Poslovni broj: Gž-77/2021-3

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-77/2021-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

              Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja zavod, Z., OIB: …, protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 65 P-1810/20-7 od 3. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2023.

 

 

p r e s u d i o     j e

 

                I.  Odbija se kao neosnovana žalba tuženice C. o. d.d. i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 65 P-1810/20-7 od 3. prosinca 2020.

 

II.   Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice C. o. d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka. 

 

             

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je: 

 

              "Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 24.349,46 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. studenog 2019.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

              2. Protiv navedene presude tuženica je izjavila pravovremenu žalbu pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 79/14., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Žalbenim navodima u bitnom tuženica osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je za utvrđivanje stvarne štete mjerodavan propis koji je bio na snazi u vrijeme svake pojedine isplate, odnosno Zakon o mirovinskom osiguranju, kao i pravilnost zaključka da tužitelj ima pravo potraživati naknadu štete s osnova isplaćene obiteljske mirovine sve dok se ta mirovina bude isplaćivala, neovisno od činjenice da bi osiguranik tužitelja da nije bilo štetnog događaja ostvario pravo na starosnu mirovinu. Tuženica ukazuje da je trebalo primijeniti Zakon o osiguranju, kao zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i prvostupanjsku presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troškova žalbenog postupka za plaćenu sudsku pristojbu.

 

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

             

              4.  Žalbe tuženice je neosnovana. 

 

              5. Razmatrajući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio ijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje povrede temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, dok tuženica iako se poziva i na taj žalbeni razlog, određeno ne ukazuje na ijedan takav razlog.  

 

              6.  Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u visini novčanih iznosa koje je tužitelj isplatio na ime obiteljske mirovine udovici pokojnog osiguranika u razdoblju od 1. rujna 2017. do 30. rujna 2019. u iznosu od 24.349,46 kuna.  

 

              7. Za donošenje odluke o tako postavljenom tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, pa je neosnovan taj žalbeni prigovor tuženice.

 

              7.1. Tako je pravilno kao nesporno utvrđeno da postojanje pasivne legitimacije, nastanak štetnog događaja i omjer podijeljene odgovornosti (60% na strani osiguranika tužitelja i 40% na strani osiguranika tuženice). Pravilno, kao nesporno je utvrđeno i da je tužitelj M. B., udovici svog umrlog osiguranika rješenjem broj MO 724378 od 15. rujna 1994. priznao pravo na obiteljsku mirovinu.

 

              7.2. Temeljem obračuna isplata od 30. listopada 2019. koji prileže spisu (stranica 18) pravilno je utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 1. rujna 2017. do 30. rujna 2019. udovici svoj osiguranika na ime obiteljske mirovine isplatio iznos od ukupno 60.873,64 kune. 

 

              8. Suprotno žalbenim navodima tuženice, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je za utvrđivanje stvarne štete relevantan propis koji je bio na snazi u vrijeme svake pojedine mjesečne isplate mirovine. Obzirom na razdoblje u kojem je tužitelj isplaćivao obiteljsku mirovinu udovici svog pokojnog osiguranika, mjerodavne su odredbe članka 161. do 165. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., dalje: ZMO), a kako je to pravilno zaključio i odredbe kojeg zakona je prvostupanjski sud pravilno primijenio, pa je neosnovan žalbeni prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              8.1.  U povezanosti s navedenim, neosnovano tuženica žalbeni navodima ponovno ukazuje da je trebalo primijeniti zakon koji je vrijedio u vrijeme nastanka štetnog događaja, odnosno Zakon o osiguranju.

 

              8.2. Za rješenje ovog spora nisu odlučni žalbeni navodi tuženice (iste je isticala i tijekom postupka) da bi osiguranik tužitelja, da nije bilo štetnog događaja s danom 10. svibnja 2007., odnosno s navršenih 65 godina života, stekao uvjete za odlazak u starosnu mirovinu, pa da za tužitelja isplatom obiteljske mirovine nakon toga dana nije za tužitelja nastala stvarna šteta, odnosno da bi tužitelj trpio štetu samo ako bi iznos obiteljske mirovine bio veći od iznosa starosne mirovine koju bi bio dužan isplaćivati da nije bilo štetnog događaja. To stoga jer je nedvojbeno da zbog pogibije u prometnoj nesreći osiguranik tužitelja nikada neće steći uvjete za starosnu mirovinu.

 

              9.  Visina štete je pravilno utvrđena temeljem dokumentacije koju je tužitelj dostavio uz tužbu, a i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda provođenje dokaza financijskim vještačenjem nije bilo potrebno za rješenje spora, te je prvostupanjski sud pravilno postupio kada ga nije proveo, jer je tuženica provođenje toga dokaza zapravo predložila zbog pogrešnog pravnog stava da bi osiguranik tužitelja ostvario pravo na starosnu mirovinu.

 

10. Slijedom svega navedenog, obzirom da žalbeni navodi tuženice nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP žalba tuženice je kao neosnovana odbijena a prvostupanjska presuda je potvrđena.

 

              11.  Temeljem članka 166. ZPP odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspjela.

 

                                                        U Sisku 28. rujna 2023.

 

                                                                                                                     Predsjednica vijeća

                                                                                                                        Alenka Lešić,v.r.