Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 2225/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2225/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. a.d. u stečaju, JIMB ..., OIB ..., iz T., Bosna i Hercegovina, koga zastupaju stečajni upravitelj R. J. i punomoćnik D. Š., odvjetnik u Ž., protiv 1. tuženika J. susreti d.o.o., OIB ..., D., i 2. tuženika D. Š., OIB ..., iz T., Bosna i Hercegovina, koje zastupa punomoćnik H. T., odvjetnik u D., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu  tužitelja za  dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-669/2022-3 od 2. veljače 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-904/2021-30 od 30. lipnja 2022., u sjednici održanoj 28. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-669/2022-3 od 2. veljače 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena (u odluci o troškovima postupka) presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-904/2021-30 od 30. lipnja 2022.

 

2. Tužitelj je predložio da mu se dopusti podnošenje revizije u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

 

Je li sud dužan po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 3. Zakona o parničnom postupku u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona, prilikom odlučivanja o dopuštenosti / nedopuštenosti ovrhe određene na nekretninama koje su na dan stupanja Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 36/91, dalje: Uredba) – 24.07.1991. bile u vlasništvu, posjedu ili na korištenju poduzeća i drugih pravnih osoba sa sjedištem izvan Republike Hrvatske, a nisu izuzete od zabrane raspolaganja na temelju Odluke o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini ("Narodne novine", broj 46/00. – dalje Odluka), neovisno jesu li nekretnine upisane u zemljišne knjige i neovisno je li zabrana na temelju Uredbe upisana u zemljišnim knjigama, proglasiti nedopuštenom ovrhu na takvim nekretninama?“.

 

3. Tužitelj u prijedlogu navodi da je riječ o pravnom pitanju koje nižestupanjski sudovi „nisu razmatrali iako su morali po službenoj dužnosti, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, a osobito jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse drugog drugostupanjskog suda, ali i od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske“. Pri tome se poziva na odluku Županijskog suda u Zadru broj Gžovr-223/18 od 29. siječnja 2019., presudu revizijskog suda broj Rev-860/2016 od 22. travnja 2020., a ukazuje i na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5668/12 od 3. travnja 2014. i broj U-I-1777/2003 od 17. ožujka 2009.

 

4. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.

 

5. Prijedlog nije osnovan.

 

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom, a tužba je podnesena nakon što je tužitelj, kao ovršenik, upućen na parnicu radi dokazivanja da tuženici nisu ovlašteni tražiti ovrhu, jer su nastupile pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka. Tužbeni zahtjev je odbijen, jer su nižestupanjski sudovi zaključili da na dan kad je ovrha pokrenuta učinci otvaranja stečajnog postupka (koji se vodi u Bosni i Hercegovini) na području Republike Hrvatske još uvijek nisu nastupili.

 

7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljeno pravno pitanje nije važno pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

 

8. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

9. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije zbog pravnog pitanja koje (kako to i sam navodi u prijedlogu) nižestupanjski sudovi nisu razmatrali, pa stoga u odnosu na sve ono što se problematizira postavljenim pitanjem u pobijanoj drugostupanjskoj presudi nije izraženo pravno shvaćanje. Budući da je odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano da će revizijski sud dopustiti reviziju „ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali“, to nije ispunjena prva pretpostavka koja prema izričitoj odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a mora biti ispunjena da bi revizijski sud dopustio podnošenje revizije.

 

10. Prema tome, nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 28. rujna 2023.

 

                                                                                                  Predsjednik vijeća:

                                                                                                  Ivan Vučemil, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu