Poslovni broj: P-407/2024-31

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku – Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Gugić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: UN OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kbr. 43, koju zastupa punomoćnica Katarina Biliš, odvjetnica u Korčuli, protiv tuženika: LITTERA d.o.o. intelektualne usluge i trgovina, OIB:49203804645, iz Samobora, Sv. Ane 28, koje kao punomoćnica zastupa direktorica SN, a nju po punomoćnici Marija Šeparović, odvjetnica iz Blata, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon glavne rasprave zaključene 15. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnica parničnih stranaka, na ročištu zakazanom radi objave odluke, 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem nasljedstva stekla pravo vlasništva kčbr. [katastarska čestica], Gića kamenjar 51001 z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to realnog dijela navedene nekretnine površine 2705 m2 koji je dio prikazan na geodetskoj skici iz veljače 2025.g. izrađenoj od ovlaštenog mjernika vještaka geodetske struke Tonija Farca dipl.ing.geod. posebnim točkama 1-5-6-10-12-13-33- 32-44-43-42-41-40-47-48-49-50-51-1 , a koja je skica sastavni dio ove presude, pa se ovlašćuje tužiteljica da temeljem ove presude može od nadležnih upravnih tijela, zatražiti parcelaciju i odvajanje površine od 2705 m2 od kčbr. [katastarska čestica], Gića kamenjar 51001 z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i ishoditi prijavni list te na temelju ove presude, prijavnog lista i potvrde nadležnih upravnih tijela pred zemljišnoknjižnim odjelom ovoga suda zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva navedenog dijela te nekretnine na svoje ime i korist uz prethodno brisanje tog prava sa navedenog realnog dijela, sa imena tuženika u cijelosti."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1,200,00 eur (tisuću i dvjesto eura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena 9. svibnja 2024. navodi se da je tužiteljica izvanknjižna vlasnica i posjednica dijela nekretnine katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] upisane po kulturi kao Gića kamenjar 51001m2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to realnog dijela navedene nekretnine površine 3600 m2 koji dio je skici DGU-a omeđen crnim isprekidanim linijama. Uvidom u zemljišnu knjigu tužiteljica je utvrdila da je na predmetnoj nekretnini vlasnikom upisan tuženik. U katastarskom operatu za navedenu nekretninu u površini od 3600 m2 upisan je pok. otac tužiteljice U“ NN (Jure). Opisani dio utužene nekretnine da je tužiteljica stekla u vlasništvo i posjed temeljem nasljedstva iza smrti svoga oca ĐN“. S tim u vezi da je u rješenju o nasljeđivanju iza smrti ĐN S“ pod posl. br. O- 142/97 od 09. srpnja 2010. predmetni realni dio unesen opisno kao –vrtovi u predjelu Gića jer su joj osim ove čestice u vlasništvo i posjed pripale druge čestice u blizini predmetne, a koje se nalaze poviše njene stare stojne kuće. Otac tužiteljice joj je, među ostalim, oporukom ostavio predmetnu česticu o čemu je sačinjen zapisnik pred Općinskim sudom u Korčuli posl. br. III.R.9/96. U svrhu identifikacije nekretnina koje su joj pripale po oporuci, što je kasnije ušlo u ostavinsku masu i pripalo tužiteljici da je ishođena identifikacija po ČN, dipl. ing. geod. 01. kolovoza 2012. Vrtovi u predjelu Gića identificirani su kao kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica]. K tome, da je otac tužiteljice na predmetnoj čestici u površini od 3600 m2 bio upisan kao posjednik od revizije katastra. Samim time da je tužiteljica utuženi dio nekretnine stekla, osobno i putem pravnog prednika, i na temelju nasljeđivanja i dosjelošću pri čemu tužiteljicu nitko nije uznemiravao niti na koji način ometao njen posjed. Radi svega navedenog predloženo je da sud po provedenom postupku prihvati tužbeni zahtjev koji je naknadno, nakon provedenog uviđaja, preciziran kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu koji je zaprimljen 12. lipnja 2024. tuženik se usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Tako tuženik navodi da je stvarni i zemljišnoknjižni vlasnik i posjednik utuženog zemljišta koje je u vlasništvo i posjed stekao temeljem valjanih pravnih poslova, konkretno kupoprodajnih ugovora zaključenih 21. siječnja 2005., 26. lipnja 2009, 19. lipnja 2009. i 7. lipnja 2010. Od dana sklapanja tako zaključenih kupoprodajnih ugovora da se tuženik nalazi u samostalnom i nesmetanom posjedu kojem nitko nikada nije prigovorio. Temeljem Kupoprodajnog ugovora zaključenog 21. siječnja 2005. da je tuženik ishodio upis uknjižbe prava vlasništva 1/2 dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je upis uknjižbe prava vlasništva za preostalu 1/2 dijela ishodio temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli posl. br. P-554/15. Nadalje, tuženik ističe kako se predmetno zemljište ni u kojem slučaju ne može smatrati vrtom kako to tvrdi tužiteljica jer je riječ o strmoj neobrađenoj i neobradivoj površini. K tome, da ostale nekretnine koje su navedene po identifikaciji nisu nekretnine koje bi se nalazile u blizini utuženog zemljišta. Budući je vidljivo da otac tužiteljice predmetnom nekretninom površine 3600m2 nije raspolagao ni na koji način odnosno nije oporučno ostavio u nasljedstvo nikome od nasljednika da je očigledno kako prednik tužiteljice utuženo zemljište nije smatrao svojim vlasništvom. Tuženik se, obzirom na činjenicu zaključenja pravnih poslova-kupoprodaje poziva i na načelo zaštite povjerenja u zemljišnu knjigu. Naposljetku, tuženik osporava da je tužiteljica utuženu nekretninu stekla dosjelošću pri čemu tuženik navodi da tužiteljica predmetno zemljište nikada nije posjedovala. Radi svega navedenog predloženo je da su po provedenom postupku odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan uz obvezu tužiteljice na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom prethodnog postupka parnične stranke ustrajale su u svojim navodima pa je sud zaključio prethodni postupak i odredio glavnu raspravu.

