REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kzz-11/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice Vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića, kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ID, zbog kaznenog djela iz članka 224. stavka 4. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske broj KZZ-DO-11/2018 od 11. lipnja 2025., podignutog protiv pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Osijeku broj: Kv-402/2016 od 29. studenog 2016., u sjednici održanoj 30. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e :
Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Osijeku od 29. studenog 2016., broj: Kv-402/2016. povrijeđen zakon u odredbi članka 498. stava 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/-14), pa se to rješenje ukida i predmet vraća Općinskom sudu u Osijeku na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Naprijed citiranim pravomoćnim rješenjem na temelju članka 506. stavka 1. ZKP/14 odbačen je zahtjev osuđenog ID za izricanje jedinstvene kazne zatvora kao nedopušten.
2. Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: državni odvjetnik) je zahtjev za zaštitu zakonitosti (u daljnjem tekstu: zahtjev) podigao, između ostalog, i protiv navedenog pravomoćnog rješenja, zbog povrede zakona u odredbi "članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08", s prijedlogom da se pobijano pravomoćno rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Sukladno članku 510. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/25) sjednici vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske uredno je izviješten državni odvjetnik, koji nije pristupio.
4. Zahtjev je osnovan.
5. Državni odvjetnik u obrazloženju zahtjeva, citirajući pravni stav kojim se u obrazloženju pobijanog rješenja argumentira odbacivanje zahtjeva osuđenika za obnovu postupka zbog toga što je "…u trenutku odlučivanja o njegovom zahtjevu [osuđenik] izdržao kazne iz obje pravomoćne presude čije preinačenje u odluci o kazni predlaže…", ističe da je takav pravni stav pogrešan i u suprotnosti je s odredbom članak 498. stavka 1. točka 1. ZKP/14 u vezi s člankom 51. i člankom 53. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/2015, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24).
5.1. Napominje da je, sukladno navedenim propisima, za primjenu instituta neprave obnove kaznenog postupka izricanjem jedinstvene kazne zatvora odlučna činjenica da li se osuđeniku sudi za kazneno djelo počinjeno prije nego li je započeo izdržavati kaznu zatvora po prijašnjoj presudi ili za kazneno djelo počinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora. Ističe da je činjenica je li osuđenik izdržao kaznu zatvora iz pravomoćnih presuda čije preinačenje u odluci o kazni predlaže, irelevantna, a što da jasno proizlazi iz odredbe članka 504. stavka 3. ZKP/14.
5.2. U odnosu na presude koje su bile predmetom zahtjeva za obnovu osuđenika ukazuje da iz predmeta Općinskog suda u Osijeku broj Kv-402/2016 proizlazi da je osuđenik kaznena djela za koja je presuđen presudom K-255/2008 počinio 27. siječnja 2006. i 25. rujna 2008. iz čega slijedi da je djelo za koje mu se sudi počinio prije nego li je počeo izdržavati kaznu zatvora po prijašnjoj presudi, jer je kaznu po presudi Kv-96/2014 izdržao u vremenu od 26. rujna 2012. do 28. ožujka 2013.
5.3. Iz navedenog, prema stavu državnog odvjetnika "proizlazi da je sud pobijanim rješenjima povrijedio zakon na štetu ID jer nije primijenio odredbu članak 498. stava 1. točka 1. ZKP/08 o nepravoj obnovi odmjeravanjem jedinstvenih kazni, iako su za to bile ispunjene zakonske pretpostavke…".
6. Navedene tvrdnje državnog odvjetnika ukazuju se osnovanim jer je izneseno stajalište suda prvog stupnja, da je zahtjev osuđenika za nepravom obnovom koji je podnesen sukladno odredbi članka 62. stavka 1. KZ/97, nedopušten zbog toga što je osuđenik u vrijeme kada se odlučivalo o njegovom zahtjevu zatvorske kazne iz predmetnih presuda izdržao, u suprotnosti sa zakonom.
6.1. Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja (budući da u spisu predmeta Kv- 402/2016 ne prileži zahtjev osuđenika za obnovu) slijedi da se u ovom predmetu njegov zahtjeva odnosi na tzv. nepravu obnovu kaznenog postupka i izricanje jedinstvene kazne zatvora izrečene pravomoćnom presudom od 25. studenog 2009., broj K-255/2008-68 kojom je osuđeniku bila izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca i presuda od 24. ožujka 2014., broj Kv-96/2014- 8 (Kr-73/2013) kojom je osuđeniku bila izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.
6.2. Sud u obrazloženju pobijanog rješenja, iako citira zakonski tekst odredbe iz članka 62. stavka 1. KZ/97, prema kojoj će se osuđenoj osobi kojoj se sudi za kazneno djelo počinjeno prije nego je započeo izdržavati kaznu po prijašnjoj presudi ili za kazneno djelo počinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora izreći jedinstvena kazna primjenom odredbi o stjecaju, uzimajući prije izrečenu kaznu kao utvrđenu, s tim da će se kazna ili dio kazne koju je osuđenik izdržao uračunati u izrečenu jedinstvenu kaznu, u vezi navedene ključne okolnosti, je li se u konkretnim slučajevima osuđeniku sudilo za kazneno djelo koje je počinio prije nego li je započeo izdržavati kaznu po prijašnjoj presudi, u obrazloženju ne iznose nikakve razloge. Međutim, upravo je ta činjenica odlučna jer bi, u slučaju da se utvrdi da je u pitanju takva procesna situacija, osuđenik imao pravo da mu se izreknu jedinstvene kazne zatvora, bez obzira na to što je kaznu zatvora po prijašnjoj presudi i izdržao budući da bi mu se to uračunalo u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora. Samo u situaciji, kada bi se utvrdilo da se radi o tome da je osuđenik novo kazneno djelo počinio nakon što je izdržao kaznu zatvora izrečenu za ranije počinjeno kazneno djelo, tada ne bi dolazila u obzir primjena odredbe o stjecaju.
7. Iz navedenih razloga, budući da sud u ocjeni osnovanosti zahtjeva osuđenika nije utvrđivao ove odlučne činjenice, a sve zbog pogrešnog pravnog stava da je zahtjev osuđenika nedopušten iz razloga jer je osuđenik sve izrečene kazne zatvora izdržao, za sada izgleda da je time na osuđenikovu štetu povrijeđen zakon u odredbi članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/14 (koja je odredba identična sada važećoj odredbi članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/25), zbog čega je zahtjev državnog odvjetnika prihvaćen te je pobijano pravomoćno rješenje ukinuto i predmeti je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
8. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja zatražiti na uvid kaznene predmete na koje se odnosi zahtjev osuđenika, te će imajući u vidu sve naprijed navedeno, donijeti novo, na zakonu utemeljeno rješenje.
9. Iz svih naprijed navedenih razloga na temelju članka 513. stavka 1. ZKP/08-25 presuđeno je kao u izreci.
Zagreb, 30. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Ileana Vinja
