REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-328/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vedranu Skočibušiću, odvjetniku u Čabru, protiv tuženika „HŽ – Infrastruktura“ d.o.o. iz Zagreba, Mihanovićeva 12, OIB 39901919995, zastupanog po punomoćniku BN, djelatniku tuženika, radi utvrđenja diskriminacije i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1248/2021-2 od 7. ožujka 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3335/2018-41 od 8. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
" Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da svojim postupanjem tuženik HŽ Infrastruktura d.o.o. povrijedio dostojanstvo tužitelja ĆN uznemiravanjem na radu, čime je povrijedio njegovo pravo osobnosti.
2. Zabranjuje se tuženiku HŽ-Infrastruktura d.o.o,. daljnje uznemiravanje tužitelja ĆN u obavljanju dužnosti profesionalnog sindikalnog povjerenika u punom radnom vremenu, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.
3. Nalaže se tuženiku HŽ Infrastruktura d.o.o. na ime naknade štete radi povrede prava osobnosti tužitelja ĆN uznemiravanjem na radu isplati iznos od 50.000,00 kn uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana.".
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju u smislu odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnosi tužitelj zbog bitne povrede postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je neosnovana.
6. Prema ocjeni ovog suda nije osnovan izneseni revizijski prigovor postojanja bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer sud drugog stupnja jasno i nedvosmisleno iznosi utvrđene činjenice koje uostalom nisu niti sporne među strankama jer proizlaze iz isprava priloženih spisu te sud drugog stupnja iznosi jasne i čvrste razloge za svoju odluku. Samo neslaganje tužiteljima s razlozima koje je dao i obrazložio sud drugog stupnja ne predstavljaju i ne opravdavaju osnovano iznošenje prigovora postojanja bitne povrede postupka, već neslaganje s pravnom ocjenom suda drugog stupnja, što eventualno može biti prigovor pogrešne primjene materijalnog prava ali ne i prigovor postojanja apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka.
7.1. Predmet spora su zahtjevi tužitelja da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužitelja uznemiravanjem na radu, na način da bi povrijedio njegovo pravo osobnosti na duševno zdravlje, a sve u svezi sa obavljanjem dužnosti tužitelja i to profesionalnog sindikalnog povjerenika u punom radnom vremenu, da se tužitelju zabranjuje daljnje uznemiravanje i zahtjev za naknadu štete.
7.2. Tužitelj u tom smislu smatra kako ga tuženik diskriminira po osnovi njegovog članstva u sindikatu.
8. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:
- da je između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika zaključen ugovor o radu nadnevka 21. siječnja 2008., na temelju kojeg ugovora se tužitelj obvezao obavljati poslove radnog mjesta: Prometnik vlakova, Željeznički kolodvor Škrljevo,
- da je između tužitelja i tuženika, dana 29. veljače 2008. zaključen aneks ugovora o radu, na temelju kojeg aneksa tužitelju „kao koordinator ZNR, koji svoju dužnost obavlja u punom radnom vremenu, pripada plaća po kriteriju broja prosječnih bruto plaća uvećana koeficijentom 1,90 isplaćenih kod poslodavca u prethodnom mjesecu za tekući mjesec, odnosno plaća radnog mjesta, ako je to za njega povoljnije,
- da je 29. listopada 2009. tuženik donio Odluku o otkazu aneksa ugovora o radu i ukidanje statusa profesionalnih koordinatora povjerenika za ZNR broj: UI-14-16/09 od 29. listopada 2009.,
- da je između tužitelja i tuženika, u istim stranačkim ulogama kao i u ovoj predmetnoj parnici, vođen parnični postupak u kojem je Općinski sud u Rijeci, dana 1. ožujka 2010. pod poslovnim brojem Prs-601/09, donio presudu slijedećeg sadržaja: „Utvrđuje se da su Odluka o otkazu aneksa ugovora o radu i ukidanja statusa profesionalnih koordinatora povjerenika za ZNR broj UI-14-16/09 od 29. listopada 2009. g. i Odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava broj UI-22-28/09 od 10. prosinca 2009. g. nedopuštene u odnosu na tužitelja DN“,
- da je Županijski sud u Rijeci, presudom poslovni broj Gž-2895/10 potvrdio navedenu presudu Općinskog suda u Rijeci, od 1. ožujka 2010.,
- da je tuženik 18. siječnja 2010. izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelju,
- da je Općinski sud u Rijeci, dana 28. lipnja 2010., pod poslovnim brojem Prs-96/10, donio presudu kojom je utvrdio da izvanredni otkaz tužitelju nije dopušten, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te da je tuženik u obvezi vratiti tužitelja na posao,
- da je Županijski sud u Rijeci, presudom poslovni broj Gž-2895/10 potvrdio navedenu presudu Općinskog suda u Rijeci,
- da je tuženik 25. travnja 2013. donio Odluku o vraćanju radnika (tužitelja) na rad i to baš na radno mjesto prometnik vlakova, kolodvor Škrljevo,
