obveze radnog mjesta, odnosno nije ni bila usmjerena na alkoholiziranost vozača, kojeg nije ni poznavala, što je uostalom i on sam naveo.

10.12. Odlučujući stoga o postojanju i omjeru suodgovornosti prednice tužitelja nastanku štetnog događaja, sud je uzeo u obzir da je prednica tužitelja imala saznanje da je osiguranik tuženika konzumirao alkohol tj. jedno piće koje mu je sama poslužila i da ide na vožnju s takvim vozačem pa se time izlaže određenom riziku vožnje, kao i činjenicu da ista nije koristila sigurnosni pojas za vrijeme vožnje, što proizlazi iz kombiniranog prometnog i sudsko medicinskog vještačenja, čija je svrha osiguranje putnika u vozilu od neželjenih posljedica koje mogu proizaći prilikom mogućih prometnih nezgoda, što se upravo dogodilo. Uvažavajući te činjenice kao i sve ostale okolnosti ovog konkretnog slučaja, sud nalazi da je prednica tužitelja, takvim svojim propustima, koji su prethodili ovoj prometnoj nesreći, doprinijela nastanku štetnih posljedica u omjeru od 35%, dok je odgovornost osiguranika tuženika utvrđena u omjeru od 65%.

11.1. Temeljem gore navedenih utvrđenja, sud nalazi da su ispunjene sve pretpostavke odštetne odgovornosti te da je tuženik, obzirom da je odgovornost njegova osiguranika utvrđenu u omjeru od 65%, dužan nadoknaditi tužiteljima štetu uslijed povrede prava osobnosti (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, u nastavku ZOO)).

11.2. Odredbom članka 1101. stavka 1. ZOO-a propisano je da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji); dok iz odredbe stavka 2. istog članka i zakona slijedi da se takva naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života. .

11.3. Tuženik je tijekom postupku osporio visinu zatražene pravične novčane naknade u maksimalnom iznosu u odnosu na prvotužitelja i drugotužiteljicu (roditelje pokojne AH), dok je u odnosu na trećetužiteljicu i četvrtotužiteljicu (sestre pokojne) istaknuo da nisu ispunjeni ni zakonski preduvjeti za dosudu pravične novčane naknade, obzirom da između njih i pokojne AH nije postojala trajnija životna zajednica.

11.4. U odnosu na spornu činjenicu postojanja trajnije životne zajednice pokojne sa trećetužiteljicom i četvrtotužiteljicom, tijekom postupka utvrđene su slijedeće činjenice;

- da je pokojna AH prije štetnog događaja živjela sa roditeljima, sestrom ĆH i mlljt. kćerkom BH na katu obiteljske kuće u

[adresa],

- da je pokojna AH iz izvanbračne veze sa TH dobila kćer BH, no da nije bila u životnoj zajednici sa TH,

- da je trećetužiteljica ĆH u trenutku štetnog događaja pohađala školu te da joj je pokojna AH pomagala financijski; dajući joj džeparac, kupujući odjeću i sl., da je ista teško podnijela smrt sestre i prekinula školovanje,

- da je na istoj adresi i u istoj kući u [adresa], ali u prizemlju živjela četvrtotužiteljica ŽH, sa dvije kćeke, te da i dalje stanuje na predmetnoj adresi,

- da je četvrtotužiteljica ŽH sklopila brak 2007. godine te da njezin suprug prebiva i radi u Njemačkoj, dok u [adresa] dolazi povremeno, tj. za vrijeme blagdana i godišnjeg odmora,

- da je četvrtotužiteljica ŽH nezaposlena,

- da na kući postoji samo jedno brojilo, koje mjeri potrošnju energenata i za prizemlje i za kat,

- da je pokojna AH financijski pomagala roditeljima u vođenju kućanstva; kupovala hranu, namještaj i kućne potrepštine, davala "džeparac" sestri ĆH i kupovala joj odjeću te kupovala stvari djeci od sestre ŽH,

- da su u kući svi zajedno kuhali i objedovali, a da su znali i ljetovati svi zajedno,

- da su pokojna AH i ŽH zajedno išle raditi u sezoni na moru kojom prilikom su zajedno i živjele,

- da je svjedokinja OH iskazivala da je odnos pokojne AH sa sestrom ŽH bio suzdržan i distanciran i da je to tako od 1997. godine, kada je protiv ŽH vođen kazneni postupak radi prodaje marihuane, te da su je pokojna AH i sestra ĆH opisivale kao odvratnu u raznim sukobima i prekršajima; da je ŽH u čestim sukobima s roditeljima tako da ih je tjerala s terase u prizemlju i da su se ti loši odnosi nastavili i nakon Majine smrti,

- da iz iskaza svih ostalih svjedoka koji su saslušani tijekom postupka tj. UHČ, ŠH, CH, EH i JH, slijedi da su odnosi u obitelji bili skladni, da su si međusobno pomagali i da su se podržavali, te da u obitelji nije bilo konflikta,

- da spisu prileži Rješenje Centra za socijalnu skrb kojim je za skrbnicu mlljt. BH imenovana drugotužiteljica KH, a iz tog Rješenja slijedi i da je Rješenjem ovog suda poslovni broj 7 R1 ob-217/2018-6 od **.**.2019., TH lišen prava na roditeljsku skrb,

11.5. Sud nije prihvatio iskaz svjedokinje OH u dijelu u kojem je ista opisivala odnos pokojne AH i njezine sestre ŽH kao suzdržan i distanciran i da je to tako od 1997. godine, kada je protiv ŽH vođen kazneni postupak radi prodaje marihuane. Prvotno, jer njezin iskaz nije u skladu s ostalim provedenim dokazima, odnosno iskazima ostalih svjedoka i stranaka. Naime, predmetna svjedokinja navela je da je odnos između sestara hladan i distanciran od 1997. godine zbog navodnog kaznenog postupka koji je vođen protiv ŽH. No, iz iskaza ostalih saslušanih svjedoka slijedi da su iste bile u skladnim odnosima; tako primjerice svjedokinja UHČ navodi da su zajedno pile kavu, objedovale i dogovarale se što će kuhati, te da su prije jedno desetak godina zajedno radile na moru, što slijedi i iz iskaza VH, odnosno da su njihovi odnosi bili dobri i da je AH znala od napojnica (tzv. bakšiša) financijski pomoći ŽH te da su zajedno radile u sezoni na moru. Iz iskaza EH slijedi pak da su zajedno išle u grad i da su se družile, a da su u obitelji odnosi skladni potvrdio je i svjedok ŠH. Prema tomu, ukoliko su njihovi odnosi narušeni od 1997. godine, kako to slijedi iz iskaza svjedokinje OH, AH ne bi financijski pomagala sestru ŽH, što nije potvrdila samo četvrtotužiteljica, već i svjedok CH, niti bi zajedno kuhale, objedovale, išle raditi u sezoni na moru, ljetovati i sl., a što su sve potvrdile ne samo stranke već i ostali saslušani svjedoci u svojim iskazima koje je sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne.

11.5.1. Osim toga, svjedokinja OH iskazivala i o lošim odnosima između ŽH i roditelja, navodeći da su se isti nastavili i nakon Majine smrti, no, za primijetiti je da ista i dalje živi na predmetnoj adresi, odnosno u navedenoj kući te da u svom iskazu navela da sa suprugom niti gradi kuću niti ima stan, što životno ne bi bilo logično ukoliko su doista odnosi u obitelji toliko narušeni.

11.5.2. Sud nalazi nužnim istaknuti da verbalni sukobi između AH i ŽH, ukoliko je do njih doista dolazilo i to zbog čestih svađa ŽH sa suprugom i raznih prekršajnih ili drugih postupka (vođenje kojih nije dokazano), sami za sebe ne ukazuju na trajno narušen emotivni odnos između sestara. Čak štoviše, to ukazuje da je AH, unatoč tome što su obje bile odrasle osobe i što su imale vlastitu djecu, i dalje pokazivala zabrinutost za svoju sestru zbog toga što je uključena u te postupke. Ti bi se sukobi mogli okarakterizirati kao emocionalne reakcije ili trenutni prekidi povjerenja, no ne ukazuju na trajni gubitak ljubavi i brige, obzirom da emocije proizlaze iz bliskosti, a ne ravnodušnosti. Iz iskaza ove svjedokinje ne slijedi da postoje drugi razlozi zbog kojih bi odnos između sestara bio narušen u toj mjeri da je došlo do trajnog prekida njihove emocionalne povezanosti. Ocjenjujući iskaze stranaka i ostalih saslušanih svjedoka, sud nalazi da iskaz ove svjedokinje, koji je suprotan iskazima svih ostalih saslušanih svjedoka i stranaka sam za sebe nije dovoljno uvjerljiv da bi sud utvrdio da je došlo prekida emocionalne veze tj. ljubavi, brige i pažnje između sestara.

