Poslovni broj: Povrv-2127/2024-5

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista EJ, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB:85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz Zagreba, protiv tužene ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Milica Đurđević, odvjetnica iz Zagreba, radi plateža, bez održavanja ročišta, dana 30. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljiljane Vodopija Čengić iz Zagreba, Rudeška cesta 173, poslovni broj: UPP/OS- Ovrv-35/2024 od 23. veljače 2024. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 39,95 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 6,01 EUR od 16.01.2021. godine do isplate,

- na iznos od 1,98 EUR od 16.01.2021. godine do isplate,

- na iznos od 6,01 EUR od 17.02.2021. godine do isplate,

- na iznos od 1,98 EUR od 17.02.2021. godine do isplate,

- na iznos od 6,01 EUR od 17.03.2021. godine do isplate,

- na iznos od 1,98 EUR od 17.03.2021. godine do isplate,

- na iznos od 6,01 EUR od 17.04.2021. godine do isplate,

- na iznos od 1,98 EUR od 17.04.2021. godine do isplate,

- na iznos od 1,98 EUR od 15.05.2021. godine do isplate,

- na iznos od 6,01 EUR od 15.05.2021. godine do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika Ljiljane Vodopija Čengić iz Zagreba, Rudeška cesta 173, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-35/2024 od 23. veljače 2024. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 28,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 6,01 EUR od 16.09.2020. godine do isplate,

- na iznos od 6,01 EUR od 16.10.2020. godine do isplate,

- na iznos od 6,01 EUR od 17.11.2020. godine do isplate,

- na iznos od 1,98 EUR od 25.11.2020. godine do isplate,

- na iznos od 6,01 EUR od 16.12.2020. godine do isplate,

- na iznos od 1,98 EUR od 16.12.2020. godine do isplate,

kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 50,00 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2024. godine do isplate.

III Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 105,17 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je kod javnog bilježnika Ljiljane Čengić Vodopija dana 15.01.2024.g. ovršni prijedlog kojim traži donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tužene, ranije ovršenice isplatu iznosa od 67,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog računa kako to proizlazi iz ovršnog prijedloga do isplate, kao i troškove ovršnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-35/2024 dana 23. veljače 2024.g.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tužena je pravodobno podnijela prigovor navodeći da pobija rješenje o ovrsi u cijelosti jer iz istog proizlazi da ona stanuje na adresi iz ovršnog prijedloga, što nije točno jer ona ne koristi navedeni prostor od 2015.g., o čemu postoje i podaci kod tužitelja. Opreza radi ističe prigovor zastare, napominjući da je nemoguće da tužitelj ne zna da je odselila iz prostora 2015.g. i da svoju djelatnost obavlja u prostoru u [adresa] u [adresa]. Predlaže usvojiti prigovor kao osnovan uz ukidanje svih radnji.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54 Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br.: Povrv- 2127/2024 od 07.04.2025.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-35/2024 od 23.02.2024.g. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U istom rješenju ovog suda od 07.04.2025.g., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da su iste sukladno odredbi članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP o dostavi pismena.

5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke, a imajući u vidu da su stranke prekludirane u iznošenju daljnjih dokaznih prijedloga u smislu čl. 461.a stavak 8. ZPP-a.

6. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Izvod iz poslovnih knjiga (list 16 spisa), izvadak iz obrtnog registra za tuženu (list 63 spisa), presliku zapisnika broj DB9 439/2020 (list 64 spisa), Opće uvjete poslovanja tužitelja i Cjenik usluga za skupljanje i odvoz komunalnog otpada (list 65-71 spisa), prijepise utuženih računa (list 72-82 spisa), podneske stranaka, te ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7. Naime, obzirom na tuženikov zastarni prigovor, tužitelj je tijekom postupka, podneskom od 25.04.2025.g. iskazao kako snižava tužbeni zahtjev za iznos od 28,00 eura u odnosu na račune dospjele u razdoblju od 15.9.2020. do 15.12.2020. dok je ostao kod tužbe u dijelu koji se odnosi na račune za razdoblje za mjesec siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2021.g. temeljem kojih potražuje od tužene isplatu iznosa od 39,95 eura sa zateznom kamatom kao u izreci presude, uz naknadu ovršnog i parničnog troška.

8. Obzirom na snižavanje tužbenog zahtjeva uslijed zastarnog prigovora (a koji je zastarni prigovor sud ocijenio osnovanim) i kojem se snižavanju tužbenog zahtjeva tužena nije usprotivila u daljnjem tijeku postupka, valjalo je ukinuti platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi za navedeni iznos i odlučiti kao u točci II izreke presude.

9. Nadalje, valja istaknuti da je sud uvidom u izvod iz poslovnih knjiga i prijepise utuženih računa utvrdio da se potraživanje tužitelja odnosilo na uslugu odvoza komunalnog otpada za poslovni prostor na adresi u [adresa], kao vlasnicu odjavljenog obrta " [obrt]" za mjesec rujan, listopad, studeni i prosinac 2020.g., kao i za mjesec siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2021.g. te da tužena nije platila račune za navedeno razdoblje, u sveukupnom iznosu od 67,95 eura. Sud je također utvrdio činjenicu da su utuženi računi dospijevali određenog dana u mjesecu za prethodni mjesec.