- da je u ovoj predmetnoj parnici tuženik „HŽ – Infrastruktura“ d.o.o. u svojstvu tužitelja podnio tužbu protiv tužitelja ĆN, kao tuženika, te da je povodom te tužbe Općinski radni sud u Zagrebu, dana 24. veljače 2014. pod poslovnim brojem 5 Pr-9898/13-5 donio presudu kojom je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev slijedećeg sadržaja: „Nadomješta se suglasnost Sindikata prometnika vlakova Hrvatske – sind. povjerenika u funkciju RV–a za RJ Org i reg. prometa Zapad za izvanredni otkaz ugovora o radu br. 2140-175 od 21. 01. 2008. g. zaključenog između tužitelja kao poslodavca i radnika ĆN zbog učinjene teže povrede radne obveze imenovanog radnika prema tužitelju, a koja je uskraćena pismenim očitovanjem tuženika br. 7/13 od 02.08. 2013. g.“,
- da je odlučujući o žalbi HŽ – Infrastrukture d.o.o., Županijski sud u Zagrebu, dana 5. prosinca 2017., pod poslovnim brojem 48 Gž R-1430/14-2 donio presudu kojom je odbio kao neosnovanu žalbu HŽ – Infrastrukture d.o.o., te potvrdio presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 5 Pr-9898/13-5 od 24. veljače 2014.,
- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-288/17-2 od 26. rujna 2017. prihvaćena revizija tužitelja DN te ukinuta presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4258/2014-2 od 16. studenog 2016., te djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2008/13 od 1. rujna 2014., pod točkama III. i IV. izreke, pa se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,
- da je u navedenoj odluci Vrhovnog suda RH od 26. rujna 2017. pored ostalog navedeno i slijedeće: „Uzimajući u obzir navedena činjenična utvrđenja, i to da je u utuženom razdoblju radnopravni status tužitelja, pa tako i visina plaće, bio reguliran ugovorom o radu od 21. siječnja 2008., a aneksom istog ugovora od 29. veljače 2008., koji je njegov sastavni dio, to tužitelju za isto razdoblje pripada pravo na isplatu plaće, odnosno naknade plaće prema čl. 87. st. 3. ZR-a, a kada zbog prekida rada do čega je došlo krivnjom poslodavca nije radio, i to u visini određenoj sukladno sklopljenom i u to vrijeme važećem aneksu ugovora o radu, a što je bio veći iznos od onoga koji bi mu pripadao isključivo prema prvom ugovoru o radu od 21. siječnja 2008., odnosno od iznosa dosuđenog pobijanom odlukom.“
9. Odredbom članka 7. stavak 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR), baš kao i odredbom članka 5. stavak 4. ranijeg Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) propisano je, pored ostalog, kako je zabranjena izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada.
10. Člankom 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08 i 112/12 - dalje: ZSD), određene su osnove diskriminacije i to: rasa ili etnička pripadnost ili boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovno stanje, članstvo u sindikatu, obrazovanje, društveni položaj, bračni ili obiteljski status, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, genetsko nasljeđe, rodni identitet i izražavanje te spolna orijentacija. Ono što čini neku odluku diskriminatornom je njena uvjetovanost razlogom koji u nepovoljniji položaj može dovesti samo osobe jedne zaštićene skupine.
11. Nadalje, prema odredbi članka 3. stavak 1. ZSD-a uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekom od osnova iz članka 1. stavak 1. ovog Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
12. Drugim riječima uznemiravanje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
13. Prema ZSD-u uznemiravanje postoji samo ako je učinjeno zbog bilo kojeg od taksativno navedenih diskriminatornih razloga, u ovom konkretnom sporu zbog članstva u sindikatu.
14. Ovaj sud u cijelosti prihvaća ocjenu suda prvog i drugog stupnja kao razumne i osnovane da se u primjeni gore navedenih odredbi Zakona o radu i Zakona o suzbijanju diskriminacije činjenice da tuženik kao poslodavac protiv radnika, ali i tužitelj (radnik) protiv poslodavca vodi ili je vodio više sporova koji se tiču tužiteljeva radno-pravnog statusa, i ostvarivanja prava iz radnog odnosa ne predstavlja uznemiravanje na radnom mjestu iz osnove diskriminacije članstva u sindikatu, jer bi to značilo da se sporovi ne smiju voditi s osobom koja je član sindikata ili da se jednoj kategoriji stranaka zabranjuje pristup sudu radi ostvarivanja pravne zaštite, pri čemu nije odlučno jesu li takovi zahtjevi u konačnici osnovani ili neosnovani.
To tim prije što je se dio tužbenog zahtjeva odnosi i na zabranu daljnjeg uznemiravanja, a kako iz činjenica, navoda i argumentacije tužitelja slijedi da se u bitnom i ključnom postupanju tuženika uznemiravanje svodi na vođenje sudskih postupaka i određivanje obveza iz rada, odlukom kojom bi se usvojio takav zahtjev to bi značilo da se tuženiku zabranjuje ubuduće (ad infinitum) pravo ostvarivati pravnu zaštitu pred sudom ili uređivati proces rada shodno potrebama odvijanja procesa rada, što je samo po sebi apsurdno.
15. Zbog svega gore navedenog, kako je sud drugog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo, a nije niti utvrđeno da je počinjena bitna povreda postupka to je odlučeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a.
Zagreb, 29. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