11.6. Okolnosti ovog slučaja, odnosno činjenice da su sestre živjele na istoj adresi, da pokojna AH nije bila u životnoj zajednici sa DH već je živjela u roditeljskoj kući sa mlljt. kćerkom, roditeljima i sestrom ĆH, da je u istoj kući u prizemlju živjela sestra ŽH sa svojom djecom te da njezin suprug prebiva i radi u Njemačkoj odnosno dolazi samo povremeno, za vrijeme blagdana i godišnjih odmora, ukazuju po mišljenju ovog suda na postojanje trajnije životne zajednice između pokojne AH i njezinih sestara. Naime, u takvim okolnostima očito je da se ne radi o potpuno samostalnom i odvojenom kućanstvu dvaju obitelji tj. ŽH i AH, već upravo suprotno, da ih osim formalnog življenja na istoj adresi i u istoj kući, dijelilo i zajedničko vođenje kućanstva što pak upućuje da su svi u obitelji orijentirani jedni na druge, a to proizlazi i iz navoda svjedoka da su svi objedovali i kuhali zajedno i da su zajedno podmirivali sve troškove, obzirom na postojanje samo jednog brojila, da su zajedno ljetovali i sl. To ukazuje i na osnovanost navoda da je AH pomagala roditeljima u troškovima kućanstva, odnosno da je kupovala namirnice, potrepštine, davala džeparac sestri ĆH i financijski znala od napojnica pomoći i ŽH, te da je znala kupovati i stvari djeci od sestre ŽH.

11.7. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Revx-120/09-2 od 22. travnja 2009., pod pojmom "postojanje trajnije zajednice života" podrazumijeva prije svega postojanje snažne emocionalne povezanosti braće i sestara koje proizlaze iz njihova zajedničkog odrastanja i odgoja te razmjerno uzajamne ljubavi i brige i pažnje jednih prema drugima.

11.8. Sud nalazi da je u konkretnom slučaju između trećetužiteljice i četvrtotužiteljice te pokojne AH postojao upravo takav međusobni odnos.

11.9. Naime, osim življenja "pod istim krovom" sestre su, unatoč činjenici što su pokojna AH i ŽH već bile odrasle i samostalne osobe, te ĆH, koja je još uvijek pohađala školu, nastavile između sebe emotivnu povezanost te i dalje pokazivale brigu i skrb jedna o drugoj. To slijedi iz činjenice da se pokojna AH povjeravala sestri ĆH, odnosno da se brinula za sestru ĆH, davala joj džeparac, kupovala odjeću i s njom živjela u istom prostoru, pomagala u vođenju zajedničkog kućanstva, od svoje dodatne zarade (napojnica) kupovala stvari Danijelinoj djeci te i njoj samoj financijski pomagala, da su zajedno kuhale i objedovale, ljetovale, išle na sezonu i sl.

11.10. Sve ove okolnosti upućuju da je nastavljena emotivna povezanost unatoč tomu što je četvrtotužiteljica zasnovala vlastitu obitelj te da su sestre unatoč tomu što su odrasle ostale upućene jedna na drugu. Razlozi zbog koji tuženik osporava postojanje ove emotivne veze temelje se prvenstveno na činjenici da je četvrtotužiteljica zasnovala vlastitu obitelji, što po ocjeni suda, navedenoj u točkama 11.6. i 11.7. Obrazloženja, ne ukazuje na nepostojanje trajnije životne zajednice. S druge strane, nepostojanje emotivne veze između sestara, temelji se isključivo na iskazu svjedokinje OH, koji iskaz sud iz već iznesenih razloga u tom dijelu nije prihvatio.

11.11. Uslijed navedenog, a obzirom da je za svakog čovjeka gubitak djeteta, sestre i poglavito majke, situacija koju teško proživljava i zbog koje će duševno patiti, pogotovo maloljetna petotužiteljica, sud nalazi da tužiteljima pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti koja predstavlja pravičnu novčanu satisfakciju za duševne boli zbog smrti njima bliske osobe.

11.12. Zasigurno da će tužitelji zbog iznenadne i tragične smrti svoje kćeri, odnosno sestre, a pogotovo majke, koja je bila mlada osoba, trpjeti i trpe intenzivne duševne boli, i to kroz cijeli životni vijek.

11.13.1. Tužitelji su u tužbi zbog povrede prava osobnosti uslijed smrti njima bliske osobe potraživali naknadu u visini od 220.000,00 kuna (tj. roditelji i mlljt. kćer), dok su trećetužiteljica i četvrtotužiteljica (sestre) potraživale iznos od 75.000,00 kuna. Podneskom od 19. lipnja 2020. tužitelji su, u skladu s povećanjem Orijentacijskih kriterija, povećali tužbeni zahtjev tako da su umjesto zatraženih 220.000,00 kuna potraživali 330.000,00 kuna, odnosno umjesto 75.000,00 kuna iznos od 110.000,00 kuna, podneskom od 14. studenog 2024. tužitelji su, u skladu s promjenom službene valute u Republici Hrvatskoj, istaknuli tužbene zahtjeve u eurima, potražujući iznos od 43.800,00 eura (prvotužitelj, drugotužiteljica i petotužiteljica) odnosno 14.600,00 (trećetužiteljica i četvrtotužiteljica).

11.13.2. Tuženik se preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva protivio navodeći da promjena Orijentacijskih kriterija nije nova činjenica koja opravdava povećanje tužbenog zahtjeva, već se radi i retroaktivnoj primjeni prava za koju nisu ispunjene pretpostavke, pozivajući se na praksu viših sudova po tom pitanju. Isto tako, tuženik je osporio tijek zateznih kamata u odnosu na preinačeni tj. povećani dio zahtjeva za naknadu štete, nalazeći da u svakom slučaju na taj dio zahtjeva kamata ne može teći prije nego što je isti istaknut (Rev-550/14).

11.13.3. Raspravnim rješenjem od 29. kolovoza 2022. dopuštena je preinaka tužbe.

11.13.4. Tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena je 31. kolovoza 2018. za vrijeme važenja Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 25/13.), kojim je u čl. 191. st. 1. bilo propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Ta je odredba izmijenjena Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 70/19.) na način da je u čl. 39. propisano da se u članku 190. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.", koja odredba se primjenjuje na sve postupke u tijeku.

11.13.5. Vezano uz ovu preinaku tužbe potrebno je istaknuti da je na sjednicama održanim 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (Su-IV-47/2020-5), Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2020., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, prema kojem shvaćanju se novi Orijentacijski kriteriji primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05. U obrazloženju toga pravnog shvaćanja između ostaloga je navedeno: "Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.)."

11.13.6. Stoga, po ocjeni ovog suda, pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela VSRH pod brojem Su-IV-47/2020-5, treba tumačiti kao okolnost koja tužitelju daje pravo da preinači tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, obzirom da Orijentacijski kriteriji osim što su u smislu Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18,126/19,130/20) pravno obvezujući, predstavljaju i novu činjenicu sukladno kojoj tužitelji nisu bez svoje krivnje mogli preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, a koju preinaku su izvršili podneskom od 19. lipnja 2020..

11.13.7. Nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila nakon naprijed navedenih okolnosti, a koja je uz to, utemeljena na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, tužiteljima bi se nametnulo ograničenje prava na pristup sudu koje pravo je jedan vid "prava na sud", sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97,6/99- pročišćeni tekst, 8/99-ispr.,14/02, 1/06). U konkretnom slučaju, preinaka nije utjecala ni na dužinu trajanja postupka, a nedopuštanje preinake nepotrebno bi moglo dovesti do podnošenja nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, čime bi se nametnuo prekomjeran teret ne samo za tužitelje, nego i za tuženu stranu, te napose, osim strogog i pretjeranog formalizma o kojemu su zauzeti stavovi u više odluka Ustavnog suda RH i Europskog suda za ljudska prava, nema drugog uvjerljivog razloga za nedopuštanje preinake tužbe.

11.13.8. Osim toga, i Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka zauzeo pravno shvaćanje da izmjena Orijentacijskih kriterija nije bila okolnost koju je tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe mogao predvidjeti ili na bilo koji način na nju utjecati, a ista je od utjecaja na njegova legitimna očekivanja u smislu ostvarivanja prava na naknadu štete. Vrhovni sud tako navodi da u situacijama kada su prethodni Orijentacijski kriteriji u vrijeme podnošenja tužbe bili na snazi tužitelj je imao realna legitimna očekivanja koji bi mu novčani iznos naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u svezi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica u sudskom postupku mogao biti dosuđen. Izmjenom Orijentacijskih kriterija koja je bila znatna – povišena je naknada prema svim kriterijima za 50%, ova očekivanja tužitelja se u znatnoj mjeri mijenjaju, a ovu okolnost tužitelji nisu mogli predvidjeti. Stoga je u smislu čl. 190. st. 2. ZPP dopuštena preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka iz razloga izmjene Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (Rev-864/2023 od 10. travnja 2024., Rev-1024/2023-2 od 3. siječnja 2024., Rev– 237/2023-2 od 5. lipnja 2024. i dr.).

11.14. Stoga, sud utvrđuje visinu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti prvotužitelja, drugotužiteljice i petotužiteljice u iznosu od 43.800,00 eura kada se imaju na umu duševne boli koje su oni trpjeli za svojom kćerkom i maloljetna tužiteljica za svojom majkom s kojom su živjeli i koja je poginula kao mlada osoba. Obzirom na doprinos njihove prednice nastanku štetnog događaja u omjeru od 35%, pravo na naknadu neimovinske štete utvrđuje se u razmjerno sniženom iznosu za utvrđeni doprinos, odnosno u iznosu od 28.470,00 eura (zbog čega je i odlučeno kao u točkama I., II. i V. izreke ove presude). U preostalom dijelu od 15.350,00 eura njihov zahtjev je kao neosnovan odbijen (točke VI., VII. i X. izreke presude). Trećetužiteljici i četvrtotužiteljici se po istoj osnovi utvrđuje pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 14.600,00 eura, pa im obzirom na utvrđeni doprinos pripada pravična novčana naknada od 9.490,00 eura (točke III., IV., VIII. i IX. izreke presude).

11.15. Obzirom da su prvotužitelj, drugotužiteljica i mlljt. petotužiteljica tužbom zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje potraživali iznos od 220.000,00 kuna (29.199,02 eura), a trećetužiteljica i četvrtotužiteljica iznos od 75.000,00 kuna (9.954,21 eura), a da su im po ovom osnovu dosuđeni manji iznosi od tih prvotno zatraženih, zatezne kamate na dosuđene iznose pravične novčane naknade teku od trenutka podnošenja tužbe. Predmetno je u skladu i s odredbom članka 1103. ZOO-a kojom je propisano da obveza naknade pravične novčane naknade dospijeva s danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Pri tomu, sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu primjenjive odluke na koje se poziva tuženik, tj. da na povišeni dio tužbenog zahtjeva zatezna kamata ne može početi teći prije nego što je isti povišen, obzirom da je sud tužiteljima dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu koji je niži od početno (u tužbi) zatraženog iznosa.

12.1. U odnosu na naknadu imovinske štete, tuženik je u odgovoru na tužbu osporio zatraženu visinu imovinske štete za troškove žalobne odjeće i nadgrobnog spomenika i predložio da stranke visinu ovih troškova utvrde sporazumno.

12.2. Na ročištu održanom 21. listopada 2020. na kojem su saslušane stranke (str. 146-148) nespornim je po osnov troška za žalobnu odjeću tužitelja UH i tužiteljice KH utvrđen iznos do 3.000,00 kuna/398,17 eura. Obzirom da je drugotužiteljica KH za troškove žalobne odjeće potraživala naknadu štete u iznosu od 398,17 eura, sud joj je taj iznos, umanjeno za utvrđeni doprinos, dosudio, tako da joj po toj osnovi pripada iznos od 258,70 eura (točka II. i VII. izreke presude). Prvotužitelj UH je pak po ovom osnovu potraživao iznos od 530,00 eura. Uz tužbu je priložio dva računa iz kojih slijedi da je 24. svibnja 2018. za nabavku žalobne odjeće – dvije košulje i odijelo potrošio ukupno 1.949,90 kuna/ 258,80 eura. No, sud je imao na umu i činjenicu da je isti osim tih stvarno nastalih i računima potkrijepljenih troškova, imao i daljnje troškove po osnovi žalobne odjeće, obzirom da se radi o ocu poginule, koji je i sam u svom iskazu naveo da je ukupni trošak žalobne odjeće koji je imao iznosio 4.000,00 kuna (530,00 eura). Rukovodeći se načelom učinkovitosti i ekonomičnosti parničnog postupka, sud po slobodnoj ocjeni u skladu s odredbom članka 223. ZPP-a našao da je osnovano tužiteljevo potraživanje po ovom osnovu u ukupnom iznosu od 530,00 eura, no uzevši u obzir zaključak suda u suodgovornosti prednice tužitelja u omjeru od 35% za nastanak štetnog događaja, s ovog osnova pripada mu naknada imovinske štete u iznosu od 344,50 eura (točka I. i VI. izreke presude).

12.3. Trećetužiteljica ĆH i četvrtotužiteljica ŽH potraživale su za trošak žalobne odjeće iznos od 663,00 eura svaka. Trećetužiteljica ĆH u svom iskazu od 21. listopada 2020. navela je da još uvijek nosi žalobnu odjeću i da za taj trošak ne posjeduje račun, račune ne posjeduje ni četvrtotužiteljica ŽH. Uzevši u obzir da su tužiteljice sestre pokojne AH, za očekivati je da su iste imale troškove crnine, jer je to u skladu s mjesnim običajima, a trećetužiteljica je prilikom iskazivanja navela da još uvijek nosi crninu. Zbog navedenog, sud je, po slobodnoj ocjeni našao osnovanim trošak za nabavku žalobne odjeće ovih tužiteljica u iznosu od 400,00 eura, no obzirom na doprinos pokojne nastanku štetnog događaja, te im dosudio po ovom osnovu iznos od 260,00 eura svakoj (točke III., IV., VIII. i IX. izreke presude).

12.4. Sud je, po slobodnoj ocjeni, utvrdio naknadu imovinske štete po osnovi troškova karmina tj. jela i piće te troškova sahrane (lijes, križ, glazba i dr.), obzirom da je prvotužitelj iskazivao da ne raspolaže računima za navedene troškove, a radi se o uobičajenim troškovima pogreba u skladu s mjesnim običajima. Tako je sud ocijenio osnovanim potraživanja tužitelja za trošak vijenaca u iznosu od 66,00 eura, trošak karmina i verestovanja– jela i pića, obzirom da su karmine po njegovom iskazu održane u restoranu "Slavonska kuća" gdje je pokojna radila i kojima je nazočilo stotinjak ljudi u iznosu od 1.327,00 eura, kao i trošak sahrane (lijes, križ i glazba i dr.) u iznosu od 929,06 eura, jer su to sve uobičajeni troškovi pogreba koji su karakteristični za ovu sredinu. No, obzirom na suodgovornosti prednice tužitelja u omjeru od 35% za nastanak štetnog događaja, s ovog osnova pripada mu naknada imovinske štete u iznosu od 1.509,34 eura (točka I. i VI. izreke presude).

12.5. Što se tiče naknade za izradu nadgrobnog spomenika u iznosu od 1.990,00 eura, tijekom postupka je utvrđeno da isti još nije sagrađen i to zbog nedostatka financijskih sredstava. Tijekom postupka izvršen je uvid u predračun tj. ponudu od 15. srpnja 2020. iz koje slijedi da cijena izrade grobnice za dvije osobe od granita (zajedno s pokrovnom pločom, slikom i spomenikom) iznosi 31.250,00 kuna (str. 149). Izvršen je uvid i u podatak klesara FH od 8. siječnja 2021. prema kojem prosječna cijena spomenika za jednu osobu iznosi 15.000,00 kuna (str. 215).