4. U postupku je potom proveden dokaz pregledom isprava priloženih spisu i to ispisa prikaza utužene nekretnine na uredjenazemlja.hr., identifikacije izrađene od GEODET KORČULA d.o.o. 1. kolovoza 2012., rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-142/1997 od 9. srpnja 2010. iza smrti GN "Grbac" pok. GN, potvrde-povijesti promjena na katastarskim česticama izdane od DGU, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Ispostava za katastar nekretnina Korčula KLASA:930-04/24-05/103, URBROj: 541-30-04/4-24-2 od 18. ožujka 2024., e-izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 2. svibnja 2024., zapisnika Općinskog suda u Korčuli posll. Br. IIR-9/96 od 8. veljače 1996., kupoprodajnog ugovora zaključenog između ZN. N, DN pok. N, kao prodavatelja s jedne strane, i tuženika kao kupca s druge strane ovjerenog u potpisu imenovanih na strani prodavatelja u uredu javnog bilježnika Gordane Frković-Ljubica Jožinec pod br. OV-1338/2005 21. siječnja 2005. i u uredu javnog bilježnika Ivne Kaliman u Korčuli pod br. OV-309/05 3. veljače 2005., kupoprodajnog ugovora zaključenog između HN, kao prodavatelja s jedne strane, i tuženika kao kupca s druge strane ovjerenog u potpisu imenovanog na strani prodavatelja u uredu javnog bilježnika Ivne Kaliman u Korčuli pod br. OV-1987/09 19. lipnja 2009., kupoprodajnog ugovora zaključenog između ON "Gambor" kao prodavatelja s jedne strane, i tuženika kao kupca s druge strane ovjerenog u potpisu imenovanog na strani prodavatelja u uredu javnog bilježnika Ivne Kaliman u Korčuli pod br. OV-2027/09 26. lipnja 2009., kupoprodajnog ugovora zaključenog između VN, kao prodavatelja s jedne strane, i tuženika kao kupca s druge strane ovjerenog u potpisu imenovanih na strani prodavatelja u uredu javnog bilježnika Ivne Kaliman u Korčuli pod br. OV-2096/10 7. lipnja 2010., povijesnog zk izvatka i digitalne zemljišne knjige za utuženu nekretninu sa stanjem na dana 11. lipnja 2024., uviđajem na licu mjesta uz prisustvo Tonia Farca, dipl. ing. geod. u GAUSS d.o.o. kao mjernika vještaka, čitanjem nalaza i mišljenja angažiranog mjernika vještaka, saslušanjem svjedoka TN, ŽN, ŠN i KN, uvidom u ovosudni spis posl. br. P.554/2015 i saslušanjem parničnih stranaka.

5. Na temelju tako provedenih dokaza, a ocjenjujući ih sve zajedno i svakog zasebno, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

6. Predmetom postupka jest deklaratorni zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva točno određenog dijela nekretnine katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i kondemnatorni zahtjev za trpljenje uknjižbe svog prava vlasništva po prethodno provedenom odcjepljenju (parcealciji).

7. Izgled i lokacija utuženog zemljišta utvrđeni su neposrednim opažanjem suda prilikom uviđaja na licu mjesta provedenog 19. veljače 2025. Navedenog dana sudska komisija pristupila je na lice mjesta u predio "Gića" i to tzv. kozjim puteljkom, utabanom stazom koji se ovim predjelom iznad samog mjesta proteže u smjeru istok zapad. Od strane suda je potom utvrđeno da je riječ o zemljištu u brijegu, uglavnom zaraslo u šumu i gusto raslinje. Upitana od strane suda da ukaže prijeporno zemljište punomoćnica tužiteljice ukazala je dio zemljišta ispod, tj. južno od puteljka kojim je pristupila sudska komisija koji dio zemljišta se u smjeru prema zapadu sužava u obliku trokuta. Na tom dijelu zemljišta vidljive su dvije masline, mastrinke. Predmetom postupka je prema daljnjem kazivanju punomoćnice tužiteljice i zemljište dalje u pravcu sjevera koje je zaraslo, nalazi se, odnosno proteže u strmini. Po ukazivanju zemljišta od strane punomoćnice tužiteljice Toni Farac, dipl. ing. geod., angažiran kao mjernik vještak izvršio je identifikaciju koristeći skicu Geoporatala pa je naveo kako pokazno zemljište predstavlja dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to njezin južni dio gdje se u samom južnom dijelu nekretnine vidljiva dva stabla zapuštenih maslina, a sve ostalo pokazano kao i cijela nekretnina zapušteno zemljišta-makija, šuma. Što se tiče pokazane nekretnine da djelomično obuhvaća dijelove vidljivih kamenih suhozida i to u istočnom dijelu pokazane nekretnine kao i u južnom dok sjeverni dio pokazane nekretnine označuju kameni podignuti međaši što je sve prilikom uviđaja izmjereno s GPS stanicom. U dijelu pokazanog, predmetnog zemljišta prolazi dalekovod Pupnat- Smokvica i to upravo preko dijela koji je identificiran. U istočnom dijelu nekretnine mjernik vještak pristupio je snimanju oba kamena kutišta-ruševine.

