Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-1038/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Giljanović, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Hrvatske javnobilježničke komore, Zagreb, Radnička cesta 34/II, OIB: 36271007011, radi činidbe, odlučujući povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 3. rujna 2025. poslovni broj: P-3381/2025-2, 30. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-3381/2025-2 od 3. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud oglasio se nenadležnim te je odbacio tužbu tužiteljice ZC podnesene tom sudu 12. svibnja 2025.
2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. točkom 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) te zbog povrede prava na pošteno suđenje zajamčeno člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s prijedlogom da se predmetno rješenje ukine.
3. Žalba tužiteljice nije osnovana.
4. Prvostupanjsko rješenje prije svega ispitano je s aspekta bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP u vezi članka 381. ZPP te je utvrđeno da donošenjem pobijanog rješenje nije ostvarena ni jedna naprijed navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje se u žalbenom postupku na temelju članka 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Ovaj sud ne nalazi da bi donošenjem pobijanog rješenja bilo povrijeđeno pravo tužiteljice na pošteno suđenje, kako to uvodno u žalbi ističe tužiteljica, ali ne obrazlaže kojim postupanjem prvostupanjskog suda bi joj to pravo bilo povrijeđeno.
5. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud iznosi sadržaj tužbe u kojoj tužiteljica navodi da je 6. travnja 2025. podnijela tuženiku zahtjev za pristup svojim osobnim podacima kojima tuženik raspolaže, a na koji zahtjev joj tuženik nije odgovorio i predlaže donijeti presudu kojom se „utvrđuje da tuženik nije tužiteljici dostavio potvrdu obrađuju li se osobni podaci koji se odnose na tužiteljicu, protivno odredbi čl. 15. st. 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)“ te kojim se nalaže tuženiku da tužiteljici dostavi potvrdu obrađuju li se osobni podaci koji se odnose na tužiteljicu, sve uz naknadu parničnog troška.
5.1. Polazeći od odredbe članka 15. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka), (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) prema kojoj ispitanik ima pravo dobiti od voditelja obrade potvrdu obrađuju li se osobni podaci koji se odnose na njega te ako se takvi osobni podaci obrađuju, pristup osobnim podacima i informacijama te daljnje odredbe članka 51. Opće uredbe o zaštiti podataka prema kojoj svaka država članica osigurava da je jedno ili više neovisnih tijela javne vlasti odgovorno za praćenje primjene Uredbe kako bi se zaštitila temeljna prava i slobode pojedinaca u pogledu obrade i olakšao slobodan protok osobnih podataka unutar Unije („nadzorno tijelo”), kao i odredbe članka 55. Opće uredbe o zaštiti podataka prema kojem je svako nadzorno tijelo nadležno za obavljanje zadaća koje su mu povjerene i izvršavanje ovlasti koje su mu dodijeljene u skladu s Uredbom na državnom području vlastite države članice, a u skladu s kojim potonjom odredbom je člankom 4. Zakona o provedbi Uredbe o zaštiti podataka ("Narodne novine" broj: 42/18) kao nadzorno tijelo određena Agencija za zaštitu osobnih podataka, a odredbom članka 34. tog Zakona propisano da svatko tko smatra da mu je povrijeđeno neko pravo zajamčeno tim Zakonom i Općom uredbom o zaštiti podataka može Agenciji podnijeti zahtjev za utvrđenje povreda prava (stavak 1.) o kojem zahtjevu se odlučuje rješenjem koji je upravni akt (stavak 2. i 3.), prvostupanjski sud zaključuje da za odlučivanje o zahtjevu tužiteljice za zaštitu prava na pristup osobnim podacima nije u nadležnosti općinskog suda već u nadležnosti upravnog tijela i to Agencije za zaštitu osobnih podataka i upravnog suda pred kojim se pokreće upravni spor.
6. Izneseno materijalnopravno stajalište o stvarnoj nenadležnosti općinskog suda za postupanje o zahtjevu tužiteljice za utvrđenje povrede prava na pristup osobnim podacima ovaj sud prihvaća pravilnim te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tužiteljice.