12.6. Obzirom da je prvotužitelj konačno postavljenim zahtjevom potraživao po osnovi nadgrobnog spomenika iznos od 1.990,00 eura, koji je iznos u skladu s dostavljenim podatkom o prosječnoj cijeni spomenika za jednu osobu (str. 215), sud je u skladu s odredbom članka 1093. stavka 1. ZOO-a prvotužitelju dosudio za troškove nadgrobnog spomenika zatraženi iznos umanjen za doprinos njegove prednice tj. iznos od 1.293,50 eura, bez obzira što spomenik nije izgrađen, odnosno podignut. (točka I. i VI. izreke presude)

12.7. Četrvotužiteljica ŽH je potraživala i trošak žalobnih vijenaca u iznosu od 193,50 eura te trošak ukopa (čišćenje popunjenog grobnog mjesta i spuštanje kostiju) u iznosu od 413,60 eura, za koje su troškove uz tužbu priloženi i računi (str. 35-36), a obzirom da se radi o troškovima pogreba, sud je našao osnovanim dosuditi iste u iznosu koji je umanjen za doprinos njezine prednice nastanku štetnog događaja, tj. u iznosu od 394,62 eura. (točka III. i IX. izreke presude).

12.8. Zatezne kamate na imovinsku štetu zatražene su od trenutka presuđenja, zbog čega je i odlučeno kao u izreci ove presude, izuzev troškova trošak žalobnih vijenaca u iznosu od 193,50 eura te trošak ukopa u iznosu od 413,60 eura, za koje je četvrtotužiteljica potraživala zateznu kamatu od dana kada su isti plaćeni tj. od 26. svibnja 2018. Obzirom da se u radi o novčanoj repariranoj šteti, sud nalazi, temeljem odredbe članka 1086. ZOO-a, da je osnovano potraživanje tužiteljice po osnovi zateznih kamata računajući od prvog dana od trenutka kada su predmetni troškovi nastali.

13.1. Uz zahtjev za pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti uslijed smrti majke, petotužiteljica mlljt. BH potražuje i naknadu imovinske štete u vidu uzdržavanja koje gubi. Taj je zahtjev postavljen već u tužbi, na način da je ista potraživala iznos od 1.000,00 kuna mjesečno od podnošenja tužbe, pa sve dok za to postoje zakonski uvjeti.

13.2.1. Podneskom od 14. studenog 2024. petotužiteljica je nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja postavila svoj zahtjev za naknadu imovinske štete po osnovi izgubljenog uzdržavanja na način da je potraživala iznos od 29.474,39 eura za period od 23. svibnja 2018. do 15. studenog 2024., te rentu u iznosu od 352,25 eura mjesečno za daljnji period sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Konačni tužbeni zahtjev po osnovi izgubljenog uzdržavanja petotužiteljica je postavila po primitku dopune nalaza i mišljenja financijskog vještaka, tj. 29. travnja 2025., potražujući po osnovi izgubljenog uzdržavanja iznos od 31.900,82 eura za period od 23. svibnja 2018. do 15. lipnja 2025., dok je za daljnji period potraživala rentu u visini od 397,82 eura mjesečno sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti. I taj je konačni zahtjev povećan na raspravi održanoj 18. rujna 2025., gdje je uz iznos od 31.900,82 eura petotužiteljica potraživala i za daljnji period od lipnja do rujna 2025. (četiri mjeseca) 397,82 eura mjesečno sa pripadajućim kamatama. Tuženik se na raspravi održanoj 2. prosinca 2024. protivio preinaci povećanjem tužbenog zahtjeva od 14. studenog 2024. (str. 892) dok se na raspravi održanoj 18. rujna 2025. protivio preinaci tužbenog zahtjeva od 29. travnja 2025. (str. 973) te je istaknuo prigovor zastare na povećani dio zahtjeva i osporio tijek zatezne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva za razdoblje prije nego što je on istaknut.

13.2.3. Raspravnim rješenjem od 18. rujna 2025. dopuštena je preinaka tužbe.

13.2.4. U odnosu na ovu preinaku tužbe, sud je utvrdio da je petotužiteljica već u tužbi postavila zahtjev za naknadom imovinske štete po osnovi izgubljenog uzdržavanja navodeći da mjesečno gubi minimalno 1.000,00 kuna; kasnije izmjene – povećanjem tužbenog zahtjeva izvršene su nakon provedenog dokaza financijsko– knjigovodstvenim vještačenjem, tj. dopunama istog. Stoga, sud nalazi da se u konkretnom slučaju radi o tzv. nepravoj preinaci tužbe gdje tužiteljica iz iste činjenične i pravne osnove potražuje veći iznos, a za raspravljanje o tom iznosu nisu nastali nikakvi veći troškovi niti je to utjecalo na dužinu postupka. Upravo zbog tih razloga, a kako bi nedopuštenje preinake predstavljalo pretjerali formalizam, na koje je sud već ukazao u točki 11.13.7. Obrazloženja ove presude, a radi konačnog razrješenja odnosa između stranaka, dopuštena je preinaka tužbe.

13.3.1. Neosnovano tuženik ističe prigovor zastare na povećani dio tužbenog zahtjeva koji je istaknut podneskom tužitelja od 29. travnja 2025. Naime, na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024. zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

13.3.2. Budući da je petotužiteljica tijekom postupka, nakon podnošenja tužbe, povisila novčane zahtjeve, za naknadu imovinske štete koju trpi uslijed gubitka uzdržavanja od svoje majke, a da je do tih povišenja došlo po provedbi financijskog vještačenja kojim je utvrđivana visina uzdržavanja kojeg gubi, ona je time povisila novčane zahtjeve na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi zbog koje je i podnijela tužbu. Tada, povećanjem zahtjeva nije nastupila zastara potraživanja za povećani dio zahtjeva, budući da je podnošenjem tužbe došlo do prekida zastare. Suprotno pravno shvaćanje, ne samo što bi predstavljalo pretjerani formalizam već bi moglo narušiti pravičnost postupka zaštite posebno osjetljivih zaštićenih vrijednosti. To je nesumnjivo protivno cilju radi kojeg je institut zastare zakonom ustanovljen, a to je prije svega pravna sigurnost. Nastupanje zastare predstavlja sankciju prema vjerovnikovom pasivnom držanju i nemarnom odnosu prema ostvarivanju prava koje mu po zakonu pripadaju, što posljedično daje dužniku pravo otkloniti zahtjev takvog vjerovnika. U konkretnom slučaju kao što je ovaj, a u kojem je tužiteljica potraživala ovaj vid imovinske štete, već u trenutku podnošenja tužbe, a koji je tijekom postupka povisila, prigovor zastare očito nije osnovan niti upravljen tom cilju.

13.3.3. Pri tomu treba napomenuti da zastaru naknade štete, obzirom da je tužiteljima šteta prouzročena kaznenim djelom, za koje je osiguranik tuženika pravomoćno osuđen, treba procijeniti na temelju odredbe članka 231. stavka 1. ZOO-a, iz koje slijedi da kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen duži rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. Prema odredbi stavka 2. istog članka prekid zastarijevanja kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete.

13.3.4. Štetni događaj je nastupio 23. svibnja 2018., dok se kazneni postupak u pogledu konkretnog štetnog događaja vodio i (osuđujućom) presudom okončao 17. travnja 2019. (kada je presuda donesena u kaznenom postupku postala pravomoćna).

13.3.5. U konkretnom slučaju, pokretanjem kaznenog postupka protiv osiguranika tuženika došlo je do prekida zastare u smislu odredbe članka 231. stavka 2. ZOO, te je od pravomoćnosti kaznene presude, dakle od 17. travnja 2019. počeo ponovno teći zastarni rok.

13.3.6. Obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 31, kolovoza 2018., te da je istom petotužiteljica BH potraživala i naknadu štete po osnovi izgubljenog uzdržavanja u vidu mjesečne rente sve dok za to postoje zakonski uvjeti, te da je samim podnošenjem tužbe nastupio prekid zastre, očito je da nije osnovan prigovor zastare koji je tuženik istaknuo na povećani dio tužbenog zahtjeva,

13.4. Tuženik osporava zahtjev po osnovi izgubljenog uzdržavanja petotužiteljice zbog činjenice da ista prima obiteljsku mirovinu iza pokojne majke pa time ne trpi štetu, a osporava i visinu primanja pokojne AH.