10. Tužena do okončanja postupka nije osporila činjenicu da su mjesečni računi za utuženo razdoblje glasili na iznose naznačene u izvatku iz poslovnih knjiga i prijepisa utuženih računa.

11. Stoga, sud ocjenjuje djelomično osnovanim zastarni prigovor tužene. Naime, kako se u konkretnom slučaju utužena komunalna usluga koristi za potrebe obavljanja poslovne djelatnosti, to se u konkretnim slučaju primjenjuje odredba čl. 226. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05. i 41/08., dalje: ZOO) tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razdobljima i koja zastarijevaju u roku od tri godine od dospjelosti svakoga pojedinoga davanja. Kako se utuženi računi odnose na period od mjeseca rujna 2020.g. do mjeseca travnja 2021.g., dok je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu dana 15.01.2024.g., to sud nalazi da je potraživanje tužitelja za utužene račune dospjele u razdoblju od 15.9.2020. do 15.12.2020.g. zastarjelo (i za koje je tužitelj snizio tužbeni zahtjev), dok računi dospjeli u periodu od 15.01.2021.g. do 15.05.2021.g. nije zastarjelo.

12. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je primijenio odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu ( „Narodne novine“ broj 26/03, 82/04, 110/04 i 178/04, u daljnjem tekstu: ZKG) kao i Pravilnik o načinu pružanja i plaćanja usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 7 od 29. svibnja 2008. god., u daljnjem tekstu: Pravilnik). Tako odredba čl. 3. ZKG-a propisuje da odlaganje komunalnog otpada ulazi u komunalne djelatnosti, dok čl. 20. st. 1. i 5. istog Zakona propisano da se iz cijene komunalne usluge osiguravaju sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti među kojima se nalazi i odlaganje komunalnog otpada, te da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, dok je obveznika plaćanja vlasnik nekretnine ili korisnik kada je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika. Sud polazi i od čl. 2. Pravilnika, kojim je propisano da se cijena pružene usluge za skupljanje, odvoz i odlaganje komunalnog otpada obračunava prema kriteriju količine i svojstvu otpada, te da se za komunalni otpad iz domaćinstva mogu primijeniti i drugi obračunski kriteriji, kao što je zadužena površina (m2) prostora korisnika usluge.

13. Odredba čl. 5. Pravilnika propisuje da je korisnik usluge skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada dužan platiti račun za pružene usluge do roka određenog na uplatnici, odnosno do datuma dospijeća naznačenog na računu.

14. Osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz čl.20.st.5. ZKG-a u kojem stoji da je obveznik plaćanja vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja prenio na korisnika.

15. Također prema čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 45/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO), u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Prema čl.10.st.1. ZOO.-a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina).

16. U odnosu na tuženičin prigovor promašene pasivne legitimacije, tužitelj tijekom postupka ističe da je on pružio njoj javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada na adresi [adresa] za poslovni prostor i gospodarske potrebe i na kojoj adresi je tužena obavljala gospodarsku djelatnost u sada odjavljenom obrtu „ [obrt]“, a koju tužena nije platila. Ističe da on u svojoj arhivi nije pronašao zahtjev tužene za promjenu korisnika na adresi [adresa] iz nijedne godine pa tako niti iz 2015., ali se ne protivi da tužena dostavi taj dokaz te napominje da on zna od dana 27.7.2020.g. da tužena za poslovne potrebe koristi i prostor na adresi [adresa] što je utvrđeno terenskom provjerom i zapisnikom br. DB9 439/2020, no činjenica da tužena koristi i poslovni prostor na adresi [adresa] ne znači da tužena nije korisnik javne usluge i na adresi [adresa]. Ujedno ističe i kako je tužena prilikom sastavljanja zapisnika br. DB9 439/2020 kao jednu od adresa za dostavu pošte naznačila i adresu [adresa] iz čega je tužitelj jedino mogao zaključiti kako tužena i taj poslovni prostor koristi i nadalje jer kako i sama navodi na toj adresi ne živi.

17. Obzirom da je sud uvidom u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepisa utuženih računa neprijeporno utvrdio da je tužena bila evidentirana kao prijavljeni korisnik usluge odvoza komunalnog otpada za poslovni prostor na adresi u [adresa], za utuženo razdoblje, to je sud nedvojbeno utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tužene, a time i obvezu tužene na plaćanje predmetne komunalne usluge za utužene račune koji se odnosi na utuženo razdoblje za koje ju tereti tužitelj u ovom postupku (a koji nisu zastarjeli), neovisno o činjenici što svoju djelatnost obavlja u drugom prostoru od 2015.g., kako to proizlazi iz navoda tužene.

18. Naime, kako je tužena evidentirani korisnik tužiteljeve usluge, ona je prema čl. 3. Pravilnika bila dužna tužitelju u roku od 8 dana dojaviti sve promjene vezane uz matične podatke korisnika usluge, što izričito obuhvaća i promjenu koje se odnose na činjenicu korištenja prostora od strane korisnika objekta, no koju činjenicu međutim tužena nije dokazala do okončanja postupka u smislu čl. 219 ZPP-a. Naime, obveza tužene kao evidentirane korisnice usluge u utuženom razdoblju da podmiri ispostavljene račune prestaje tek kad tužitelja obavijesti o tome da više nije korisnica usluge, a što imenovana nije učinila prema stanju spisa, pa je sud stoga utvrdio prigovor promašene pasivne legitimacije u cijelosti neosnovan.

19. Nadalje, sud je uvidom u presliku zapisnika broj DB9 439/2020 utvrdio da isti potvrđuje navode tužitelja kako je tužena prilikom sastavljanja zapisnika br. DB9 439/2020 kao jednu od adresa za dostavu pošte naznačila i adresu [adresa], a koja okolnost potvrđuje tužiteljev zaključak kako tužena i taj poslovni prostor koristi i nadalje.

20. Slijedom iznijetoga, a imajući u vidu da je iz prijepisa utuženih računa način obračuna naknade za isporuku komunalnog otpada te uzevši u obzir činjenicu da tužena nije podastrla sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a da je podnosio prigovore na utužene račune iz kojih bi proizlazilo da ispostavljeni računi ne odražavaju stvarni odvoz otpada u njezinom prostoru (niti se je pozvao na činjenicu da je podnosio takve prigovore) u smislu čl. 73 st. 1 Općih uvjeta, sud je primjenom odredbe čl. 20 st. 5 Zakona o komunalnom gospodarstvu utvrdio visinu obračunate naknade za odvoz otpada za predmetni stambeni prostor za utuženo razdoblje temeljem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, kao i temeljem utuženih računa.

21. Obzirom da je sud izvadak iz poslovnih knjiga i prijepise utuženih računa, u svrhu dokaza u cijelosti prihvatio, obzirom da iste predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05), uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost nije ničim dovedena u pitanje za vrijeme trajanja ovog postupka, to je utvrđen osnov i visina tužbenog zahtjeva.

22. Kako tužena tijekom postupka nije podastrla sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a iz kojeg bi proizlazilo da je podmirila utuženo potraživanje za isporučenu uslugu za utuženo razdoblje, dok je tužitelj za razliku od nje dostavio izvod iz poslovnih knjiga u prilog svojih tvrdnji, to je sud utvrdio da je tužena sukladno odredbi čl. 20. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15), u obvezi platiti iznos od 39,95 eura (po osnovi računa koji nisu zastarjeli), a na što ju također obvezuju odredbe čl. 342. st. 1. ZOO-a, slijedom čega je sud odlučio kao u točci I izreke presude.

23. Zatezne kamate dosuđene su tužitelju temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO- a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok je stopa zateznih kamata dosuđena na temelju odredbe čl.29.st 2. ZOO-a, počev od slijedećeg dana od dana njihovog dospijeća do isplate, a imajući u vidu da tužena nije niti osporila tijek utužene kamate. Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u točci I izreke presude u odnosu na kamatu kao akcesorno potraživanje.

24. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu čl. 154 st. 2 ZPP-a prema uspjehu u sporu od 58,79% (obzirom na zastarni prigovor), a odnosi se na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05). Trošak ovršnog postupka s naslova nastalih troškova odnosi se na sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 20,00 eura temeljem Tbr. 11 toč. 1 Tarife, uvećanu za 25% PDV-a od 5,00 eura, predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura uvećan za 25% PDV-a od 2,50 eura, ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura uvećan za 25% PDV-a temeljem čl. 6 Pravilnika, što ukupno iznosi 50,00 eura. Sud je stoga sukladno uspjehu u sporu od 58,79% dosudio tužitelju iznos od 29,40 eura. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, slijedom čega je o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom.

25. Iako je tužitelj u ovršnom postupku uspio u sporu s 58,79%, a tužena s 41,21% no kako tužena u prigovoru protiv rješenja o ovrsi nije decidirano zatražila trošak njegovog sastava, sud je samo tužitelju dosudio trošak od 29,40 eura.

26. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a obzirom je u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom kojeg je precizirao u odnosu na zastarni prigovor odmah po prelasku u parnicu, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava podneska od 25.04.2025.g. u vrijednosti od 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 50,00 eura, što uvećano za 25 PDV-a ukupno iznosi 62,50 eura. Tužitelju je također priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), što uz dodijeljen ovršni trošak od 29,40 eura, sveukupan trošak postupka iznosi 105,17 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki III izreke presude u odnosu na trošak postupka.

27. Tužitelju nije priznat trošak jednokratne nagrade za cjelokupni parnični postupak budući je tužitelj imao samo trošak jedne parnične radnje, i to za sastav podneska od 25.04.2025.g. koji mu je sud dosudio, slijedom čega ne bi bilo pravično dosuditi jednokratnu nagradu samo za jednu parničnu radnju, pa je stoga odlučeno kao u točci IV izreke presude.

U Zagrebu, 30. listopada 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP-a).

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura

2. tuženoj po punomoćnici

U Zagrebu, 30. listopada 2025. godine