Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Poslovni broj Gž-1769/2024-2
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Lidiji Oštarić Pogarčić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRT, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: 68419124305, zastupanog po pun. Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika PZ iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu posl.br. Pl-1097/2024-4 od 29. listopada 2024., 30. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu posl.br. posl.br. Pl-1097/2024-4 od 29. listopada 2024., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1.Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud se oglasio nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari te odbacio tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga.
2.Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnosi tužitelj iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).
3.Predlaže da se uvaženjm žalbe pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak radi daljnjeg postupanja, pred drugim sucem.
4.Žalba je osnovana.
5.Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;
-da je tužitelj podnio tužbu s prijedlogom za izdavanjem platnog naloga, protiv tuženika radi naplate novčane tražbine,
-da tuženik ima status potrošača time da isti nema domicil u Republici Hrvatskoj već u Republici Njemačkoj,
-da se prema odredbi čl. 18. st. 1. Uredbe broj 1215/2012 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, koju je donio Europski parlament i V. E. unije dana 12. prosinca 2012. a primjenjuje se od 10. siječnja 2015. godine (dalje: Uredba), potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države članice u kojoj ta stranka ima domicil ili pred sudom gdje potrošač ima domicil dok prema st. 2. istog članka, druga ugovorna stranka može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil,
6.Temeljem iznijetog sud prvog stupnja zaključuje da se radi o potrošačkom ugovoru odnosno plaćanju RTV pristojbe pa da je tužitelj radi naplate svoje tražbine mogao pokrenuti postupak samo pred nadležnim sudom u Republici Njemačkoj. Stoga da sudovi u Republici Hrvatskoj nisu nadležni za postupanje u ovakvoj vrsti postupka pa se primjenom odredbe čl. 16. st. 3. ZPP-a oglasio nenadležnim i odbacio tužbu sa prijedlogom za izdavanje platnog naloga.
7. Osnovano tužitelji u žalbi tvrdi da je donošenjem pobijanog rješenja pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
8. Naime, pogrešan je zaključak suda prvog stupnja o nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.
9. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj prvostupanjskom sudu podnio protiv tuženika tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave, u smislu odredaba iz čl. 446. st. 1. i 3. te čl. 448. ZPP-a.
10. Iz stanja spisa proizlazi da se tražbina tužitelja odnosi na RTV pristojbu, a tuženik je osoba s prebivalištem izvan [adresa], unutar Europske unije, odnosno u Republici Njemačkoj.
11. Uredbom broj 1215/2012 u odjeljku 4. "Nadležnost za potrošačke ugovore", člankom 17. 1. propisano je da se u pitanjima u vezi ugovora kojeg sklapa osoba, potrošač, u svrhu koja se može smatrati da je izvan njegove profesionalne ili gospodarske djelatnosti, nadležnost utvrđuje tim Odjeljkom, ne dovodeći u pitanje članak 6. i točku 5. članka 7., ako:
(a) je riječ o ugovoru o kupoprodaji robe s obročnom otplatom cijene; (b) je riječ o ugovoru o zajmu s obročnom otplatom ili o ugovoru o bilo kakvom drugom obliku kredita, sklopljenim za financiranje prodaje robe; ili
(c) u svim drugim slučajevima, ako je ugovor sklopljen s osobom koja obavlja trgovačku ili profesionalnu djelatnost u državi članici u kojoj potrošač ima domicil, ili ako na bilo koji način usmjerava svoje djelatnosti u tu državu članicu ili više država uključujući tu državu članicu, ugovor spada u okvir te djelatnosti.
12. Iz citirane odredbe proizlazi da se ovim odjeljkom utvrđuje nadležnost samo ako je riječ o, u članku 17. stavku 1. Uredbe broj 1215/2012, taksativno navedenim potrošačkim ugovorima, a u koji ne spada ugovor o pružanju usluge emitiranja programa na javnoj televiziji kakav je predmetni ugovor. Isto tako ne dolazi do primjene članka 6. i članka 7. točke 5. Uredbe broj 1215/2012, a niti primjene preostalih stavaka tog članka 17. stavka 2. i 3. Uredbe.
13. U konkretnom slučaju primjenjuje se odredba članka 7. stavka 1. Uredbe broj 1215/2012 prema kojoj osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici:
(a) u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze;
(b) za potrebe ove odredbe, te ako nije drukčije dogovoreno, mjesto izvršenja konkretne obveze je: — u slučaju prodaje robe, mjesto u državi članici u kojoj je roba dostavljena ili trebala biti dostavljena sukladno ugovoru, — u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru;
(c) ako se ne primjenjuje točka (b), primjenjuje se točka (a)
13. O primjeni Uredbe broj 1215/2012 kao u konkretnom slučaju Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj je odluci broj Rev-1101/2022-2 od 27. lipnja 2023. odgovarajući na revizijsko pitanje o nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj odgovorio: "Sud u Republici Hrvatskoj je nadležan za odlučivanje o tužbi s prijedlogom za izdavanje platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave koju je podnio tužitelj, kao domaća pravna osoba i isporučitelj javne usluge u Republici Hrvatskoj, protiv tuženika, korisnika javne usluge za nekretninu u Republici Hrvatskoj, koji ima prebivalište izvan [adresa], odnosno na području Europske unije." a isti stav iznesen je i u odluci Rev-62/2024.
14. U konkretnom slučaju tužitelj je pravna osoba s javnim ovlastima koja na ime pružanja usluge emitiranja programa na javnoj televiziji vrši naplatu pristojbe kao obveze koja je utvrđena zakonom. Stoga se takav ugovor ne može smatrati potrošačkim ugovorom već se za potrebu primjene Uredbe radi o stvari povezanoj s ugovorom iz čl. 7. st. 1. Uredbe.
15. Stoga je za postupanje u konkretnom slučaju nadležan nacionalni sud mjesta izvršenja obveze, odnosno pružanja usluge, a to je mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili su trebale biti pružene, o čemu će sud prvog stupnja voditi računa u daljnjem tijeku postupka, pa je je temeljem članka 380. točke 3. ZPP valjalo uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.
16. Ovaj sud ne nalazi da bi bili ispunjeni uvijeti iz odredbe čl. 371. ZPP-a.
U Rijeci 30. listopada 2025.
Sutkinja
Lidija Oštarić Pogarčić