13.5. U odnosu na ove sporne činjenice, tijekom postupka utvrđeno je:

- da je prednica petotužiteljce neposredno prije štetnog događa bila zaposlena kod poslodavca DEUS d.o.o. temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 5. svibnja 2014. s punim radnim vremenom i bruto plaćom od 3.020,00 kn na radnom mjestu konobara,

- da je osim plaće, prednica petotužiteljice kao konobarica, ostvarivala zaradu od napojnica, koju je isto tako koristila za uzdržavanje mlljt. kćerke,

- da je petotužiteljica mlljt. BH živjela s majkom na katu obiteljske kuće u [adresa], zajedno sa bakom, djedom i tetom po majci (prvotužiteljem, drugotužiteljicom i trećetužiteljicom), te da je u trenutku štetnog događaja imala 2 godine i 4 mjeseca,

- da petotužiteljica mlljt. BH uslijed smrti majke ostvaruje pravo na obiteljsku mirovinu (str. 803 spisa),

- da je po iskazu svjedokinje JH, koja je saslušana kao komparativna radnica, zaposlena kod istog poslodavca, prednica petotužiteljice po osnovi napojnica mogla zaraditi od 30-40 eura dnevno i da je to tako od 2018. godine do danas; da je pokojna AH bila jako dobar radnik, odnosno da je bila ljubazna, što u ugostiteljstvu znači iznimno puno,

- da je po iskazu prvotužitelja pokojna AH od napojnica zarađivala oko 200,00 kuna/26,00 eura dnevno, dok iz iskaza svjedoka CH slijedi da AH nije tražila drugi posao upravo zbog prihoda od napojnica koji se kretao u rasponu od 200,00 do 300,00 kuna dnevno (tj. od 26,00 do 39,00 eura),

- da je pokojna AH radila u restoranu, tako da je radila 40 sati tjedno i da je na posao većinom dolazila biciklom,

- da je pokojna AH, pomagala u vođenju kućanstva roditeljima, tako da je kupovala kućne potrepštine, namirnice, namještaj, uskakala pri plaćanju režija i sl.,

- da iz nalaza i mišljenja financijsko – knjigovodstvenog vještaka Josipa Rašića (str. 827-843), koji je u skladu s traženjem stranaka i nalogom suda tijekom postupka napravio nekoliko dopuna nalaza, slijedi da je u razdoblju od svibnja 2018. do listopada 2024. pokojna AH po osnovi redovnog radnog odnosa i po osnovi napojnica, ukoliko se kao prosječan dnevni iznos napojnice uzme iznos od 20,00 eura neto, mogla ukupno zaraditi 85.194,08 eura (utoliko je u izračun uključena i polovica prihoda po osnovi naknade za prijevoz i za trošak prehrane). Iz nalaza i mišljenja vještaka nadalje slijedi da u tom periodu razlika između polovice ukupnih primanja i iznosa obiteljske mirovine koju ostvaruje mlljt. BH, iznosi 29.116,08 eura.

13.6.1. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka jer je isti stručan i objektivan, a pravilnost konačnog matematičkog obračuna iz nalaza i mišljenja (str. 827-843) nisu osporavale ni same stranke. Iz podneska tužitelja od 29. travnja 2025. slijedi da nema prigovora na takav izračun (str. 965). Tužena strana se pak na tu dopunu nalaza i mišljenja nije ni izjasnila iako joj je uručena 20. ožujka 2025. (str. 961), te još jednom zatraženo očitovanje o potrebni usmenog saslušanja vještaka 7. svibnja 2025. (str. 971), na koje se tuženik oglušio. Na raspravi održanoj 18. rujna 2025. tuženik je istaknuo da ostaje kod prigovora koje je iznio na nalaz i mišljenje tijekom postupka.

13.6.2. Tijekom postupka tuženik se protivio nalazu i mišljenju vještaka u dijelu u kojem je vještak utvrđivao primitak koji je pokojna AH mogla ostvariti na temelju redovnog radnog odnosa, navodeći da vještak plaću komparativne radnice prilagođavao svojim pretpostavkama i preračunavao kako bi dobio plaće pok. AH, koju je većinom uvećavao, iako je uz platne liste komparativne radnice poslodavac naveo da bi pokojna AH imala identičnu plaću. Nakon toga, tuženik je iznosio i određene argumente protiv metode izračuna pretpostavljene zarade korištenjem tzv. "komparativnog" radnika, a potom prigovarao i da bi JH uistinu bila "komparativni" radnik jer je njezina plaća veća u odnosu na ostale zaposlenike predmetnog ugostiteljskog objekta.

13.6.3. Vještak se u dva navrata usmeno izjasnio o prigovorima tuženika, točnije na ročištu održanom 25. siječnja 2024. te 2. prosinca 2024., pri čemu je jasno naveo zašto postoje razlike u obračunu plaće komparativne radnice i pretpostavljene zarade pokojne AH. To prvotno proizlazi iz njegove zadaće, pravilno navodeći da zadatak nije bilo puko kopiranje podataka o plaći komparativne radnice (što s obzirom na vrstu obračuna i podataka po njegovu mišljenju i nemoguće napraviti) već je isti temeljem analiza obračuna plaća te podataka do kojih je na taj način došao, imao utvrditi strukturu radnih sati i utvrditi kako bi se kretala zarada pokojne AH da nije poginula i da je nastavila s radom i ostvarivanjem plaće. Određene razlike postojale su po navodima vještaka i zbog činjenice da je iz obračuna plaća komparativne radnice vidljivo da je ista u određenim periodima ostvarivala naknadu plaće (iako se nije radilo o godišnjem odmoru), uslijed čega je vještak te činjenice izolirao kod izračuna pretpostavljene plaće pok. AH. Pravilno je vještak pored neto plaće utvrdio i naknade plaća, jer su u zadnje dvije godine, a to je i u ovom slučaju primjer, poslodavci, pa i ovaj konkretno, u situaciji kada je država porezno relaksirala određene naknade, poput naknada za prehranu i ostalo, smanjivali oporezivi dio plaće, a potom povećavali neoporezive primitke.

13.6.4. Prigovori tuženika koje je istaknuo u vidu primjene metode vještačenja – odnosno kroz primanja komparativnog radnika, nisu osnovani obzirom da su se u skladu s traženjem suda, stranke suglasile da se pribave podatci o plaći komparativnog radnika (na ročištu održanom 6. ožujka 2023., str. 451). Osim toga, sud je tijekom postupka, odnosno na ročištu održanom 25. siječnja 2024., ukazao na metodu vještačenja koju je potrebno primijeniti, pozvavši se na točno određene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, s time da stranke nisu imale prigovora niti vlastitih prijedloga glede načina na koji je potrebno utvrditi iznos izgubljenog uzdržavanja (str. 776-780), a strane nisu prigovarale ni tako određenom zadatku vještaka. Tako je sud uzeo u obzir da je u rješenju VSRH posl.br. Rev 1519/1990-2 od 6. studenog 1990. rečeno da uzdržavanje ne znači samo dio osobnog dohotka što je osoba koja je davala uzdržavanje trošila na uzdržavanje druge osobe, već i dodatnu zaradu, ukoliko je dio tih zarada trošen na uzdržavanje, s time da je taj stav iznesen i u rješenjima Rev- 742/13 od 28. listopada 2015. i Rev x-500/16 od 8. lipnja 2016. te da je u rješenju Rev x-500/16-2 od 8. lipnja 2016. rečeno da se iznos novčane rente odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja te da je potrebno utvrditi – koliko bi po mjesecima i godinama iznosilo primanje pok. uzdržavatelja da nije poginuo i da je nastavio s ostvarivanjem tih primanja i to od dana pogibije do presuđenja, uz pretpostavku da bi nastavio istu djelatnost iz koje je ostvario primanja do trenutka smrti - koliki bi dio tih primanja trošio na svoje uzdržavanje, a koliki na uzdržavanje osoba koje je obvezan uzdržavati, te koliko bi po mjesecima i godinama iznosila obiteljska mirovina koju je ostvarila tužiteljica i to od dana pogibije pa do presuđenja.