8. U pisanom nalazi i mišljenju po izvršenoj geodetskoj izmjeri vještak je priložio preciznu skicu na kojoj je posebnim točkama – detaljima 1, 5, 6, 10, 12, 13, 33, 32, 44, 43, 42, 41, 40, 47, 48, 49, 50, 51 i pravac na detalj 1 prikazao utuženo zemljište, većim dijelom pod šumom-makijom u površini od 2705m2 u sklopu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na priloženoj skici mjernik vještak prikazao je puteljak kao i ruševinu na nekretnini obilježenu detaljima na skici 18, 20 ,45, 46 te sve suhozide koji su bili vidljivi na licu mjesta. Što se tiče ruševine koja se nalazi istočno od zajedničkog vertikalnog suhozida prikazanoj na skici detaljima 21, 22, 23 i 24 da predstavlja dio susjedne nekretnine i nosi oznaku kčbr. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina].

9. Po zaprimanju nalaza i mišljenja vještaka tužiteljica je podneskom zaprimljenim 17. travnja 2025. uredila tužbeni zahtjev kao u izreci.

10. Čitanjem spisu priložene potvrde-povijesti promjena na katastarskim česticama izdane od DGU, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Ispostava za katastar nekretnina Korčula KLASA:930-04/24-05/103, URBROj: 541-30-04/4-24-2 od 18. ožujka 2024., utvrđeno je kako je nekretnina katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] revizijom katastra 1957. bila upisana u više posjedovnih listova za određenu kvadraturu i to u posjedovni list br. 70, posjedovni list br. 71, posjedovni list br. 77, posjedovni list br. 124, posjedovni list br. 161, posjedovni list br. 32 i posjedovni list br. 75 k. o. [katastarska općina]. Točno je da je u posjedovnom listu br. 75 od revizije pa sve dok 2021. (kada je upis u katastarskom operatu usklađen prama stanju u zemljišnoj knjizi) kao posjednik dijela označene nekretnine u površini od 3600m2 upisan GN "Grbac" pok. ĐN. Potonji je, kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-142/1997 od **.**.2010. preminuo, a njegovim nasljednicima temeljem sudske oporuke od 8. veljače 1996. proglašeni su kćerke, ovdje tužiteljica UN, FN, sin EN te unuci CN, HN, IN i AN za točno određene opisno navedene nekretnine. U toč. I/ izreke tako priloženog ostavinskog Rješenja u kojoj je utvrđena ostavinska imovina ne navodi se utužena nekretnina po pripadajućoj katastarskoj oznaci, već se od nekretnina navode tek čestice koje dolaze upisane kao vlasništvo u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina]. Točno je da je tužiteljici u toč. II/ izreke, podtočka 1, stavka četvrta odozgo pripalo, među ostalim, "vrtovi u predjelu Gića" identično kako je to njen otac oporučio u sudskoj oporuci sačinjenoj na zapisniku Općinskog suda u Korčuli u postupku IIR- 9/96 8. veljače 1996. koja oporuka je pohranjena pod br. Pi-8/96. Po zahtjevu ŠN iz [adresa], prema utvrđenjima u postupku supruga FN, od strane ČN, dipl. ing. geod. u GEODET KORČULA d.o.o. 1. kolovoza 2012. izvršena je identifikacija prema, kako se tamo navodi, sudskom zapisniku IIR 9/96 pri čemu su, zbog činjenice što su nekretnine navedene opisno, korišteni podaci katastarskog operata k. o. [katastarska općina] i to katastarski plan kao i posjedovni list br. 75. U identifikaciji je potom konstatirano kako je tužiteljici pored ostalih nekretnina pripalo cit: "-vrt u predjelu Gića identificirano kao čest. zem. [katastarska čestica]". Dakle, u sklopu triju nekretnina koje se kako se to može zaključiti po broju čestice nadovezuju jedna na drugu, uvrštena je i kčbr. [katastarska čestica] u sklopu koje se nalazi utuženo zemljište. Sporno je sada u ovom postupku da li je utuženo zemljište nalazeće u sklopu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u momentu smrti pok. NN predstavljalo njegovo vlasništvo koje je potom temeljem nasljedstva prešlo u vlasništvo tužiteljice kao jedne od proglašenih nasljednika.