6.1. Naime, tužiteljica se u osporavanju materijalnopravnog stajališta prvostupanjskog suda o njegovoj stvarnoj nenadležnosti poziva na odredbu članka 79. Opće uredbe o zaštiti podataka koju odredbu citira i iz koje smatra razvidnim da je kao ispitanik imala mogućnost podnošenja pritužbe AZOP-u kao nadzornom tijelu odnosno mogućnost pokretanja upravnog postupka pred tim tijelom, ali i da je imala mogućnost pokretanja postupka pred sudom opće nadležnosti koje pravo je ustanovljeno tim citiranim člankom.
7. Člankom 79. stavkom 1. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je: "Ne dovodeći u pitanje nijedan dostupan upravni ili izvansudski pravni lijek, uključujući pravo na podnošenje pritužbe nadzornom tijelu na temelju članka 77., ispitanik ima pravo na učinkoviti pravni lijek ako smatra da su mu zbog obrade njegovih osobnih podataka protivno ovoj Uredbi prekršena njegova prava iz ove Uredbe.
2. Postupci protiv voditelja obrade ili izvršitelja obrade vode se pred sudovima države članice u kojoj voditelj obrade ili izvršitelj obrade ima poslovni nastan. Osim toga, takvi se postupci mogu voditi pred sudovima države članice u kojoj ispitanik ima uobičajeno boravište, osim ako je voditelj obrade ili izvršitelj obrade tijelo javne vlasti neke države članice koje djeluje izvršavajući svoje javne ovlasti.".
8. U konkretnom slučaju tužiteljica ne zahtijeva zaštitu zbog obrade njezinih osobnih podataka protivno Općoj uredbi o zaštiti podataka već zahtijeva da joj tuženik izda potvrdu obrađuju li se osobni podaci koji se odnose na tužiteljicu i koju potvrdu ima pravo dobiti od tuženika kao voditelja obrade sukladno članku 15. navedene Opće uredbe o zaštiti podataka, a iz razloga što joj tuženik kao obrađivač podataka nije na njezino traženje dostavio takvu potvrdu.
9. Po ocjeni ovog suda tužiteljica pravo da od tuženika Hrvatske odvjetničke komore kao javnopravnog tijela dobije potvrdu obrađuju li se osobni podaci koji se odnose na nju ostvaruje u upravnom postupku sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21 – dalje u tekstu: Zakon o općem upravnom postupku). Naime, člankom 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da se tim Zakonom uređuju pravila na temelju kojih tijela državne uprave i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje imaju javne ovlasti (u daljnjem tekstu: javnopravna tijela), u okviru djelokruga utvrđenog na temelju zakona, postupaju i rješavaju u upravnim stvarima, dok je člankom 2. istog Zakona propisano da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka (u daljnjem tekstu: stranke) neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.
9.1. Člankom 101. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku propisana je obveza službene osobe u slučajevima neposrednog rješavanja na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, a prema stavku 2. istog članka službena osoba dužna je u slučajevima vođenja ispitnog postupka na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, dok je stavkom 3. propisana sudska zaštita pokretanjem upravnog spora ako službena osoba u propisanom roku ne donese rješenje i dostavi ga stranci, a koji upravni spor se pokreće pred upravnim sudom kojem je člankom 12. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) dano u nadležnost odlučivanje u upravnim sporovima pa tako i o tužbama zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku.
10. Uz osiguranu sudsku zaštitu na temelju naprijed citiranih odredbi Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o upravnim sporovima, zahtjev za utvrđenje povrede prava iz članka 15. Opće uredbe o zaštiti podataka sukladno članku 34. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka tužiteljica može podnijeti i Agenciji za zaštitu osobnih podataka kao neovisnom držanom nadzornom tijelu osnovanom u smislu članka 51. Opće uredbe o zaštiti podataka, a na temelju članak 4. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, pa je stoga osnovano prvostupanjski sud utvrdio da nije nadležan za postupanje po zahtjevu tužiteljice.
9. Kako je iz naprijed navedenih razloga oglasivši se nenadležnim i odbacivši tužbu tužiteljice prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 16. ZPP to je valjalo na temelju članka 380. točke 2. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.
U Varaždinu 30. listopada 2025.
Sutkinja
Tanja Novak-Premec