13.6.5. Uzevši u obzir ova stajališta sudske prakse, sud je našao da metoda komparativnog radnika daje najpouzdanije rezultate, odnosno da je ta metoda dala dovoljno elemenata za realnu procjenu pretpostavljene zarade pokojne AH, što je u očitovanju na prigovore stranaka potvrdio i sam sudski vještak (str. 862). U pogledu pak prigovora tuženika da radnica JH nije usporedna radnica, jer njezina plaća nije slična plaći pok. AH, za istaknuti je da sud nije sam imenovano komparativnu radnicu, tj. tražio podatke o plaći JH, već je od poslodavaca zatražio podatke o radniku iste stručne spreme i istih uvjeta koje je imala pokojna AH, a koji je zaposlen na radnom mjestu na kojem je ona bila zaposlena – tj. konobar (str. 472) i to u vremenskom periodu od svibnja 2018. do dana traženja podataka. Udovoljavajući tom zahtjevu, poslodavac je dostavio obračunske liste za isplatu plaće radnice JH, koje je tuženik zaprimio 19. travnja 2023. (str.607). Prigovor "usporedivosti plaća" i prigovor da bi se radilo o komparativnoj radnici tuženik je istaknuo znatno nakon toga i nakon što je već provedeno vještačenje korištenjem predmetne dokumentacije tj. 17. siječnja 2024.. Iz dokumentacije koju je dostavio poslodavac, slijedi isto tako da se radi o objektu u kojem nema puno zaposlenih djelatnika (uz odgovornu osobu, 13 radnika, str. 597- 599), a upitno je i da li su ti ostali radnici kroz cijeli relevantni vremenski period bili u radnom odnosu s tim poslodavcem, i da li su imali istu stručnu spremu i iste uvjete i radili na istom mjestu kao i pok. AH. Osim toga, konačni izračun iz dopune nalaza i mišljenja vještaka temeljio se i na isplatnim listićima (obračunima plaća) komparativne radnice GH, za period od veljače 2023. godine do listopada 2024. godine, dok se na tu dopunu nalaza i mišljenja (944-956) tuženik nije ni očitovao.

13.7. Odredbom članka 1094. stavka 1. ZOO-a određeno je da se naknada za izgubljeno uzdržavanje priznaje osobi koju je poginuli uzdržavao ili redovito pomagao, a i onoj koja je po zakonu imala pravo zahtijevati uzdržavanje od poginulog, a ta šteta se naknađuje plaćanjem novčane rente čiji se iznos odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koji ne može biti viši od onoga koji bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao u životu (stavak 2. istog članka i zakona).

13.8. Naknada štete s osnove izgubljenog uzdržavanja pripada osobi koju je poginuli uzdržavao, a koja njegovom smrću trpi gubitak uzdržavanja. Pravo na naknadu štete zbog izgubljenog uzdržavanja nije po svojoj prirodi zahtjev za uzdržavanje, nego zahtjev za naknadu štete, zbog čega je štetnik obvezan oštećeniku naknaditi samo iznos koji je oštećenik stvarno izgubio. Dakle, navedena šteta može se dosuditi samo u iznosu koji ne može biti veći od onog koji bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao u životu, odnosno u onom iznosu koji bi bio veći od onog koji je stvarno davan za uzdržavanje.

13.9.1. Visinu izgubljenog uzdržavanja kojeg mlljt. petotužiteljica gubi, sud je stoga utvrđivao uzevši u obzir pretpostavljenu zaradu pok. AH da je nastavila s obavljanjem rada koji je do trenutka štetnog događaja radila, a koju je utvrdio sudski vještak, primjenom metode komparativnog radnika. Vještak je toj zaradi, u skladu s naputkom suda, pribrajao dodatnu zaradu po osnovi napojnica. Naime, pokojna AH je prije štetnog događaja, bila zaposlena na radnom mjestu konobara. Za to je radno mjesto općepoznato da osim zarade po osnovi redovnog radnog odnosa, odnosno po osnovi plaće, usluga zaposlenih osoba može biti nagrađena od strane korisnika, pa radnik može ostvariti i dodatnu zaradu, tzv. "napojnice". Napojnica je uobičajeno pravo zaposlene osobe (radnika) neovisno o njegovu odnosu s poslodavcem. Stoga, napojnica kao takva jest primitak radnika, ali ne od poslodavca, već od treće osobe koju on prima kao nagradu za zadovoljstvo dobro obavljenom uslugom.

13.9.2. Tijekom postupka utvrđeno je da je AH ostvarivala određenu zarada i od napojnica tj. nagrada od gostiju za zadovoljstvo dobro obavljenom uslugom. Kako je takav primitak općepoznat u ugostiteljstvu, a kako iz iskaza svjedoka PH slijedi da upravo zbog napojnica nije tražila drugo radno mjesto, životno je i logično je da je i taj primitak koristila za uzdržavanje svoje mlljt. kćeri, pa je stoga osim redovnog primitka pri utvrđivanju visine štete koju petotužiteljica trpi bilo potrebno uzeti i tu dodatnu zaradu.

13.9.3. Radi utvrđivanja visine zarade koju je pokojna AH mogla steći od napojnica, sud je saslušao svjedokinju JH zaposlenu kod istog poslodavca, a o visini napojnica iskazivao je i prvotužitelj te svjedok CH.

13.9.4. Iz iskaza svjedokinje JH slijedi da su sve napojnice koje se dobiju za vrijeme rada primitak radnika te da se po osnovi napojnica od 2018. godine dnevno može zaraditi 30,00 do 40,00 eura, što se od tada nije mijenjalo. Prvotužitelj LH je u svom iskazu naveo da je pokojna AH od napojnica zarađivala oko 200,00 kuna/26,00 eura dnevno, dok iz iskaza svjedoka CH slijedi da je AH nije tražila drugi posao upravo zbog prihoda od napojnica koji se kretao u rasponu od 200,00 do 300,00 kuna dnevno (tj. od 26,00 do 39,00 eura).

13.9.5. Pri utvrđivanju prosječnog dnevnog iznosa napojnice, sud je osim iskaza svjedoka cijenio i priložen ugovor o radu prednice tužitelja (str. 41), kojim je regulirano radno vrijeme, pravo na godišnji odmor i sl. Tako sud nalazi da je prednica tužitelja radila 40 sati tjedno, da je imala pravo na tjedni odmor, a imala je pravo na 4 tjedna godišnjeg odmora tijekom kojeg nije mogla ostvariti zaradu od napojnica. Sud je cijenio i općepoznate činjenice da je u posljednjih par godina došlo do pada vrijednosti novca, ali i porasta cijena troškova u ugostiteljskim objektima (energija, namirnice i sl) što je povisilo cijenu njihovih usluga, a smanjilo raspoloživi dohodak za dodatnu nagradu od gosta. Uzevši sve navedeno u obzir, sud nalazi da je utvrđivanje točnog iznosa napojnica koje je pokojna AH mogla zaraditi u relevantnom periodu, povezano s nerazmjernim poteškoćama, pa je osnovano o tom prosječnom dnevnom iznosu napojnice odlučiti primjenom pravila o slobodnoj ocjeni sadržanoj u odredbi članka 223. ZPP-a, rukovodeći se shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženim u odluci Rev-102/2023-2 od 27. ožujka 2024. da osoba koja ostvaruje pravo na zakonsko uzdržavanje, može ostvarivati pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja i u situaciji ako se pouzdano ne može utvrditi visina pojedinačnog faktičnog doprinosa uzdržavatelja za njegovo uzdržavanje prije njegove smrti, ali je visinu izgubljenog uzdržavanja moguće utvrditi na temelju rezultata provedenog dokazivanja, a vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja.

13.9.6. Tako je s jedne strane sud uzeo u obzir navode saslušanih svjedoka i stranaka, ali i već prethodno navedene općepoznate činjenice kao i sudu poznate činjenice o lokalnoj sredini u kojoj se nalazi predmetni restoran u kojem je bila zaposlena prednica tužitelja. Uzevši u obzir sve okolnosti ovog slučaja, te uvažavajući i izjavu punomoćnika tuženika da se kao nesporan utvrdi prosječni dnevni iznos napojnice u netu od 15,00 eura, sud po slobodnoj ocjeni nalazi da je prednica tužitelja da je nastavila s obavljanjem posla koji je radila prije smrti, mogla po osnovi napojnica ostvariti prosječan dnevni iznos u netu od 20,00 eura. Upravo je taj iznos, u skladu s nalogom suda, vještak uzeo u obzir pri procjeni pretpostavljene zarade pokojne AH, jer se radi o dodatnoj zaradi temeljem koje je ona ostvarivala i daljnja sredstva prijeko potrebna za egzistenciju svoje maloljetne kćerke, što je bila njezina osnovna roditeljska obveza, upravo zbog koje zarade nije nalazila shodnim mijenjati radno mjesto iako je dijelom radila i u noćnoj smjeni.