11. Iz zemljišnoknjižnog izvatka i stanja spisa P-554/15 proizlazi da je utužena nekretnina ukupne površine 51001m2 bila uknjižena u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kao vlasništvo za po 1/2 dijela na ime DN "Ćula" Đ. Đ i ZN "Ćula". Tuženik je upis uknjižbe prava vlasništva za 1/2 dijela ishodio na temelju kupoprodajnog ugovora zaključenog s ZN pok. N i DN pok. N, ovjeren u potpisu imenovanih na strani prodavatelja u uredu javnog bilježnika Gordane Frković-Ljubica Jožinec pod br. OV-1338/2005 21. siječnja 2005. i u uredu javnog bilježnika Ivne Kaliman u Korčuli pod br. OV-309/05 3. veljače 2005. Naime, u navedenom kupoprodajnom ugovoru kao predmet kupoprodaje za koju je utanačena i prema čl. III/ Ugovora isplaćena kupoprodajna cijena navodi se upravo kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. Utužena nekretnina po pripadajućoj katastarskoj oznaci navodi se i kao predmet ostalih triju uz odgovor na tužbu priloženih kupoprodajnih ugovora koje je tuženik kao tužitelj priložio i predložio kao dokaze u ovosudnom postupku P-554/2015 pokrenutom tužbom zaprimljenom u Općinskom sudu u Korčuli pod br. P-77/2011. U navedenoj tužbi su na strani tuženika obuhvaćeni prodavatelji VN " Č" i ON " G" te HN " G", kao nasljednici uknjiženog suvlasnika pok. RN " Z" pok. Đ. Po provedenom postupku sud je po osnovu dosjelosti utvrdio pravo vlasništva ovdje tuženika za 1/2 dijela cjeline kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

12. Iz naprijed iznesenog proizlazi da je tuženik 1/2 dijela prava vlasništva utužene nekretnine stekao na temelju valjanog pravnog posla-Kupoprodjanog ugvora ovjerenog u potpisu prodavatelja MN **.**.2005., dok je preostalu 1/2 dijela stekao na temelju dosjelosti prema pravomoćnoj Presudi P-554/2015 temeljem koje je i ishodio upis uknjižbe tako stečenog prava u zemljišnoj knjizi za preostalu 1/2 dijela.

13.1. Na okolnosti posjedovanja utužene površine zemljišta sud je u ovom postupku saslušao predložene svjedoke. Tako iz iskaza svjedokinje TN proizlazi da su joj određene okolnosti po pitanju korištenja utuženog zemljišta poznate iz vremena kada je bila dijete i cura (op. svjedokinja rođenja 1952.), kada je u ovaj predio dolazila sa svojim roditeljima na zemljište koje posjeduju ispod, južno od utuženog zemljišta. U to vrijeme da se uobičavala igrati s tužiteljicom koja je na predmetno zemljište dolazila sa svojim roditeljima. Sjeća se da su na dijelu utuženog zemljišta ispod puta bila dva vrta, jedan pokazani u obliku trokuta gdje su roditelji tužiteljice sadili bob i rasad i jedan malo dalje prema istoku koji nije predmetom postupka. U istom dijelu gdje su vidljivi oronuli zidovi da su bile kućice gdje je otac tužiteljice držao životinje i to koze, ovce i jednoga magarca. Da su roditelji tužiteljice sadili povrtne kulture na dijelu zemljišta u obliku trokuta ispod puta proizlazi i iz iskaza svjedoka ŽN, KN i ŠN. Svjedokinja ŽN navodi kako je utuženom zemljište viđala danas pok. ĐN i ĆN, tj. roditelje tužiteljice. Imenovani da su u istočnom dijelu imali štalu gdje su držali ovce i magarca pri čemu se sjeća da je pok. ĆN svaki dan kad bi išla u polje dolje prema jugu od tamo vodila magarca i potom ga vraćala. Sjećanja svjedokinje sežu negdje od 1974. pa za daljnjih dvadesetak godina u kojem periodu je tamo viđala roditelje tužiteljice. Svjedok BN u svom iskazu opisuje kako od 1971., kada je došao u obitelj tužiteljice, odlazi na utuženo zemljište. Tvrdi i kako se sjeća da mu je već te 1971. ovo utuženo zemljište pokazao danas pok. NN koji je izjavio da mu je sin u Americi i da se neće nikada vratiti što je i bio razlog da mu je kao zet ukazivao svoje zemljište tim da je za utuženo zemljište pok. NN naveo da je riječ o površini 3600m2. I ovaj svjedok navodi da se dalje prema istoku nalazi još jedan vrt kojeg je držao NN. Prema kazivanju imenovanog svjedoka danas pok. NN je na utuženo zemljište dolazio redovito do negdje oko 1985. prema njegovim saznanjima tu se nitko treći nije pojavljivao niti je po pitanju korištenja ovog zemljišta bilo ikakvih sporova. Na daljnji upit suda svjedok BN naveo je kako su masline vidljive na licu mjesta prilikom uviđaja samo iznikle te ih nitko nije koristio. Svjedok LN tvrdi da njegova saznanja o izgledu lica mjesta sežu još od djetinjstva jer se u istoimenom predjelu preko brijega nalazila vinova loza koju je obrađivao do prije nekih petnaestak godina. Čak da je jednom prilikom renovirao štalu koja se nalazi na utuženom zemljištu za što je bio angažiran od strane NN "Grbac", oca tužiteljice. Po predočenju od strane suda da se na licu mjesta nalaze ostatci dviju štala navodi da druga štala nije bila natkrivena, a na upit suda koju je to štalu renovirao svjedok je naveo onu koja se nalazi s istočne strane. Na preostalom dijelu utuženog zemljišta da je obitelj NN " S" držala stoku sve do prije 50-tak godina. Sjeća se i da je taj predio poharao požar čemu je tako bilo prije Domovinskog rata. Prema kazivanju imenovanog svjedoka na utuženom zemljištu članovi obitelji VN i LN nisu imali nikakva prava, a niti su ta prava imali ZN i DN. Potonje imenovani iz obitelji DN da su ljudi u poodmakloj životnoj dobi koji su svoje zemljište imali dolje ispod 50-100 metara prema jugu.

13.2. Na temelju suglasnih kazivanja svjedoka sud je utvrdio da je dio utuženog zemljišta iznad puta, dakle pretežiti dio predmetnog zemljišta pod šumom zasigurno od sredine prošlog stoljeća. Svjedokinja TN pretpostavlja da je tu šumu iznad puta, mada ne zna do kuda koristila obitelj tužiteljice. Svjedokinja ŽN navodi kako su na utuženom zemljištu iznad puta roditelji tužiteljice brali grmlje, a sad da li na čitavoj utuženoj površini zemljišta iznad puteljka nema saznanja jer, kako tvrdi, u to nije zagledala niti išla za tim.

15.1 Saslušana u svojstvu parnične stranke tužiteljica navodi kako su njeni roditelji na ovom zemljištu držali stoku-ovce i jednog magarca, tamo su bile dvije kućice, jedna za magarca, a druga za ovce. Sjeća se i da su na ovom zemljištu kupili „sušanj“ (listinac), brali drva, travu-gošticu za magare. Na opisani način da je s roditeljima na utuženo zemljište obitavala do svoje dvadesete godine kada je otišla živjeti u inozemstvo-Njemačku gdje i dan danas živi. Na upit suda tvrdi kako od vremena odlaska u Njemačku čemu je tako bilo prije šezdeset pet godina pa sve do momenta kad je saznala da se tuženik upisao kao vlasnik nije odlazila na utuženo zemljište. Kroz ove godine dok je boravila u [adresa] da su suprug od sestre joj ŽN i njezin sin odlazili na ovu parcelu, konkretno da su tamo bili ove godine kada je bilo potrebno pristupiti čišćenju parcele budući je bio zakazan uviđaj na licu mjesta. Dalje što ističe jest da u odnosu na površinu utuženog zemljišta koje je izmjerena prilikom uviđaja nedostaje još nekih 1000 m2 što se nije moglo izmjeriti jer je riječ o zemljištu obraslom šumom, a tih 1000 m2 kvadratnih proteže se sjeverno od utuženog zemljišta. Saznanja o tome da je još površine u posjedu vlasništva njene obitelji crpi po pričanjima svoga oca koji je uvijek govorio da je njihovo do pola brda do pozicije gdje su velike stijene. U vrijeme kada je na utuženom zemljištu obitavala sa svojim roditeljima da nitko treći nije dolazio niti na bilo koji način polagao vlasništvo na utuženom zemljištu. Obitelji LN, VN nisu nikada imali nekih stvarnih prava na utuženom zemljištu, već na zemljištu dolje prema jugu. Iznad kuće zz tuženika, odnosno u blizini te kuće da su njeni roditelji imali još dva, tri vrta.

15.2. JN, prokusrist tuženika, navodi kako je tuženik zapravo kupio kompletno imanje od zakonskih nasljednika pok. RN i to po muškoj lozi od nasljednika pok. MN i pok. DN, a po ženskoj lozi od nasljednika pok. D i H koje su se udale za O i V. Članovi trgovačkog društva tuženika su inzistirali sa se kupi i druga polovina na kojoj je upisan pok. PN. Tako su kupili i ovu kčbr. [katastarska čestica] koja se proteže na udaljenosti od nekih 50 metara iznad kuće pa do vrha brda. Prilikom uviđaja da je ostao iznenađen jer je smatrao da će tužiteljica pokazati štalu i svoje vrtove u predjelu „Gića“, dok je tužiteljica pristupila čišćenju parcele u njegovom vlasništvu očito sa svrhom da bi pogrešno usmjerila iskaze svjedoka. Da je tome tako proizlazi iz činjenice što na utuženom zemljištu nema zidina pravokutnog oblika, zemljište je u kamenjaru radi čega bi imao biti očito da nije nikada bila obrađivano. Kada je uvidio stanje na licu mjesta da je pitao ljude u selu o vrtovima i štali koje je koristio pok. NN. Konkretno o tome sam pitao UP koja je u dobi više od 90 godina i SP koji su mu izjavili kako je otac tužiteljice imao dva vrta, magarca te jednu štalu, a to zemljište se u naravi proteže nekih sedam metara od istočne granice utuženog zemljišta. Razlika između vrta i dvije međe je 7 metara. Dalje navodi da su mu prodavatelji iz priloženih kupoprodajnih Ugovora u svakom ugovoru garantirali da ne postoji pravo trećih osoba na kupljenim nekretninama. Na upit suda da li je prilikom zaključenja kupoprodajnih ugovora provjeravao stanje kupljenih nekretnina u katastarskom operatu tvrdi je provjeravao sve što se dalo provjeriti. Tu također naglašava kako je upoznat da postoji nesklad između podataka u katastarskom operatu i stanja u zemljišniku. Tako se sjeća da je za nekretninu kčbr. [katastarska čestica] u zemljišniku pisalo da se nalazi u uvali Babina, a u katastru u samom mjestu [adresa] što danas u naravi predstavlja dvorište zgrade koju koristi. Na upit punomoćnice tuženika da li je koristio utuženo zemljište tuženik navodi da nije, ali ističe kako je ishodio upis promjene u katastarskom operatu iz šume u krš na cijeloj katastarskoj čestici.

16. Tijekom glavne rasprave tuženik je u podnesku zaprimljenom 20. lipnja 2025. upire na tvrdnju da je tužiteljica pogrešno utužila predmetno zemljište. Naime, da je tužiteljica putem prednika bila u posjedu zemljišta koje se nalazi istočno od utuženog zemljišta, samo sedam metara udaljeno od istočnog kraja, a koje područje odgovara nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] na kojima je u katastarskom operatu upisan prednik tužiteljice, njen otac NN. Međutim, tuženik u svom podnesku nije naveo okolnosti zbog kojih bi sud tako iznesene nove činjenice i dokaze uzeo u obzir sukladno čl. 299. st. 2 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – u daljnjem tekstu ZPP) pa sud tako iznesene činjenice i predložene dokaze nije posebno cijenio niti dovodio u vezu s ostalim dokazima.

17. Tužiteljica se tijekom postupka pa i u samom tužbenom zahtjevu poziva na nasljedstvo kao osnov stjecanja prava vlasništva. Prema odredbi čl. 128 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (,„Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje ZV-a ) ostaviteljev nasljednik stječe pravo vlasništva u trenutku ostaviteljeve smrti i to bez posebnog akta i bez obzira na to je li riječ o nasljeđivanju na temelju zakona ili oporuke, a ukoliko je riječ o nekretninama i bez upisa u zemljišnu knjigu. Prema ocjeni ovog suda tužiteljica u konkretnom slučaju nije dokazala pravni osnov stjecanja prava vlasništva utuženog zemljišta nasljeđivanjem. Naime, utuženo zemljište je poprilične kvadrature, više od 2500m2 pretežitim dijelom pod šumom, makijom, neobradivo i nepristupačno najkasnije od sredine prošlog stoljeća (sve iznad puteljka) pa je za zaključiti da cjelina utuženog zemljišta nije bila predmetom oporučnog raspolaganja danas pok. NP "Grbac" u oporuci od 8. veljače 1996. Da je kojim slučajem danas pok. NN oporučno raspolagao utuženim zemljištem za očekivati bi bilo da je isto opisao kao šumu, makiju ili naveo po prilici bar površinu. K tome tek manji, donji dio utuženog zemljišta ispod puta se može smatrati vrtom koji se, kako je to utvrđeno iskazima saslušanih svjedoka, od strane roditelja tužiteljice koristio za sadnju povrtnih kultura pa je tužiteljica eventualno mogla utužiti tek na skici prikazani dio utuženog zemljišta u obliku trokuta ispod puteljka koji prolazi tim predjelom. Sud prihvaća i da su prednici tužiteljice kućicu uz istočnu granicu prijepornog zemljišta koristili za držanje životinja kao i da su uokolo sjekli šumu, granje no tako izneseno činjenično utvrđenje samo po sebi nije dovoljno da bi sud izveo nedvojbeni zaključak o dugogodišnjem nesmetanom korištenju čitave utužene površine predmetnog zemljišta.

18. Valja istaći da se pravo vlasništva, u nedostatku isprave podobne za njegov upis, može steći dosjelošću uz ispunjenje ostalih za to propisanih pretpostavki. Dakle, ako je stjecatelj koji nema valjani titulus i nedostaje mu modus u posjedu nekretnine, postoji mogućnost da uz ispunjenje ostalih pretpostavki, pravo vlasništva stekne dosjelošću, što za savjesnog i zakonitog posjednika znači protekom 10 godina, a ukoliko posjed nije zakonit onda protekom 20 godina. Dosjelost je originarno ili izvorno stjecanje prava vlasništva, što znači da stjecatelj svoje pravo vlasništva ne temelji na pravu vlasništva prethodnika. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva na temelju posjedovanja stvari kroz zakonom određeno vrijeme, a vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću počinje teći onog trenutka kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Da bi se mogla uvažiti dosjelost prava vlasništva ne treba doduše utvrđivati osnov/naslov posjednika ili njegovih prednika, ali treba utvrditi vlasnički posjed, tj. miran posjed s uočljivom voljom držati stvar kao svoju i ponašanje posjednika kroz čitavo vrijeme (neprekidno) potrebno za dosjelost, pri čemu dolozna vjera sprječava početak takve dosjelosti sve dok postoji dolozna zla vjera.

19. Stoga je bilo potrebno utvrditi da li je i od kada do kada tužiteljica sa svojim prednicima, konkretno ocem pok. GN držala u posjedu prijeporno zemljište, što je važno za ocjenu koje se vrijeme mora primijeniti u ovom slučaju, a slijedom toga i da li je proteklo potrebno vrijeme za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću. U smislu odredbe čl. 388. st. 2 ZV-a stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Sve do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima («Službeni list» br. 6/80,36/90, «Narodne novine» br. 53/91) i to do 01. rujna 1980. godine kada je ovaj zakon stupio na snagu za stjecanje, promjenu i prestanak stvarnih prava primjenjuju, kako je već rečeno, pravna pravila OGZ-a. Prema pravilu paragrafa 1468 bivšeg OGZ-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je potrebno vrijeme od 30 godina. ZOVO primjenjuje se pak na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegova stupanja na snagu ako do tog roka nisu istekli, a rok od 20 godina prema načelnom mišljenju Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda br 3/60 od 04. travnja 1960. godine primjenjuje se ako je vrijeme dosjelosti započelo prije, a isteklo nakon stupanja na snagu ZOVO-a. Neposredan pravni učinak dosjelosti, kako je već rečeno, jest da posjednik izvorno (originarno) stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom propisano vrijeme, dakle, dosjelost je stjecanje prava vlasništva samom činjenicom što se stvar samostalno posjeduje kroz zakonom određeno vrijeme, a koje je propisano odredbom čl. 28 ZOVO-a, odnosno odredbom čl. 160 ZV-a. Ono što je bitno jest da osoba koja stječe vlasništvo putem dosjelosti ne izvodi svoje pravo iz prednikovog prava, nego neovisno o njegovom pravu stječe ono i onoliko koliko posjeduje.

Zakon određuje pretpostavke pod kojima se može steći pravo vlasništva putem dosjelosti, a te su da stjecatelj ima samostalan posjed stvari (op. prema OGZ-u) da je sposoban steći tu stvar; da taj posjed ima onu kakvoću koja se traži za redovitu, odnosno barem za izvanrednu dosjelost, da mu taj posjed stvari neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, da je stvar koju posjeduje sposobna da bude objektom tog stjecanja i da je subjekt koji dosjeda sposoban steći tu stvar uopće, a posebno putem dosjelosti.

20. Nakon provedenog dokaznog postupka, pozivom na u prethodnoj stavci citirane zakonske odredbe, sud zaključuje da tužiteljica nije dokazala duljinu trajanja posjeda na prijepornom zemljištu, tj. nije podastrila dokaze kada su to točno njeni prednici faktično stupili u posjed čitave prijeporne površine, a pogotovo tužiteljica nije dokazala opseg posjeda. Zadatak je suda da se provođenjem dokaza na nesumnjiv način uvjeri o postojanju činjenica od kojih zavisi primjena prava u konkretnom postupku, pa ukoliko dokazi provedeni u postupku nemaju takvu dokaznu snagu da sud stekne uvjerenje o istinitosti iznesenih tvrdnji o postojanju odlučnih činjenica, sud onda nije u mogućnosti utvrditi relevantni činjenični supstrat radi pravilne primjene materijalnog prava. Budući su iskazi svjedoka predloženih od strane tužiteljice neodređeni (u pogledu dijela utuženog zemljišta iznad puteljka, pretežiti dio zemljišta je godinama zapušten), a tužiteljica u pravcu dokazivanja istinitosti svoje tvrdnje o dugogodišnjem nesmetanom posjedu nije bila u stanju ponuditi još kakav dokaz da bi sud mogao sa stupnjem izvjesnosti formirati uvjerenje o navedenoj odlučnoj činjenici, to je o postojanju takve činjenice zaključeno primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno odredbi čl. 221 a ZPP-a. U nazočnom se slučaju tužiteljica poziva na činjenicu upisa u katastarskom, no sama činjenica upisa u katastarskom operatu nije sama za sebe dovoljna da bi se tužiteljici priznalo pravo vlasništva stečeno dosjelošću. Činjenica dugogodišnjeg upisa posjeda u katastarskom operatu može biti, ali svako nije od odlučnog značaja za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću, a obzirom da u provedenom postupku nije dokazano potrebno trajanje i kvaliteta te ponaosob opseg posjeda prednika tužitelja i tužiteljice same koji bi potom temeljem nasljedstva prešlo na nju samu. Istina, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da tuženik po zaključenju kupoprodajnih ugovora nije preuzeo, stupio u faktični posjed kupljenu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] no takva činjenica sama po sebi ne upućuje na zaključak da je tužiteljica temeljem nasljedstva i dosjelosti stekla isključivo pravo vlasništva utuženog zemljišta.

21. Sve i kad bi se prihvatilo da je tužiteljica putem prednika u dugogodišnjem posjedu utuženog zemljišta onda se u odnosu na 1/2 suvlasničkog dijela utuženog zemljišta na koje je tuženik ishodio upis prava vlasništva na temelju naplatnog pravnog posla – kupoprodaje sklopljene 2005. u postupku se, obzirom na prigovor tuženika, ukazalo nužnim utvrditi štiti li tuženika načelo povjerenja u zemljišnu knjigu pozivom na odredbu čl. 122 ZV-a koja glasi: Smatra se da zemljišna knjiga istiniti i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona (st. 1). Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (st. 2). Nema dvojbe da su predmetom tako zaključenog Ugovora o kupoprodaji iz 2005. bile nekretnine, među ostalim i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i da je tuženik s imenovanom osobom uknjiženom u zemljišnoj knjizi za 1/2 dijela sklopio pravni posao usmjeren na stjecanje prava vlasništva, da je takvo pravo vlasništva i upisano u zemljišnoj knjizi kao i da takav upis nije brisan zbog nevaljanosti (brisovnom tužbom). Nameće se onda pitanje je li tuženik postupao u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišnu knjigu i to kako prigodom sklapanja takvog pravnog posla tako i prigodom podnošenja zahtjeva za upis prava vlasništva. St. 3 cit članka 122 ZV-a propisano je da se nedostatak dobre vjere ne može prebaciti nekome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

U slučaju spora je li stjecatelj bio u dobroj vjeri u pogledu stjecanja prava vlasništva upisanog u zemljišnu knjigu, prosuđuje se po građanskopravnom standardu obične pažnje kakva se očekuje od svakog razumnog čovjeka u takvim okolnostima pri čemu je na tužitelju teret dokaza da je stjecatelju bilo poznato ili mu je moralo biti poznato da otuđivatelj nije stvarni vlasnik, premda je kao takav upisan u zemljišnoj knjizi. Donošenjem ZV-a i Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 dalje ZZK-a) te njihovim stupanjem na snagu jasno je propisana zaštita povjerenja u zemljišne knjige prema kojoj je pošteni (u dobroj vjeri) stjecatelj nekretnine koji se pouzdao u stanje zemljišne knjige bio zaštićen, i to u odnosu na potpunost zemljišne knjige odmah po izvršenom upisu, a kod povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga protekom rokova za brisovnu tužbu. Međutim, zakonodavac je odmah po donošenju ZV-a i ZZK-a odgodio primjenu načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Od stupanja na snagu ZV-a zaštita povjerenja u zemljišne knjige odgađana je u pet navrata te je zadnja odgoda istekla 1. siječnja 2017. godine. S druge strane odgoda zaštite povjerenja u zemljišne knjige prema ZZK-u izvršena je u dva navrata te je istekla je 1. siječnja 2007. godine. Odgode zaštite povjerenja u zemljišne knjige u ZV-u odnosile su se samo na nekretnine koje su na dan stupanja na snagu ZV-a bile upisane kao društveno vlasništvo, dok su se odgode prema ZZK-u odnosile na sve nekretnine.

22. U smislu naprijed iznesenog, a to kraj činjenice da je utuženo zemljište u znatno manjoj površini od utužene, iako svojevremeno korišteno od strane prednika tužiteljice zapušteno i zaraslo svakako prije sklapanja Ugovora o kupoprodaji iz 2005. sud nalazi da je tuženik postupao s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišne knjige pri čemu, u smislu zakonske regulative, i nije bio dužan istraživati izvanknjižno stanje. K tome, takav pravni posao sklopljen je po isteku Zakonom o zemljišnim knjigama propisanih odgoda zaštite povjerenja pa je u tom dijelu (1/2) tužbeni zahtjev svakako neosnovan.

23. Shodno svemu naprijed navedenom, kako tužiteljica nije dokazala osnov i način stjecanja prava vlasništva utuženog zemljišta, presuđeno je kao u izreci pod toč. I/.

24. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je sud obvezao tužiteljicu naknaditi tuženiku one troškove za koje je utvrđeno da su bili potrebni za vođenje parnice, a koji se sastoje od izdataka tuženika za zastupanje po punomoćnici odvjetnici i to za sastav odgovora na tužbu, pristup na pripremno ročište održano 18. srpnja 2024., pristup na ročišta glavne rasprave održana 19. veljače 2025., 2. srpnja 2025. i 15. rujna 2025. te za sastav pisanog obrazloženog podneska od 10. travnja 2025. - po 100 bodova sve sukladno Tbr. 8. toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 i Tbr. 54 Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23). Tuženiku nije priznat trošak za sastav pisanog podneska od 4. lipnja 2025. jer takva podnesak nije podnesen sukladno čl. 299.a ZPP-a. Pored iznesenog sadržaj takvog podneska svodi na već tijekom postupka iznesene tvrdnje i prigovore. Shodno netom iznesenom riješeno je kao u toč. II/ izreke.

U Korčuli, 30. listopada 2025.

S u t k i n j a

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).