13.9. Od tako utvrđene zarade (po osnovi rednovnog radnog odnosa i po osnovi napojnica) valjalo je oduzeti jednu polovnu tih prihoda, jer je taj dio prihoda pokojna AH, trošila, po ocjeni ovog suda za tekuće životne potrebe i vlastito uzdržavanje. Pri ocjeni visine zarada koju je pokojna izdvajala za uzdržavanje maloljetne kćerke sud je našao da je pokojna AH, za uzdržavanje svoje mlljt. kćeri trošila polovicu svojih ukupnih primanja (po osnovi radnog odnosa i po osnovi napojnica). Predmetna ocjena temelji se na činjenicama koje su utvrđene tijekom ovog postupka, odnosno da je pokojna AH živjela s roditeljima i maloljetnom kćerkom na katu obiteljske kuće, da nije imala kreditnih obveza niti ustega iz plaće, da nije imala druge djece niti drugih obveza uzdržavanja, da je na posao išla biciklom, no da je financijski pomagala roditeljima u vođenju zajedničkog kućanstva – kupovala namirnice i potrepštine, namještaj i sl. . Stoga je po ocjeni suda ista za potrebe kućanstva i vlastite potrebe trošila 50% ukupne zarade, dok je s preostalom zaradom doprinosila za uzdržavane maloljetne kćerke. Opće je poznato da za potrebe djeteta u dobi u kojoj je maloljetna petotužiteljica BH (u trenutku štetnog događaja imala je 2 godine i 4 mjeseca), koje raste i razvija se, roditelji imaju relativno visoke troškove kako zbog nabavke odgovarajuće prehrane za pravilan fizički razvoj i napredovanje djeteta, tako i zbog česte nabavke odjevnih predmeta. Pri tomu, sud je uzeo u obzir izračun vještaka koji je uključio polovicu prihoda što ih je ostvarila po osnovi troškova prijevoza i prehrane, jer iz nalaza i mišljenja vještaka slijedi da je i ovaj poslodavac, kod kojeg je bila zaposlena, u situaciji kada je država porezno relaksirala određene naknade, smanjio oporezivi dio plaće, a potom povećavao neoporezive primitke.

13.10. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom petotužiteljica za izgubljeno uzdržavanje potraživala iznos od 31.900,82 eura dospjelo u periodu od 23. svibnja 2018. do 15. lipnja 2025. sa pripadajućim kamatama. Na ročištu za glavnu raspravu od 18. rujna 2025., pored tog iznosa petotužiteljica je postavila zahtjev po osnovi izgubljenog uzdržavanja za daljnji period od lipnja do rujna 2025., u visini od 397,82 eura mjesečno tj. ukupno 1.591,28 eura (str. 973) te mjesečnu rentu za daljnji period od presuđenja pa sve dok postoje zakonski uvjeti u visini od 397,82 eura mjesečno. Predmetni iznos usklađen je s nalazom i mišljenjem vještaka koji je od 1/2 ukupne zarade koju je mogla ostvariti pok. AH (po osnovi redovnog radnog odnosa i po osnovi napojnica – pri čemu je prosječni dnevni iznos napojnice 20,00 eura u neto) oduzeo iznos obiteljske mirovine što ga je ostvarivala maloljetna tužiteljica, temeljem podataka pribavljenih od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (str. 803 spisa). Prema tomu, petotužiteljica je, sukladno svemu navedenom, izgubila po osnovi uzdržavanja 33.492,10 eura, no obzirom na doprinos njezine prednice nastanku štete, pripada joj 21.769,32 eura te daljnja mjesečna renta od 258,58 eura, zbog čega je odlučeno kao u točkama V. i X. izreke presude.

13.11.1. U odnosu na potraživanje tužiteljice po osnovi zateznih kamata na naknadu imovinske štete zbog izgubljenog uzdržavanja, valja reći da je tužiteljica već u tužbi potraživala ovaj vid štete, potražujući novčanu rentu od trenutka podnošenja tužbe pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe, odnosno od svakog petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec. Nesporno je i da je taj zahtjev tijekom postupka mijenjan i to tako da je tužiteljica 14. studenog 2024., nakon financijskog vještačenja, uglavičila rentu dospjelu u periodu od 23. svibnja 2018. do 15. studenog 2024. potražujući iznos od 29.474,39 eura. Konačni zahtjev po osnovi izgubljenog uzdržavanja postavljen je 29. travnja 2025. te na ročištu od 18. rujna 2025. (vidi prethodnu točku Obrazloženja).

13.11.2. Tuženik se protivio preinaci tužbe izvršenoj ovim podnescima, a uz to je u odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva izvršenu podneskom od 29. travnja 2025. osporio i tijek zatezne kamate na povećani dio zahtjeva za razdoblje prije nego što je istaknut.

13.11.3. Predmetnim podneskom tužba je preinačena za iznos od iznos od 2.426,43 eura (31.900,82 - 29.474,39), s time da je proširen period na koji se tuženi zahtjev po osnovi izgubljenog uzdržavanja odnosi (predmetnim podneskom obuhvaćeni su i iznosi izgubljenog uzdržavanja za period od prosinca 2024. do svibnja 2025. godine, što je šest mjeseci više u odnosu na podnesak od 14. studenog 2024.).

13.11.4. U odluci revizijskog suda broj: Rev-50/2022-2 od 24. siječnja 2023. izraženo je shvaćanje da zatezna kamata na naknadu neimovinske štete, u smislu čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, ne može početi teći prije nego što je tužitelj postavio zahtjev za naknadu te štete od tuženika.

13.11.5. Analogno tome, niti zatezna kamata za naknadu imovinske štete ne može početi teći prije nego što je tužitelj postavio zahtjev za naknadu te štete od tuženika u smislu članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje u tekstu ZOOP).

13.11.6. Predmetno shvaćanje, međutim, ne može se primijeniti u ovom slučaju, obzirom da je sud petotužiteljici po osnovi naknade imovinske štete na ime izgubljenog uzdržavanja nije dosudio povećani iznos, već iznos koji ne prelazi zahtjev od 14. studenog 2024.. Izgubljeno uzdržavanje u svojoj osnovi imovinska novčana šteta. S obzirom na svrhu zbog koje se uzdržavanje daje, a to je podmirenje potreba uzdržavane osobe (u ovom slučaju maloljetnog djeteta pok. AH) to i obveza naknade zbog izgubljenog uzdržavanja dospijeva mjesečno.

13.11.7. Neosnovano, međutim, tužiteljica potražuje tijek zatezne kamate na iznos uzdržavanja za svibanj, lipanj i srpanj 2018. godine, kada potražuje zateznu kamatu tekuću od 15. u mjesecu za prethodni mjesec, budući da iz stanja spisa proizlazi da ista nije podnijela odštetni zahtjev, dok je tužba podnesena 31. kolovoza 2018., radi čega na iznos izgubljenog uzdržavanja za svibanj do srpanj 2018. godine ostvaruje zatezne kamate od datuma podnošenja tužbe, imajući u vidu odredbu članka 12. stavka 4. ZOOP kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa je tuženik bio u mogućnosti izvršiti svoju obvezu makar u nespornom dijelu, što nije učinio (analogna primjena pravnog shvaćanja zauzetog u odluci VSRH Rev-538/22 od 25. travnja 2023.).

14. Sud nije našao osnovanim izvoditi dokaz saslušanjem svjedoka MH obzirom da iz zapisnika o očevidu (str. 15) slijedi da svjedoka očevidaca prometne nesreće nije bilo, a isti je u zapisniku naznačen kao oštećenik obzirom da je vlasnik betonskog mosta, udarom u koji je uzrok štetnog događaja. Isto tako sud nije usvojio dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka TH, obzirom da iz stanja spisa slijedi da isti nije bio u životnoj zajednici sa pokojnom AH, a lišen je roditeljske skrbi u odnosu na maloljetnu BH. Sud nije usvojio niti dokazni prijedlog za suočenje svjedokinje OH i četvrtotužiteljice ŽH, obzirom da nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedokinje o postojanju emotivne veze između sestara iz razloga koji su navedeni u Obrazloženju ove presude. Obzirom da iskaz svjedokinje u predmetnom dijelu, po ocjeni suda nije vjerodostojan, nije bilo potrebe niti suočavati istu s četvrtotužiteljicom. Isto tako nije usvojen niti dokazni prijedlog tužitelja za provođenje novog prometnog i sudsko medicinskog vještačenja, koji je istaknut na ročištu održanom 18. rujna 2025., obzirom da je provedenim vještačenjem u dovoljnoj mjeri utvrđeno činjenično stanje za donošenje odluke o učinku nekorištenja sigurnosnog pojasa na nastanak štetnih posljedica. Osim toga, sud nalazi da nisu ispunjeni ni zakonski uvjeti za određivanje novog vještačenja iz odredbi članka 261. stavka 2. i 3. iz kojih slijedi da će se vještačenje po novim vještacima odrediti ako je nalaz nejasan, nepotpun, u proturječnosti sam sa sobom ili s izvođenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, odnosno ako u mišljenju ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, o čemu nije riječ u ovom konkretnom slučaju.

15.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku (70/19), u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. istog Zakona. Sukladno odredbi članka 117. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19) novelirane odredbe o troškovima postupka (odredbe članka 28. do 31. ZID ZPP/19) primjenjivat će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu tog Zakona nije donesena prvostupanjska odluka.

15.2. Prema tome, ako je do 1. rujna 2019. donesena prvostupanjska odluka, tada nema primjene noveliranog članka 154. ZPP-a. Kako u ovom konkretnom predmetu do 1. rujna 2019. nije bila donesena prvostupanjska presuda, to se pri odlučivanju o troškovima postupka primjenjuje novelirana odredba članka 154. ZPP-a.

15.3. Tužitelji su u pogledu osnove i visine uspjeli sa tužbenim zahtjevom sa 65% (što predstavlja omjer u kojem im je tuženik dužan naknaditi štetu), dok je tuženik uspio u sporu u pogledu osnove i visine sa 35%, pa je valjalo od postotka tužitelja tj. od 65% oduzeti postotak tuženika, tj. 35% jer su tužitelji stranke koji su u većoj mjeri uspjeli u postupku. Na taj način dobiven je postotak uspjeha tužitelja u sporu od 30%.

15.4. Neosnovani su prigovori tuženika da se vrijednost predmeta spora ne može odrediti zbrajanjem tužbenih zahtjeva koji ističu razni tužitelji na temelju iste činjenične i pravne osnove. Revizijski sud je u više odluka (primjerice broj Rev 2752/2011-2 od 22. rujna 2015., broj Rev-x 398/2014-2 od 9. rujna 2014., broj Rev-x 554/2014-2 od 23. rujna 2014, broj Rev-x 598/2016-2 od 31. svibnja 2022. i broj Rev 486/2021 od 3. siječnja 2023.) zauzeo pravno shvaćanje da u situaciji kada pojedine tužbene zahtjeve za naknadu štete koji se zahtjevi temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, ističu različiti tužitelji, vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti svakog pojedinog tužbenog zahtjeva. Pritom postojanje udjela suparničara podrazumijeva da ti udjeli predstavljaju zbroj vrijednosti pojedinih zahtjeva, pa je stoga kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka vrijednost predmeta spora pravilno utvrditi zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja.

15.5. Tužiteljima do 17. lipnja 2020. obzirom na vrijednost predmeta spora (116.142,00 eura) i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14.,107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa) pripada trošak za radnje u visini od 875 bodova, i to za sastav tužbe (Tbr.7. t.1. Tarife) i za zastupanje na ročištu održanom 19. ožujka 2019. (Tbr.9. t.1. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife), odnosno ukupno 1750 bodova.

15.6. Nakon što je preinačena tužba povećanjem tužbenog zahtjeva, tužiteljima temeljem vrijednosti predmeta spora (166.343,00 eura) i odredbama Tarife pripada trošak za zastupanje na ročištu održanom 21. listopada 2020. (str. 146-148), 29. kolovoza 2022. (str. 402-405.), 3. studenog 2022. (str. 415-423), 6. ožujka 2023. (str. 449-451), 25. siječnja 2024. (str. 776-781), 2. prosinca 2024. (str. 892-895) i 18. rujna 2025. (str. 973-975) te trošak zastupanja na očevidu s rekonstrukcijom od 27. svibnja 2021. (str. 247-248) u visini od 1252 bodova (Tbr.9. t.1. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife) za svako ročište dok im za trošak pristupa na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja od 24. rujna 2020. pripada 50 bodova (Tbr.9. t.2. u svezi s Tbr.7. t.1. Tarife). Tužiteljima je priznat i trošak za sastav obrazloženih podnesaka kojima su se očitovali na nalaze i mišljenja vještaka tj. podneske od 18. ožujka 2022. (str. 392-394), 29. ožujka 2022. (str. 336-337), 25. listopada 2023. (str. 727-728) i 28. kolovoza 2024. (str. 852) u visini od 1252 bodova (Tbr.8. t.1 u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife).

15.7. Za sastav podnesaka od 17. lipnja 2020 (str. 99-100), 10. svibnja 2023. (str. 619-620), 14. studenog 2024. (str. 863-868) i 29. travnja 2025. (str. 965-969) tužiteljima je priznata naknada u visini od 100 bodova, sukladno Tbr.8. t.3. Tarife obzirom da se radi o daljnjim obrazloženim podnescima, a prema Tbr.8. t.1. Tarife/23 tužiteljima pripada nagrada po Tbr.7. t.1. Tarife/23 samo za četiri obrazložena podneska.

15.8. Tužiteljima nije priznat trošak za sastav podneska od 14. ožujka 2019. (str. 67), koji je predan na ročištu održanom 19. ožujka 2019. jer bi se priznavanjem tog troška, tužiteljima priznala dvostruka naknada, obzirom da je isti procesni učinak mogao biti postignut usmenim izlaganjem navoda iz podneska na ročištu za koje je priznata puna nagrada. Zbog istog razloga tužiteljima nije priznat niti trošak za sastav podneska od 24. siječnja 2024., jer je podatak koji je tužitelj dostavio sudu tim podneskom (visina obiteljske mirovine) mogao biti istaknut i iznesen na ročištu koje je održano samo dan nakon dostave tog podneska tj. 25. siječnja 2024., a za koje je tužiteljima priznata naknada troškova zastupanja. Isto tako tužiteljima nije priznat niti trošak sastava podnesak od 23. ožujka 2023., jer podnesak s navedenim datumom, ne prileži spisu. Za podnesak od 20. rujna 2019. tužiteljima isto tako ne pripada naknada obzirom da istim podneskom iznose dokazni prijedlog za pribavu snimke nadzorne kamare, koji je već prethodno iznesen tijekom postupka, pa obzirom da tužitelji nisu uspjeli sami ishoditi istu, taj je prijedlog mogao biti iznesen i na narednom ročištu.

15.9. Dakle, tužiteljima pripada ukupan trošak od 17 224 bodova, što pomnoženo sa 2,00 eura, koliko iznosi vrijednost boda sukladno Tbr.48. t.3. Tarife daje iznos od 34.448,00 eura. Na predmetni iznos tužiteljima pripada i porez na dodanu vrijednost od 25%, tj. 8.612,00 eura, što ukupno iznosi 43.060,00 eura. Na taj iznos priznato je povišenje od 40% za zastupanje više osoba prema Tbr.36.1. Tarife ili 17.224,00 eura odnosno ukupno 60.284,00 eura. Nadalje, priznat im je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 680,00 eura, dok im ne pripada trošak zatražene pristojbe na presudu koju nisu platili, a priložili su Rješenje kojim ih se oslobađa od obveze podmirenja daljnjih sudskih pristojbi u ovom postupku.

15.10. Obzirom na uspjeh tužitelja u postupku, pripada im 30% navedenog troška, odnosno 18.289,20 eura.

15.11. Uz predmetni trošak, tužiteljima u cijelosti pripada i trošak vještačenja u visini od 552,24 eura i trošak pribave fotoelaborata u visini od 15,92 eura, obzirom da su predmetni troškovi bili potrebni, budući je tuženik osporio osnovu tužbenog zahtjeva ali i visinu izgubljene zarade, a sud ne raspolaže sa stručnim znanjem potrebnim za utvrđivanje te činjenice.

15.12. Slijedom navedenog, tužiteljima pripada ukupni trošak postupka u iznosu od 18.857,16 eura, zbog čega je odlučeno kao u točki XI. izreke ove presude.

U Virovitici 30. listopada 2025.

Sutkinja:

Ljubica Kovač Katalinić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Ivan Ergotić, Glagoljaška 16, Vinkovci

2. Odvjetničko društvo Grgić & partneri, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb